REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-121/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Alenki Paus kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice B. Z. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku N. C., odvjetnici iz Z., protiv ovršenice B. Š. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-530/15-53 od 26. siječnja 2022., 28. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba ovrhovoditeljice te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-530/15-53 od 26. siječnja 2022. u točki III. izreke na način da se nalaže ovrhovoditeljici nadoknaditi ovršenici trošak postupka u iznosu od 2.867,00 kn u roku osam dana, a u preostalom dijelu u iznosu 695,50 kn odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška kao neosnovan.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-530/15-53 od 26. siječnja 2022. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je: „I Nalaže se ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 3.566,42 kuna u roku od 8 dana. II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 28.769,97 kuna kao neosnovan. III Nalaže se ovrhovoditelju nadoknaditi ovršeniku trošak postupka u iznosu od 3.562,50 kuna u roku od 8 dana. IV Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova u iznosu od 1.750,00 kuna kao neosnovan.“

2. Protiv tog rješenja, točaka II i III., pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditeljica iz svih dopuštenih razloga. Ističe da je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima, da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP te ukazuje o kojem je trošku propušteno odlučiti, da je sud propustio utvrditi da nije krivnja na strani ovrhovoditelja što su obavljene mnogobrojne procesne radnje iza 12. travnja 2005. godine, a kojima je postupao po traženjima suda, da je ovršenik šest i po godina kasnije od sklopljenog ugovora o kupoprodaji s novim vlasnikom istaknuo prigovor da rješenje o ovrsi ne može izvršiti jer nije vlasnik nekretnine; da je presuda donijeta pet godina prije toga 1999., a ovrhovoditelj je ovrhu pokrenuo 2000. godine, ukazuje na okolnosti koje predstavljaju zlouporabu prava te postupanje protivno savjesnosti i poštenja, što predstava bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t 4. ZPP, ukazuje na nepostojanje krivnje ovrhovoditelja s obzirom na prodaju nekretnine, da je sud zaštitio kupca S. kao treću osobu i pogodovao ovršeniku odbivši zahtjev za trošak za sve radnje iza datuma kupnje nekretnine S. iako isti u vrijeme kupnje nije uživao povjerenje u zemljišne knjige, da se S. nije usprotivio provođenju ovrhe protiv ovršenika, da nema krivnje ovrhovoditelja što je nekretnina prodana S. u tijeku ovrhe, ukazuje na brojnu sudsku praksu. Nadalje ukazuje na pojedine radnje za koje je valjalo ovrhovoditelju odmjeriti trošak, ukazuje na zlouporabu procesnih ovlaštenja od strane ovršenika, kao i na razloge zbog kojih je valjalo odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troška i po radnjama po kojima mu je sud prvog stupnja odmjerio trošak. Ističe i da je izjavom od 10. veljače 2022. i podneskom od 11. veljače 2022. stavio u prijeboj svoje potraživanje prema ovršeniku osnovom pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-2356/03 od 16. svibnja 2014. i presude Županijskog suda u Zagrebu, točka II. Gžn-2225/2014 od 8. svibnja 2015. u dijelu parničnog troška od 19.612,42 kn s kamatama tekućom od 16. svibnja 2014. Predlaže preinaku rješenja, podredno ukidanje i vraćanje na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditeljice je neznatnim dijelom osnovana.

5. Pobijanim rješenjem, nakon što je 7. prosinca 2017. doneseno rješenje o obustavi predmetnog ovršnog postupka, cijeneći da su stranke pravodobno podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka, sud prvog stupnja ocijenio je zahtjev ovrhovoditeljice djelomično osnovanim glede troška ovršnog postupka u iznosu 3.566,42 kn, dok je odbio zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 28.769,97 kn. Ujedno je ovršenici odmjeren trošak u iznosu 3.562,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen, sve cijeneći da od 16. studenog 2004. ovršenica nije u posjedu nekretnine, o čemu je ovrhovoditeljica imala saznanja kako je to naveo u podnesku od 28. srpnja 2005., zbog čega smatra da joj od tog trenutka ne pripada trošak postupka, a pripada ovršenici.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku, a sve u vezi odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona „Narodne novine“ 57/96, 22/99, 42/00, OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP jer se odluka ne temelji na nedopuštenim raspolaganjima stranaka cijeneći da je ovrha pravomoćno obustavljena. Nisu počinjene niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6.1. Točno je da sud prvog stupnja nije odlučio o zahtjevu za naknadu troškova ovrhovoditelja od 1. kolovoza 2018., a kojim ovrhovoditeljica dopunjuje troškovnik; međutim navedeno ne predstavlja nedostatak rješenja jer o tome zahtjevu sud prvog stupnja može odlučiti u posebnom rješenju. Sud prvog stupnja je doduše pogrešno na traženi trošak ovrhovoditeljice zaračunavao PDV koji ista nije niti tražila, ali kako je samo ovrhovoditeljica podnijela žalbu rješenje se ne može preinačiti na njezinu štetu.

7. U predmetnoj pravnoj stvari ovrhovoditeljica je 28. prosinca 2000. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5072/97 od 7. lipnja 1999. te je 21. veljače 2001. pod posl. br. Ovr-2492/2000 doneseno rješenje o ovrsi kojim je ostavljen rok od 15 dana ovršenici da na svojim nekretninama (naznačenim) izvede građevinske radove postavljanja odgovarajućih odvodnih cijevi sa zaštitnom mrežom kroz predmetno zemljište umjesto do sada postavljenih odvodnih cijevi neodgovarajućeg promjera te izvede radove otkopa zemlje na svojim nekretninama na način da svoje nekretnine dovede od iste visine i nivoa susjednih nekretnina ovrhovoditeljice.

7.1. Rješenjem poslovni broj Ovr-530/2015-39 od 7. prosinca 2017. ovrha je obustavljena te su ukinute sve provedene ovršne radnje, s obrazloženjem da ovršenica B. Š. nije vlasnica nekretnina (iste su u suvlasništvu, a ista nije niti suvlasnik nekretnina koje su, u međuvremenu, suvlasnici prodali P. S.), da stoga obveza iz presude, ovršne isprave, nije prešla na P. S., da ista, B. Š., nije niti posjednica nekretnina od 2004., pa ne može niti postupati po rješenju o ovrsi, odnosno izvoditi radove na nekretninama, slijedom čega je ovrha postala nemogućom.

7.2. To je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-724/2018-2 od 27. veljače 2018. s obrazloženjem da bi ovrhovoditeljica bila ovlaštena provoditi predmetnu ovrhu protiv ovršenice kada bi ovršenica bila vlasnica nekretnina, podredno kada bi na temelju prava izvedenog iz prava vlasnika tih nekretnina iste posjedovala u skladu s odredbom čl. 100. st. 4. ZV, a što ovdje nije slučaj; da je vlasnik nekretnina P. S., da katastarska i druga dokumentacija koju ovrhovoditeljica prilaže ne dokazuje vlasništvo niti posjed ovršenice, da se jamči pravo vlasništva (čl. 1. Protokol 1 uz Europsku konvenciju za zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske), a ograničavanje vlasničkog prava po osnovi susjedskih prava moguće je samo ukoliko su ostvarene zakonom propisane pretpostavke; da ovrhovoditeljici nisu povrijeđena ustavna prava i prava iz EKLJP.

8. Odredbom čl. 14. st. 4. i 5. OZ propisano je da ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. (5) Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

9. Dakle, kako je u predmetnoj pravnoj stvari uslijed prodaje nekretnine od strane suvlasnika ovrha postala nemoguća, to slijedi da za tu činjenicu ne postoji odgovornost ovrhovoditelja. Zato ista ima pravo na naknadu ovršnog troška, ali samo onog koji je bio potreban za ovrhu.

10. Nastavno, budući da iz podneska od 12. travnja 2005. slijedi da ovrhovoditeljica ima saznanja da ovršenica više nije u posjedu nekretnine i da je nekretnina prodana, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbio zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova nastalih nakon toga datuma jer je tada već ovrhovoditeljica imala saznanja o nemogućnosti provedbe ovrhe; a slijedom toga svi troškovi nakon toga datuma nisu bili potrebni za ovrhu i neosnovano su prouzročeni ovršenici. To i neovisno što je sud prvog stupnja u više navrata udovoljavao prijedlozima ovrhovoditeljice za odgodom ovrhe te odgađao istu, odnosno što je, barem glede nekih podnesaka, ovrhovoditeljica postupala po zaključcima suda (npr. traženja za očitovanjem); sve iz razloga jer je u konačnici ovrha obustavljena zbog nemogućnosti provedbe iste iz razloga o kojima je ovrhovoditeljica od naznačenog datuma izvjesno imala saznanja i unatoč kojem je ustrajala u ovrsi.

11. Pritom je pravilno ovrhovoditeljici odmjeren trošak za radnje prije toga datuma, kako je i odmjerio sud prvog stupnja. Sastav podneska od 6. listopada 2003. sud prvog stupnja je pravilno ocijenio nepotrebnim, čl. 155. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 19. st. 1. i čl. 14. st. 4. OZ cijeneći da je istim samo dostavljena uplatnica o uplaćenom predujmu.

12. Ovršenici je primjenom odredbe čl. 14. st. 5. OZ pravilno sud prvog stupnja odmjerio trošak prema Odvjetničkoj tarifi i to za sastav podneska od 27. lipnja 2006. ovršenici pripada 25 bodova jer je podneskom ista predložila obustavu ovrhu; za pristup na ročište 24. studenog 2006. pripada joj 100 bodova (na ročištu su se utvrđivale činjenice u svezi mogućnosti provedbe ovrhe), ročište 19. siječnja 2007. 10 bodova (kako je i odmjerio sud prvog stupnja) i ročište 27. veljače 2007. 100 bodova (na ročištu su se utvrđivale činjenice u svezi mogućnosti provedbe ovrhe); sve uz PDV prema stopi u vremenu poduzimanja radnje; ukupno 2.867,00 kn. .

12.1. Za sastav podneska od 16. siječnja 2007. ovršenici ne pripada trošak jer taj podnesak nije bio potreban budući je sve navedeno u podnesku ovršenica mogla iskazati na ročištu 19. siječnja 2007. Za sastav podnesaka od 12. travnja 2016. ovršenici ne pripada trošak jer istim opetovano predlaže obustavu ovršnog postupka.

13. Ostali žalbeni navodi nisu od značaja za ovaj postupak.

14. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP u svezi s čl. 19. st. 1. OZ odlučiti kao u izreci.

U Puli – Pola 28. ožujka 2022.

Sudac

Alenka Paus