REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-24/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja G. P. iz D., zastupan po opunomoćenicima iz odvjetničkog društva M. i p. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, 28. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/20-01/357, URBROJ: 513-04-21-3 od 15. studenog 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471- 02/20-01/156, URBROJ: 513-07-07-08/20-1 od 31. kolovoza 2020.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/20-01/156, URBROJ: 513-07-08/20-1 od 31. kolovoza 2020., tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za 2016. u iznosima kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja i naloženo mu je da uplati utvrđene obveze i ukoliko ne izvrši naložene uplate u određenom roku da će se naplata izvršiti ovrhom.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/20-01/357, URBROJ: 513-04- 21-3 od 15. studenog 2021., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je porezno tijelo utvrdilo da je došlo do nerazmjera u primicima i izdacima za nadzirano razdoblje, a da uopće nije utvrdilo odakle taj pogrešno utvrđeni nerazmjer proizlazi. Ističe da je navedeni nerazmjer utvrđen jer je prvostupanjsko tijelo razmatralo za 2016. ugovore o kupoprodaji koje je tužitelj sklopio 2. lipnja 2016. s I. K. i A. G. kao prodavateljima, predmet kojega je nekretnina u stanu i ugovor od dana 13. rujna 2016. sklopljen s A. G. kao prodavateljem nekretnine – kuća, šupa i dvor, kojim ugovorima da je utvrđen iznos kupoprodajne cijene kao i okolnost da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena, a što tužitelj tvrdi da nije tako jer da se radi u naravi o ugovorim kao dosmrtnom uzdržavanju, obzirom da su I. K. i A. G. tužitelju, kao unuku sestre A. G. prenijeli pravo vlasništva u zamjenu za obvezu podnositelja da im pomaže i brine o njima, to jest da im pruža pomoć zajedno s članovima svoje obitelji i da kupoprodajna cijena ne postoji i da nikad nije isplaćena niti je tužitelj tijekom 2016. raspolagao novčanim sredstvima i iznosima koji su navedeni u ugovorima. Navodi da su navedeni ugovori sačinjeni na način na izričito traženje A. G. i I. K., vjerujući kako jedino na navedeni način jasno izražavali svoju volju da nekretnine stekne tužitelj, a da se drugi isključe od toga i da su oni vrijednost predmeta ugovora samoinicijativno procijenili jer su smatrali da je to protuvrijednost pomoći, njege i brige koje primaju od tužitelja njegove obitelji, a što da je sve razvidno iz izjave A. G. i I. K., a koje izjave porezno tijelo nije prihvatilo i da se te izjave ne mogu smatrati ugovorima o dosmrtnom izdržavanju temeljem kojih je prenesena imovina na tužitelja jer nisu sastavljene sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno nisu evidentirane kao javne isprave niti ovjerene kod javnog bilježnika. Tužitelj ističe kako je iz svih dokumenata vidljiva prava volja ugovornih stranaka i da prvostupanjsko tijelo nije nadležno utvrđivati pobojnost ili ništavnost pravnog posla koji je prava volja stranaka, a koji nesporno proizlazi iz materijalne dokumentacije i navodi da je jasna namjera stranaka da se ne radi o ugovorima o kupoprodaji, nego o ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju i da prvostupanjsko tijelo bespotrebno utvrđuje visinu poreza i prireza na drugi dohodak obzirom da nikakvog ostvarenog dohotka nije niti bilo. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako tužba nije osnovana iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 21. ožujka 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.
6. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
8. Odredbom članka 63. („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, u daljnjem tekstu ZPD) ZPD-a, propisano je da radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava je dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje (stavak 1.). Porezna uprava je dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.). Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a ovoga Zakona. (stavak 3.). Za svrhe iz stavka 1. i 2. ovoga članka Porezna uprava je obvezna ustrojiti evidencije o imovini poreznih obveznika na temelju podataka iz svojih evidencija, evidencija tijela državne uprave i evidencija jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (stavak 5.). U postupku ispitivanja izvora imovine ispitivat će se izvor cjelokupne imovine fizičke osobe stečene od 1. siječnja 2005. (stavak 6.).
9. Odredbom članka 1. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, dalje: ZPD) propisano je da se porez na dohodak utvrđuje i plaća prema odredbama ovoga Zakona.
10.Odredbom članka 2. stavak 1. ZPD-a, propisano je da je porezni obveznik fizička osoba koja ostvaruje dohodak.
11. Odredbom članka 5. stavkom 1. ZPD-a propisano je da su izvori dohotka primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka.
12. Odredbom članka 6. stavak 1. ZPD-a, propisano je da je osnovica poreza na dohodak rezidenta ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona.
13. Odredbom članka 12. stavak 1. i 2. ZPD-a, propisano je da je dohodak razlika između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka nastalih u istom poreznom razdoblju. Primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju.
14. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo obavilo kod tužitelja porezni nadzor ispitivanja izvora imovine u 2016., kojom prilikom je utvrđena razlika između vrijednosti učinjenih izdataka i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, te je izvršena usporedba svih legalno ostvarenih prihoda sa izdacima za stjecanje imovine po godinama, tako da razlika između vrijednosti stečene imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje predstavlja dohodak.
15. Tužitelj smatra da je nepravilno utvrđeno činjenično stanje u pogledu ugovora o kupoprodaji i to: Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 2. lipnja 2016. sklopljen između I. K. i A. G., kao prodavatelja i tužitelja kao kupca i Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13. rujna 2016., sklopljen između prodavateljice . G. i tužitelja kao kupca, za koje ugovore smatra da se radi o ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju.
16. Iz priloženih Ugovora o kupoprodaji nekretnina proizlazi da se radi o nekretninama za koje je ugovorena kupoprodajna cijena koja je u cijelosti isplaćena, što je potvrđeno potpisima prodavatelja i ovjerom od strane javnog bilježnika. Za predmetne nekretnine plaćen je i porez na promet nekretnina prema rješenjima koja priležu spisu i tužitelj je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik istih.
17. Dakle, ovdje se ne može nikako govoriti da se radi o ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju, čak niti na temelju izjava A. G. i I. K. u kojima se navode razlozi sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina, obzirom da iste nisu sastavljene sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, niti su ovjerene od strane javnog bilježnika.
18. Nije sporno da sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ), porezno tijelo u poreznom postupku treba sukladno načelu materijalne istine utvrditi pravo stanje stvari, odnosno utvrditi ukupne činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, dakle, i one koje idu u prilog poreznog obveznika, no, to ne isključuje primjenu pravila o teretu dokazivanja prema članku 88. OPZ-a u smislu da porezni obveznik snosi teret dokaza onih činjenica koje umanjuju ili ukidaju poreznu obvezu. Stoga je teret dokazivanja činjenica što su poreznom tijelu nepoznate (npr. obiteljska ušteđevina u gotovini, pozajmice, krediti i sl.) na poreznom obvezniku.
19. Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi OPZ-a i ZPD-a, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.
20. Stoga, sve razloge koje navodi tuženik prihvaća i ovaj Sud slijedom čega su osporavana rješenja tuženika ocjenjena zakonitima, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a.
21. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.
U Rijeci 28. ožujka 2022.
S u t k i n j a
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)
