Gžksksk

Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž R-1271/2021-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja 1. N. S. A., OIB: ….. iz Z. i 2. M. N., OIB: …. iz Z., oboje zastupani po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. k. z. p. d.o.o., OIB: ….. iz V. G., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 11 Pr- 47/2019-12 od 1. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 11Pr- 47/2019-12 od 1. srpnja 2021., na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Etički kodeks H. k. z. p. d.o.o., broj 10-01/104-0001/0018 od 5. svibnja 2020.“

II. Nalaže se tužiteljima 1. N. S. A. i 2. M. N., da u roku 8 dana s osnove nadoknade parničnog troška isplate tuženiku 5.300,00 kuna (pet tisuća i tristo kuna).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki 1. izreke usvojio tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

„ Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Etički kodeks H. k. z. p. d.o.o., broj: 10-01/104-0001/0018 od 5. svibnja 2010.“

2. Također, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki 2. izreke pobijane presude naložio tuženiku da s osnova naknade parničnog troška isplati tužiteljima iznos od 6.750,00 kuna sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana presuđenja 1. srpnja 2021. do isplate.

3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH i 70/19., dalje: ZPP). Tuženik predlaže

Gžksksk

da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest ocjena pravne valjanosti Etičkog kodeksa H. k. z. p. d.o.o., broj: 10-01/104-0001/0018 od 5. svibnja 2010. Konkretno sporno je, je li označeni Etički kodeks koji je donesen od strane tuženika ništetan i bez pravnog učinka. Tužitelji su u vrijeme podnošenja tužbe 2017. bili sindikalni povjerenici, koji su kod činjenice da kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće, bili aktivno legitimirani za podnošenje tužbe.

7. Ovdje je za reći kako je Općinski sud u Velikoj Gorici, dana 19. listopada 2017., pod poslovnim brojem: 5 Pr-33/2017-10 prvotno već donio presudu kojom je predmetni Etički kodeks utvrdio ništetnim i bez pravnog učinka.

8. Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedene presude, Županijski je sud u Splitu, dana 31. siječnja 2019., pod poslovnim brojem: Gž R-186/2018-2 donio rješenje kojim je ukinuo označenu prvostupanjsku presudu i vratio predmet općinskom sudu na ponovno suđenje.

9. U obrazloženju rješenja drugostupanjskog suda od 31. siječnja 2019. pored ostalog navedeno je i slijedeće:

„ Između stranaka nije sporno da je tuženik dana 5. svibnja 2010. donio Etički kodeks točno označen u izreci pobijane presude kao i u obrazloženju ove drugostupanjske odluke.

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka došao do zaključka kako je predmetni Etički kodeks ništetan i to stoga jer da tuženik prilikom njegovog donošenja nije postupio u suglasju sa odredbom članka 149. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR/09), koji je Zakon u to vrijeme bio na snazi. Konkretno prvostupanjski sud smatra kako tuženik kao poslodavac, a prije donošenja predmetnog Etičkog kodeksa, nije dostavio radničkom vijeću podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika, već da je dostavio samo radni prijedlog Etičkog kodeksa. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi i to kako se u konkretnom slučaju poslodavac (tuženik) prije donošenja spornog Etičkog kodeksa, bio dužan savjetovati sa sindikalnim povjerenicima. Razmatrajući sadržaj pobijane presude i žalbene razloge koje ističe tuženik za reći je slijedeće. Odredbom članka 149. stavak 1. ZR/09 propisano je kako se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika. Odredbom članka 152. stavak 3. ZR/09 određeno je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 163. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 163. stavka 1. ovoga Zakona.

Gžksksk

Iz sadržaja predmetnog Etičkog kodeksa (str. 7. do 15. spisa) nedvojbeno proizlazi kako isti u svojoj biti predstavlja odluku važnu za položaj radnika stoga jer ovaj pravni akt poslodavca (tuženika) regulira prava i obveze radnika. Nadalje je za istaknuti kako je nedvojbeno utvrđeno, i to baš na temelju sporazuma od 15. listopada 2014. (str. 5. spisa), da su tužiteljica pod 1) N. S. A. i tužitelj pod 2) M. N. sindikalni povjerenici o čemu je tuženik obaviješten putem obavijesti od 15. listopada 2014. (str. 6. spisa). Stoga su tužitelji i aktivno legitimirani za podnošenje predmetne tužbe, a na temelju odredbe članka 153. stavak 3. u svezi sa odredbom članka 155. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR/14).

No, iz obrazloženja pobijane presude ne može se zaključiti je li u vrijeme donošenja predmetnog Etičkog kodeksa kod tuženika uopće postojalo radničko vijeće ili pak sindikalni povjerenik/povjerenici. Štoviše, obrazloženje prvostupanjskog suda u tom je dijelu nejasno i proturječno, jer nije jasno kome se u konkretnom slučaju tuženik prije donošenja predmetnog Etičkog kodeksa trebao obratiti radi savjetovanja, da li radničkom vijeću ili pak sindikalnom povjereniku/povjerenicima. Ukoliko pak u vrijeme donošenja spornog Etičkog kodeksa kod tuženika nije postojalo ni radničko vijeće ni sindikalni povjerenik, tada nije ni postojala obveza tuženika za savjetovanjem iz odredbe članka 149. stavak 1. ZR/09 odnosno odredbe članka 152. stavak 3. ZR-a/09. Također je za primijetiti kako neovisno o navedenom nije jasno iz kojih razloga prvostupanjski sud u pobijanoj presudi smatra da dostava radnog prijedloga Etičkog kodeksa radi savjetovanja (bilo radničkom vijeću bilo sindikalnom povjereniku/povjerenicima) ne bi bila dostatna u smislu odredbe članka 149. stavak 1. ZR/09. U tom smislu izostalo je odgovarajuće argumentirano obrazloženje prvostupanjskog suda.

Tuženik je u pravu kada u žalbi sugerira da eventualno pogrešno određivanje trenutka stupanja na snagu predmetnog Etičkog kodeksa, od strane tuženika, ne može imati za pravnu posljedicu njegovu ništetnost. Naime povreda odredbe članka 126. stavak 3. ZR/09, nema za posljedicu ništetnost predmetnog pravnog akta - Etičkog kodeksa u smislu odredbi članaka 322. do 324. ZOO-a, a niti ZR/09 kao lex specialis predviđa ništetnost pravnog akta kao posljedicu postupanja suprotno odredbi članka 126. stavak 3. ZR/09.

Slijedom navedenog u ovom obrazloženju razvidno je kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka i to baš onu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga je trebalo prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo u suglasju sa odredbom članka 369. stavak 1. ZPP-a. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe ZPP-a te će ponovnom ocjenom izvedenih dokaza, te ocjenom eventualno novo izvedenih dokaza, a uzimajući pri tome u razmatranje i mišljenja drugostupanjskog suda iz ovog rješenja, donijeti valjani zaključak je li kod tuženika u vrijeme donošenja predmetnog Etičkog kodeksa postojalo radničko vijeće ili pak sindikalni povjerenik/povjerenici, te ako jest je li prilikom donošenja predmetnog Etičkog kodeksa poslodavac – tuženik proveo savjetovanje u suglasju sa odredbom članka 149. stavak 1. ZR/09., odnosno na temelju odredbe članka 152. stavak 3. ZR/09. Konačno, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći

Gžksksk

računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i kao i o troškovima postupka.“

10. Sada pak nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud ponovno došao do zaključka kako je predmetni Etički kodeks ništetan i bez pravnog učinka. Iz obrazloženja pobijane presude razvidno je kako prvostupanjski sud predmetni Etički kodeks prvenstveno smatra ništetnim stoga jer da tuženik kao poslodavac nije prije donošenja Etičkog kodeksa postupio sukladno odredbi članka 149. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 92/12 i 73/13, dalje: ZR), koji se Zakon primjenjuje na temelju odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19), tj. da tuženik nije radničkom vijeću, odnosno sindikalnim povjerenicima dostavio sve važne i relevantne podatke za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Suprotno tome da je tuženik dostavio samo „radni prijedlog Etičkog kodeksa“.

11. U svezi sa navedenim, a s smislu žalbenih navoda tuženika koji smatra kako ni na koji način nije postupao suprotno odredbama ZR-a koje reguliraju poslodavčevu obvezu savjetovanja prije donošenje odluke (konkretno Etičkog kodeksa) za reći je slijedeće.

12. Odredbom članka 150. stavak 1. ZR-a je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkom vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenja odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Nema dvojbe kako je predmetni Etički kodeks poslodavca - tuženika upravo odluka u smislu odredbe članka 150. stavak 1. ZR-a. Odredbom članka 152. stavak 3. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom, osim prava iz članka 163. stavka 2. ovoga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 163. stavak 1. ovoga Zakona. Odredbom stavka 4. istog članka određeno je da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. ovog članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

13. Kad poslodavac zna da kod njega djeluju 2 sindikata, njegova je obveza savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom bilo kojeg od sindikata koji djeluju u sklopu tuženika u svojstva poslodavca. Pri tome nije odlučno o kojem je sindikatu riječ. U tom smislu mišljenje je iskazao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-718/12 od 17. listopada 2012.

14. U predmetnom slučaju kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, pa tako nije bilo ni formirano u vrijeme donošenje spornog Etičkog kodeksa. Ove činjenice u konačnici nisu bile sporne između parničnih stranaka, a prvostupanjski ih je sud neovisno o tome pravilno utvrdio.

15. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako je u travnju 2010., dakle neposredno prije donošenja predmetnog Etičkog kodeksa, tuženik uz podnesak od 21. travnja 2010. dostavio predsjednicima 5 sindikata koji su djelovali kod tuženika radni prijedlog Etičkog kodeksa. U navedenom podnesku su predsjednici sindikata

Gžksksk

pozvani da dostave svoje primjedbe i prijedloge u svezi sa planiranim Etičkim kodeksom. Dopis sa radnim prijedlogom Etičkog kodeksa zaprimljen je od strane predsjednika sindikata 22. odnosno 23. travnja 2010., što je razvidno iz isprave na str. 28. i 29. spisa. Tužiteljica pod 1) N. S. A. je na ročištu za glavnu raspravu od 14. rujna 2017. potvrdila kako se tuženik (očigledno prije donošenja Etičkog kodeksa) „savjetovao s tadašnjim vršiteljima dužnosti Radničkog vijeća.“

16. Odredbom članka 131. stavak 1. ZR-a je propisano kako u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

17. Kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, kao što u predmetnom slučaju nije bilo utemeljeno kod tuženika, niti bi bio imenovan sindikalni povjerenik, tada poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika pa tako i za etički kodeks, nije dužan provesti postupak savjetovanja jer to i ne može. U tom slučaju izostanak savjetovanja prije donošenja etičkog kodeksa poslodavca ne bi činilo takav kodeks ništetnim i bez pravnog učinka.

18. Ukoliko postoje sindikati kod poslodavca, kao što je postojalo više sindikata kod tuženika u vrijeme donošenja predmetnog Etičkog kodeksa, tada je postojala obveza tih sindikata obavijestiti poslodavca o sindikalnom povjereniku koji će članove sindikata zastupati kod poslodavca (članak 248. stavak 7. ZR-a). Prije nego što je o tome obaviješten, poslodavac ne mora postupati na temelju odredbi članka 149. ZR-a (obveza savjetovanje prije donošenja odluke, konkretno Etičkog kodeksa).

19. U predmetnom slučaju tužitelji nisu ni tvrdili, a kamoli dokazali, da su sindikati koji su u vrijeme donošenja predmetnog Etičkog kodeksa postojali kod tuženika, odredili svoje sindikalne povjerenike, a ako jesu, da li su tada obavijestili poslodavca – tuženika o sindikalnom povjereniku/povjerenicima. Kod takvog stanja stvari, a kako je nesporno da radničko vijeće kod tuženika nije bilo utemeljeno to tuženik uopće nije bio u obvezi provesti postupak savjetovanja prije donošenja predmetnog Etičkog kodeksa.

20. Međutim, unatoč tome, a što nije bio u obvezi, tuženik je predsjednicima 5 sindikata koji su u vrijeme donošenja predmetnog Etičkog kodeksa postojali kod tuženika, dostavio radni prijedlog Etičkog kodeksa, a radi savjetovanja sa sindikatima prije donošenja Etičkog kodeksa. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi bilo koji od sindikata odnosno njihovih predsjednika iskazao kakav prigovor ili primjedbu na dostavljeni prijedlog Etičkog kodeksa, odnosno da je na bilo koji način sudjelovao u pokrenutom postupku savjetovanja.

21. Slijedom navedenog, u bitnome je za navesti kako prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tuženik nije niti morao postupati sukladno odredbama članka 149. ZR-a, (obvezno savjetovanje prije donošenja odluke - Etičkog kodeksa), pa stoga ni sam predmetni Etički kodeks ne može biti ništetan kako to pogrešno smatraju tužitelji.

Gžksksk

22. Pored toga je za reći kako je prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda u postupku obveznog savjetovanja bilo dostatno da tuženik dostavi ovlaštenim predstavnicima sindikata radni nacrt – prijedlog Etičkog kodeksa, a što je isti i učinio, te je na taj način, a suprotno mišljenju prvostupanjskog suda postupio na temelju odredbi članka 149. ZR-a.

23. Konačno, prvostupanjski sud kao razlog ništetnosti predmetnog Etičkog kodeksa navodi da je člankom 21. istog propisano kako Etički kodeks stupa na snagu danom donošenja, a što da je suprotno odredbi članka 126. stavak 3. ZR-a. Ovom je odredbom naime propisano kako Pravilnik iz stavka 1. (s kojim tuženik izjednačava Etički kodeks) ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave. S tim u svezi za ponoviti je ono što je već navedeno u rješenju Županijskog suda u Splitu, donesenom u ovom postupku 31. siječnja 2019. Pogrešno određivanje trenutka stupanja na snagu predmetnog Etičkog kodeksa, od strane tuženika, ne može imati za pravnu posljedicu njegovu ništetnost. Naime povreda odredbe članka 126. stavak 3. ZR-a, nema za posljedicu ništetnost predmetnog pravnog akta - Etičkog kodeksa u smislu odredbi članaka 322. do 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18), niti ZR kao lex specialis predviđa ništetnost pravnog akta kao posljedicu postupanja suprotno odredbi članka 126. stavak 3. ZR-a. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmetni Etički kodeks tuženik i javno objavio u svibnju 2010. (tj. 2 do 3 tjedna nakon što je njegov nacrt dostavljen sindikatima u travnju 2010.), to nedvojbeno Etički kodeks proizvodi i pravne učinke.

24. Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju, a vodeći računa o činjenicama na koje se pozivaju tužitelji kao razloga za ništetnost predmetnog Etičkog kodeksa, kao i rezultatima dokaznog postupka, ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se predmetni Etički kodeks tuženika utvrdi ništetnim. U svakom slučaju tužitelji nisu dokazali da je predmetni Etički kodeks ništetan, a što su bili u obvezi na temelju odredbe članka 131. stavak 1. ZR-a.

25. Slijedom navedenog trebalo je pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a ovo u suglasju sa odredbom članka 373. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

26. Kako je drugostupanjski sud preinačio pobijanu presudu to je trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka jednom odlukom, a ovo na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a.

27. Tuženik je bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik pa mu za zastupanje u ovom postupku pripada jednokratna nagrada u iznosu od 200 bodova, a ovo na temelju T. br. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: „Tarifa“). Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 „Tarife“) trošak navedenog zastupanja tuženika iznosi 2.000,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tužiteljici priznati trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42 „Tarife“) što čini daljnjih 500,00 kuna ili ukupno 2.500,00 kuna.

Nadalje, tuženiku je trebalo priznati trošak dvije žalbe na prvostupanjske presude i to svaku u iznosu od po 60 bodova, tj. ukupno 120 bodova, a ovo na

Gžksksk

temelju T. br. 10. točka 2. „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (T.br. 50 „Tarife“) trošak navedenog zastupanja tuženika iznosi 1.200,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tuženiku priznati trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% (T. br. 42 „Tarife“) što čini daljnjih 300,00 kuna ili ukupno 1.500,00 kuna. Slijedom navedenog ukupni parnični trošak tuženika za zastupanje po punomoćniku koji je odvjetnik iznosi 4.000,00 kuna.

Pored toga tuženiku je trebalo priznati i trošak sudskih pristojbi koje je plaćao na žalbe i rješenje u ukupnom iznosu od 1.300,00 kuna, a ovo sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) i Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), a na koje je plaćanje sud pozvao tuženika, a on ovaj iznos od 1.300,00 kuna i platio s osnova sudskih pristojbi. Stoga ukupni parnični trošak tuženika u ovom postupku iznosi 5.300,00 kuna.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP- a.

U Splitu 28. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.