Psp-44/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz K. N., OIB: …. zastupana po punomoćniku M. R., odvjetniku iz O. društva B.&P., S., protiv tuženika S. Ć. iz

K. N., OIB: ….., zastupana po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 28. siječnja 2022. god., u nazočnosti zamj.pun.tužitelja I pun. tuženika, dne 25. ožujka 2022.god.

r i j e š i o  j e

I. Time što je u razdoblju od dana 10. do 25. rujna 2015. godine samovlasno i protupravno na dijelu nekretnine označene kao k.č.br. 4469/4 (a koji dio nekretnine je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. B. od 10. travnja 2017. godine i dopuni istog od 10. prosinca 2017. godine označen spojenim točkama koordinata C-B-E-D-J-C) ušao radnim strojem bagerom, maknuo kamenje između stabala, porušio stabla, u naravi šumu, 3 stabla smokve, stablo košćele, porušio dio nasipa (u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. B. od 10. travnja 2017. godine te dopuni istog od 10. prosinca 2017. godine i 10. prosinca 2018. godine lokacije 3 stabla smokve označene lokacije trima gornjim žutim strelicama, dok je 1 stablo košćele označeno zadnjom donjom žutom strelicom, a dio nasipa označen u dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. od 18. prosinca 2018. godine, označen točkama D-K-C-1-2-3-D u površini od 70 m2, označeno plavom bojom), te odnio drva od porušenih stabala i smokava, tuženik je zasmetao zadnji miran posjed tužitelja, pa mu se nalaže da u roku od 8 dana uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku prije smetanja, posebice tako što će na tom dijelu nekretnine opisanom u nalazu i mišljenju vještaka mjernika A. B. od 10. travnja 2017. godine i dopuni istog od 10. prosinca 2017. godine označene spojenim točkama koordinata C-B-E-D-J-C, posaditi 3 stabla smokve, 1 stablo košćele, na mjesta koja su u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. B. od 10.

travnja 2017. godine te dopuni istog od 10. prosinca 2017. godine označenim za lokacije 3 stabla smokve trima gornjim žutim strelicama, dok je lokacija 1 stabla košćele označeno zadnjom donjom žutom strelicom, te sanirati porušeni dio nasipa vraćanjem maknutog kamenja i porušenog nasipa, odnosno nasipanjem, onako kako je to označeno u dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. od 18. prosinca 2018. godine,

označeno točkama D-K-C-1-2-3-D u površini od 70 m2, označeno plavom bojom.

II. Zabranjuje se tuženiku buduće svako isto ili slično smetanje te uznemiravanje tužitelja pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 6.972,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. ožujka 2022. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1. U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik i posljednji mirni, neometani, neposredni posjednik čestice onoga dijela označene kao k.č. 4469/4 k.o. D. koja se nalazi preko puta njegove kuće, u dijelu kojem je paralelna s česticom 4470/1 k.o. D.. Radi se u naravi o parkingu tužitelja, nasipu na kojem se parking nalazi, te pojasu od nasipa do međe 4470/1. Navedeni dio k.č. 4469/4 k.o. D. zapravo je zasebna nekretnina za koju parcelacija nikad nije provedena (a time i odvojena od drugih parcela u vlasništvu i posjedu D./D.), ali je jasno omeđena fizički na terenu. Predmet spora je smetanje posjeda dijela nekretnine k.č. 4469/4 kojeg je tužitelj kupio i neometano posjedovao duži niz godina. Nekretninu je tužitelj kupio po Ugovoru o kupoprodaji sklopljenom s prodavateljem D. T. i

ovjerenog po javnom bilježniku 27.02.2013. U ugovoru je nekretnina navedena opisno jer stranke nisu imale novca za izradu parcelacijskog elaborata, a među njima nije bilo spora oko toga što je predmet prodaje i gdje se prostire.

1.2. U tužbi se nadalje navodi da je 10. rujna 2014. tuženik, bez suglasnosti, dopuštenja i pitanja vlasnika i posljednjeg mirnog posjednika M. Š., samovlasno, nasilno radnim strojem – bagerom ušao na predmetnu nekretninu, smetajući tužitelja samostalni, pošteni, posljednji i mirni posjed, te porušio nekoliko stabala, makiju i raslinje, u naravi šumu, razrušio manji dio nasipa te ujedno uništio stabla 2 smokve, vlasnika i posljednjeg mirnog posjednika, tužitelja. Tuženik je to učinio tvrdeći da se radi o njegovoj čestici koja nosi broj 4470/1 k.o. D.. Iako mu je tužitelj čim je uvidio smetanje posjeda, istoga dana jasno dao do znanja da tuženikova čestica ne prelazi u ometanom dijelu jendek (kanal), te ga zamolio da prestane sa smetanjem, tuženik je istoga dana ukazao da kako to ne smatra unatoč činjenicama vidljivim na terenu i katastarskoj mapi te da ima namjeru tek započeto smetanje posjeda nastaviti na način da cijelom dužinom k.č. 4469/4, koja dužina je paralelna s k.č. 4470/1, zaposjedne teren jer smatra da je vlasnik. Tužitelj je odmah 10. rujna 2015. angažirao geodeta i obavijestio telefonom tuženika da će slijedeći dan izaći na teren i pokazati mu među između dvije čestice, ako ne vjeruje tužitelju i posljednjem mirnom posjedniku, ali tuženik je izjavio da neće doći. Tuženik je odbio doći na teren i vidjeti što je po mjerniku utvrđeno i dalje tvrdeći da je dio predmetne čestice u njegovom vlasništvu. 21. rujna 2015., na temelju angažmana tuženika, na teren su izašli drugi geodeti. Tužitelj je pokazao predmetnu nekretninu u dijelu kojega je neometani posljednji mirni posjednik, a tuženik je pokazao da smatra da se radi o vlasništvu njegove k.č. 4470/1, pokazujući linije koje se mjestimice protežu čak oko 10 m u dubini premetne nekretnine. No nakon geodetskog mjerenja tuženik je dobio jasan i nedvojben nalaz geodeta da se ne radi o k.č. 4470/1 već posve jasno o k.č. 4469/4. I pored svega, tuženik je 23.09.2015. ponovno doveo bager i ponovno izvršio nasilni čin smetanja posjeda k.č. 4469/4 na način da je porušio oznake međe, maknuo kamenja između stabala, porušio dodatna stabla, između ostalog stablo košćele i još jedno stablo smokve, popilao ih i otuđio drva, te oštetio dio stabala na nasipu – parkingu, a na poziv tužitelja da se zaustavi s bagerom tuženik je samo odmahnuo rukom te nastavio smetanje. Sa smetanjem je nastavio i 24. i 25. rujna 2015. kada je bagerom završio radove, potpuno mijenjajući izgled, narav i namjenu ometanoga posjeda.

1.3. S obzirom na sve navedeno, tužitelj je predložio donošenje rješenja kojim bi se utvrdilo da ga je tuženik zasmetao u posjedu dijela nekretnine označene kao k.č. 4469/4, da se tuženiku zabrani daljnje isto ili slično smetanje te da mu se naloži sanirati porušeni dio nasipa i posadi izvađena odnosno posječena stabla smokve i košćele. Nakon izlaska na očevid, izrade nalaza i mišljenja vještaka mjernika A. B. i nadopune nalaza i mišljenja, tužitelj je u podnesku od 19. ožujka 2019. god. konačno precizirao tužbeni zahtjev te on sada glasi onako kako je navedeno u toč. I i II izreke rješenja.

2.1. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Osporio je da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, a posebno dugi niz godina. Tvrdi da je riječ o dvije nekretnine. Prva je označena kao k.č. 4469/4 ZU 1091 k.o. D. i u vlasništvu je R. H., te predstavlja javno dobro, zaštitni pojas cestu. Na javnome dobru se ne mogu stjecati bilo kakva prava, pa ni posjedovno, zbog čega treba odbiti tužbeni zahtjev.

2.2. Nadalje se u odgovoru na tužbu navodi da se tužitelj poziva na kupoprodajni ugovor od 27.02.2013. god., a da je iz toga ugovora notorno da je prodavatelj D. T. sin M. tužitelju prodao baš k.č. 4469/4. S obzirom da se radi o nekretnini u vlasništvu RH, koja je po zakonu izvan prometa, radi se o apsolutno ništetnom ugovoru. Nadalje, iznosi da među strankama nije prijeporno da je tuženik vlasnik i posjednik susjedne nekretnine označene kao k.č. 4470/1 te da tužitelj pokušava nezakonitim radovima, bez bilo kakvog pitanja, suglasnosti ili odobrenja tuženika, nasilno narušavati njegov posjed na toj nekretnini, vršeći nasipanje i odlaganje krupnog betonskog materijala, raznog smeća i otpada, što je još vidljivo na terenu. Tuženik je tužitelja odmah, čim je s nasipanjem počeo, upozorio, ali se je tužitelj na upozorenja oglušio pa je tuženik iskoristio svoje zakonsko pravo na obranu posjeda, u svakom pojedinom slučaju unutar rokova od 30 dana.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina "u M., dana 27. veljače 2013. godine", cjelokupne fotodokumentacije priložene spisu, dopisa tužitelja tuženiku od 15.09.2015., prikaza ZK uloška – neslužbene kopije za k.č. 4470/1 k.o. D. te za k.č. 4469/4 k.o. D., dopis tuženika Općinskom državnom odvjetništvu u M., Građanskom odijelu od 12.12.2013., prijave ODO-a u D., Stalne službe u M. od

29. listopada 2015., videosnimaka priloženih spisu, dopisa Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Uprave za inspekcijske poslove, Sektor inspekcijskog nadzora zaštite okoliša, Služba inspekcijskog nadzora zaštite okoliša, Područna jedinica Š. O. državnom odvjetništvu u D., Stalna služba u M.

od 04. ožujka 2016., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke A. B. od 10.04.2017. godine, nadopune toga nalaza i mišljenja od

10.12.2017. i 10.12.2018. godine, elektroničnoga zapisa iz Matice vjenčanih za A. Š. i I. P., saslušanjem svjedoka J. N., A. Š. i D.

T. te saslušanjem stranaka.

4. Sud je odustao od izvođenja dokaza preslušanjem svjedoka J. N. i

D. Ć.. Predloženi svjedok J. N. nije se odazvao pozivu suda, a u dostavljenom dopisu naveo je da je rođen 1933. god. i da ga zdravlje ne služi te da nije u mogućnosti pristupiti sudu i dati iskaz. Predložena svjedokinja D. Ć.,

tuženikova supruga, odazvala se sudu i pristupila na ročište od 05. prosinca 2019. god., ali je sudjelovala, zajedno s tuženikom u izazvanom incidentu, kada je vrijeđala svjedoka A. Š. i u tome ustrajala zbog čega ju je uređujući sudac morao udaljiti izvan zgrade suda. Na nekoliko sljedećih poziva suda svjedokinja Ć. nije se odazivala i nije dostavljala dokaz o spriječenosti pa je sud odustao od njezina preslušanja.

5. Stranke su zatražile trošak postupka.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Tužitelj svojim zahtjevom traži utvrditi da ga je tuženik zasmetao u posjedu dijela nekretnine označene kao k.č. 4469/4 k.o. D. i to dijela označenoga u nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. B. od 10. travnja 2017. i dopuni od

10. prosinca 2017. spojenim točkama koordinata C-B-E-D-J-C, samovlasno i protupravno ušavši radnim strojem bagerom na taj dio predmetne čestice, micanjem kamenja između stabala, rušenjem stabala, kako je opisano u tužbenom zahtjevu, zatim zabraniti tuženiku ubuduće svako isto ili slično smetanje posjeda i uznemiravanje, te naložiti mu dovesti predmetnu nekretninu u stanje prije smetanja posjeda.

8. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja da je tužitelj uopće bio u posjedu prijepornoga dijela kč. 4469/4 kao i da je počinio smetanje posjeda. Osporava tužitelju vlasništvo navedene čestice i tvrdi da je ona u vlasništvu R. H. i da je javno dobro.

9. Prema odredbi čl.21.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine 91/96,68/98, 137/99,22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje ZV) pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, a prema odredbi čl.10.st.1. istog zakona, posjednik neke stvari je osoba koja ima faktičnu vlast glede te stvari.

10. U parnici radi smetanja posjeda ne raspravlja se o pravu vlasništva pa niti o pravu na posjed. Utvrđuje se jedino je li tužitelj imao zadnji mirni posjed na predmetnoj nekretnini te je li mu tuženik, svojim radnjama, oduzeo posjed ili ga uznemirio u posjedu. Pri tome posjed ne mora biti ni istinit ni zakonit ni pošten. Treba biti jedino mirni i zadnji posjed (do čina smetanja ili oduzimanja).

11.1. Izlaskom na očevid i vještačenjem po vještaku mjerniku A. B. identificirana je predmetna nekretnina kao i susjedna k.č.4470/1. Vještak je, radi što kvalitetnije identifikacije izvršio terensko geodetsko snimanje te aerofoto snimanje iz bespilotne letjelice. Dobiveni rezultat preklopljen je s važećim digitalnim katastarskim planom za k.o. D.. Plava linija na skici lica mjesta iz nalaza vještaka od 10. travnja 2017. ( definirana točkama A-B) je granica između k.č.4469/4 i k.č.4470/1 po kazivanju tužitelja dok je crvena linija ( definirana točkama C-D) granica po kazivanju tuženika. Ispravan položaj međe između navedenih čestica definiran je uklopom digitalnoga katastarskog plana i stvarnoga stanja te je na skici lica mjesta označen točkama E-D-C.

11.2. U nadopuni svoga nalaza i mišljenja od 10. prosinca 2017. vještak B. je na skici lica mjesta točkama C-B-E-D-J-C, u površini od 436m2, definirao dio k.č.4469/4 na kojemu su izvršeni građevinski radovi. Točkama D-F-G-H-I-J-C-K- D, u površini od 1002m2, definirao je ostatak te čestice u posjedu tužitelja. Na priloženoj foto skici naznačio je mjesta porušenih stabala među kojima su i smokve i košćela.

11.3 U nadopuni od 10. prosinca 2018. vještak B. je točkama 1-2-3 i linijom zelene boje definirao dno nasipa prema kazivanju tužitelja. Naveo je da izmjerena površina čestice tuženika 4470/1 iznosi 4236m2 dok površina te čestice upisana u katastru i zemljišnoj knjizi iznosi 4191m2. Istaknuo je da stvarnu površinu cijele k.č.4469/4 nije moguće iskazati jer ona nije u cijelosti mjerena već sama predmetni dio. Njezina površina upisana u katastar iznosi 2576m2. Vezano za zaštitni pojas državne ceste, naveo je da se on za državne ceste definira s udaljenošću 15m od sredine kolnika. To je prostor u kojemu nije dopuštena gradnja objekata. Zaštitni pojas ceste u vlasničkom smislu je 2m od ruba kolnika na ravnom dijelu ceste.

12. Sukladno grafičkoj nadopuni vještva vještaka B. od 10. prosinca 2018. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev.

13. Glede granice između k.č.4469/4 i k.č. 4470/1, tužiteljeve tvrdnje o granici odgovaraju stvarnom položaju granice između tih čestica ( u katastarskom planu) dok tuženikove tvrdnje granicu neosnovano pomiču duboko u k.č.4469/4. Nisu točne ni tvrdnje tuženika da "njegovoj čestici nedostaje kvadrata" zbog čega smatra da je ta čestica položena i na onom dijelu na kojemu je bagerom poduzeo radove. Kako proizlazi iz nalaza vještaka B. izmjerena površina k.č.4470/1 je 4236m2 dok površina upisana u katastru iznosi 4191m2.

14. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine "U M., dana 27. veljače 2013. godine", koji su sklopili D. T. sin M., kao prodavatelj i tužitelj, kao

kupac, i koji je ovjeren u potpisima kod javnog bilježnika, proizlazi, iz članka 4, da su ugovorne strane suglasne kako se kupac, dakle tužitelj, nalazi u posjedu nekretnine koja je predmet ugovora. Predmet kupoprodajnog ugovora bila je upravo k.č. 4469/4 k.o. D., za cijelo. Iz ugovora, dakle, proizlazi da je tužitelj prije 27. veljače 2013. god. bio u posjedu predmetne k.č. 4469/4.

15. U postupku je kao svjedok preslušan D. T., prodavatelj iz

Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. veljače 2013. godine. Potvrdio je, u svome iskazu, da je s tužiteljem sklopio kupoprodajni ugovor i da mu je prodao predmetnu nekretninu. Izjavio je da je tu nekretninu naslijedio po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u M., iza smrti L. J. 2011. god., te je bio u

njezinom posjedu, a onda ju je prodao tužitelju. Na k.č. 4469/4, kada ju je prodao tužitelju, bilo je već odloženo nešto građevinskog materijala, na njoj je bilo zasađeno nekoliko jasenova te dvije masline i to na dijelu padine. Bilo je još nekoliko stabala, ali se ne sjeća koje vrste. Nakon što je tužitelju prodao česticu, nitko tome nije prigovarao niti ga prozivao da je prodao tuđe. Na predmetnoj čestici nije bio upisan kao posjednik u katastru. Poznato mu je da je tužiteljev sin A. Š., kasnije angažirao skupinu Roma, a radi otklanjanja građevinskog otpada s predmetne čestice. Prije prodaje nekretnine tužitelju, a nakon što ju je naslijedio, u nekoliko navrata dopuštao je svom puncu da ubere drva s te nekretnine, u količini jedne do dvije prikolice.

16. Svjedoku J. N., koji je u bliskim odnosima s obitelji tužitelja,

poznato je da je tužitelj predmetnu nekretninu čistio od raslinja, da su, na njezinom dijelu, na kosini koja se spušta od ceste odnosno parkinga uz cestu, bilo zasađeno nekoliko stabala smokve, maslina i košćela. Nije mu poznato tko je zasadio voćke i masline, ali zna da je tužitelj čistio i viši i niži dio k.č. 4469/4. Na dijelu predmetne čestice, koji predstavlja kosinu, odnosno iznad njega, bio je podest, a ispod kosine ravnina na kojoj su bila zasađena navedena stabla. Svjedoku je poznato i da je tužitelj na predmetnu nekretninu odlagao građevinski materijal kada je vršio radove na svojoj starijoj kući i da je materijal odlagao na dio nekretnine koji je položen uz cestu, zatim po kosini te donjem dijelu čestice. To odlaganje materijala tužitelj je vršio 4-5 godina prije davanja iskaza svjedoka u prosincu 2019. Nadalje mu je poznato da je tuženik 3 ili 4 godine prije davanja iskaza nasipao jendek (kanal) koji je granica k.č. 4459/4 i k.č. 4470/1 i to kamenom i zemljom. Tada je dijelom zasuo i ravni dio predmetne nekretnine, a je li dosegao i kosinu nije mu poznato. Ne zna je li tuženik uklonio stabla koja su bila zasađena na predmetnoj čestici, ali zna da su ona uklonjena i to u ono vrijeme kada je tuženik vršio radove na nasipanju jendeka. Radove je tuženik vršio svojim strojevima, rovokopačem i istovarivačem, a materijal je dovozio kamionom. Radovi koje je izvodio tuženik strojevima trajali su jedan mjesec ili nešto dulje. Sjeća se i da je tužitelj čistio predmetnu nekretninu prije svadbe svoga sina A., kada je i saznao da je tu nekretninu kupio. Sve je to bilo 4 i pol godine prije davanja iskaza.

17. Svjedok A. Š., sin tužitelja, izjavio je da su, od kada zna za sebe, posjednici predmetne nekretnine bili braća L. i A. J., a da je obitelj tužitelja već nekoliko desetljeća nasipala tu nekretninu i na njoj pravila parking odnosno širila onaj dio nekretnine položen uz cestu. Braća J. bili su vlasnici i susjedne k.č. 4470/1, koju je kasnije kupio tuženik. Tu česticu od predmetne dijelio je jendek, a na njoj su J. imali zasađen vinograd. Pokušali su nešto saditi i na predmetnoj čestici, ali kako je zemlja bila loše kvalitete, teren prilično kamenit, kulture su slabo uspijevale. J. je naslijedio D. T., te je, uz ostalo

naslijedio i predmetnu nekretninu. Obitelj tužitelja je bila u posjedu dijela predmetne čestice na kojem je odlagala stvari uz dopuštenje braće J., a što je dopustio i D. T., nakon što je naslijedio nekretninu. Do 2012. god. tužitelj je na k.č. 4469/4 odlagao krupni otpad i to na onaj dio ispod nasipa. Odlagao je stare strojeve i stare kućne aparate te jedan broj automobilskih guma. 2012. god. tužitelj se sa svjedokom dogovorio da se ukloni otpad s predmetne čestice pa je svjedok kontaktirao s jednom skupinom Roma i dogovorio da izvuku jedan dio odloženog materijala s nekretnine. Drugom prigodom su Romi odnijeli i ostatak materijala koji je bio odložen na čestici. U konačnici, tužitelj je, na prijedlog D. T., kupio cijelu predmetnu česticu i to u veljači 2013. kada je sklopljen Ugovor o kupoprodaji. Što se tiče jendeka, koji je bio granica između predmetne čestice i k.č. 4470/1, u kupoprodajnom ugovoru je navedeno da on pripada ovoj potonjoj, koja je ostala u vlasništvu D. T., a on ju je kasnije prodao tuženiku. Do trenutka sklapanja ugovora o kupoprodaji na predmetnoj čestici bilo je 4 stabla smokve, jedno stablo košćele, jedna maslina i nešto šume. Bilo je i par divljih šipaka. Stabla su bila zasađena na kosini čestice, a također i u njezinom ravnom dijelu. Odmah nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora tužitelj i svjedok su detaljnije počeli čistiti predmetnu nekretninu, a na njoj su odlagali i materijal preostao od radova na gradnji nove kuće i to na gornjem dijelu čestice, položenom uz cestu ali i na donjem ravnom dijelu. Tužitelj je posjekao i određena stabla s čestice, ali je ostavio stablo košćele, 4 smokve i maslinu te nešto šume. Drva dobivena sječom šume tužitelj je odložio na predmetnu česticu. Svjedok je 2013.,2014., 2015. godine napravio niz fotografskih snimaka predmetne čestice, na kojima se vidi odloženo ispilano drvo i odloženi građevinski materijal. Sredinom rujna 2015. god., svjedoka je majka pozvala i rekla mu da je tuženik s bagerom pristupio na predmetnu česticu, da je porušio stabla smokava i neka druga stabla koja su se na čestici nalazila, te da je donji dio nasipa na čestici gurao buldožerom. Oca, koji je zbog toga bio jako uznemiren, zamolio je da nazove policiju da se ne prave problemi, a da će on razgovarati s tuženikom i vidjeti ima li kakvih problema s predmetnom nekretninom. Nazvao je tuženika i predložio da ne česticu izađe geometar, s čime se ovaj složio, ali je onda odbio pristupiti na česticu dok je geometar vršio mjerenja. Tuženik nije prihvatio nalaz mjernika, nego je angažirao svoga, koji je izradio nalaz identičan s nalazom ranijeg geometra, a što tuženik također nije prihvatio. Tuženik se ponašao nepristojno, vrijeđao je, a tužitelj je, prije nego što je podigao tužbu radi smetanja posjeda, još jednom pokušao komunicirati s njime. Tuženik je nazvao punomoćnika tužitelja i predložio neprihvatljivu ponudu, da utječe na tužitelja kako bi ovaj povukao tužbu i kupio česticu u vlasništvu tuženika, k.č. 4470/1. Uslijedila je tužba protiv tuženika, a svjedok je sve svoje kontakte koje je sa svoga mobitela obavio s tuženikom, izlistao i predao tužitelju kako bi ih dostavio sudu uz tužbu.

18. Iskazi svih preslušanih svjedoka potvrđuju navode tužitelja iz tužbe te njegov iskaz koji je kao stranka dao sudu, a pobijaju navode tuženika iz odgovora na tužbu i njegov stranački iskaz, a u odnosu na to tko je bio u posjedu predmetne nekretnine do trenutka kada je tuženik na njoj poduzeo radove bagerom, kada je na k.č. 4469/4 k.o. D. porušio stabla smokve, košćele i razrušio dio nasipa. Iz iskaza svjedoka, kao i iz pregledanog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. veljače 2013. god. proizlazi da je tužitelj bio u mirnom i zadnjem posjedu cijele k.č. 4469/4 k.o. D. do trenutka ulaska tuženika svojim strojem na česticu i poduzimanja radova na njoj.

19. Sud je poklonio vjeru iskazima sva tri preslušana svjedoka. Vjeru je poklonio i iskazu svjedoka A. Š. koji je sin tužitelja i iskazu svjedoka J.

N., koji je u bliskim prijateljskim odnosima s obitelji tužitelja jer su njihovi iskazi uvjerljivi i bez nelogičnosti te se podudaraju s iskazom svjedoka D. T.,

nezainteresiranoga za uspjeh stranaka u predmetnoj parnici. U dijelu koji se odnosi na ponašanje tuženika, iskazi svjedoka suglasni su i s iskazom samog tuženika. Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27. veljače 2013. god., ovjeren u potpisima kod javnog bilježnika, potvrđuje tvrdnje tužitelja te iskaze preslušanih svjedoka da je tužitelj bio u zadnjem mirnom posjedu predmetne k.č.4469/4 k.o. D. i prije 27. veljače 2013. god.( čl. 4. Ugovora), te je nastavio mirno posjedovati predmetnu nekretninu do rujna 2015. god.

20. Prijeporno je u postupku bilo i vrijeme kada je tuženik izvodio radove bagerom na prijepornom dijelu k.č.4469/4. Tužitelj je tvrdio da je tuženik izveo radove i zasmetao mu posjed u razdoblju od 10. do 25. rujna 2015. dok je tuženik osporavao da je u tom razdoblju izvodio radove, s tim da se nije mogao izjasniti o točnom datumu.

21. Tužitelj je u postupku dokazao da je tuženik na prijeporni dio predmetne čestice ušao strojem bagerom, izvodio radove i smetao ga u mirnom posjedu u razdoblju od 10. do 25. rujna 2015. Dostavio je u spis fotografije s jasnim digitalnim podacima o godini, mjesecu, danu i satu snimanja- točno s početkom na dan 10. rujna 2015. god., potom izvadak iz telefonskih poziva njegova sina, koji jasno ukazuju na točno vrijeme smetanja posjeda, a ono je upravo između 10. i 25. rujna 2015.

22. Tužitelj je tužbu radi smetanja posjeda podnio sudu 09. listopada 2015. god. pa je tužba podnesena unutar subjektivnoga roka od 30 dana te objektivnog roka od godine dana iz čl. 21. st.3. ZV-a.

23. Tužitelj je nadalje u postupku uspio dokazati da je tuženik s predmetne čestice uklonio stabla smokve i košćele. To proizlazi iz iskaza svjedoka, fotografija priloženih spisu, a na očevidu i vještačenjem je utvrđeno da nakon radova koje je izvršio tuženik na prijepornom dijelu k.č.4469/4 nema ni jednog stabla smokve i košćele jer ih je tuženik uklonio.

24. Tužitelj je dakle u postupku dokazao da je bio zadnji i mirni posjednik prijepornoga dijela k.č.4469/4, da ga je tuženik u razdoblju od 10. do 25. rujna 2015. god. samovlasno i protupravno zasmetao u posjedu i to na način opisan u tužbenom zahtjevu. Dokazao je zatim da je tuženik, s dijela nekretnine na kojemu je počinio smetanje posjeda, uklonio tri stabla smokve, stablo košćele i porušio dio nasipa. Ispunile su se stoga pretpostavke iz odredbe čl. 21. st. 1. ZV-a te je zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti u cijelosti kao osnovan.

25.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

25.2. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje po Tbr. 7. toč. 2. OT u iznosu od 2.000,00 kn, na ime PDV-a iznos od 500,00 kn, na ime troškova izlaska na očevid i vještačenja 3.500,00 kn, na ime troškova dolaska na ročište svjedoka A. Š. 572,00 kn, te na ime pristojbe tužbe 200,00 kn i pristojbe rješenja 200,00 kn, ukupno 6.972,00 kn (toč. III. izreke rješenja).

U Splitu, 25. ožujka 2022. god.

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi na županijski sud, putem ovoga suda u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis

Broj zapisa: eb308-6da3d

Kontrolni broj: 0b780-5f423-f042e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANTO BOŽINOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.