Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

P-3387/2019-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice B. B., O.: …, iz S., koju

zastupa opunomoćenica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika

A. B. d.d., O.:…, iz Z., kojeg zastupa

opunomoćenik L. J., odvjetnik u O. K. i P. d.o.o.,

odvjetnicima u Z., radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne

rasprave, održane 9. veljače 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i zamjenika opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu održanom 25. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev:

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.846,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke koji vrijedi na dan anuitetnih plaćanja, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:

- 47,75 CHF koja teče od dana 31.03.08.

- 47,57 CHF koja teče od dana 30.04.08.

- 47,40 CHF koja teče od dana 02.06.08.

- 47,22 CHF koja teče od dana 30.06.08.

- 47,05 CHF koja teče od dana 31.07.08.

- 46,87 CHF koja teče od dana 01.09.08.

- 46,69 CHF koja teče od dana 01.10.08.

- 46,52 CHF koja teče od dana 31.10.08.

- 46,34 CHF koja teče od dana 02.12.08.

- 55,95 CHF koja teče od dana 31.12.08.

- 55,74 CHF koja teče od dana 02.02.09.

- 55,52 CHF koja teče od dana 02.03.09.

- 55,31 CHF koja teče od dana 31.03.09.

- 55,09 CHF koja teče od dana 30.04.09.

- 54,87 CHF koja teče od dana 01.06.09.

- 54,65 CHF koja teče od dana 30.06.09.

- 54,43 CHF koja teče od dana 31.07.09.

- 54,21 CHF koja teče od dana 31.08.09.

- 53,98 CHF koja teče od dana 30.09.09.

- 53,76 CHF koja teče od dana 02.11.09.

- 53,53 CHF koja teče od dana 30.11.09.

- 53,31 CHF koja teče od dana 31.12.09.

- 53,08 CHF koja teče od dana 01.02.10.

- 52,85 CHF koja teče od dana 01.03.10.

- 52,62 CHF koja teče od dana 31.03.10.

- 52,39 CHF koja teče od dana 30.04.10.

- 52,16 CHF koja teče od dana 31.05.10.

- 51,93 CHF koja teče od dana 30.06.10.

- 51,69 CHF koja teče od dana 02.08.10.

- 51,46 CHF koja teče od dana 31.08.10.

- 51,22 CHF koja teče od dana 30.09.10.

- 50,99 CHF koja teče od dana 02.11.10.

- 50,75 CHF koja teče od dana 30.11.10.

- 39,99 CHF koja teče od dana 31.12.10.

- 39,79 CHF koja teče od dana 31.01.11.

- 39,60 CHF koja teče od dana 28.02.11.

- 22,32 CHF koja teče od dana 17. ožujka 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime nezakonito naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplatiti tužitelju iznos od 6.475,09 kuna i to sa kamatama koje teku od 17.03.2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

II. Usvaja se podredni tužbeni zahtjev:

Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 9.230,26 HRK i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:

- 220,64 HRK koja teče od dana 31. ožujka 2008. -

214,38 HRK koja teče od dana 30. travnja 2008.

- 211,47 HRK koja teče od dana 2. lipnja 2008.

- 213,31 HRK koja teče od dana 30. lipnja 2008.

- 208,69 HRK koja teče od dana 31. srpnja 2008.

- 208,10 HRK koja teče od dana 1. rujna 2008.

- 209,55 HRK koja teče od dana 1. listopada 2008.

- 225,77 HRK koja teče od dana 31. listopada 2008.

- 213,55 HRK koja teče od dana 2. prosinca 2008.

- 275,26 HRK koja teče od dana 31. prosinca 2008.

- 276,87 HRK koja teče od dana 2. veljače 2009.

- 277,00 HRK koja teče od dana 2. ožujka 2009.

- 272,62 HRK koja teče od dana 31. ožujka 2009.

- 272,18 HRK koja teče od dana 30. travnja 2009.

- 266,10 HRK koja teče od dana 1. lipnja 2009.

- 261,37 HRK koja teče od dana 30. lipnja 2009.

- 261,30 HRK koja teče od dana 31. srpnja 2009.

- 262,13 HRK koja teče od dana 31. kolovoza 2009.

- 260,89 HRK koja teče od dana 30. rujna 2009.

- 257,89 HRK koja teče od dana 2. studenog 2009.

- 260,39 HRK koja teče od dana 30. studenog 2009.

- 262,18 HRK koja teče od dana 31. prosinca 2009.

- 265,10 HRK koja teče od dana 1. veljače 2010.

- 263,04 HRK koja teče od dana 1.ožujka 2010.

- 267,36 HRK koja teče od dana 31. ožujka 2010. -

265,15 HRK koja teče od dana 30. travnja 2010.

- 266,00 HRK koja teče od dana 31. svibnja 2010.

- 282,04 HRK koja teče od dana 30. lipnja 2010.

- 277,24 HRK koja teče od dana 2. kolovoza 2010.

- 286,76 HRK koja teče od dana 31. kolovoza 2010.

- 281,72 HRK koja teče od dana 30. rujna 2010.

- 274,49 HRK koja teče od dana 2. studenog 2010.

- 285,66 HRK koja teče od dana 30. studenog 2010.

- 237,55 HRK koja teče od dana 31. prosinca 2010.

- 227,59 HRK koja teče od dana 31. siječnja 2011.

- 229,84 HRK koja teče od dana 28. veljače 2011.

- 129,08 HRK koja teče od dana 17. ožujka 2011. do 31.srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime nezakonito naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita isplatiti tužitelju iznos od 6.475,09 kuna i to sa kamatama koje teku od 17. ožujka 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do konačne isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 10.375,75 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika a radi isplate iznosa po Ugovora o kreditu broj 216-384/2007 koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 18. prosinca 2007., kojim je tuženik odobrio kredit za kupnju stana tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 58.100,00 CHF, uz rok otplate od 180 mjeseci (84 mjesečna anuiteta), te redovnu kamatu po nominalnoj kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje.

1.1. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 7. prosinca 2021. na način da je postavili glavni tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude te podredni tužbeni zahtjev kako je to navedeno pod točkama II. i III. izreke presude.

1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, predlažući odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan uz osudu na snašanje parničnog troška. Tuženik ističe da se tužiteljica ne može pozivati na primjenu sudske prakse iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. bez sagledavanja svakoga konkretnog slučaja. Naime, u konkretnom slučaju da se tuženik ponašao u cijelosti u skladu s ugovornim odredbama i važećim zakonskim rješenjima. Ujedno je osporio i tužiteljičino potraživanje glede naknade za prijevremenu otplatu i istaknuo prigovor zastare utuženog potraživanja.

1.3. Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu ističući kako je riječ o preinaci tužbenog zahtjeva.

2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 216-384/2007 od 18. prosinca 2007. (list 6-9 spisa), metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A. A. B. d.d. s prilozima (list 26-46 spisa), simuliranog otplatnog plana s prilozima (list 120-128 spisa), pregledom troškova financiranja od kolovoza 2017. do prosinca 2017., obavijesti o promjeni kamatne stope od 5. studenog 2010. (list 133 spisa), otplatnog plana (list 134-152 spisa), računovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku A. B., pregledom nalaza i mišljenja vještaka A. B. (list 155-166 spisa), dok je sud odustao od izvođenja preostalih dokaza saslušanjem kao suvišnim, te su stranke predložile zaključenje raspravljanja. Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

3. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan dok je osnovan podredni tužbeni zahtjev.

4. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovora o kreditu broj 216-384/2007 koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 18. prosinca 2007., kojim je tuženik odobrio kredit za kupnju stana tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 58.100,00 CHF, uz rok otplate od 180 mjeseci (84 mjesečna anuiteta), i to tužiteljica kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor

- da je tužiteljica 17. ožujka 2011. platila izlaznu naknadu u visini od 6.475,09 HRK - da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita 17. ožujka 2011.

4.1. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj HS udruga za zaštitu potrošača ishodio,

između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

4.2. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-

7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

4.3. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

4.4. U odnosu na tvrdnju tuženika da se postupanje tuženika mora u svakom konkretnom slučaju individualizirati odnosno od slučaja do slučaja utvrđivati prava volja ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku treba reći da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi. Kako je predmetnim odredbama članka 3. i 6. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, ovaj sud je zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

4.5. Također, po stavu ovog suda činjenica da je tužiteljica u cijelosti platila predmetni kredit ne znači da je tužiteljica kao korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05,

41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), pa tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i pripadajuću isplatu kako bi na temelju toga ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju.

5. U odnosu na prigovor zastare ističe se kako slijedi:

5.1. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 6. lipnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope.

5.2. Stoga, istaknuti prigovor zastare je u cijelosti neosnovan.

6. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B., oecc., proizlazi da je zbog promjene kamatne stope, tužiteljica kao korisnica kredita (iskazano u kunama) platila tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 9.230,26 HRK a 17. ožujka 2011. platila izlaznu naknadu u visini od 6.475,09 HRK.

6.1. Na tako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno rezultatima nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 7. prosinca 2021. na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.846,66 CHR s pripadajućom kamatom odnosno iznosa od 9.230,26 HRK s pripadajućom kamatom, kao i iznosa od 6.475,09 HRK na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.

6.2. Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. razvidno je da je vještak upravo na temelju Ugovora o kreditu ocijenio potraživanje tužiteljice. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. B. kao logično i napravljeno po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužiteljica platila po predmetnom kreditu te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi.

6.3. Imajući u vidu citirane presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer je nedvojbeno da se kamatna stopa prema odluci tuženika povećala. Stoga, sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje ni stranke nisu imale primjedbi.

7. S obzirom da je tužiteljica svoju tužbu podnijela ovom sudu prije pribavljanja podataka o otplatnom planu i prometima po kreditima poradi čega nije točno navela novčani iznos kojeg potražuje od tuženika, da bi potom podneskom od 7. prosinca 2021. odredila visinu potraživanja na iznos od od 1.846,66 CHR s pripadajućom kamatom odnosno iznosa od 9.230,26 HRK s pripadajućom kamatom, kao i iznosa od 6.475,09 HRK, valja kazati kako se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz odredbe članka 186. b. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91,

91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), kako se to pogrešno poziva tuženik, već je tužiteljica podneskom od 7. prosinca 2021. uredila tužbu da bi sud po njoj mogao postupiti, pa se u tom smislu se ne radi o preinaci, kako to pogrešno ističe tuženik, već na uređenje tužbe na koje uređenje tužbe bi sud i pozvao tužiteljicu, kako bi po njoj se moglo postupiti.

8. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa o kamatnoj stopi, pa je valjalo tužiteljici dosuditi zatraženi iznos.

8.1. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

9. U odnosu na tužiteljičino potraživanje s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita ističe se kako slijedi:

9.1. Odredbom je članka 81. stavka 1. ZZP, važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.2. Odredbom je članka 81. stavka 2. ZZP propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.3. Odredbom je članka 81. stavka 4. ZZP propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Konačno, člankom 87. stavkom 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

9.4. U okolnostima konkretnog slučaja, tuženik ne osporava da se u ovom slučaju radi o standardnom ugovoru o kreditu (koji je formuliran od strane tuženika kao trgovca). S obzirom na to, tuženik je, sukladno odredbi članka 81. stavka 4. ZZP, bio dužan dokazati da se u konkretnom slučaju pregovaralo o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini. On to tijekom parničnog postupka nije dokazao, niti je u tom smislu ponudio dokaze. Osim toga, iz predloženih i izvedenih dokaza u postupku nije utvrđeno da su stranke pregovarale o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini.

9.5. Naime, tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja zahtjeva tužiteljice za prijevremenu otplatu kredita, pa u tom smislu tuženik nije dokazao ni visinu troškova koju je eventualno imao. Obzirom da iz sporne odredbe ugovora o kreditu članka 8. proizlazi da će tuženik naplatiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke, a kako Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati Odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili Odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, ovaj sud zaključuje da bi takvom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

9.6. Pritom valja naglasiti da gornji zaključak ne znači ograničavanje slobode ugovaranja tuženika kao trgovca u kojem smislu zaključak o nepoštenosti predmetne ugovorne odredbe ne znači da banke ne bi smjele ugovarati naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Međutim, kada je ugovaraju, tada o toj odredbi moraju posebno pregovarati s potrošačem kakao bi se izbjegla neravnoteža između prava potrošača na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba koje nameće trgovac kao jača ugovorna strana, s jedne strane, i prava trgovaca kao druge, jače, ugovorne strane na slobodu ugovaranja.

9.7. U takvim okolnostima, neovisno o tome je li davatelju kredita nastala šteta zbog prijevremenog vraćanja kredita prema odredbi članka 1024. ZOO, odnosno je li tuženik imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, ovaj sud ocjenjuje da je predmetna ugovorna odredba ništetna jer je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članka 87. stavka 1. ZZP/03) pa je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

10. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ove presude.

11. Sukladno odredbi članka 22. ZOO-a valjalo je odbiti glavni tužbeni zahtjev i usvojiti podredni tužbeni zahtjev, jer tužiteljica nema ugovorenu obvezu u stranoj valuti koju bi potraživala od tuženika.

8. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

9. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava dvaju obrazloženih podnesaka (28. lipnja 2021. i 7. prosinca 2021.) i zastupanja na dva ročišta u iznos od po 1.000,00 HRK (13. listopada 2021. i 9. veljače 2022.), te trošak pristupa na ročište za objavu iznosu od 500,00 HRK, sve uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 1.375,75 HRK. Zatim je tužiteljici priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 HRK i trošak pristojbe tužbe i odluke u iznosu od 507,00 HRK što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 10.375,75 HRK, koliko je to i navedeno pod točkom III. izreke ove presude.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 25. ožujka 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis