Posl. broj: 1. P-323/2021-16.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. R., iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku F. H., odvjetniku iz K., protiv tuženika C. osiguranje d.d., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. V., dipl. iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 18. veljače 2022. godine u prisutnosti z.z. punomoćnika tužiteljice N. Š., odvjetnika iz O. i punomoćnika tuženika, 28. ožujka 2022. godine

p r e s u d i o  j e

O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave Ovrv-…/10 od 17. svibnja 2010. godine, javnog bilježnika B. J. iz Z. radi pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava R. K. iz P., OIB: … od strane Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu od 19. siječnja 2…. godine. Nalaže se tuženiku C. osiguranje iz Z., OIB: … naknaditi tužiteljici R. K. iz P., OIB: …, parnični trošak u roku od 15 dana pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe.".

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je rješenjem ovog suda posl. broj: Ovrv-…/2021-4. od 15. srpnja 2021. upućena u zakonskom roku pokrenuti parnici protiv tuženika radi proglašenja da je ovrha u tom predmetu nedopuštena. Ovršna isprava u tom predmetu je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-…/10 od 17. svibnja 2010. javnog bilježnika B. J. iz Z., koje je postalo pravomoćno i ovršno 1. lipnja 2010. Otac ovršenice je preminuo 17. srpnja 2010. te je iza njegove smrti donijeto rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku Z. B. kao povjereniku ovog suda posl. broj: O-…/10-10. od 7. listopada 2010., sukladno kojem je ovršenica naslijedila određenu imovinu. Ovrhovoditelj je 19. siječnja 2021. FINA-i podnio zahtjev za naplatu, temeljem navedenog rješenja o ovrsi i rješenja o nasljeđivanju te je FINA započela s provedbom zahtjeva za naplatu koji se i sada provodi. Tužiteljica ističe prigovor zastare u odnosu na ispunjenje obveze, računajući od vremena kada je dužnik obvezu trebao izvršiti budući da je tuženik zahtjev za izravnu naplatu podnio 19. siječnja 2021., a ovršnog ovršne isprave iskazana je 1. lipnja 2010. pa je očito protekao zastarni rok od 10 godina. Nadalje, kao jedna od zakonskih nasljednika pok. D. R., tužiteljica sukladno čl. 139. Zakona o nasljeđivanju stiče da je kao nasljednica odgovorna za dug ostavitelja samo do visine naslijeđene imovine te da odgovara solidarno budući da nije jedina nasljednica prema rješenju o nasljeđivanju. Budući da se opseg odgovornosti nasljednika prosuđuje u trenutku prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u trenutku smrti ostavitelja, odnosno prijelaza na nasljednika, tužiteljica smatra da je visina duga veća od visine vrijednosti te imovine budući da iz rješenja o nasljeđivanju nije razvidno kolika je vrijednost ostavinske mase pa bi se isto tek moralo utvrđivati. Sukladno tome, postavila je tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je pravni osnov temeljem kojeg je protiv tužiteljice/ovršenice podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu po rješenje o ovrsi, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju br. O-…/10, UPP/OS-139/10 Općinskog suda u Z. donesenog po javnom bilježniku Z. B. iz Z., kao sudskom povjereniku, kojim su nasljednicima iza smrti ostavitelja, prvotnog ovršenika, D. R., proglašeni tužiteljica, kći ostavitelja i D. R., sin. S obzirom da tužiteljičina tužba sadržano predstavlja prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, tuženik ističe da je prema tužiteljici, u svojstvu ovršenice, podnio zahtjev za naplatu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a ne zahtjev za izravnu naplatu, koji se podnosi na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a ZPP-a, zadužnice i bjanko zadužnice, a u smislu odredbe čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona. Budući da je člankom 210. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može samo u postupku izravne naplate predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, evidentno je da na temelju navedenih odredba OZ-a, nije predviđena zakonska mogućnost odgađanja pljenidbe i prijenosa ili proglašenja pljenidbe i prijenosa kada se radi o zapljeni računa na temelju pravomoćnost rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, kao u ovom slučaju pa se slijedom toga tužba ukazuje neosnovanom. U pogledu prigovora zastare tuženik ističe kako je protiv D. R. kao korisnika kredita i glavnog dužnika te tužiteljičinog prednika D. R., kao sudužnika, podnio prijedlog za ovrhu i ishodio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-…/10 od 17. svibnja 2010., čime su u skladu s odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima nastupio prekid zastare. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare. Tuženik tvrdi da nakon podnošenja prijedloga za ovrhu nije nastupio niti jedan uvjet predviđen člankom 242. ZOO-a, koji bi anulirao činjenicu prekida zastare, budući da tuženik nikada nije odustao od prijedloga za ovrhu niti je tuženikov prijedlog za ovrhu odbačen, odbijen ili stavljen izvan snage. Navodi i da je tužiteljica, prihvatom nasljedstva stekla pravu poziciju svojeg prednika te da je obveza ostavitelja iz navedenog rješenja o ovrsi prela na tužiteljicu tako da kroz cijelo vrijeme od trenutka smrti ovršenika D. R. do podnošenja tuženikova zahtjeva za naplatu protiv tužiteljice i nadalje, do okončanja ovrhe po tom rješenju o ovrsi traje prekid zastare pa zastara nije nastupila. U pogledu prigovora o visini vrijednosti naslijeđene imovine, tuženik ističe da je vrijednost naslijeđene imovine koju je tužiteljica naslijedila veća od tuženikovog potraživanja, što je razvidno iz opisa ostavinske imovine navedene u rješenju o nasljeđivanju, a osim toga, na tužiteljici je teret dokazivanja činjenice nedostatnosti vrijednosti ostavinske imovine. Sukladno tome, predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3. U postupku su pročitani: rješenje o nasljeđivanju posl. broj: O-…/10-10, UPP/OS-139/10-10. od 7. listopada 2010. javnog bilježnika Z. B. kao povjerenika Općinskog suda u Z. iza pok. D. R., ispis iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 8. veljače 2021., zahtjev za naplatu od 19. siječnja 2021. s dopisom punomoćnika ovrhovoditelja te cijeli spis ovog suda posl.

4. Na pripremnom ročištu 18. veljače 2022. odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za provođenje očevida i vještačenje te njezinim saslušanjem budući da su usmjereni na dokazivanje okolnosti koje ne mogu biti predmetom raspravljanja u ovoj parnici.

5. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz navedenih je isprava vidljivo i među strankama očito nesporno:

- da je ovrhovoditelj C. osiguranje d.d. protiv ovršenika D. R. i D. R. 17.svibnja 2010. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 16.148,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 5. lipnja 2009. pa do isplate te predložio da se odredi ovrha općenito na imovini ovršenika,

- da je povodom navedenom prijedloga javni bilježnik B. J. iz Z. 17. svibnja 2010. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te je to rješenje postavo pravomoćno i ovršno 1. lipnja 2010,

- da je ovršenik D. R. umro 17. srpnja 2010., a rješenje o nasljeđivanju posl. broj: O- …/10-10, UPP/OS-…/10-10. od 7. listopada 2010. javnog bilježnika Z. B. kao povjerenika Općinskog suda u Z., njegovim nasljednicima su proglašeni sin D. R. i kći R. K.,

- da je ovrhovoditelj C. osiguranje d.d. 19. siječnja 2021. protiv ovršenice R. K. podnio zahtjev za naplatu novčane tražbine iz navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojeg je Financijska agencija primila 20. siječnja 2020.,

- da je ovršenica R. K. javnom bilježniku B. J. 16. veljače 2021. podnijela "zahtjev za obustavu postupka zbog zastare" kojeg je javni bilježnik sa spisom dostavio sudu uz popratni dopis od 25. veljače 2021.,

- da je sud zahtjev ovršenice dostavi na očitovanje ovrhovoditelju koji ga je podneskom od 30. travnja 2021. osporio ističući da je navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavi na provedbu HZMO-u, Područnoj službi u Z. a 8 rujna 2011. je punomoćnik ovrhovoditelj primio dopis HZMO-a od 2. rujna 2011. kojim ga ovršenikov dužnik izvještava da je ovršenik preminuo te mu vraća izvornik rješenja o ovrsi, pa smatra da s obzirom na odredbe ZOO-a, naročito iz čl. 245., zastara nije nastupila,

- da je ovaj sud zaključkom posl. broj: 21s Ovrv-…/2021-4. od 15. srpnja 2021. uputio R. K. da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja C. osiguranje d.d. "radi utvrđenje da ovrha po Zahtjevu za izravnu naplatu koji je predan Financijskog agenciji dana 19. siječnja 2021. temeljem ovršnog rješenja javnog bilježnika B. J. iz Z., posl. br. Ovrv-…/10 nije dopuštena zbog tvrdnji da je tražbina ovrhovoditelja u zastari", s uputom da tužbu može temeljiti samo na razlozima koje je navela u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa neopuštenim (zahtjevu za obustavu) povodom kojeg je upućena u parnicu; sve to ocijenivši da zahtjev ovršenice predstavlja prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ) pa je navedeni zaključak donio sukladno odredbi čl. 52. st.3. u vezi čl. 210. OZ-a,

- da je ovršenica ovu parnicu pokrenula u danom roku.

8. Sporno je, i za ovu parnicu odlučno, je li nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Kao prvo, zaključak od 15. srpnja 2021. pogrešno se poziva na odredbe čl. 210. OZ-a budući da se dosta u konkretnom slučaju ne radi o izravnoj naplati novčane tražbine u smislu odredbi čl. 209. OZ-a, već se radi o izvansudskoj ovrsi prema odredbama čl. 284. OZ-a ali to u bitnome na postupak ne utječe. Naime, prema odredbi čl. 284. st. 5. OZ-a, tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. ovog Zakona, protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od tog suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Prema odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a, ovršenik može zbog razloga iz članka 50. st. 1. t. 7. i točaka 9. do 11. ovog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Budući da se ovršenica u svom zahtjevu za obustavu ovrhe poziva upravo na zastaru (žalbeni razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ), kojeg je ovrhovoditelj osporio, a rješenje o tom razlogu ovisi o utvrđivanju činjenica, zahtjev ovršenice za obustavu postupka valja tretirati kao žalbu nakon proteka roka te je u tom smislu pravilno upućena u parnicu sukladno odredbama čl. 55. OZ-a.

10. Prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (na što je u bitnome tužiteljica i upozorena u zaključku te sud u ovoj parnici može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima.

11. Budući da tužiteljica u svom zahtjevu za obustavu postupka ističe isključivo prigovor zastare te je isključivo zbog tog razloga upućena na parnicu, a niti jednom riječju ne spominje ograničenje odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja iz odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/02, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), na takvim razlozima ne može temeljiti niti ovu tužbu pa su odbijeni njeni prijedlozi za provođenjem očevida i vještačenja te njenim saslušanjem jer su usmjereni na dokazivanje vrijednosti naslijeđene imovine.

12. Dakle, u ovoj je parnici nužno utvrditi jedino je li nastupila zastara tuženikove tražbine (žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a).

13. Zastara tuženikove tražbine nije nastupila ali ne iz razloga koje tuženik iznosi u odgovoru na tužbu, već, u bitnome iz razloga koje je iznio u podnesku kojim se očitovao na zahtjev za obustavu postupka u predmetu Ovrv-…/2021.

14. Naime, zastara tuženikove tražbine jest (prvi puta) prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku 17. svibnja 2010., sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). No, kako je navedenim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrha određena općenito na imovini ovršenika, ona nije, suprotno mišljenju tuženika iznesenom u odgovoru na tužbu ostala u prekidu "budući da tuženik nikada nije odustao od prijedloga za ovrhu niti je tuženikov prijedlog za ovrhu odbačen, odbijen ii stavljen izvan snage", već je, sukladno odredbama čl. 245. st. 3. i 5. ZOO-a iznova počela teći nakon što je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno i ovršno 1. lipnja 2010. godine.

15. No, iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: 140- 01/11-30/3529 od 2. rujna 2011. upućenog punomoćniku ovrhovoditelja, a priloženog uz podnesak ovrhovoditelja od 30. travnja 2011. u priloženom predmetu Ovrv- 48/2021, proizlazi da je ovrhovoditelj navedeno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavio na provedbu HZMO-u, svakako prije 2. rujna 2011. (točnijeg podatka u spisu nema), čime je temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a ponovno prekinuta zastara.

16. Iz navedenog dopisa proizlazi i da njime HZMO obavještava ovrhovoditelja da nije u mogućnosti postupati po navedenom rješenju o ovrsi jer je ovršenik 17. srpnja 2010. godine umro pa mu vraća izvornik pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi.

17. Kako se radilo o izvansudskoj ovrsi, smrću ovršenika nije nastupio prekid postupka temeljem odredbe čl. 212 t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, pa je, u smislu odredbe čl. 245. st. 3., u vezi stavka 5. zastara počela ponovno teći od 8. rujna 2011. kada je punomoćnik ovrhovoditelja primio dopis HZMO-a uz koji mu je vraćeno i rješenje o ovrsi, a na koji je način izvansudska ovrha završena.

18. Budući da se radi o tražbini utvrđenoj pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tražbina utvrđena tim rješenjem sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a zastarijeva za deset godina.

19. Kako je ovrhovoditelj zahtjev za naplatu temeljem navedenog pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Financijskoj agenciji podnio 19. siječnja 2021., dakle unutar zastarnog roka od deset godina, zastara je temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a ponovno prekinuta te nije nastupila.

20. Sukladno navedenom, nije osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti.

21. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, a tuženik nije tražio naknadu troškova postupka o njima nije ni odlučeno.

U Zlataru 28. ožujka 2022. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice F. H., odvjetniku iz K.

2. tuženiku C. osiguranje d.d.