REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 4941/17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 J. J. iz S., P. G. N. ,

O.: …. i tužitelja ad. 2 A. J. iz S., P. G.

N. , O.: …., oboje zastupani po pun. I. R., odvj. u S.,

protiv tuženika ad. 1 T. U. iz S., P., O.:

…., zastupanog po pun. T. K. B., odvj. u Z., tuženika

ad. 2 P. R. iz N. B., O.: …… i

tuženika ad. 3 J. U. iz K., V., O.: …..,

tuženici ad. 2 i 3 zastupani po odvjetnicima iz Z. D. Š., I. K. i

I. M., O., radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, te u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 T. U.

iz S., O.: …., zastupanog po pun. T. K.

B., odvj. u Z., tužitelja ad. 2 P. R. iz N. B.,

O.: ….. i tužitelja ad. 3 J. U. iz K.,

, O.: …., tužitelji ad. 2 i 3 zastupani po odvjetnicima

iz Z. D. Š., I. K. i I. M., O., protiv tuženika ad. 1

J. J. iz S., P. G. N. O.: ….. i tuženika ad. 2 A. J. iz S., P. G. N. 4, O.:…., oboje

zastupani po pun. I. R., odvj. u S., radi iseljenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. veljače 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja – protutuženika, pun. tuženika-protutužitelja ad. 1 i pun. tuženika- protutužitelja ad. 2 i 3, dana 25. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. O. presudom u cijelosti se nadomješta U. o najmu stana koji glasi:

"Tužitelji –protutuženici J. J. i A. J., kao najmoprimci i

tuženici –protutužitelji T. U., P. R. i J. U., kao vlasnici i najmodavci, zaključuju slijedeći:

UGOVOR O NAJMU STANA

1. Najmodavci daju, a najmoprimci primaju u najam stan u S., koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. 1949 K. S., anagrafske oznake

P. G. N. 4 i baš stan položen na prvom katu, koji se sastoji

od tri sobe, kuhinje, spreme, hodnika i wc-a, površine 52,32 m2, koji stan najmoprimci mogu koristiti sa članom svog obiteljskog domaćinstva sinom Z. J..

2. Najmoprimci imaju pravo u zgradi koristiti zajedničke prostorije i uređaje kao i zemljište što služi za redovitu uporabu zgrade.

3. Stranke suglasno ugovaraju slobodno ugovorenu najamninu za predmetni stan u iznosu od 3.384,00 mjesečno, ovaj iznos su najmoprimci obvezni plaćati svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec, svakom od najmodavaca njegov dio najamnine koji proizlazi iz suvlasničkog dijela stana što je predmetom najma.

4. Najmoprimci su obvezni pored najamnine plaćati i sve režijske troškove (struja, voda, komunalna naknada i dr.) nastale korištenjem stana što je predmetom ugovora.

5. Najmodavci daju u najam najmoprimcima stan što je predmet ovog ugovora u stanju u kojem se isti nalazi na dan sklapanja ugovora.

6. Najmoprimci se stanom mogu koristiti samo za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi, te zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade te sporednim prostorima, sukladno njihovoj namjeni, na način da ih čuvaju od oštećenja. Najmoprimci nisu ovlašteni obavljati preinake u stanu kao i zajedničkim prostorijama i uređajima zgrade bez prethodne suglasnosti najmodavca.

7. Najmoprimci ne mogu dati stan drugoj osobi u podnajam.

8. Najmoprimci su dužni dopustiti najmodavcima pregled stana i ostalih prostorija kojima se koriste na temelju ovog ugovora, jednom u šest mjeseci i to subotom ujutro, a u slučaju oštećenja ili sprječavanja štete i unutar tog vremena.

9. Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme.

10.Otkaz odnosno raskid ovog ugovora najmodavci su ovlašteni tražiti samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

11.Na sva prava i obveze ugovornih strana što nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova.

12.Prava i obveze iz ovog Ugovora nastaju danom pravomoćnosti presude."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za donošenje presude kojom su tražili utvrđenje da su tužitelji stekli pravo na zaštićenu najamninu stana iz tč.I.izreke ove presude, odnosno za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"1.Tužitelji-protutuženici ad. 1 J. J., OIB….. i ad. 2

A. J., OIB: dužni su u roku od 15 dana sa

svojim članovima obitelji i svim svojim stvarima iseliti iz stana koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. 1949 k. o. S., u S., na adresi P. G. N. 1. kat, koji se sastoji od tri

sobe, kuhinje, spreme, sobe, hodnika i WC-a, površine 52,32 m2, te tako ispražnjeni stan, slobodan od svih stvari i osoba predati u posjed tuženiku-protutužitelju ad. 1 T. U., O.: ….,

tuženiku-protutužitelju ad. 2 P. R., O.: ….. i tuženici-

protutužiteljici ad. 3 J. U., OIB: ….

r i j e š i o  j e

I.Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari po zahtjevima tuženika-protutužitelja, a do pravomoćnog okončanja postupka po zahtjevu tužitelja-protutuženika za donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a koji zahtjevi tuženika glase:

"1.Dužni su solidarno tužitelji-protutuženici ad. 1 J. J., O.: …. i ad. 2 A. J., O.: ….., sve do iseljenja i predaje u posjed stana u

S., na adresi P. G. N. 4, 1. kat plaćati tuženiku-protutužitelju ad. 1

T. U., O.: …..

-za period od 17. siječnja 2002. do rujna 2016. iznos od 1.400,00 kn (slovima: tisućučetiristokunainulalipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od svakog 15-og u mjesecu za taj mjesec, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana;

-za period od 1. listopada 2016. pa sve do iseljenja i predaje u posjed stana iznos od 2.000,00 kn (slovima: dvijetisućekunainulalipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od svakog 15-og u mjesecu za taj mjesec, pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

2.T.-protutuženici J. J. iz S., O.: … i A.

J. iz S., O.: …., dužni su solidarno I. i I. -tuženicima P.

R. iz N. B., O.: …… i J. U. iz K., O.:

….., isplatiti svakom počam od dana 17. siječnja 2002. god. podnošenja tužbe pa do dana zaključenja glavne rasprave, mjesečni iznos od 1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, odnosno sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od svakog 15. u mjesecu za odnosi mjesec do isplate, u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

Dana 17. svibnja 2004.g. tužitelji su podnijeli ovom sudu tužbu u kojoj navode kako su isti na temelju Ugovora o korištenju stana kojeg je dana 19.studenog 1979.g. sa A. D. sklopila tužiteljica pod 1. stekli stanarsko pravo na stanu

položenom na prvom katu zgrade anag.oznake P. G. N. u S..

Kao članovi obiteljskom domaćinstva u citiranom Ugovoru da su upisani i sinovi tužitelja Z. i B. J.. Kako tužitelji smatraju da su na dan stupanja na snagu

Zakona o najmu stanova stekli status zaštićenog najmoprimca, a imajući u vidu činjenicu da tuženici nisu sklopili s tužiteljima Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, na sklapanje kojeg ugovora su ih tužitelji pozvali čim su saznali da su upravo tuženici isključivi vlasnici predmetnog stana (kada je sudskom nagodbom od 6. travnja 2004.g. u izvanparničnom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod br.IR-405/02 od 9. rujna 2003.g. razvrgnuta suvlasnička zajednica i tuženima pripao u isključivo vlasništvo upravo stan u kojem žive tužitelji), to se traži da sud donese presudu koja će u cijelosti zamijeniti ugovor o najmu stana s plaćanjem zaštićene najamnine. Ujedno su tužitelji zatražili da im tuženici naknade troškove ovog postupka.

Podneskom od 1. veljače 2012.g. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su označili točnu površinu predmetnog stana kao i iznos mjesečne zaštićene najamnine u visini od 80,05 kn sukladno izračunu mjesečne zaštićene najamnine izvršenom od strane Službe za evidenciju i upravljanje nekretninama G. S..

Podneskom od 22. veljače 2012.g. tužitelji su postavili supsidijarni tužbeni zahtjev kojim traže da ih se utvrdi vlasnicima predmetnog stana, svakog za po ½ idealnog dijela, koje pravo vlasništva su stekli dosjelošću, uz ovlaštenje da na temelju presude kojom bi se prihvatio takav supsidijarni tužbeni zahtjev zatraže i postignu zemljišno knjižni upis prava vlasništva, uz obvezu tuženika na trpljenje takvog upisa.

U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tuženici su osporili osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva negirajući tvrdnju tužitelja da bi isti ikada na valjan način stekli stanarsko pravo na predmetnom stanu čiji su vlasnici upravo tuženici, slijedom čega na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova nisu ni stekli status (zaštićenih) najmoprimaca. To stoga što A. D. s kojom je

tužiteljica pod 1. sklopila ugovor o korištenju stana od 19 studenog 1979.g. uopće nije bila ovlaštena na sklapanje takvog ugovora iz razloga što je vlasnica predmetnog stana bila prednica tuženika –sada pok. M. M., koja nikada nije ovlastila A. D. na sklapanje takvog ugovora sa tužiteljicom pod 1. Tuženici su ujedno prigovorili da tužitelji nisu pravovremeno unutar rokova propisanih odredbom čl. 33. Zakona o najmu stanova podnijeli kako njima, njihovoj prednici niti sudu odgovarajući zahtjev za sklapanje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Naveli su tuženici i to da je na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova tužitelj pod 2. bio vlasnikom useljive stojne kuće označene kao čest. zgr. 257/1 KO K., u kojem slučaju tužitelji ne bi imali pravo na privilegij plaćanja zaštićene najamnine. I. konačno, tuženici tvrde da na dan stupanja na snagu Z. o najmu stanova sinovi tužitelja B. i Z. J. nisu bili članovi obiteljskog domaćinstva tužitelja.

Dana 17.siječnja 2005.g. tuženici su protiv tužitelja podnijeli protutužbu radi iseljenja i predaje u posjed tuženicima predmetnog stana, koji zahtjev su popratili i obvezno pravnim zahtjevom za isplatu tuženima mjesečne tržišne najamnine u iznosu od 2.000,00 kn za razdoblje od 17.siječnja 202.g. do iseljenja i predaje u posjed tuženicima predmetnog stana. Povodom protutužbe tuženika-protutužitelja formiran je predmet pod posl.brojem IP-268/05. Na ročištu održanom dana 29.siječnja 2007.g. sud je donio rješenje kojim je postupak pod posl.brojem IP- 268/05 pripojen predmetu IIP-732/04 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o korištenju stana sklopljenog dana 19.studenog 1979. g. između tužiteljice pod 1. i A. D.,

uvjerenja o prebivalištu za tužitelje, B. J. i Z. J. sve od 24.ožujka

2004.g., rješenja ovog suda I.-405/02 od 9.rujna 2003.g., zapisnika ovog suda I. - 405/02 od 6. travnja 2004.g. s pripadajućim tlocrtom prostora na prvom katu vještaka J. M., povijenog zk izvatka i zk izvatka od 18. ožujka 2002.g. i 14. veljače 2007.g. za čest. zgr. 1949 K. S., zk izvatka za čest. zgr. 257/1 i 256 K. K., punomoći T. U. izdane od strane M. M. od 3. rujna 1980.g.,

dopisa odvjetnika I. Š. upućenog tužiteljima od 10. kolovoza 2004.g.,

dopisa odvjetnice A. L. upućenog odvjetniku I. Š. od 22. listopada 2004.g., pisma A. D. upućenog M. M. iz prosinca 1980.g., spisa

ovog suda I.-512/05, rješenja o nasljeđivanju iza pok. J. J. broj O-542/86

od 16. rujna 1987.g., rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. M. broj O-634/96 od 27. rujna 1996.g., posvjedočenja O. suda u Š., Z.

odjela broj 7142/07 od 10. svibnja 2007.g., ugovora o korištenju stana sklopljenog između A. D. i M. G., rješenja o nasljeđivanju iz pok. H.

U. donesenog po javnom bilježniku P. U. broj O-266/09 od 15. listopada 2009.g., dopisa M. G. od strane S. za upravno pravne poslove

O. S. od 5. travnja 1972.g., izračuna mjesečne zaštićene najamnine za predmetni stan na dan 22. srpnja 2005.g. S. za evidenciju i upravljanje nekretninama G. S., zapisnika o bodovanju stana i korisne površine stana G. S., očevidom na licu mjesta na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 257/1 K. K., saslušanjem svjedoka M. G. i M. Š. Š. te saslušanjem

tužiteljice-protutuženice J. J. i tuženika –protutužitelja T. U. u

svojstvu parničnih stranaka. S. je odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika T. D. radi identifikacije čeg. zgr. 257/1

K. K., jer su tuženici odustali od takvog dokaznog prijedloga a nisu niti uplatili predujam za izvođenje ovog dokaza (čl. 153. st. 3. Z. o parničnom postupku „N. novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 57/11, 25/13 – dalje Z.).

Točkom I. izreke presude ovog suda posl. br. IIP-732/04 od 16. ožujka 2012.g. prihvaćen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, odnosno donesena je presuda koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u kojoj su tužitelji- protutuženici J. J. i A. J. označeni kao najmoprimci, a

tuženici-protutužitelji T. U., D. R. i J. U. kao najmodavci, t.

I.. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu kojim se traži da se u presudi koja zamjenjuje U. o najmu stana sa zaštićenom najamninom kao člana obiteljskog domaćinstva navede B. J., a t. I.. izreke presude odbijen je protutužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika.

Povodom žalbe tuženika- protutužitelja Županijski sud u Splitu je svojim rješenjem Gžnaj-8/12 od 4. listopada 2012.g. ukinuo citiranu presudu ( osim u t. II. izreke) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Predmet je zaveden pod novi posl. br.Pst-1351/12.

Budući je u međuvremenu preminula tuženica-protutužiteljica pod 2. D. R., postupak je nastavljen u odnosu na njenog nasljednika P. R.. I. se

da pasivna legitimacija tuženika-protutužitelja kao nasljednika pok. M. M. tijekom postupka nije bila sporna.

Podneskom predanim na ročištu dana 1. listopada 2014.g. tuženici su uredili protutužbeni zahtjev na način da sada zahtijevaju isplatu mjesečne tržišne najamnine u iznosu od 2.800,00 kn za razdoblje od 17.siječnja 202.g. do iseljenja i predaje u posjed tuženicima predmetnog stana.

Podneskom od 15. listopada 2014. tužitelji su uredili glavni tužbeni zahtjev na način da su označili iznos mjesečne zaštićene najamnine u visini od 80,05 kn sukladno izračunu mjesečne zaštićene najamnine izvršenom od strane Službe za evidenciju i upravljanje nekretninama G. S..

U nastavku postupka u cijelosti su obnovljeni rezultati dotadašnjeg raspravljanja te su dodatno izvedeni dokazi pregledom vjenčanog lista Matičnog ureda S. za V. i V. B. od 30. siječnja 2013.g., smrtnog lista M.

ureda S. za V. B. od 30. siječnja 2013.g., smrtnog lista M. ureda

S. za V. B. od 29. siječnja 2013.g., vjenčanog lista M. ureda S. za

A. i J. J. od 28. siječnja 2013.g., U. o korištenju stana sklopljenog između D. A. i B. V. od 27. lipnja 1972.g.( list spisa 94-95), dopisa P. uprave P. ureda S. od 17. lipnja 2013.g., smrtnog

lista M. ureda V. za D. R. od 1. srpnja 2013.g., izvatka iz

matice rođenih M. ureda V. za P. R. od 1. srpnja 2013.g.,

ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. ožujka 2001.g., rješenja o nasljeđivanju iza pok. D. R. donesenim pred javnim bilježnikom J. G. iz V. posl. br. O-345/2013 od 20. lipnja 2013.g., prijedloga za uknjižbu od 24. srpnja 2013.g., dopisa P. U., P. ureda S. od 30. rujna 2009.g., dopisa G. S. klasa 371-01/13-02/10 od 8. veljače 2013.g., dopisa T. d.o.o. S. od 15. srpnja 2014.g., dopisa V. R. od 29. kolovoza 2011.g. saslušani su svjedoci J. R. i M. R., a dopunski su saslušani svjedokinja M.

Š. Š. i tužiteljica pod 1.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, za stan u S., P. G. N. , površine 52,32 m2, te protutužbenog zahtjeva na iseljenje tužitelja-protutuženika iz tog stana i predaja istog tuženicima-protutužiteljima uz plaćanje iznosa od 2.800,00 kn mjeaečno od 17.siječnja 2002.godine do iseljenja i predaje.

Dana 28.siječnja 2015.godine donesena je nova prvostupanjska presuda kojom je odlučeno na način:

" I.Ovom presudom u cijelosti se nadomješta Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a koji glasi:

Tužitelji –protutuženici J. J. i A. J., kao najmoprimci i tuženici –

protutužitelji T. U., P. R. i J. U., kao vlasnici i najmodavci,

zaključuju slijedeći:

UGOVOR O NAJMU STANA SA ZAŠTIĆENOM NAJAMNINOM

1.Najmodavci daju, a najmoprimci primaju u najam stan u S., što se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. 1949 K. S., anagrafske oznake P. G.

N. i baš stan položen na prvom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje,

spreme, hodnika i wc-a, površine 52,32 m2,koji stan najmoprimci mogu koristiti sa članom svog obiteljskog domaćinstva sinom Z. J..

2.Najmoprimci imaju pravo u zgradi koristiti zajedničke prostorije i uređaje kao i zemljište što služi za redovitu uporabu zgrade.

3., Stranke suglasno ugovaraju zaštićenu najamninu u visini od 141,26 kn mjesečno koju su najmoprimci obvezni plaćati svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec, dostavljajući je poštom na adrese najmodavaca, i to svakom od njih njegov dio koji proizlazi iz suvlasničkog dijela stana što je predmetom najma

4.Najmoprimci su obvezni pored najamnine plaćati i sve režijske troškove (struja, voda, komunalna naknada i dr) nastale korištenjem stana što je predmetom ugovora.

5.Najmodavci daju u najam najmoprimcima stan što je predmet ovog ugovora u stanju u kojem se isti nalazi na dan sklapanja ugovora.

6.Najmoprimci se stanom mogu koristiti samo za stanovanje, a zajedničkim dijelovima i uređajima u zgradi, te zemljištem koje služi za redovitu uporabu zgrade te sporednim prostorima, sukladno njihovoj namjeni, na način da ih čuvaju od oštećenja. Najmoprimci nisu ovlašteni obavljati preinake u stanu kao i zajedničkim prostorijama i uređajima zgrade bez prethodne suglasnosti najmodavca.

7.Najmoprimci ne mogu dati stan drugoj osobi u podnajam.

8.Najmoprimci su dužni dopustiti najmodavcima pregled stana i ostalih prostorija kojima se koriste na temelju ovog ugovora, jednom u šest mjeseci i to subotom ujutro, a u slučaju oštećenja ili sprječavanja štete i unutar tog vremena.

9.Ovaj ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme.

10.Otkaz odnosno raskid ovog ugovora najmodavci su ovlašteni tražiti samo iz razloga i na način utvrđen odredbama Zakona o najmu stanova.

11.Na sva prava i obveze ugovornih strana što nisu uređeni ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova.

II.Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi :

" Tužitelji-protutuženi dužni su sa svojim članovima obitelji i stvarima iseliti iz stana tuženika- protutužitelja koji stan se nalazi u S., P. G. N. I kat

i ispražnjen stan predati u posjed tuženicima protutužiteljima, a od 17. veljače 2002.g. do iseljenja i predaju u posjed tog stana tuženicima protutužiteljima plaćatiti mjesečno 2.800,00 kn i to najkasnije do 5. u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od (2.800,00 kn slovima:dvijetisućeosmamstotina kuna) do isplate i to do dana 21.prosinca 2007.g. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezna kamate, a od dana 1.siječnja 2008.g. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pest postotnih poena.

Dužni su tuženici-protutužitelji u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima- protutuženicima parnični trošak u iznosu od 23.509,20 kn, dok se za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 1.928,30 kn zahtjev tužitelja-protutuženika odbija."

Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja da im tužitelji-protutuženici u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 40.650,00 kn."

Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja –protutuženika (dalje:tužitelja) koji se legitimiraju kao nositelji stanarskog prava na stanu površine 52,32 m2, položenom na prvom katu zgrade anag.oznake P. G. N. u S. da sud u skladu s odredbom čl. 33. st. 3. Zakona o najmu stanova (NN br 91/96,48/98,66/98 dalje: ZNS), donese presudu koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, s obzirom da tuženici –protutužitelji (dalje:tuženici) kao vlasnici stana nisu s tužiteljima zaključili takav ugovor (glavni tužbeni zahtjev), odnosno zahtjev za utvrđenje da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva na predmetnom stanu (supsidijarni tužbeni zahtjev). Predmet postupka jest i zahtjev tuženika upravljen na iseljenje tužitelja i predaju tuženicima stana slobodnog od osoba i stvari, jer tuženici smatraju da tužitelji (zajedno sa članovima njihovog obiteljskog domaćinstva) stan koriste bez valjanog pravnog temelja kao i obvezno pravni zahtjev na isplatu tržišne najamnine za stan u iznosu od po 2.800,00 kn mjesečno za razdoblje od 17.siječnja 2002.g. do iseljenja i predaje u posjed stana tuženicima.

Temeljem svih izvedenih dokaza sud je utvrdio i zauzeo stav da je utvrđeno da su tuženici-protužitelji nasljednici iza pokojne M. M., iz čega proizlazi njihova pasivna legitimacija u ovom sporu. P. tužitelja-protutuženika V. B. zaključila je pisani U. o korištenju predmetnog stana sa A. D.

dana 22.srpnja 1972.godine, tužitelji-protutuženici u ovaj stan uselili su 1969.godine i živjeli zajedno sa V. B. sve do njene smrti – 1979.godine, te stan nastavili koristiti nakon njene smrti. V. B. je bila teta tužitelja ad.2, a stanarsko pravo na tom stanu stekao je njen pokojni suprug još 1959.godine (na temelju U. o korištenju stana broj 9081/58 od 12.siječnja 1958.godine), nakon njegove smrti (1963.godine) to stanarsko pravo prešlo je na njegovu suprugu, V. B.. N.

smrti V. B., tužiteljica-protutužena ad.1 J. (dalje: tužiteljica ad.1) zaključila je sa A. D. U. o korištenju predmetnog stana dana 19.studenog

1979.godine, a u tom su trenutku suvlasnici predmetne zgrade bili prednica tuženika- protutužitelja (dalje: tuženika) M. M. za ¼ idealnog dijela, A. D. za 109/284 + 12/96 idealnog dijela, J. B., M. B. i J. B. – svaka za po 2/96 idealnog dijela, T. B. za 192/768 idealnog dijela, I. M. te

J. V., svaki za po 11/768 idealnog dijela. T. suvlasnici zgrade sudskim putem su razvrgnuli suvlasničku zajednicu u pogledu predmetne zgrade u postupku pred prvostupanjskim sudom I.-405/02, dana 6.travnja 2004.godine.

S. je zauzeo stav da su tužitelji bili članovi obiteljskog domaćinstva V. B. prema bivšem saveznom Zakonu o stambenim odnosima (Službeni list SFRJ broj 11/66 i 32/68, dalje: ZSO) koji je bio na snazi u vrijeme kada su tužitelji uselili u predmetni stan. Nakon stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima (NN 52/74), 26.prosinca 1974.godine, na stanu na kojem postoji pravo vlasništva (stan u vlasništvu građana) nije se moglo steći stanarsko pravo, ali osobe koje su po dotadašnjim propisima to pravo stekle zadržavaju ga u skladu s odredbom čl.3.st.2. Zakona o stambenim odnosima iz 1974.godine i čl.3.st.2. Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93). Dakle, sud je zaključio, temeljem svih izvedenih dokaza da su tužitelji dugi niz godina izvršavali sadržaj ugovora o korištenju stana, ponašali se kako osobe koje su sklopile pisani ugovor o korištenju stana, plaćali stanarinu A. D. i nesmetano od strane vlasnika živjeli u

stanu sa svojom obitelji, dakle, da su stekli pravni status zaštićenog najmoprimca na dan stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, dalje: ZNS), te da im pripada pravo na zaključenje ugovora o najmu stana odnosno na donošenje presude koja zamjenjuje taj ugovora, s obzirom da vlasnici stana to odbijaju (čl.33.st.3. u vezi sa čl.30.st.2. ZNS). Tužiteljima je prema stavu ovog suda kod donošenja ranije prvostupanjske odluke bilo priznato pravo na zaštićenu najamninu u skladu sa odredbom čl.32.st.2. alineja 2. ZNS-a, jer je sud utvrdio da da niti jedan od tužitelja nema u vlasništvu kuću ili stan, da je tužitelj ad.2 bio suvlasnik za 1/6 dijela stojne kuće sagrađene na čest.zgr.247/1 k.o. K., ali da se radi o staroj kamenoj kući u trošnom izdanju koja se sastoji od dvije male prostorije i ne predstavlja useljiv objekt iz odredbe čl.33.st.2.alineja 2. ZNS-a. Kod prihvaćanja zahtjeva tužitelja za donošenje presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom za predmetni stan, sud je odbio zahtjev tuženika na iseljenje tužitelja iz ovog stana, da se u stanu ne nalaze bez valjane pravne osnove.

Ova prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1107/15 od 18.studenog 2015.godine, drugostupanjski sud prihvatio je sva utvrđenja prvostupanjskog suda iz presude od 28.siječnja 2015.godine.

Dana 4.listopada 2017.godine, po ustavnoj tužbi tuženika, Ustavni sud RH jednoglasno je donio odluku broj U-III-604/2016 kojim se ustavna tužba usvaja te se ukidaju presude Županijskog suda u Splitu Gž-1107/15 od 18.studenog 2015.godine i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst.1351/122 od 28.siječnja 2015.godine, predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju ove odluke Ustavnog suda RH navodi se da je ocjena tog suda da su sudovi, pored nespornog utvrđenja da tužitelji imaju pravo na zaključenje ugovora o najmu prema odredbi čl.30. ZNS-a, propustili utvrditi ispunjavaju li oni i ostale zakonske pretpostavke za utvrđenje njihovog prava na zaštićenu najamninu (iz čl.7.st.2. ZNS- a). Tako da su u provedenom postupku sudovi propustili utvrditi "platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimaca", te cijeniti nesporno utvrđenu činjenicu da jedan od tužitelja ima u vlasništvu nekretninu. Utvrđenje sudova da ta nekretnina nije podobna za stanovanje najmoprimaca, da ne isključuje i procjenu vrijednosti te nekretnine na tržištu odnosno utjecaj te vrijednosti na ukupno materijalno stanje najmoprimaca koje je mjerodavno kod procjene "platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca", odnosno kod procjene sudova jesu li najmoprimci u mogućnosti plaćati slobodno ugovorenu, odnosno ekonomsku najamninu podnositelju ustavne tužbe.

Nakon donošenja citirane odluke Ustavnog suda RH, sud je pored već izvedenih dokaza izveo i dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga ZU 460 k. o. K. na dan 15. prosinca 2017. godine te Z. 2392 i 3725 k. o. K. na dan 15. prosinca 2017. godine; prerisa katastarskog plana na dan 24. studenog 2017. godine; rješenja O. S. K. U.-I/021-05/14-01/01, U.. broj: 2180/03-01/14-

1819 od 11. studenog 2014. godine; iskaznice za Z. J. kao dokaz o statusu istog – H. branitelj iz D. rata; potvrde H. za tužitelja ad. 1

vezano za isplatu mirovine od 23. veljače 2018. godine; potvrde P. uprave, P. ured S., I. S. za tužitelja ad. 2 o visini dohotka i primitaka;

potvrde H. zavoda za zapošljavanje za Z. J. od 23. veljače 2018.

godine; dopisa društva H. d.o.o. od 5. srpnja 2018. godine; prijepisa posjedovnog lista D. geodetske uprave od 17. srpnja 2018. godine sa izvodom iz katastarskog plana; saslušanjem tuženika ad. 1 i tuženika ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka; fotografija kuće u k. o. K.; saslušanjem tužitelja ad. 1 i ad. 2 u svojstvu parničnih stranaka; zahtjeva B. J. za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu građevinu S.-dalmatinskoj županiji, U.

odjel za prostorno uređenje S. od 17. lipnja 2013. godine; očevidom na licu mjesta u mjestu K. – K., U. 26; fotografija kuće u K.-U. 26; rješenja

O. suda u S. Z.-4658/12 od 19. listopada 2012. godine; potvrde K. S.

za B. J. od 28. siječnja 2019. godine; rješenja O. suda u S. u predmetu broj R.-93/14 od 11. travnja 2016. godine sa svom popratnom dokumentacijom (pojedinačni ispravni postupak); podataka pribavljenih od strane M. financija, P. uprava, P. ured S., I. S. od dana

15. lipnja 2021. godine; preslika spisa O. suda u S. broj R. -93/14 i R.- 116/14; podataka o prodaji nekretnina sličnih kao predmetna nekretnina (oglasi); izračuna mjesečne zaštićene najamnine za predmetni stan na dan 11. studenog 2021. godine G. S., S. za gospodarenje gradskom imovinom; izvatka iz zemljišnih knjiga za Z. 3725 i Z. 2392 k. o. K. na dan 8. veljače 2022. godine.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan, zahtjev tuženika za iseljenje tužitelja iz predmetnog stana nije osnovan, a u odnosu na dio zahtjeva tuženika koji se odnosi na isplatu valjalo je prekinuti postupak (tč.I.rješenja).

Za navesti je da, prema stavu ovog suda, nakon donešenja odluke Ustavnog suda RH, valja ponoviti da temeljem svih izvedenih dokaza proizlazi da postoji obveza tuženika kao vlasnika stana da sa tužiteljima (kao osobama iz čl.30. ZNS-a) trebaju zaključiti ugovor o najmu predmetnog stana na neodređeno vrijeme. U ovakvo utvrđenje suda kod donošenja ranije (ukinute) prvostupanjske odluke i drugostupanjske (također ukinute) Ustavni sud nije ulazio odnosno to utvrđenje prava tužitelja nije upitno niti je razlog ukidanja odluka sudova. Temeljem svih izvedenih dokaza, sukladno ranijem obrazloženju iz ukinutih odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, za navesti je da ovaj sud također drži da tužitelji imaju pravo na zaključenje ugovora o najmu prema čl.30. ZNS-a.

Međutim, ono što je važno i u kojem pravcu je dano mišljenje Ustavnog suda RH, pravilno, jest propuštanje utvrđenja ispunjavaju li tužitelji i ostale zakonske pretpostavke za utvrđenje njihovog prava na zaštićenu najamninu (iz čl.7.st.2. ZNS- a.). Ustavni sud navodi da su sudovi propustili utvrditi "platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca", te cijeniti nesporno utvrđenu činjenicu da jedan od tužitelja ima u vlasništvu nekretninu, dakle, da je potrebno utvrditi jesu li najmoprimci u mogućnosti plaćati slobodno ugovorenu najamninu, odnosno ekonomsku najamninu tuženicima.

Sud je nakon donošenja ukidne odluke Ustavnog suda izveo dokaz, pored ostalih dokaza, saslušanjem tužitelja ad.1 i ad.2 na sporne okolnosti, te saslušanjem tuženika ad.1 i ad.2.

Tužiteljica ad.1 J. J. u svom iskazu navodi da ni ona ni njen suprug nemaju nikakvih nekretnina u kojima bi mogli stanovati. Š. se tiče nekretnine na K., navodi da je njen suprug dobio zemljište, da mu je tu zemlju dala M. U.

kao naknadu za rad na njenoj kući u K., tužitelj ad.2 da je zidar. N. toj zemlji da je bila mala trošna pojata, a onda da je sin (B.) kada se oženio pomalo počeo raditi kuću, već 18 godina i da je ta kuća nedovršena. S. i nevjesta da su to radili od svojih novaca, da su oboje zaposleni, a da se kuća počela graditi prije 15-20 godina, da se gradila bez građevinske dozvole, te da je naknadno plaćena legalizacija. N. da je kuća spojena na vodu i struju, da to sve glasi na tužitelja ad.2, sama kuća da je na njenog sina B., da se sastoji od prizemlja i kata, tlocrtno da je ista 10x11x12 m, prizemlje da je nešto manje površine od kata radi terase, suprug da se sa svojom suprugom uselio tamo nakon ženidbe, da tome ima 20 godina, da su to oni pomalo radili.

T. ad.2 A. J. iskazuje da je njemu M. U. kao naknadu

za rad na njenoj kući dala zemljište u K.. T. da je na zemljištu bila jedna pojata dimenzija 9,5x9,5 m, prizemnica, da se to srušilo i ponovno da se gradilo, da su gradili njegov sin i nevjesta, da su to počeli negdje 1988. ili 1989.godine. K. da se sastoji od prizemlja i kata, bez krova, da postoji nalivena ploča, da mu tu žive sin, nevjesta i njihovih dvoje djece. V. i struja da glase na tužitelja ad.2, na njegovo ime, da je on bio prijatelj sa jednim čovjekom iz H.-a., vodu i struju da plaća njegov sin B. koji je kuću i legalizirao na svoje ime, navodi da je tužitelj ad.2, on, naveden kao vlasnik zemlje, ali da je zemlju dao sinu B.. N. kat kuće da se pristupa vanjskim skalama, da su odvojeni ulazi za prizemlje i za stan na katu, na kući gospođe U. da je radio više od 2 mjeseca, da je napravio kat, krov, taracu i sve unutra adaptirao.

T. ad.1 T. U. u svom iskazu navodi da ima saznanja kao i

fotografije kuće tužitelja koja se sastoji od prizemlja i kata, u K.. Na dan očevida u ovom predmetu, na kojem je bio on nazočan, sutkinja i druga strana, sud da je doveden u zabludu te da je pokazana neka stara kuća iz 1942.-1943. godine, koja je bila napuštena i koja nije za stanovanje. Navodi da je on pokušao sutkinji skrenuti pozornost da se treba gledati ova druga kuća, međutim da mu nije dopušteno govoriti. Što se tiče ove novije kuće u K., koja se sastoji od prizemlja i kata, da je u njoj živio sin tužitelja sa familijom. N. da on ima saznanja da je tužitelj ad.2 podigao tri kredita u firmi D. i da pretpostavlja da je s istim izgradio

ovu kuću u K.. N. kako zna da je jedna gospođa kada je rušila svoju kuću poklonila prozore upravo tužiteljima za ovu njihovu kuću.

Tuženik ad.2 u svom iskazu navodi da se na kat. čest. 257/1 KO K. doista nalazi ruševna kuća, a kat. čest. 256 da predstavlja šumicu. O. strane vještaka da je propušteno izjasniti se o useljivosti kuće na zemljištu u vlasništvu tužitelja, utvrditi stanje na čest. 1339/3 i 1339/4 na kojima postoji useljiva kuća. Z. potrebe legalizacije da je napravljen snimak iz kojeg da je doista razvidno da na čest. 1339/3/4 postoji objekt. D., sud da je doveden u zabludu. D., tužitelji da imaju izgrađenu, useljivu kuću, a iz potvrde H.-a da se vidi godina sklapanja ugovora sa društvom H., da je to travanj 2006.godine. N. da tužitelji nisu beskućnici kakvima se prikazuju, pa da tako isti imaju u vlasništvu vrtal, vinograd, šumicu na predjelu K. K., a cijene nekretnina da se tamo kreću od 80 do 100 eura po m2, a čak i ta ruševna kućica da nešto vrijedi. D., tužitelji da imaju gdje otići, da nemaju niske prihode kako su to prikazivali tijekom postupka.

N. i citiranim iskazima tuženika ad.1 i ad.2 sud u potpunosti poklanja vjeru, kao logičnima i uvjerljivima, njihovi iskazi u skladu su sa svim izvedenim dokazima.

Što se tiče ekonomskih prilika tužitelja, ukupnim platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva tužitelja, vezano i za nekretne u njihovoj vlasnosti, sud drži utvrđenim da tužiteljica ad.1 nije vlasnica nekretnina, nije upisana kao vlasnica nekretnina, ali, ukoliko je tužitelj ad.2 vlasnik dvoetažne kuće u K., vrijedne nekretnine, sa zemljištem, onda je to zaista stečeno za vrijeme trajanja braka tužitelja i predstavljalo bi bračnu stečevinu tužitelja, što proizlazi i iz iskaza samih tužitelja. I bez obzira na to je li ova nekretnina stečena u braku tužitelja, a da nije, onda bi bila stečena od samog tužitelja ad.2.

U. odnosu na okolnosti na strani tužitelja ad.2, za navesti je da iz izvatka iz zemljišnih knjiga za k.o.K. proizlazi da je tužitelj ad.2 upisan kao vlasnik idealnog dijela od 1/6 čest.zgr.256 i 257/1 Z. 460 k.o.K.. P. rješenju o nasljeđivanju iza smrti J. J. koje je dana 16.rujna 1987.godine doneseno od strane ovog suda pod brojem O-542/86 proizlazi da njegovu ostavinu sačinjavaju nekretnine upisane u Z. 1620, 1321, 1170, 460, sve k.o.S., a njegovim nasljednicima proglašen je upravo tužitelj ad.2, za ½ dijela. je tužitelj ad.2 temeljem rješenja o nasljeđivanju O. na licu mjesta utvrđeno je da ova stojna kuća u naravi predstavlja staru kamenu kuću u trošnom izdanju, precizno je opisana navedena nekretnina i točno je da je ista u derutnom stanju, međutim, bez obzira što se ne radi o useljivoj nekretnini u smislu stanovanja, ovaj sud drži utvrđenim, s obzirom na položaj iste i okolnost da je ista položena blizu grada S., da su nekretnine na ovom području, kako stare kuće, tako i zemljišta, u biti danas vrijedne nekretnine, za navesti je da je tužitelj ad.2 nasljeđivanjem stekao idealni dio opisanih nekretnina, dakle, nekretnina koje imaju određenu vrijednost na tržištu i da se ne radi o bezvrijednoj imovini, dapače. I. samog izvatka za Z. 460 k.o. K. (list 241 spisa) razvidno je koje su čestice upisane u taj Z. i kojih je tužitelj ad.2 vlasnik, iako se ne radi o useljivoj kući, nego o derutnoj kući i česticama zemlje, jasno je da su i to vrijedne nekretnine, daleko od toga da bi bile bezvrijedne, što je općepoznato.

Š. se tiče druge nekretnine, mnogo vrijednije nekretnine, a radi se o obiteljskoj kući koja se sastoji od prizemlja i kata, a izgrađena je na čest.zem. 1339/4, kao i čest.zem.1339/3 k.o. K., za navesti je da sami tužitelji priznaju da je tužitelj ad.2 to stekao od M. U. za koju je kao zidar uređivao njenu kuću, koja mu je u biti ovim česticama platila uređenje svoje kuće i radove koje je tužitelj ad.2 obavio za nju, to je od strane tužitelja ad.2 stečeno za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom ad.1 prije više godina i na jednoj od njih je izgrađena obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja i kata. G. 2014. tužitelj ad. 2 pokrenuo je pojedinačni ispravni postupak na čest. zem. 1339/3 Z. 2392 k. o. K. kao i čest. zem. 1339/4 Z. 3725 k. o. K.. I. posjedovnog lista P. ureda za katastar S. od 9. veljače 2015.

godine proizlazi da je kao posjednik na ove dvije čestice upisan isključivo i jedino tužitelj ad. 2. P. izvacima iz zemljišne knjige na dan 15. prosinca 2017. godine na čest. zem. 1339/3 Z. 2392 i čest. zem. 1339/4 Z. 3725, k. o. K., upisan je upravo tužitelj ad. 2 kao vlasnik ove dvije čestice za 1/1 dijela. I. snimke (list 248 spisa) na dan 24. studenog 2017. godine razvidno je postojanje izgrađene obiteljske kuće, a na fotografijama je razvidno da se kuća sastoji od prizemlja i kata, da se u toj kući stanuje, a iz potvrde H.-a razvidno je da je na ime tužitelja ad. 2 priključak za struju i da je to po ugovoru od 1. travnja 2006. godine. M. strankama nije sporno da je ova kuća izgrađena bez građevinske dozvole, a zahtjev za legalizaciju predao je sin tužitelja B. J. na svoje ime, 2013. godine, objekat je legaliziran. T. obiteljska kuća izgrađena je na navedene dvije čestice koje su bile upisane kao vlasnost tužitelja ad. 2, a što je on stekao pravnim poslom od ranije vlasnice, prije više godina i za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom ad. 1. P. predmeta ovog suda u pojedinačnom ispravnom postupku R.-93/14 i R.-116/14, koji se u pogledu ove dvije čestice vodio po prijedlogu tužitelja ad. 2 A. J., 2015.

godine su pokrenuti i otvoreni pojedinačni ispravni postupci, nakon izvedenih dokaza tužitelj ad. 2 je utvrđen vlasnikom tih nekretnina na kojima je izgrađena dvoetažna obiteljska kuća. S. prijedlogom za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka upravo je tužitelj ad. 2 tvrdio da je on isključivi vlasnik tih nekretnina, njegovom prijedlogu je udovoljeno, a u tom postupku je svjedok I. J. navela kako je tužitelj ad. 2 pravnim poslom stekao predmetne nekretnine 1975. godine, a nakon toga da je sagradio osobno obiteljsku kuću u kojoj do danas neprekidno stanuje, da mu nikada nitko nije svojatao posjed niti vlasništvo. S. I. J. iskazao je isto kao svjedokinja I. J.. D., za potrebe pojedinačnog ispravnog postupka tužitelj ad. 2 se legitimira kao vlasnik predmetnih čestica i obiteljske kuće, temeljem svih izvedenih dokaza, pa tako i iskaza tužitelja i tuženika ad. 1 i ad. 2, pregledanih predmeta u pojedinačnom ispravnom postupku te svih ostalih dokaza, sud zaključuje da je upravo tužitelj ad. 2 za vrijeme trajanja braka sa tuženom ad. 1 stekao predmetne čestice, nakon toga kroz vrijeme osobno sa svojom suprugom gradio obiteljsku stambenu kuću, upisao se kao vlasnik predmetnih nekretnina te da je jedino i osobno tužitelj ad. 2 bio vlasnikom predmetnih nekretnina na kojima je sagrađena obiteljska kuća koja se sastoji od prizemlja i kata odnosno dva odvojena, velika i prostrana stana, bez obzira na okolnost što je zahtjev za legalizaciju na ime B. J.. D. je kuća sređena za stanovanje, to je razvidno iz fotografija priloženih spisu, a sud ne prihvaća da bi B. J. bio vlasnik predmetne

nekretnine, prije darovanja od strane njegovog oca, niti da je on osobno gradio kuću iako je podnio zahtjev za legalizaciju te kuće na svoje ime i iako je naknadno tužitelj ad. 2 njemu otuđio predmetne čestice na kojima je kuća izgrađena. T. temeljem ugovora o darovanju iz 2020. godine B. J. postaje vlasnikom tih čestica, a taj ugovor zaključio je sa svojim ocem – tužiteljem ad. 2, tako da je danas u zemljišnim knjigama kao vlasnik čestica na kojima je izgrađena kuća upisan sin tužitelja B. J.. B. obzira na današnje stanje upisa na B. J., za ovaj sud i ovaj postupak važno je ranije stanje upisa na česticama na ime tužitelja ad. 2 kao isključivog vlasnika, upravo je tužitelj ad.2 bio vlasnik zemljišta i kuće, a kuću je izgradio upravo on sa svojom suprugom- tužiteljicom ad.1. P. čestice pravnim poslom tužitelj ad. 2 stekao je od ranijeg vlasnika, upravo je tužitelj ad. 2 pokrenuo pojedinačni ispravni postupak i upisao se kao vlasnik tih čestica, na tim česticama izgrađena je obiteljska kuća koju je prema stavu ovog suda izgradio svojim sredstvima tužitelj ad. 2 zajedno sa svojom suprugom – tužiteljicom ad. 1. T. načela jedinstva nekretnine, svih izvedenih dokaza, sud drži da su tužitelji do 2020. godine bili vlasnici i zemljišta i kuće koja je izgrađena i da su to otuđili svom sinu upravo vezano za ovaj postupak, a i njihovu želju da to svom sinu i otuđe. S., time što je tužitelj ad. 2 2020. godine otuđio ovu kuću u korist svog sina, ne dovodi sud do zaključka da su tužitelji takvog materijalnog stanja koje bi opravdavalo zaključenje ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, dapače. T. su bili vlasnici vrijedne nekretnine, upravo te kuće sa zemljištem, odnosno dva potpuno odvojena stana, to nisu naveli u ranijem tijeku postupka, a ta kuća odnosno ta dva velika stana, blizu S. i na danas dobroj lokaciji, u potpunosti bi zadovoljila potrebe čitave obitelji, tužitelja i njihova dva sina u pogledu stanovanja. S. je izveo dokaz očevidom na licu mjesta u K., U. 26, te je utvrđeno da se kuća koja je izgrađena na čest.zem.1339/3 i 1339/4 k.o.K. sastoji od prizemlja i kata, površine 90 m2 i 100 m2, radi se o dva odvojena stana, odnosno dvije odvojene stambene cjeline, do kata se pristupa vanjskim stepeništem uz kuću. D., iz izvedenih dokaza proizlazi da su stanovi u kući opremljeni i uređeni za stanovanje, tu uostalom živi i sin tužitelja – B. J.. S. i kuća imaju sve potrebne priključke, na vodu i struju, isti su uredno glasili na ime tužitelja ad.2, što on i sam navodi, dakle, radi se o jako vrijednoj nekretnini u mjestu pored S. koju su stekli upravo tužitelji svojom radom.

T. ad. 2 od prihoda ima prihod na ime mirovine, tužiteljica ad. 1 nije ostvarila pravo na mirovinu, njihov sin Z. očito nije zaposlen, a opet, moguće je da svi oni, s obzirom na svoja zanimanja ostvaruju prihode i sa strane. S. tužitelj ad. 2 je radio kao zidar, pa tako i tužitelji iskazuju da je zemljište stekao na ime rada na nekretnini gospođe U., dakle, očito se nije radilo o malim iznosima zarađenog. K. okolnosti da je stečena radom zemlja u K. na kojoj je izgrađena velika kuća koja se sastoji od dva stana (K., U. 26), kod okolnosti da je tužitelj ad.2 vlasnik stare kuće i zemljišta, stečeno u idealnom dijelu, nasljeđivanjem, koje su također vrijedne nekretnine, kod okolnosti što tužitelj ad.2 ima primanja na ime mirovine, sud je stava da su materijalne prilike supružnika J. – tužitelja, zaista dobre materijalne prilike, koje ne opravdavaju na njihovoj strani uživanje statusa zaštićenog najmoprimca i ne može im se priznati pravo na zaštićenu najamninu za predmetni stan.

Z. ovaj postupak, prema stavu ovog suda, za ono na što je ukazao U. sud u svojoj odluci, kuća u K., U. 26, ima takav status, kao da je tužitelj ad.2 i nije otuđio svom sinu B. J. ugovorom o darovanju 2020.godine. O. darovanje ne utječe na zaključak da tužitelji ne bi bili u stanju plaćati tržišnu najamninu za predmetni stan, tužitelj ad.2 mogao je sinu B. darovati samo jedan stan u ovoj kući i ostati vlasnik drugog stana sa okućnicom, ovo darovanje učinjeno je kao čin koji je trebao ići na štetu tuženika, a u korist i B. J. i samih tužitelja,

što nije dopustivo, odnosno, sud ga motri kao da i nije napravljeno, što se tiče prava tuženika i tužitelja, čin darovanja u korist B. J. kao da i nije učinjen, jer je tužitelj ad.2 očito tu nekretninu želio skinuti sa svog imena (za koju se prije nije niti znalo, koju su tužitelji jednostavno rečeno prešutjeli, a koja je stečena za vrijeme trajanja braka od strane tužitelja) kako bi tužitelji imali pravo na zaštićenu najamninu za predmetni stan. D., činjenica što je prije dvije godine, a postupak traje od 2004.godine, tužitelj ad.2 darovao zemljište i kuću svom sinu B. J. nije od značaja za ishod postupka, štetne posljedice tog darovanja po tuženike tuženici nikako ne mogu trpjeti i radi se o raspolaganju tužitelja ad.2 u korist svog sina koje ne može ići na štetu tuženika kao vlasnika predmetnog stana. D. riječima, za ovaj sud otuđenje učinjeno darovanjem u korist B. J. ne znači da tužitelj ad.2

sada nije u stanju plaćati tržišnu najamninu za predmetni stan, sa tužiteljicom ad.1, dapače, takvo postupanje tužitelja ad.2 usmjereno je na ostvarivanje prava koje mu ne pripada, prava na zaštićenu najamninu za predmetni stan, odnosno izbjegavanje plaćanja tržišne najamnine od strane tužitelja, sve na štetu vlasnika stana – tuženika, što nije dopustivo. R. svega navedenog sud je stava da su tužitelji zaista takvog ukupnog materijalnog stanja, takvih ekonomskih prilika, koje im nameće obvezu plaćanja tržišne – slobodno ugovorene najamnine za predmetni stan, da nikako ne mogu uživati status zaštićenog najmoprimca predmetnog stana, odnosno pravo na najam stana uz obvezu plaćanja zaštićene najamnine za isti.

N. ovaj način je utvrđeno ono na što je ukazao U. sud R. u svojoj ukidnoj odluci, te je valjalo donijeti presudu kojom se nadomješta ugovor o najmu, ali ne sa zaštićenom najamninom, nego samo ugovor o najmu između stranaka sa slobodno ugovorenom – tržišnom najamninom za predmetni stan, dakle, za zaključenje ugovora sa zaštićenom najamninom zahtjev tužitelja valjalo je odbiti, a tužiteljima pripada pravo na zaključenje ugovora sa slobodno ugovorenom najamninom. K. je u većem sadržano manje, na ovaj način se nije prekoračio zahtjev, nije se ni izašlo iz okvira postavljenog zahtjeva tužitelja, jer su tužitelji dobili ovakvim presuđenjem manje od onoga što su tražili.

K. utvrđenja visine slobodno ugovorene, tržišne najamnine predmetnog stana, sud je vodio računa o tome da se stan nalazi u centru grada, da je površine 52,32 m2 i računao je kao da se radi o stanu prosječne sređenosti. O. što bi možda stan bio u lošem stanju ne može ići na štetu tuženika, jer su tužitelji čitavo vrijeme u stanu u smislu stanovanja pa su oni korištenjem stana doveli stan u stanje u kojem se nalazi. D., sud je, radi utvrđenja visine tržišnih najamnina uporednih stanova sa predmetnim stanom, pribavio podatke P. uprave, ti podaci nisu opširni i egzaktni u potpunosti, tako da je sud pošao i od općepoznatih okolnosti na u sadašnje vrijeme po pitanju iznajmljivanja stanova sličnih karakteristika, po pitanju dugotrajnog a ne turističkog najma, kao i pribavljenih podataka agencija za promet nekretnina u S. (prilog spisa). T. iz podataka i objave web stranice portala N. a radi se o najtočnijem i najvećem portalu vezano za ponudu i potražnju stanova za najam, proizlazi da sada u S. najmoprimci najviše interesa pokazuju za stanove od 40.ak m2, a da je najviše stanova u S. u ponudi za dugoročni najam u cjenovnom rangu od 400 do 450 eura mjesečno. D., ovaj sud drži da je iznos od 450 eura za stan u S. kao predmetni stan u centru grada, zaista iznos dugotrajnog najma na mjesečnoj razini, te s obzirom na tečaj eura prema kn, proizlazi da bi tržišna najamnina za predmetni stan danas iznosila sigurno 450 eura, koliko bi tužitelji platili na ime najamnine za predmetni stan na slobodnom tržištu, 450,00 eura po srednjem tečaju H. na dan zaključenja glavne rasprave je 7.52 kn za 1 eur, tako da je od strane ovog suda slobodno ugovorena odnosno tržišna najamnina za predmetni stan u iznosu od 3.384,00 kn, koliko je trebalo unijeti u ugovor o najmu odnosno tč.I. izreke presude, to je iznos slobodno ugovorene najamnine u vrijeme presuđenja. O. iznos protuvrijednosti u kunama bio bi iznos koji sud drži iznosom slobodno ugovorene najamnine za predmetni stan koji su ukupno tužitelji u obvezi plaćati tuženicima ukupno, odnosno od tog iznosa svakom od tuženika onoliko za koliko je taj tuženik vlasnik stana u idealnom dijelu. O. iznos valjalo je unijeti u ugovor o najmu za koji je donesena ova presuda, koja nadomješta ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom za predmetni stan između parničnih stranaka. O. iznos od 3.384,00 kn tužitelji su u obvezi plaćati tuženicima, ukupno, na ime najamnine za predmetni stan, a isti je sukladan i podacima koje je sud pribavio tijekom postupka od agencija za promet nekretnina na ovom području i podataka P. uprave za uporedne stanove, a sve vezano i za prihvaćene podatke sa portala N. od strane suda (list 433 spisa).

D., kako tužitelji imaju pravo na zaključenje ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, to zahtjev tuženika na iseljenje tužitelja iz predmetnog stana nije osnovan te ga je valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude, tužitelji stan ne koriste bez pravnog osnova pa da bi tuženici imali pravo tražiti njihovo iseljenje iz stana. P. je i iznos zaštićene najamnine za predmetni stan, na dan 11.studenog 2021.godine iznosi 141,26 kn, što su tužitelji dostavili u sudski spis, pa je i u tom dijelu činjenično stanje utvrđeno vezano za zahtjev tužitelja, iako je ovaj sud stava da tužitelji nemaju pravo plaćati zaštićenu najmninu za predmetni stan, nego dužnost plaćati slobodno ugovorenu najamninu, u slučaju pravomoćnosti ove odluke.

M., što se tiče zahtjeva tuženika na isplatu zatraženih iznosa na ime stečenog bez osnove na strani tužitelja, tuženici po pitanju ovog zahtjeva nisu konkretni, tako da navode da su tužitelji u stanu bez pravnog osnova pa im trebaju platiti ono što su stanovanjem u stanu stekli bez pravnog osnova odnosno na ime upotrebe tuđe stvari u svoju korist, a sa druge strane traže najamninu za protekli period, time navodeći da bi tužitelji bili najmoprimci stana. S., ovaj zahtjev tuženika ovisi svakako o pravomoćnoj odluci po pitanju pripada li tužiteljima pravo na najam stana uz zaštićenu najamninu ili slobodno ugovorenu, te ovaj zahtjev nije zreo za presuđenje, odnosno svrsishodno je postupak po ovim zahtjevima prekinuti, sud je bio stava da je postupak po ovim zahtjevima tuženika na isplatu valjalo prekinuti dok se pravomoćno ne odluči po zahtjevu tužitelja u ovom postupku. T. kada se odluči po pitanju zahtjeva tužitelja pripada li im pravo na najam stana uz zaštićenu najamninu, moći će se odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu, a svakako će trebati sagledati i ono što su tužitelji uplaćivali za utuženi period na polog na ime zaštićene najamnine za predmetni stan.

R. navedenog odlučeno je kao u tč.I. izreke ovog rješenja, vezano za odredbu čl.213. Z. o parničnom postupku (N. novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: Z.).

O. o parničnom postupku temelji se na odredbi čl.154.st.2. Z.-a, vodeći računa o v.p.s., svim okolnostima slučaja, zahtjevima stranaka i uspjehu stranaka u postupku, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (tč.II. izreke rješenja).

U Splitu, 25. ožujka 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja-protutuženiku ad. 1 i ad. 2

2. Pun. tuženika-protutužitelju ad. 1

3. Pun. tuženika-protutužitelja ad. 2 i 3

Broj zapisa: eb308-76367

Kontrolni broj: 01124-49f63-ef087

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JULIJANA PONOŠ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.