REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 57 Pž-803/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. Đ., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u Đ., protiv tuženika C. O. d.d. Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 97.643,41 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-94/2020-44 od 30. prosinca 2021., 22. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-94/2020-44 od 30. prosinca 2021. u točkama I. i II. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Bjelovaru je odbio tužbeni zahtjev radi isplate 106.359,51 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.349,50 kn (točka II. izreke) i odbio tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn.
2. U obrazloženju pobijane presude sud navodi da tužitelj zahtijeva naknadu štete s osnove isplate svom zaposleniku, P. B., dospjelih iznosa rente u iznosu od 137.739,03 kn i na ime kapitalizirane buduće rente u iznosu od 75.000,00 kn, sve prema pravomoćnim sudskim presudama. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdo da je tužitelju kao poslodavcu P. B. pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-405/2009 od 14. veljače 2012. naloženo da svom radniku P. B. plati naknadu imovinske štete povodom povrede na radu od 8. prosinca 2004. odnosno da mu na ime rente s osnove izgubljene zarade radi prijevremenog odlaska u mirovinu isplaćuje iznose kako je to određeno presudama Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-32/2008 od 12. studenog 2008. i Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-151/2009 od 17. veljače 2009. Pored toga, tužitelju je naloženo da u cijelosti plati razliku između ostvarene mirovine i plaće koju bi P. B. primao da je nastavio raditi kroz cijelo vrijeme do stjecanja prava na starosnu mirovinu. Osim povreda na radu koje je P. B. zadobio 2004. godine, on je pretrpio povrede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1978. godine, a temeljem kojih povreda je P. B. ostvario naknadu štete od tuženika kao osiguratelja po Polici automobilske odgovornosti AO broj: ... od 5. travnja 1978. Povrede koje je pretrpio u prometnoj nesreći 1978. godine nisu imale za posljedicu njegovo umirovljenje, već je do umirovljenja došlo nakon pretrpljenih povreda na radu 2004. i 2005. godine. U ponovljenom postupku sud je odredio provođenje dopunsko medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. B. K. iz B. na okolnost utjecaju prometne nezgode iz 1978. godine na nesposobnost za rad i gubitak zarade P. B. i naložio vještaku da se jasno očituje u kojem postotku je prometna nezgoda iz 1978. godine utjecala na gubitak radne sposobnosti kao i na okolnost njegovog odlaska u invalidsku mirovinu da nije bilo povrede iz 1978. godine kao i jesu li povrede koje je on dobio 2004. i 2005. godine same za sebe rezultirale njegovim odlaskom u invalidsku mirovinu. Međutim, vještak u svom nalazu i mišljenju nije iznio tvrdnje na temeljem kojih se ne može utvrditi sporna okolnost utjecaja ozljeda prometne nezgode od 1978. godine na umirovljenje i radnu sposobnost jer je samo reproducirao ranija vještačenja Zavoda. Stoga sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je P. B. pretrpio 1978. godine i njegovog odlaska u invalidsku mirovinu 2006. godine.
Naprotiv, iz svega navedenog proizlazi da je upravo ozljeda koju je on zadobio kao ozljedu na radu 8. prosinca 2004. prouzročila njegovu nesposobnost za rad te je bez utjecaja te ozljede je P. B. i dalje mogao raditi poslove koje je i do tada radio kod tužitelja. Zato ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeđivanja P. B. 1978. godine i odlaska u invalidsku mirovinu 2006. godine, pa stoga ni odgovornost tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točaka I. i II. izreke presude navodeći, u bitnome, da je ona zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pri čemu sud u ponovljenom suđenju nije postupio po uputi drugostupanjskog suda izraženoj u rješenju poslovni broj Pž-6238/2016-2 od 23. srpnja 2020. Iako je vještak u dopuni nalaza i mišljena jasno naveo da „zadobivene ozljede u prometnoj nezgodi 1978. godine same za sebe, a da nije bilo ozljeđivanja 2004. godine i drugih bolesti, ne bi dovele do radne nesposobnosti tužitelja kao i da ozljede zadobivene 2004. godine same za sebe također ne bi dovele do radne nesposobnosti tužitelja i njegovog odlaska u mirovinu.“ sud je pogrešno zaključio da tužitelj nije je dokazao uzročno-posljedičnu vezu između ozljede koju je P. B. pretrpio 1978. godine i njegovog odlaska u mirovinu 2006. godine. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.
4. Odgovor na žabu nije podnesen. 5 .Žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava,
7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev prema tuženiku u iznosu od 97.643,41 kn s osnove povrata dijela rente zbog izgubljene zarade koju je tužitelj u svojstvu poslodavca platio zaposleniku P. B. na temelju presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-32/2000 od 12. studenog 2008., Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-151/2009 od 17. veljače 2009. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-405/2009 od 14. veljače 2012. u ukupnom iznosu od 212.739,03 kn od čega na ime dospjelih iznosa rente iznosu od 137.739,03 kn i na ime kapitalizirane buduće rente u iznosu od 75.000,00 kn zahtijeva. Iz spisa proizlazi da tužitelj zahtijeva isplatu utuženog iznosa s osnove tuženikove odgovornosti kao osiguratelja P. B. u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1978. godine, a temeljem kojih povreda je P. B. ostvario naknadu štete od tuženika kao osiguratelja prema polici automobilske odgovornosti AO broj: ... od 5. travnja 1978. i koje povrede su pored drugih kasnijih povreda utjecale na profesionalnu nesposobnost za rad P. B. u visini od 60% doprinosa u nastanku profesionalne nesposobnosti.
8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju u cijelosti postupio prema uputama ovoga suda u rješenju poslovni broj Pž-5496/2014-6 od 29. kolovoza 2018. i na okolnost odlučne sporne činjenice; utjecaja ozljeda prometne nezgode koju je P. B. zadobio 1978. na njegovu radnu sposobnost uzeo u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-405/2009 od 14. veljače 2012. u kojoj je jasno navedeno da je „upravo posljedica ozljeda koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju 2004. godine bila presudna i kod tužitelja je prouzročila nesposobnost za rad i gubitak zarade koju je ostvarivao, odnosno bez utjecaja te ozljede (bez obzira na druge ozljede) tužitelj je mogao i dalje raditi, tužitelj ima pravo na ukupnu naknadu izgubljene zarade koja predstavlja razliku između invalidske mirovine koju tužitelj prima i plaće koju bi ostvarivao da radi i na njegovo umirovljenje i radnu sposobnost“ te odredio izvesti dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. sc. B. K. na temelju kojeg nije mogao sa sigurnošću utvrditi odlučnu činjenicu i na te okolnosti iznio jasne i valjane razloge koji nisu proturječni izvedenim dokazima slijedom čega presuda nije zahvaćane bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a
9. Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj navodi da iz navoda vještaka u iznesenom dopunskom nalazu i mišljenu jasno proizlazi postojanje uzročno- posljedičnu vezu između ozljede koju je P. B. pretrpio 1978. godine i njegovog odlaska u mirovinu 2006. godine jer iznošenje tvrdnji bez valjanog objašnjenja na koji način je vještak izveo taj zaključak nisu otklonjeni tuženikovi prigovori o nedostatku uzročno posljedične veze. Na tu okolnost prvostupanjski sud je iznio jasne i valjane razloge jer se mišljenje sudskog vještaka o pojedinom spornom pitanju mora proći kroz filter kritičkog rasuđivanja prvostupanjskog suca.
10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je dopunski nalaz vještaka nejasan i nije rezultat brižljivog razmatranja predmeta vještačenja. Vještačenje koje se izvodi u parničnom postupku mora biti takvo da ne izaziva dvojbe glede odlučnih činjenica te njegovi rezultati (mišljenje) ne smiju biti u proturječnosti s nalazom, odnosno sam nalaz mora biti jasan i potpun (čl. 261. ZPP-a), jer samo takav nalaz je odraz vjerodostojnog i stručnog razmatranja predmeta vještačenja (čl. 258. ZPP-a). Nalaz vještaka u ovom parničnom predmetu, kao i dopunski nalaz je u proturječju sam sa sobom i ne može se utvrditi odlučna sporna činjenica radi koje je vještačenje određeno. Isto tako, vještak nije obrazložio na temelju kojih kriterija je iznio nejasno i nerazumljivo mišljenje, osim što je reproducira ranije vještačenje ZAVOD-a. Na temelju tako izvedenog vještačenja, nije moguće utvrditi utjecaj prometne nezgode iz 1978. godine nesposobnost za rad i gubitak zarade P. B..
11. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbi o teretu dokazivanja utvrdio da tužitelj nije dokazao pretpostavke za regresni zahtjev prema tuženiku s osnove povrata dijela rente zbog izgubljene zarade, posljedično čemu je pravilno odbio tužbeni zahtjev.
12. Odluka o troškovima postupka donesena je donesena pravilnom primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a i čl. 155. ZPP- u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09 i 142/12).
13. Zato je, primjenom čl. 368. t. 1. ZPP-a, odlučeno kao u ovoj presudi.
Zagreb, 22. ožujka 2022.
Sudac Mirta Matić
