Poslovni broj Gž Ovr-140/2022

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice N. M., N. S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika 1. D. Š., T., OIB: ..., 2. D. Š., T., OIB: ..., 3. D. Š., C.

– V., OIB: ..., 4. D. K., B., 5. S. K., B., radi odgode ovrhe i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, rješavajući žalbu 1. ovršenice D. Š. izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-573/2021-8, od 21. listopada 2021., 28. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. ovršenice D. Š. kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-573/2021-8, od 21. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog 1. ovršenice D. Š. za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava po ovrsi koja se provodi kod FINA-e temeljem rješenja toga suda, poslovni broj Ovr-318/2018, od 8. lipnja 2018.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi 1. ovršenica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP), u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14. 55/16., 73/17., dalje OZ).

3. U žalbi osporava pobijano rješenje u cijelosti, navodeći da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da se između ovrhovoditeljice i ovdje ovršenice vodi parnični postupak radi poništenja Ugovora o darovanju od 28. listopada 2014., u kojem još nije donesena meritorna sudska odluka, a predmet kojeg darovanja je nekretnina koja je predmetom ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-318/2018. Smatra da stranke u toj parnici, te u predmetnoj ovrsi nisu jednake pred sudom, budući da je ovrha pod poslovnim brojem Ovr-318/2018 dovršena, te je ovrhovoditeljici omogućena pljenidba novčanih sredstava ovršenice putem Agencije, a navedena parnica po tužbi ovršenice (kao jedne od nasljednika pok. D. Š.) još nije okončana. Ukazuje na svoju zdravstvenu i financijsku situaciju, na koju je već ukazivala u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 19. svibnja 2021., naglašavajući da je 100%-tni invalid, te da bi joj provedbom ovrhe bilo onemogućeno svako nužno uzdržavanje, odnosno pravo na život. Predlaže da se žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se usvoji njezin prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je 1. ovršenica 19. svibnja 2021. podnijela sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što je ovrhovoditeljica 27. travnja 2021. podnijela Financijskog agenciji zahtjev za izravnu naplatu pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-318/2018, od 8. lipnja 2018., kojim je predmetna ovrha utvrđena dovršenom i naloženo ovršenicima (od 1. do 5.) da ovrhovoditeljici naknade daljnje troškove postupka u iznosu od 3.671,87 kuna. Utvrđuje da je 1. ovršenica u prijedlogu navela da nije u jednakom pravnom položaju kao i ovrhovoditeljica, budući da se u predmetnoj ovrsi ovrhovoditeljica već pokušala naplatiti na imovini (novčanim sredstvima) ovršenice, a da se po tužbi ovršenice (kao jedne od nasljednica iza pok. tužitelja D. Š.) još uvijek vodi parnica protiv ovrhovoditeljice radi poništaja Ugovora o darovanju nekretnine od 28. listopada 2014., koja je nekretnina predmet ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr- 318/2018. Nadalje da je navela kako rješenje suda, poslovni broj Ovr-318/2018, temeljem kojeg je pokrenut postupak izravne naplate pred FINA-om, ima elemente „križarskog pohoda“ u dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove postupka, jer da su troškovi punomoćnika ovrhovoditeljice suviše visoko odmjereni, a da pritom nije uzeto u obzir da je 1. ovršenica 100%-tni invalid, koja u cijelosti ovisi o skrbi druge osobe, te da bi joj provedbom ovrhe bilo onemogućeno svako nužno uzdržavanje. Nadalje utvrđuje da je ovrhovoditeljica, u svojem očitovanju na prijedlog 1. ovršenice, navela da je 1. ovršenica dužna postupiti po pravomoćnom rješenju suda pod poslovnim brojem Ovr-318/2018, te ovrhovoditeljici naknaditi troškove ovršnog postupka, a da 1. ovršenica u svojem prijedlogu od 19. svibnja 2021. nije navela niti jedan razlog zbog kojeg bi taj prijedlog bio osnovan, slijedom čega predlaže da se navedeni prijedlog odbije kao neosnovan.

7. Odlučujući o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim prvostupanjski sud je cijeneći sadržaj odredbe čl. 209. OZ-a utvrdio da je ovrhovoditeljica dana 27. travnja 2021. pokrenula postupak izravne naplate pred Agencijom temeljem rješenja suda pod poslovnim brojem Ovr-318/2018, od 8. lipnja 2018., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ovr- 1474/2018, od 22. ožujka 2019., a kojim je u točki II. tog rješenja određeno da se ovrhovoditeljici priznaju daljnji troškovi ovrhe u iznosu od 3.671,87 kuna, te se nalaže ovršenicima od 1. do 5. da navedeni trošak plate ovrhovoditeljici u roku od osam (8) dana.

8. Pozivajući se na odredbu čl. 210. OZ-a prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da ovršenica ima pravo, nakon što primi obavijest od Agencije da je protiv nje zatražena izravna naplata, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 65. OZ-a, odnosno odredbi čl. 50. i 53. OZ-a.

9. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, prvostupanjski sud je zaključio da prijedlog ovršenice od 19. svibnja 2021. nije osnovan, jer da se radi o solidarnoj obvezi svih ovršenika, a da je o razlozima koje 1. ovršenica navodi u svojem prijedlogu već pravomoćno odlučeno u žalbi protiv rješenja, poslovni broj Ovr- 318/2018, od 8. lipnja 2018.

10. U donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena niti jedna od bitnih povredi postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 381. ZPP-a, a uz primjenu odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, te je protivno shvaćanju 1. ovršenice pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje kada je odbio njezin prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

11. Naime, prema odredbi čl. 210. OZ-a 1. ovršenica ima pravo, kada zaprimi obavijest Agencije da je protiv nje zatražena izravna naplata tražbine na temelju jedne od ovršnih isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a, kao što je u konkretnom slučaju pravomoćno rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-318/2018, od 8. lipnja 2018., poduzeti koje od pravnih sredstava propisanih čl. 210. OZ-a, odnosno zatražiti od suda odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i/ili podnijeti prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U tom slučaju, prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a, na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe OZ-a o odgodi ovrhe (čl. 65. OZ-a), a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53. OZ-a).

12. Nije sporno da je 1. ovršenica u konkretnom slučaju podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pa je stoga za ocjenu osnovanosti takvog prijedloga ovršni sud bio dužan ispitati njegov sadržaj kroz primjenu odredbi čl. 50. i 53. OZ-a. Odredbama čl. 50. OZ-a utvrđeni su razlozi zbog kojih stranke mogu izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave (redovnu žalbu), dok je je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti, ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja (žalbu nakon proteka roka – izvanrednu žalbu). Prema ocjeni ovog suda, razlozi koje 1. ovršenica navodi u prijedlogu od 19. svibnja 2021. ne odgovaraju niti jednom od dopuštenih žalbenih razloga iz čl. 50. OZ-a, niti predstavljaju koji od žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, zbog kojeg bi bilo dopušteno izjaviti izvanrednu žalbu, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prijedlog 1. ovršenice od 19. svibnja 2021. odbio kao neosnovan, budući da ne ispunjava uvjete iz čl. 210 OZ-a, u svezi sa čl. 50. i čl. 53. OZ-a.

13. Žalbeni razlozi 1. ovršenice o nejednakosti pred sudom nisu osnovani, jer pokretanje i vođenje parničnog postupka kojeg 1. ovršenica spominje u prijedlogu i žalbi ne utječe na tijek i u konačnici dovršetak ovrhe pod poslovnim brojem Ovr- 318/2018, te na obveze stranaka koje su iz ovrhe proizašle. Naime, radi se o dva posve različita postupka, koji osim što imaju svoju dinamiku i vrijeme trajanja, nemaju utjecaja jedan na drugi, pa stoga različito trajanje tih postupaka ne dovodi do procesne nejednakosti stranaka, a kako to pogrešno zaključuje 1. ovršenica, jer u svakom od tih postupaka stranke imaju pravo na zaštitu svojih prava i interesa.

14. Također nisu od utjecaja niti žalbeni navodi 1. ovršenice kojima ukazuje na svoju zdravstvenu i financijsku situaciju, jer unatoč njihovom respektiranju, ne radi se o razlozima iz čl. 50. i čl. 53. OZ-a koji bi utjecali na osnovanost predmetnog prijedloga 1. ovršenice.

15. Slijedom navedenog, žalbu 1, ovršenice je valjalo odbiti kao neosnovanu, te pobijano rješenje potvrditi pozivom na čl.. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Rijeka, 28. ožujka 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.