REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-330/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. C., OIB: ..., iz G. G., ..., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženice V. O. OIB: ..., iz G. G., ..., zastupane po punomoćnici L. V., odvjetnici iz K., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Psp-7/2021-8 od 25. siječnja 2022., 28. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Psp-7/2021-8 od 25. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I Utvrđuje se da je tuženica V. O. iz G. G., ..., smetala tužitelja S. C. iz G. G., ... u njegovom posljednjem mirnom posjedu puta koji prolazi preko čkbr. 3997 pašnjak u B. sa 445 čhv, upisanom u zk. ul. br. ... k.o. G. u širini cca 3 m, na način da je dana 18.11.2020. ovaj put na krajnjem jugozapadnom i krajnjem sjeveroistočnom dijelu ogradila željeznim stupcima između kojih je postavila plastičnu žicu (špagu), te se tuženici zabranjuje svako ovakvo i slično smetanje, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kn, u roku 15 dana.“

2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ono ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva i u proturječnosti je sa njezinim obrazloženjem. Ističe da nije jasno o kojem putu je u konkretnom slučaju riječ kada ne postoji nikakav put kroz nekretninu tuženice, već se radi o travnatoj površini koja nema obilježja puta, a o čemu svjedoče i priložene fotografije. Osim toga, ističe da nije jasno koje su to dvije krajnje točke na jugozapadu i sjeveroistočnom dijelu nekretnine k.č.br. 3997 k.o. G. koja pripada tuženici, kao ni na kojoj su širini postavljeni stupići s obzirom da je u izreci navedeno „cca 3 m“, a tuženica je navela da je svakako širina manja od 3 metra. Ukazuje da nije proveden uviđaj na licu mjesta i da je tužitelj nasilno uklonio stupiće, čime je tužitelj uklonio svaki dokaz o postojanju stupića za koje nije ni utvrđeno gdje se oni točno nalaze jer na te okolnosti nisu provedeni nikakvi dokazi. Nerazumljivi su i nejasni razlozi o načinu i mjeri u kojoj je navodno tuženica smetala tužitelja. Smatra pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio u mirnom posjed predmetnog puta, te ukazuje da je na ročištu od 20. prosinca 2021. pojasnila da ukoliko je mekan teren zbog kiše, tada je dovoljno i jednom proći i nastat će kolotrazi, što je životno i logično. O tome prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge, pa je posljedično tome počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 338. st. 4. ZPP. Pored toga, prvostupanjski sud nije naveo iz kojeg razloga nije saslušao predložene svjedoke koje je predložila tuženica na okolnost utvrđivanja posljednjeg mirnog posjeda, a od kojeg dokaznog prijedloga nije odustala, a sve te predložene dokazne prijedloge sud je prihvatio na pripremnom ročištu od 22. travnja 2021., pa je i u tom dijelu počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. točke 11. ZPP. Ukazuje da ne postoji nikakav put kao takav već se radi o travnatoj površina, koja nema obilježja puta kao takovog. Osim toga, ukazuje da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da se tužitelj predmetnom nekretnino služio samo kada tuženice i članova njezine obitelji nema kod kuće, a tužitelj je po toj nekretnini prošao posljednji puta pola godine ranije od ovog događaja te mu je i dana izričita zabrana korištenja nekretnine tuženice za koju je tužitelj znao još od 2010. kada mu se pismeno obratila majka tuženice. Obzirom da je tužitelj prošao pola godine ranije prije ovoga događaja nekretninom tuženice, pri tome znajući da ima zabranu prolaska preko ove nekretnine, to proizlazi da je tužitelj nasilno i potajno prošao preko nekretnine tuženice, odnosno da je samovlasno smetao tuženicu dana 17. studenog 2020., zbog čega sud nije mogao olako zaključiti da se radi o posljednjem mirnom posjedu jer isti nije postojao. Ukazuje da se u konkretnoj situaciji poslužila samopomoći na način da je postavila stupiće s užetom, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da ju je tužitelj samovlasno smetao, što je izričito zabranjeno i stoga ne može uživati sudsku zaštitu. Smatra pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj zbog zapreke tuženice ne može doći do svojih nekretnina. Osim toga, smatra da je prvostupanjski sud zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak pred drugim sucem odnosno da se isto preinači na način da se, kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u svezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

5. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žaliteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

6.2. Suprotno žalbenim razlozima žaliteljice, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 338. st. 4., a sve u vezi odredbe čl. 381. ZPP jer pobijano rješenje, suprotno njezinim žalbenim navodima, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom.

6.3. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da ga je tuženica smetala u njegovom posljednjem mirnom posjedu služnosti puta koji prolazi preko k.č.br. 3997 pašnjak u B. sa 445 čhv, upisanoj u z.k.ul. br. ... k.o. G. u širini cca 3 m, na način da je 18.11.2020. ovaj put na krajnjem jugozapadnom i krajnjem sjeveroistočnom dijelu ogradila željeznim stupcima između kojih je postavila plastičnu žicu (špagu), pa da se posljedično tome tuženici zabranjuje svako ovakvo i slično smetanje, sve u roku od 15 dana.

9. U ovom postupku, obzirom na sadržaj žalbe tuženice i utvrđeno činjenično stanje (čl. 8. ZPP), nije sporno da je tuženica na predmetnom dijelu nekretnine postavila željezne stupce između kojih je postavila plastičnu žicu (špagu), budući da tuženica i sama to navodi iako smatra da je to učinila koristeći se dopuštenom samopomoći. Dakle, u ovom postupku nije sporno da je tuženica na navedenoj nekretnini poduzela navedene radnje za koje tužitelj drži da predstavljaju sam čin smetanja posjeda.

10. Sporno je, je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dijela nekretnine (puta) i da li mu posljedično tome pripada pravo na ovu posjedovnu zaštitu utemeljenu na odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV).

11. Prvostupanjski sud je, odlučujući o ovom spornom pitanju, nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP), zaključio da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine – puta koji u naravi predstavlja travnatu površinu sa kolotečinama koje je svojim prolascima napravio upravo tužitelj svojim čestim prolascima te je istim prošao radi obrade svojih nekretnina i dan prije nego što je tužena 18.11.2020. postavila ogradu, pa obzirom da je bio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine i da ga je u tome smetala tuženica, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na posjedovnu zaštitu na utvrđenje smetanja posjeda i ubuduće zabrane takvog smetanja budući iz potvrde Policijske postaje u Kutini od 24.5.2021. nesporno proizlazi da je tužitelj izvadio metalne šipke (stupiće) i uklonio pvc užad odnosno da je tužitelj sam uklonio ogradu.

12. Ovakva činjenična utvrđenja (čl. 8. ZPP) i primjenu materijalnog prava prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu dovoljno uvjerljive i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom.

13. Na temelju odredbe čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda,

13.1. Odredbom čl. 22. st. 1. i 2. ZV propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće i da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i pravilna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (čl. 8. ZPP) da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog puta, kojim je prošao i dan prije nego je tuženica na dijelu tog puta postavila metalne stupce i ogradila ih špagom, čime je tuženika onemogućila u prolazu po predmetnom dijelu nekretnine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u ovom postupku tužitelju pružio zahtijevanu posjedovnu zaštitu i kada je njegov zahtjev, kao osnovan prihvatio, a za što je prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni sama žaliteljica, radi čega je i njezinu žalbu valjalo, kao neosnovanu odbiti. Naime, takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda ne umanjuje ni činjenica što prema tvrdnji tuženice ta travnata površina u naravi ne predstavlja put jer iz provedenih dokaza i iskaza same tuženice jasno proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj za dolazak do svojih nekretnina koristio tim djelom predmetne nekretnine, konačno nije sporno da su na tom dijelu vidljive i kolotečine, koje sasvim sigurno ne bi nastale od samo jednog prolaska, napose ne onog za koji tuženica tvrdi da se dogodio šest mjeseci prije ovog događaja, pa je posljedično tome prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dijela nekretnine, zbog čega je i žalbu tuženice u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

15. Stoga, kako u ovom postupku, kao što je i prethodno navedeno (točka 9.), nije sporno da je tuženica na predmetnom dijelu nekretnine postavila željezne stupce između kojih je postavila plastičnu žicu (špagu) i da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj bio u mirnom posjedu predmetnog dijela predmetne nekretnine kojim se koristio kao putem za dolazak na svoje nekretnine, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno prava (čl. 21. i 22. ZV), kada je ovaj zahtjev tužitelja, kao osnovan prihvatio.

16. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na, za ovaj spor, pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 28. ožujak 2022.

S u d a c:

Bruno Franković