Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-70/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. B. iz Đ., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. P. i D. B. iz B., protiv ovršenice I. S. iz I. J., OIB: ... radi naplate, rješavajući žalbu ovrhovoditeljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-85/2021-3 od 3. prosinca 2021., 28. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-85/2021-3 od 3. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima po računima ovršenice od 22. ožujka 2021., kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditeljica zbog bitne povrede odredaba postupka iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 , 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-11/2018-26 od 31. listopada 2018., kojom je, između ostalog, naloženo tužiteljima I. S. (ovršenici) i J. C. da tuženici M. B. (ovrhovoditeljici) naknade parnični trošak u iznosu od 11.562,50 kuna, kao i da je navedena presuda donesena u povodu tužbe radi proglašenja nedopuštenom ovrhe poslovni broj Ovr-137/2013, u kojem postupku da su stranke jedinstveni suparničari, a time i solidarni dužnici prema ovrhovoditeljici, sukladno odredbi članka 161. stavka 2. ZPP-a. Nadalje, utvrđuje da je ovrhovoditeljica navela da je podnijela predmetnu ovršnu ispravu na izravnu naplatu putem FINA-e, te da, u odnosu na J. C. izravna naplata nije provedena jer isti nema otvorenih računa kod banaka, a da je u odnosu na I. S. osnova za plaćanje provedena samo za pola iznosa troškova parničnog postupka zbog pogrešnog stava FINA-e da I. S. i J. C. nisu solidarni dužnici u odnosu na trošak parničnog postupka iz predmetne osnove za plaćanje, kako to proizlazi iz Obavijesti FINA-e od 9. ožujka 2021, slijedom čega da je FINA neosnovano odbila provesti izravnu naplatu i za preostalu polovicu iznosa troška parničnog postupka u odnosu na ovršenicu I. S..
6. Odlučujući o navedenom prijedlogu ovrhovoditeljice, prvostupanjski sud, uvidom u presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-11/2018-26 od 31. listopada 2018., utvrđuje da je točkom II. izreke navedene presude naloženo tužiteljima I. S. i J. C. da tuženici M. B. naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 11.562,50 kuna, odnosno da iz iste proizlazi obveza tužitelja da naknade troškove parničnog postupka tuženici, ali da navedena obveza tuženika nije solidarna.
7. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja, uz obrazloženje da je predložena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice I. S. u odnosu na polovicu iznosa iz ovršne isprave već provedena izravnom naplatom kod FINA-e, dok u odnosu na prijedlog za ovrhu, radi naplate preostale polovice iznosa troška parničnog postupka iz ovršne isprave, zaključuje da isti nije osnovan jer ovršnom ispravom nije određena solidarna obveza tuženika I. S. (ovršenice) i J. C. da naknade trošak parničnog postupka.
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona nije ostvarena, te da je isto doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava.
7. Naime, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da ovršnom ispravom, pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 11/2018-26 od 31. listopada 2018., nije utvrđena solidarna obveza naknade troška parničnog postupka ovršenice I. S. i J. C., slijedom čega ovrhovoditeljica može od ovršenice potraživati samo polovicu iznosa troškova parničnog postupka dosuđenih ovršnom ispravom.
8. Stoga, kako ovršnom ispravom nije utvrđena solidarna obveza ovršenice i J. C., a radi se o novčanoj obvezi koja se smatra djeljivom obvezom u smislu odredbe članka 41. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11), u takvom slučaju kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela i svaki od njih odgovara za svoj dio duga, odnosno svaki od ovdje tužitelja (kojih je dvoje) odgovara za 1/2 dijela dosuđenog parničnog troška.
9. Slijedom navedenog, ovrhovoditeljica može osnovano od ovršenice (1. tužiteljice iz ovršne isprave) potraživati 1/2 dijela dosuđenog parničnog troška, odnosno iznos od 5.781,25 kuna, koji iznos troškova parničnog postupka je ovrhovoditeljica od ovršenice i naplatila u postupku izravne naplate.
10. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditeljice kojima se poziva na primjenu odredbe članka 161. stavka 3. ZPP-a kojom je propisano da suparničari koji solidarno odgovaraju u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani, valja navesti da predmet tužbe u spisu – pravnoj stvari prvostupanjskog suda poslovni broj P- 11/2018 u kojem je donesena ovršna isprava, nije kondemnatorni zahtjev, već deklaratorni zahtjev, odnosno zahtjev da se ovrha poslovni broj Ovr-137/2013 proglasi nedopuštenom, slijedom čega citirana zakonska odredba ne dolazi u primjenu.
11. Slijedom obrazloženog, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
12. S obzirom da ovrhovoditeljica nije uspjela sa žalbom, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
U Rijeci, 28. ožujka 2022.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić, v.r.
