Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-1087/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 11 Pr- 462/2017-20 od 7. srpnja 2020., 25. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 11 Pr-462/2017-20 od 7. srpnja 2020. potvrđuje u točki 1. izreke za iznos od 447,21 kn bruto s kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu tekućom:
- na iznos od 140,26 kn od 15. svibnja 2012.,
- na iznos o 58,54 kn od 15. studenoga 2013.,
- na iznos od 160,56 kn od 15. veljače 2014.,
- na iznos od 87,85 kn od 15. lipnja 2014.
do isplate, kao i za iznos parničnog troška od 2.650,00 kn s kamatama.
II.Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 447,21 kn, za iznos glavnice od 12.929,51 kn s kamatama (preko iznosa od 447,21 kn do iznosa od 13.376,72 kn), kao i za iznos parničnog
troška od 7.050,00 kn s kamatama (preko iznosa od 2.650,00 kn do iznosa od 9.700,00 kn) i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 447,21 kn, iznosa od 12.929,51 kn s kamatama i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.050,00 kn s kamatama.
Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn, u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 13.376,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.700,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. srpnja 2020. do isplate (točka 1. izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja (točka 2.izreke)
Protiv citirane presude u točki 1. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - u nastavku teksta ZPP) predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, odnosno ukine, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.
Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Žalba je djelomično osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u svezi čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je presudu moguće ispitati.
Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike naknade plaće po osnovi dodataka na plaću – za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima,
smjenama, turnusima, na stražarskoj službi i službi dežurstva, u vremenskom razdoblju travanj 2012 - lipanj 2014. u novčanom iznosu od 13.376,72 kn bruto s kamatama.
Prema stanju u spisu tužitelj je osporio navode tuženika da je evidencija radnog vremena pravilno vođena, tvrdnjom da tuženik nije pravilno evidentirao slobodne dane, kao i da nisu točni navodi tuženika da tužitelj zbog korištenja slobodnih dana nema pravo na isplatu utuženih dodatka. Tužitelj je na naprijed navedene okolnosti predlagao provođenje dokaza njegovim saslušanjem kao stranke u postupku i saslušanje svjedoka te da se na taj način utvrdi broj neiskorištenih slobodnih dana, smatrajući pogrešnim stajalište tuženika prema kojem se visina razlike plaće u utuženom razdoblju umanjuje za iskorištene slobodne dane.
Sud je, na temelju takvog stanja u spisu odredio provođenje knjigovodstvenog vještačenja u vezi čega je vještak dostavio pisani nalaz i mišljenje od 15. svibnja 2020. (list 174 – 183 spisa), prema kojem je obračun neplaćenih sati rada izradio u dvije varijante, prvoj u skladu s radnim vremenom iz službenih evidencija i drugoj prema prijedlogu tužitelja (iskaz tužitelja i svjedoka) te je primjenom prve varijante utvrdio razliku plaće za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. u iznosu od 1.118,95 kn, a u drugoj varijanti u iznosu od 15.671,80 kn.
S obzirom da je tužitelj predmetnu tužbu podnio pozivom na odredbu iz čl. 186.b. ZPP-a, isti je nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, s obzirom na tuženikov prigovor zastare, podneskom zaprimljenim 12. lipnja 2020. zatražio isplatu bruto iznosa od 13.376,72 kn, za vremensko razdoblje od travnja 2012. do zaključno svibnja 2014., pobliže navedeno točkom 1. izreke pobijane presude.
Cijeneći da tuženik nije dostavio potpune evidencije o radu tužitelja za utuženo razdoblje, sud prvog stupnja utvrđuje da je na okolnost načina i organizacije rada u utuženom razdoblju uzeo u obzir iskaze svjedoka D. J. i D. M., kojima je podudaran i iskaz tužitelja, prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 13.376,72 kn. Pri tome se pozvao na odredbe čl. 12. i 13. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09, 118/12), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13), čl. 14., čl. 169. i čl. 170. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09), čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04) te čl. 12. i čl. 199. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 137/04 i 68/05).
Osnovano tuženik žalbenim navodima osporava pravilnost navedenog utvrđenja suda prvog stupnja.
Naime, u situaciji kada tužitelj prethodno nije osporio evidenciju tuženika o svom radu na terenu, već to čini za vrijeme trajanja ovog postupka, protekom više godina računajući od vremena kada je radio na terenu, da tužitelj, a osobito svjedoci nemaju točna i precizna saznanja koliko je
tužitelj radnih sati pojedinih dana u utuženom razdoblju proveo radeći na terenu, da tužitelj o tome nije dostavio svoju
pisanu evidenciju, a da navedene podatke zbog obimnosti i preciznosti nije moguće utvrđivati iskazom tužitelja niti iskazima svjedoka, trebalo je kao pravilnu prihvatiti evidenciju tuženika, odnosno da prema prvoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka tužitelju za utuženo razdoblje pripada razlika naknade plaće u ukupnom iznosu od 447,21 kn bruto, pobliže navedeno točkom I. izreke ove presude.
U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, valja navesti da se u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj; 177/04, 73/08, 80/10, 114,11,22/12, 144/12, 43/13, 10/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 132/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08,2/09, 146/09,123/10,137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatu predmetnih kamata odbijen kao neosnovan.
S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.
Tužitelj je u prvostupanjskom postupku u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 50 %, dok je po visini uspio u omjeru od 3 % ( tužbenim zahtjevom zatražen iznos od 13.376,72 kn, uspio iznosom od 447,21 kn), što znači da je uspio 53 %, dok je tuženik uspio u omjeru od 47 %, pa kada se od 53 % odbije 47 %, proizlazi uspjeh tužitelja od 6 %.
Stoga, tužitelju od potpunog troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji ukupno iznosi 7.500,00 kn pripada 6 % od toga iznosa ili 450,00 kn, te u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, ukupno 2.650,00 kn. U preostalom je dijelu za iznos od 7.050,00 kn (do iznosa od 9.700,00 kn) zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.
Tuženiku je u cijelosti dosuđen trošak žalbenog postupka - sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 142/12, 103/14,118/14 i 107/15) u iznosu od 1.250,00 kn, budući da tuženik nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu (3 % po visini), a zbog čega nisu nastali posebni troškovi.
Tužitelju nije dosuđen trošak
sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U preostalom dijelu (točka 2. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 25. ožujka 2022.
Sutkinja
Dubravka Butković Brljačić
