REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 10 Povrv-245/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lj., V. i p. d.o.o. iz S., protiv tuženika OPĆINA P. D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik iz S., radi isplate (v.p.s. 51.140,38 kuna), nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. veljače 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 28. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen pred javnim bilježnikom A. Š. iz S., poslovni broj Ovrv- 4158/16 od 19. rujna 2016. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju tražbinu u iznosu od 51.140,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi propisanoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi primjenom uvećanja referentne stope za osam postotnih poena s time da je referentna stopa do 31. srpnja 2015. jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu umanjenoj za jedan postotni poen, a od 1. kolovoza 2015. umanjeno je za tri postotna poena, a koja kamata teče na taj iznos od 29. prosinca 2014. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.083,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. ožujka 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 8.167,00 kuna, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenog javnom bilježniku A. Š. iz Splita.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika A. Š. iz S., poslovni broj Ovrv-4158/16 od 19. rujna 2016. pobijajući isto u cijelosti, a nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-1362/16 od 24. studenog 2016. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prigovarajući rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik navodi kako osporava tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja kako je to prikazano u kartici otvorenih stavki iz razloga što je među strankama sporno da li su svi naručeni radovi doista izvršeni, te ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 68.750,58 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 28. lipnja 2015.g. obzirom da je protekao zastarni rok propisan Zakonom o obveznim odnosima. Nadalje, osporava rješenje o ovrsi jer da se odnosi na račune ovršenika pri čemu da se nije vodilo računa o odredbi članka 244. stavak 2. Ovršnog zakona. Prigovara i visini odmjerenih troškova ovršnog postupka jer da se nije vodilo računa o Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

4. Temeljem odredbe članka 186.g. Zakona o parničnom postupku, a po prijedlogu stranaka sud je odredio zastoj postupka na vremenski period od 60 dana, te je po proteku navedenog roka rješenjem poslovni broj Povrv-1362/16 od 10. ožujka 2017. određen nastavak postupka. Predmet je zaveden pod novi poslovni broj

5. Tužitelj je u podnesku od 19. siječnja 2017. predanom na ročištu od dana 1. veljače 2017., te u podnesku od 5. srpnja 2017., a navode iz kojeg podneska je ispravio u podnesku od 6. rujna 2017. i 9. listopada 2017., istakao kako se tražbina u iznosu od 68.750,00 kuna odnosi na tužiteljevo potraživanje temeljem Ugovora o cesiji broj 361-08/13-01/02 Ur. broj 2134/02-01/01-13-17, a kojim da se je temeljem članka 2. istoga tuženik obvezao uplatiti tužitelju iznos od 168.750,00 kuna. Po tom Ugovoru tuženik da je tužitelju dana 30. kolovoza 2013. uplatio iznos od 20.000,00 kuna, a dana 31. prosinca 2013. iznos od 80.000,00 kuna, tako da je preostala nepodmirena tražbina u iznosu od 68.750,00 kuna utužena u ovom postupku. U konkretnom slučaju da se ima primijeniti petogodišnji zastarni rok koji ima teći od dana potpisivanja navedenog ugovora. Međutim, kada bi se primjenjivao i trogodišnji zastarni rok tražbina da nije zastarjela, budući da je naprijed navedenim plaćanjima, sukladno članku 240. Zakona o obveznim odnosima tuženik da priznao dug davanjem otplata, čime da je prekinuo zastaru koja da je iznova počela teći, pa kada se ima u vidu da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 19. rujna 2016. to da je jasno da nije protekao trogodišnji zastarni rok. U odnosu na potraživanje u visini od 51.140,38 kuna da se temelji na računu broj 1970-01-14 ispostavljenom za izvođenje radova na asfaltiranju nerazvrstane ceste u P. D. za radove izvedene u prosincu 2014. Što se tiče potraživanja u iznosu od 116.750,00 kuna isto da se temelji na Ugovoru o cesiji Klasa: 361-01/13-01/01, Ur. broj 2134/02/1/1/13-4, a kojim ugovorom i to člankom 2. istoga se je tuženik obvezao uplatiti iznos tužitelju od 116.750,00 kuna, te u konkretnom slučaju da nije nastupila zastara potraživanja po tom Ugovoru.

6. Tuženik nije dostavio nikakvo daljnje očitovanje.

7. Presudom ovog suda poslovni broj 10 Povrv-639/2017 od 20. studenog 2017. u točci I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen pred javnim bilježnikom A. Š. iz S., poslovni broj Ovrv-4158/16 od 19. rujna 2016. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od osam dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju tražbinu u iznosu od 185.500,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a za iznos od 51.140,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. prosinca 2014. je isti platni nalog ukinut i u tom dijelu odbijen je zahtjev tužitelja. U točki II. izreke naloženo je tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.017,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. studenog 2017. do isplate, a zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 36.107,50 kuna odbijen je kao neosnovan.

8. Protiv naprijed citirane presude u dijelu kojem nije uspio u sporu (dio točke I. izreke i dio točke II. izreke) tužitelj je podnio pravodobnu žalbu.

9. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 76 Pž-613/2018-2 od 23. prosinca 2020. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 639/2017 od 20. studenoga 2017. u dijelu točke I. kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik A. Š. iz S., poslovni broj Ovrv-4158/16 od 19. rujna 2016., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 51.140,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. prosinca 2014. i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev i dijelu točke II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 36.107,50 kuna, te u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

10. U ponovljenom postupku predmet se vodio pod poslovnim brojem Povrv- 245/2021.

11. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu i izvođenju predloženih dokaza, dok je tuženik ustrajao u već iznesenom prigovoru.

12. Sud je izveo dokaz pregledom spisu priloženih isprava, izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja M. R., načelnika tuženika J. D., te svjedoka M. Z., dok je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka Z. Đ., J. J., te B. Š., budući je tužitelj povukao isti, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

13. Predmet tužbenog zahtjeva, u ponovljenom postupku, je zahtjev tužitelja radi isplate po računu broj 197-01-14 od 29. prosinca 2014.g. u iznosu od 51.140,68 kuna (list 36 spisa) ispostavljenom za izvođenje radova na asfaltiranju nerazvrstane ceste u P. D. i to radova u mjesecu prosincu 2014.

14. Kao sporno u ponovljenom postupku, a sukladno prigovoru tuženika iz dosadašnjeg ovršnog postupka, valjalo je utvrditi jesu li predmetni naručeni radovi i izvedeni.

15. Po prijedlogu tužitelja sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. Z., ZZ tužitelja M. R. i ZZ tuženika J. D., a na okolnosti iz podneska zaprimljenog kod suda 12. srpnja 2017.

16. Svjedok M. Z. je u svom iskazu naveo kako ima saznanja o poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika i on da je bio angažiran u tom poslu na pristupnoj prometnici k Sportsko rekreacijskoj dvorani i to radova infrastrukture, javna rasvjeta, iskopi, drenažni sustavi. Njemu da nije izdata narudžbenica za radove koje je tužitelj obavio prema tuženiku, a inače da surađuje s tužiteljem i on da mu ne izdaje narudžbenice. On da je izvršio svoje radove za Općinu i angažirao firmu C. i oni da su ispunili svoje obveze prema njemu, a on da je ispunio sve svoje obveze prema Općini i radovi da su predani. U samom finišu radove da je trebala izvršiti C. i to da se je radilo o asfalterskim radovima. Svi radovi koje je obavljao tužitelj za tuženika da su do kraja izvedeni, ali on da nije nadzorni inženjer pa da nije mjerio kvadrate, količine i cijene, međutim da mu je poznato kako su ljudi radili te da je bio g. V., g. Mi. i njegov sin A. i da su oni pregledavali te radove.

17. ZZ tuženika M. R. je u svom iskazu, a po izvršenom uvidu u račun R-1 br. 197-01-14 od 29. prosinca 2017. (list 36 spisa), naveo kako su radovi zaračunati istim izvedeni, te da nisu bili nikada reklamirani iz bilo kakvih razloga. Predmetni račun da je prihvaćen i to da obrazlaže iz razloga što je isti primljen u Općinu i njemu da nije vraćen. U odnosu na pravomoćni i ovršni dio presude u ovoj pravnoj stvari, s tuženikom da je sklopljena izvansudska nagodba i tuženik da je stao s plaćanjima po istoj.

18. ZZ tuženika J. D. je po izvršenom uvidu u predmetni račun koji se nalazi na listu 36 spisa naveo kako nema što posebno u pogledu istoga reći, jer da on u periodu 2014. nije bio načelnik Općine, te je potvrdio navode ZZ tužitelja u pogledu sklapanja izvansudske nagodbe.

19. Da je M. Z., vl. građevinskog obrta za iskop, prijevoz i građenje "G. Z." obavljao radove za tužanika na izgradnji prilazne sportske školske dvorane u P. D. potvrđuje isprava priložena spisu-okončana situacija od 29. srpnja 2013. (list 54 spisa). Nepristrani svjedok M. Z., kojega je u obavljanju njegovih radova pratio tužitelj asfalterskim radovima koji su obavljani za tuženika, potvrdio je da su radovi koje je obavljao tužitelj za tuženika izvedeni do kraja. Činjenica, a koja proizlazi iz neosporenog iskaza ZZ tuženika, da je predmetni račun primljen kod tuženika te isti nije vraćen, odnosno reklamiran iz bilo kakvih razloga tužitelju, jasno ukazuje da je istog tuženik prihvatio kao valjan. Naime, u protivnom da je isti bio sporan tuženik bi ga bio vratio radi ispravka, odnosno dopune, pa navedena činjenica prijama računa bez primjedbi potvrđuje vjerodostojnost predmetnog računa tužitelja i tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku po istom računu.

20. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na odredbi članka 613. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), a koja odredba propisuje obvezu naručitelja radova-pružatelja usluga da izvođaču radova-pružatelju usluga plati naknadu za izvedene radove pružene usluge koja je određena ugovorom, odnosno obveznom Tarifom izvođača radova-pružatelja usluga.

21. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj tuženiku obavio radove po računu broj R-1 br. 197-01-14 od 29. prosinca 2017., a koji tuženik nije podmirio tužitelju, to je valjalo prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog za iznos od 51.140,38 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, a po stopi propisanoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 78/15) primjenom uvećanja referentne stope za osam postotnih poena s time da referentna stopa do 31. srpnja 2015. je jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu umanjenom za jedan postotni poen, a od 1. kolovoza 2015., te odlučiti kao u točci I izreke presude.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čanka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te uz primjenu važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama.

Tužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak pristupa na ročište od dana 15. rujna 2021., 12. studenog 2021. (TBR 9. toč. 2. OT-a) u iznosu od po 500,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 125,00 kuna, trošak pristupa na ročište od 18. veljače 2022. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od 1.000,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 kuna, trošak sastava žalbe od 27. studenog 2017. (TBR 10. toč. 1. OT-a) u zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 kuna, potom trošak pristojbe presude u iznosu od 511,00 kuna i to kao razlika iznosa od 2.716,00 kuna (iznos koji je sud trebao s obzirom na vrijednost predmeta spora zatražiti radi naplate i obistiniti tužitelju u postupku pod poslovnim brojem Povrv-639/2017) i 2.205,00 kuna (iznos za koji je sud zatražio naplatu i obistinio kao pristojbu presude u postupku pod poslovnim brojem Povrv-639/17), potom pristojbu žalbe na presudu u iznosu od 1.822,00 kuna, odnosno ukupno 6.083,00 kuna.

Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio trošak pristupa na ročište od 2. lipnja 2021. u zatraženom iznosu od 1.250,00 kuna, budući navedeno ročište nije održano, a sukladno rješenju suda od 1. lipnja 2021. (list 107 spisa), trošak pristojbe tužbe u iznosu od 2.000,00 kuna budući da tužba nije podnesena sudu već prijedlog za ovrhu javnom bilježniku, pa taj trošak nije ni nastao, potom više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 15. rujna 2021. i 12. studenog 2021. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, potom više zatraženi trošak od obistinjenoga za pristojbu žalbe u iznosu od 178,00 kuna (sud je zatražio i naplatio pristojbu sukladno rješenju u iznosu od 1.822,00 kuna), kao niti dvostruko zatraženi iznos pristojbe presude, odnosno sud je odbio zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.167,00 kuna. Radi navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II izreke presude.

U Splitu 28. ožujka 2022.

Sudac

IVANA MADUNIĆ,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.