Poslovni broj: Usl-188/22-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: M. S. iz K. V., , protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Z., radi poništavanja rješenja, 28. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-21-7 od 20. prosinca 2021. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 20. prosinca 2021. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 01. ožujka 2021. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao dragovoljcu i pripadniku pričuvnog sastava ratne Policijske postaje Oroslavje (tadašnjoj organizacijskoj jedinici Policijske postaje Donja Stubica) u razdoblju od 20. kolovoza 1991. godine do 03. listopada 1991. godine i od 26. listopada 1991. godine do 31. listopada 1991. godine, dok mu je po službenoj dužnosti priznat taj status za dan 27. studenog 1991. godine.

Tužitelj u tužbi navodi ne bi trebao snositi štetne posljedice neadekvatnog vođenja evidencija angažiranja policajaca tokom 1991. godine. Poziva se na dostavljene ovjerene pisane izjave zapovjednika ratne Policijske postaje Oroslavje R. J. te B. K.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, a u dokaznom je postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i dokumentaciju u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 27. veljače 2020. godine podnio zahtjev (molbu) za evidentiranje njegovog angažmana kao dragovoljca u pričuvnom sastavu ratne Policijske postaje Oroslavje za razdoblje od 20. kolovoza 1991. godine do 26. studenog 1991. godine. U svrhu utvrđivanja činjenica prvostupanjsko tijelo je ispitalo svjedoke B. K., J. O. te R. J., koji su potvrdili da je tužitelj bio angažiran od početka mobilizacije u pričuvnom sastavu policije ali se zbog proteka vremena nisu mogli sjetiti točnih datuma. Stoga se navedeno tijelo rukovodilo službenim evidencijama, odnosno rasporedom službe Policijske postaje Donja Stubica - iz kojeg proizlazi da je tužitelj bio angažiran od 04. listopada 1991. godine do 25. listopada 1991. godine te od 01. studenog 1991. godine do 26. studenog 1991. godine (što mu je ranije već i priznato kao razdoblje u kojem je ostvario status hrvatskog branitelja) - pa je tužiteljev zahtjev odbilo za razdoblje od 20. kolovoza 1991. godine do 03. listopada 1991. godine te od 26. listopada 1991. godine do 31. listopada 1991. godine.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 20. prosinca 2021. godine odbio žalbu tužitelja, u kojoj je za preostalo sporno razdoblje izričito bilo zatraženo priznavanje statusa hrvatskog branitelja.

U čl. 3. st. 1.a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17 i 98/19 - ZHB) je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

U čl. 3. st. 2. ZHB-a je propisano da se pod obranom suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište).

U ovoj upravnoj stvari je nesporno da je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava policije te da je kao takav bio angažiran u Domovinskom ratu tokom većeg dijela listopada i studenog 1991. godine. Za ta razdoblja mu je na temelju materijalne dokumentacije (rasporeda službe) već i priznat status hrvatskog branitelja. Međutim, tužitelj ne dostavlja vjerodostojne dokaze o svom angažmanu od 20. kolovoza 1991. godine do 03. listopada 1991. godine te od 26. listopada 1991. godine do 31. listopada 1991. godine; za ta razdoblja nema podataka o tužitelju u postojećim rasporedima službe Policijske postaje Donja Stubica.

Ispitani svjedoci u upravnom postupku se nisu mogli sjetiti točnih datuma odnosno razdoblja kada je tužitelj bio angažiran u pričuvnom sastavu policije pa je pravilno otklonjena mogućnost pozivanja na ovjerene pisane izjave svjedoka R. J. i B. K. u kojima se (na istom obrascu izjave) općenito navodi da je tužitelj bio angažiran od 20. kolovoza 1991. godine do 26. studenog 1991. godine. Takve općenite izjave su u suprotnosti sa sadržajem materijalnog dokaza iz realnog vremena - rasporeda službe Policijske postaje Donja Stubica.

Stoga je sud ocijenio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito odbilo tužiteljev zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 20. kolovoza 1991. godine do 03. listopada 1991. godine te za razdoblje od 26. listopada 1991. godine do 31. listopada 1991. godine, a tuženik je pravilno i zakonito odbio njegovu žalbu.

Zbog toga je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

U Zagrebu, 28. ožujka 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.