R. H. P.-4728/17 O. S. U. S.

S.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj

stvari tužitelja Z. R. iz M., L. 18., O, koji je

zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva L. – V. &

partneri u S., protiv tuženika A. osiguranje d.d., Z., L. 2., O.: , koji je zastupan po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva

G. & partneri u Z., P. S., radi naknade štete, nakon provedene glavne

i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka te proglašenja presude od 28. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete tuđe njege i pomoći, ukupan iznos od 630,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Za više zatraženo od dosuđenog u točki II. izreke presude, i to za više zatraženi iznos glavnice od 105,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IV. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade troškova liječenja iznos od 265,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Dužan je tužitelj, u roku od 15 dana, isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 9.888,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. listopada 2017. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U. tužbi se navodi da je tužitelj kako vozač ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 1. veljače 2017. koju da je skrivila K. G. vozilo marke „V.“ reg. ozn. M. 400 T.

osiguranim kod tuženika. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelju da je povrijeđeno pravo osobnosti te da je trpio bolove, strah i duševne boli zbog umanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj da je pretrpio i imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći te troškova liječenja. Tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio s osnova štete isplatu iznosa od 18.700,00 kn (17.000,00 kn s osnova neimovinske štete, 700,00 kn s osnova tuđene njege i pomoći te 1.000,00 kn s osnova troškova liječenja) zateznim kamatama od 1. veljače 2017. do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti za štetu, dok je osporio visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

3. Na ročištu od 14. prosinca 2021. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da istim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 16.000,00 kn i to na ime naknade neimovinske štete iznos od 15.000,00 kn, s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 735,00 kn te s osnova troškova liječenja iznos od 265,00 kn, sve sa zateznim kamatama od 2. listopada 2017. do isplate.

4. Tuženik je osporio i tako preciziran tužbeni zahtjev ističući da je previsoko postavljen.

5. Sud je izveo dokaze čitanjem zapisnika o očevidu od 1. veljače 2017., medicinske dokumentacije tužitelja, zdravstvenog kartona tužitelja, medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu D. T., dr. med., spec. ortopedije, dr. sc. A. M., dr. med., spec neurologije, i vještaku psihijatru mr. sc. N. S.,

dr. med., spec. pshijatrije.

6. Među stranka nije sporno da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Nije sporno ni da je osiguranik tuženika odgovoran za predmetnu nezgodu od 1. veljače 2017. Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi naknade iznosa štete koji se traži ovom tužbom.

7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

8. Vještačenjem po vještaku neurologu dr. sc. A. M., dr. med., spec

neurologije, sud je utvrdio da je tužitelj ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nezgodi od 1. velajče 2017. te da je na dan nezgode pregledan je u H. M. gdje je navedeno da je zadobio trzajnu ozljedu vrata u prometnoj nezgodi te da nema drugih ozljeda. Pregledom je nađeno G. 15 što je najbolji mogući skor za procjenu svijesti i eventualnih neuroloških ispada u sličnim situacijama. U. je u H. K. S. kamo

tog dana nije otišao nego dva dana poslije 3. veljače 2017.

U kliničkom pregledu navodi se da su granični pokreti vrata, da je prsni koš bolan u području prsne kosti i oba hemitoraksa. Nema kontuzijskih biljega, te je lagano bolan pod lijevim rebrenim lukom. Neurološki status je uredan, terapija Shanzov ovratnik. Odbio je hospitalizaciju. Učinjen mu je ultrazvuk trbuha koji je uredan, kao i rendgensko snimanje kostiju glave, pluća, lijevog i desnog hemitoraksa, koji su uredni, osim prijeloma prednjeg kraja 6. rebra lijevo.

Medicinska dokumentacija u zdravstvenom kartonu nemaju nikakve uzročno- posljedične sveze s predmetnim događajem.

Zaključno, vještak je istakao da s neurološke strane nisu nastupile trajne posljedice, odnosno nema umanjenja životne aktivnosti.

Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta jedan dan, srednje jakog intenziteta dva dana, te lakog tri tjedna. Obzirom na višekratna rendgenska snimanja i neugodnosti tom prigodom procjena lakih boli može se produžiti na mjesec dana jer po kriterijima Vrhovnog suda RH neugodnosti se kompenziraju kroz boli.

Kod tužitelja nema trajnih posljedica, a time niti naruženja.

Tuđa nemedicinska njega i pomoć bili su potrebni za vrijeme korištena Shanzovog ovratnika jedan sat dnevno za pripomoć pri oblačenju, hranjenju i održavanju osobne higijene. Obzirom da nema nadnevka skidanja ovratnika ovo procjenjujem na tjedan dana.

Stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja, s neurološke strane, nastupila je nakon mjesec i pol dana.

9. Vještačenjem po vještaku ortopedu D. T., dr. med., spec. ortopedije sud je utvrdio da je tužitelju na dan nezgode 1. veljače 2017. u hitnoj pomoći u M. postavljena dijagnoza iščašenje i nategnuće ligamenata vrata, tj. trzajna ozljeda vrata i upućen je na hitni kirurški prijem. Na hitnom prijemu izvršena je obrada tako da su napravljene RTG snimke glave, vrata, donjeg dijela kralježnice, zatim rendgen pluća, desnog prsišta, lijevog prsišta i snimka prsne kosti. Od koštanih promjena viđen je prijelom prednjeg kraka VI. rebra. Liječen je konzervativno, a zbog ukočenosti vrata i bolova je postavljen shanzov ovratnik. Nakon toga se javio na kontrolu 6. veljače 2017. kod torakalnog kirurga koji je napisao da je klinički uredan i naručio ga na kontrolu za 10 dana. Neurokirurg je na kontroli isto tako napomenuo da je kontrola za 10 dana, a do tada analgetici.

U osobnom zdravstvenom kartonu tužitelja stoji da je 2015. imao trzajnu ozljedu vrata, dok druge slične ozljede nije imao.

Zbog prijeloma rebra kod tužitelja je umanjenje životnih aktivnosti 1%, što znači da će u budućem životu ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova jer će osjećati blagu bolnost na mjestu starog prijeloma.

Što se tiče trzajne ozljede vrata kako se tužitelj nije javljao nakon toga niti odlazio na fizikalnu terapiju, ne može se govoriti o trajnom umanjenju životnih aktivnosti, ali može se reći da je privremeno ulagao napore u iznosu od 2% prvih mjesec dana.

Bolove jakog intenziteta je imao dva dana, srednjeg intenziteta deset dana i još slabog intenziteta jedan mjesec.

Tuđa njega i pomoć je bila potrebna jedan tjedan po dva sata dnevno i još jedan tjedan jedan sat dnevno. To je bila pomoć prilikom obavljanja higijene.

Stabilizacija stanja je bila nakon dva mjeseca od ozljede.

10. Vještačenjem po vještaku mr. sc. N. S., spec. psihijatrije, sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio udarac u desnu stranu prsišta, zatim udarac u području stegnuma i abdomena. Dobio je i udarac u predjelu vrata. Na dan nezgode pregledan je na hitnoj u M., nalazi su praktično u granicama normale. Dana 3.

veljače 2017. pregledan je na hitnoj u KBC Split gdje mu je urađena rendgenološka obrada i ultrazvuk abdomena. Nalazi su praktično u granicama normale. Spisu prileže i zdravstveni karton tužitelja iz kojeg je vidljivo da nije imao psihičkih smetnji niti je pregledavan od strane psihijatra.

Temeljem dostupne dokumentacije vještak je mišljenja, a koje mišljenje sud prihvaća, da je tužitelj zbog navedene povrede trpio jake strahove u trajanju jednog dana, srednje jake strahove u trajanju dva dana, te strahove lakog intenziteta u trajanju od 3-4 tjedna. Stabilizacija psihičkog stanja bila je u periodu od nekoliko tjedana poslije povrede. Naruženja nema.

11. Nalaze i mišljenja vještaka neurologa, ortopeda i psihijatra sud u cijelosti prihvaća kao logične, uvjerljive, dovoljno obrazložene i izrađene po pravilima struke. Same stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje.

12. Odredbom članka 19. stavak 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

Odredba članka 20. ZOO-a propisuje da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira

Odredbom članka 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Vodeći se medicinskom dokumentacijom tužitelja, te utvrđenjima do kojih je sud došao na temelju medicinskog vještačenja, na način kako je to naprijed navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja (rođ. 27.05.1959., nastradao 01.02.2017. sa 58 godina starosti), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju i tijekom liječenja, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je to naprijed iskazano po vrsti, jačini i trajanju,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životnih aktivnosti na način kako je to utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 1% te pojačano ulaganje napora od 2% prvih mjesec dana od ozjeđivanja) te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja.

Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpio tužitelj, pretrpljeni strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti te neugodnosti prilikom liječenja, koje u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpio tužitelj utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 16.000,00 kn (bolovi: 8.000,00 kn, strah: 5.500,00 kn, duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 1.500,00 kn).

Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete osnovan do iznosa od 16.000,00 kn, koliko je tužitelj i zatražio.

14. Odredba članka 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja nastupila 1. travnja 2017., odnosno dva mjeseca od ozljeđivanja, dok je tužba podnesena 2. listopada 2017.

Dakle, šteta je nastala prije podnošenja tužbe. Stoga sukladno citiranoj odredbi čl. 1103. ZOO u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od utuženja do isplate. Kako je tužitelj zatražio zatezne kamate od utuženja sud je od tog datuma dosudio zatezne kamate. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20, 1/21).

15. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

16. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a, propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Vještačenjem po vještaku neurologu i ortopedu, sud je utvrdio da je tužitelju zbog zadobivenih povreda bila nužna tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa u ukupnom trajanju od 21 sat.

Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju imovinsku štetu. U konkretnom slučaju tužitelj nije predložio dokaze da bi tako primljenu pomoć doista u novcu platio trećoj osobi te time imao novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužitelju priznaje pravo na pomoć i njegu koju mu je pružila supruga. Dakle, nenovčanu imovinsku štetu.

Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana imovinska šteta dosuđuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u vrijeme štetnog događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke, pa kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. U protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka štete značilo bi dvostruko obeštećenje.

Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu odredbe čl. 21. ZOO može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj novčanih jedinica određen je tek presudom (broj potrebnih sati tuđe njege i pomoći i cijena sata). Naknada nenovčane imovinske nereparirane štete ima značenje novčane obveze smislu odredbe čl. 21. ZOO te dospijeva u trenutku presuđenja. (Jednak pravni stav zauzima Ž. sud u S. G.-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i V., R.-

1428/93 od 12. listopada 1994., odluka objavljena u I. C. O.. pravo,

Z. & Partneri, 2007, str. 705 i na internet stranici www.vsrh.hr).

Nadalje, pravni stav da se visina imovinske štete na ime troškova tuđe njege i pomoći određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja u situaciji kad tužitelj nije predložio dokaze na okolnost da bi tako primljenu pomoć doista platio trećoj osobi zauzima i dosadašnja sudska praksa (Jednak pravni stav zauzima Ž. sud u

S. G.-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev-747/00 od 26. studenog 2003.g.;

odluka objavljena na internet stranici www.vsrh.hr i u I. C., Zatezne kamate u slučaju naknade štete i iz odnosa osiguranja, Z., Organizator, 2008, str. 14).

Prema pravnom shvaćanju (objavljenom u Izboru 94/184) prihvaćenog na sjednici Građansko-privrednog odjela V. suda R. H. (II/92)

održanoj 15. lipnja 1992. kao kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruženu pomoć i njegu uzima se i neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Za slučaj da takva osoba ne postoji, prepušteno je sudu da ovisno o visini naknade odluči prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. (I. C., O. pravo, Z. & Partneri, 2007, str. 537.). Jedak pravni stav zauzet je i u Vs, Rev-1318/02 od 15. listopada 2002., odluka internet stranici www.vsrh.hr

Dakle, prema pravnom shvaćanju sjednice Građansko-privrednog odjela V. suda RH za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi neto cijenu sata rada osobe koja bi kroz utuženo razdoblje na području S., bila sposobna pružiti tužitelju konkretnu vrstu pomoći. Pružanje nemedicinske pomoći kakvu je tužitelj trebao bitno je slično uslugama kućne pomoćnice što znači da treba pribaviti podatke o neto cijeni rada takve osobe. Istina, nema zapreke da se takvi podaci pribave i od ustanova koje takvu vrstu pomoći pružaju trećima, međutim, u tom slučaju je potrebno razlučiti neto zaradu osobe koja pomoć pruža (jer je to visina štete na koju tužitelj ima pravo) od ostalih elemenata koji sudjeluju u formiranju cijene usluge koju ustanova naplaćuje od korisnika (zarada i troškovi ustanove), a za koje nema osnove priznati ih oštećeniju koji uslugu nije koristio. Ovakav pravni stav zauzima i Ž. sud u S.

u odluci G.-1356/10 od 17. kolovoza 2012.

Tužitelj nije dostavio u spis podatak o prosječnoj mjesečnoj neto zaradi osobe koja u domu L. ili D. zdravlja S. pruža usluge tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa, niti je predložio da sud pribavi taj podatak, a što je bio dužan sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a.

Sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa (neto zarada osobe koja pomoć pruža, jer je to visina štete na koju tužitelj ima pravo) iznosi 30,00 kn. Naime, cijena jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa zasigurno nije manja od 30,00 kn, a višu cijenu tužitelj nije dokazao, što je dužan sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP.

Tužitelju je bilo potrebno ukupno 21 sat tuđe njege i pomoći na način kako je to naprijed utvrđeno. Stoga je sud, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO u svezi s odredbom čl. 223. ZPP-a, dosudio tužitelju, na ime naknade tuđe njege i pomoći iznos od 630,00 kn (21 sat x 30 kn/h = 630,00 kn).

Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći osnovan do iznosa od 630,00 kn zbog čega je sud na ime naknade tuđe njege i pomoći dosudio iznos od 630,00 kn, a odbio za iznos od 105,00 kn.

17. Odredbom čl. 12. st .1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine 115/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), dalje: ZOOUP, kao tad važećeg materijalnog prava, propisano je da je odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili 2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Odredbe čl. 12. ZOOUP su lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1101. i čl. 29. st. 1. ZOO koje su lex generalis. (Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu na sjednici građanskog odjela od 11. prosinca 2013.).

Kao što je naprijed navedeno predmetni trošak tuđe njege i pomoći predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja, sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1101. ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od podnošenja tužbe. Stoga je sud dosudio zatezne kamate od utuženja, kako je to tužitelj i zatražio. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20, 1/21).

18. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. i III. izreke presude.

19. Tužitelj je nesumnjivo imao i troškove liječenja i troškove u svezi liječenja prilikom obavljanja specijalističkih pregleda. Stoga je suda sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u svezi sa čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosudio tužitelj zatraženi trošak liječenja u iznosu od 265,00 kn sa zateznim kamatama od utuženja do isplate sukladno čl. 12. ZOOUP koji je lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1101. i čl. 29. st. 1. ZOO koje su lex generalis.

20. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki IV. izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP, jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu.

Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, što proizlazi iz Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne Novine 70/19), koji se u pogledu odredbi o trošku primjenjuje na postupke u tijeku.

Tužitelju je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 3 ročišta (02.12.20., 13.10.21., 14.12.21.), na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi u iznosu od po 1.000,00 kn, za sastav podneska od 27.10.17. iznos od 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 5.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 1.250,00 na ime PDV-a, iznos troškova vještačenja 2.600,00 kn, trošak pristojbe tužbe u iznosu od 537,00 kn te trošak pristojbe presude u iznosu od 501,00 kn, tako da sveukupni trošak tužitelja iznosi 9.888,00 kn.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20, 1/21). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki V. izreke presude.

U Splitu 28. ožujka 2022.

S.

M.. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja

pun tuženog

u spis

Broj zapisa: eb308-7eacf

Kontrolni broj: 0792f-90078-10807

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.