Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž 1729/21-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice V. K. B. iz L., ….OIB: , zastupane po punomoćnicima iz OD T. & partneri d.o.o. odvjetnicima iz Z., protiv tuženika Bolnica 1.,OIB: ….uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Bolnica 2. zastupane po punomoćniku D. I. odvjetniku iz S. B., radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr 46/20 od 15. listopada 2021., 28. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika Bolnice 1., ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr 46/20 od 15. listopada 2021., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 81.970,36 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.125,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
2.Protiv citirane presude, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika je osnovana.
5. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Osnovano tuženik svojim navodima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava.
7.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće na ime prekovremenog rada, odnosno prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne radne od ponedjeljka do petka, te manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, za razdoblje od veljače 2015. zaključno sa prosincem 2017.
8.Iz stanja u spisu proizlazi za sada u bitnome:
-da je tužiteljica u utuženom razdoblju bio zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, da je u utuženom razdoblju rad bio organiziran u smjenama, da je radio i prekovremeno,
-da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da potraživanje tužiteljice za utuženo razdoblje po osnovi utuženih dodataka iznosi ukupno 81.970,36 kn.
9.Iz obrazloženja prvostupanjske presude, u bitnome proizlazi da je sud prvog stupnja temeljem ovakvih utvrđenja, te pozivom na čl. 47., 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. i 96/15., dalje: KU/13), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 28/18., dalje: KU/18), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12 i dr., dalje: TKU/12), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17 i dr., dalje: TKU/17), čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i dr., dalje: ZR/14), te Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a), utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 81.970,36 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.
10.Protivno stajalištu suda prvog stupnja, prosudba je ovog suda da u ovoj fazi postupka, nisu utvrđene sve pravno relevantne činjenice, temeljem kojih se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.
11.1.Naime, među strankama je sporno tumačenje čl.51. st.10. KU/13 kojim je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
O tome spornom pitanju kao i domašaja tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio se je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u predmetima Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev- 517/2021 od 27. srpnja 2021. i Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021.
11.2.Prema shvaćanju toga suda izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, obzirom na čl.19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (tako Vrhovni sud RH u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.
11.3.Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.
Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen." (dalje Zaključak br. 148).
11.4.Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu p laće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci br. 21, 48 i 148." (dalje Zaključak br. 153).
11.5. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.
Nadalje je utvrđeno da se Zaključak br. 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka br. 148 (koji je Zaključkom br. 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku br. 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te je da Zaključak br. 153 o tumačenju čl.51. st. 10. KU-a nije stavljen izvan snage.
11.6.Osim toga, uzeto je u obzir što je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo je Zaključak br. 169 koji glasi:
"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".
11.7. KU/13 stupio je na snagu 1. prosinca 2013., te se tumačenje čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod br. 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.
Budući da je tumačenje iz Zaključka br. 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka br. 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.
11.8.Prema daljnjem stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13). Odredbom čl. 52. KU-a određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu ZB-a i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu čl.51. st. 9. KU-a.
12.1.Slijedom svega proizlazi da bi osnovanost ovakvog tužbenog zahtjeva i visinu tražbine trebalo utvrditi primjenom Zaključka br. 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka br. 153.
12.2.Međutim, valja istaknuti da iz izvanraspravnog rješenja suda prvog stupnja od 4. ožujka 2021. nije vidljivo da je prvostupanjski dao uputu vještaku da se prilikom izrade nalaza, odnosno izračuna pripadajuće razlike, rukovodi prethodno spomenutim Zaključcima, a isto tako ni iz nalaza vještaka se ne vidi da je vještak radio svoj izračun temeljem tih Zaključaka. Konačno ni iz obrazloženja pobijane presude, ne proizlazi da je prvostupanjski sud, primijenio predmetne Zaključke, sve sukladno ranije prethodno navedenom stajalištu Vrhovnog suda RH-a.
13.Obzirom na prednje izloženo, prosudba je ovog suda, da su u konkretnoj pravnoj situaciji, pravno relevantne činjenice ostale pogrešno i nepotpuno utvrđenje, posljedično čemu se nije mogla ispitati pravilna primjena materijalnog prava.
14.Nastavno tome, prvostupanjski će sud u daljnjem tijeku postupka, uvažavajući primjedbe ovog suda, sukladno dispozicijama parničnih stranaka, razjasniti navedene sporne okolnosti, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
15.Slijedom prethodno izloženog, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke.
16.Zbog svih iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti presudu suda prvog stupnja, predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, primjenom čl. 370. ZPP-a.
U Rijeci, 28. ožujka 2022.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
