Poslovni broj: 15 UsI-49/21-41

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ljiljane Lijić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. S., OIB: …, iz T., , zastupanog po opunomoćenici A. K. Č., odvjetnici u

T., , protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, OIB: 37836302645, (ranije Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture), Zagreb, Runjaninova 2, zastupanog po opunomoćenici H. Č., dipl. pravnici i zaposlenici, radi izdavanja potvrde, nakon javne i usmene rasprave zaključene 17. ožujka 2022. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, objavljene 25. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, KLASA: UP/II-612- 08/17-02/0032, URBROJ: 532-06-01-01/5-18-3 od 9. travnja 2018. godine i rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u T., KLASA: UP/I-612-08/13-09/0189, URBROJ: 532-04-02-16/1-16-7 od 28. prosinca 2016. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod ovog suda 17. svibnja 2018. godine protiv rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, KLASA: UP/II-612-08/17-02/0032, URBROJ: 532-06-01-01/5-18-3 od 9. travnja 2018. godine, u podnescima priloženim u spis, te na održanim raspravama, tužitelj je u bitnom naveo kako su rješenja tuženika i tijela prvog stupnja nerazumljiva i proturječna, da u konkretnom slučaju nije navedeno u čemu bi se sastojala neusklađenost arhitektonskog oblikovanja sjeverne građevine sa povijesnom gradnjom, te da javnopravna tijela nisu ni konkretizirala u čemu bi se sastojala „predimenzioniranost arhitektonskog oblikovanja sjeverne građevine“, „tipološka neusklađenost oblikovanja i materijala gradnje s povijesnim građenjem“ i „neprimjerena obrada pročelja i visina izvedene građevine“. Tužitelj nadalje navodi kako je predmetna građevina, tj. zgrada izgrađena na čest. zem. … i dijelu čest. zem. … sve k.o. T.u odnosu na

koju da je zatraženo izdavanje predmetne potvrde, većim dijelom izgrađena u skladu sa spomenutom građevinskom dozvolom, a radi manjih odstupanja od projektne dokumentacije, da je podnesen zahtjev za legalizaciju objekta, s time da je s obzirom na položaj objekata u zoni zaštite B Grada T., a za potrebe legalizacije istog zatražena potvrda iz čl. 6. st. 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Dakle, za objekt izgrađen na čest. zem. … i dijelu čest. zem. … sve k.o. T., koji objekt je predmet postupka i u odnosu na koji je zatražena predmetna potvrda, a koji objekt je dovršen u smislu vanjskih radova (postavljena završna obloga i aluminijska stolarija), prvostupanjsko tijelo da daje samo paušalnu ocjenu o neusklađenosti istog sa povijesnom gradnjom, bez utvrđenja u čemu se sastoji takva neusklađenost. Ujedno, ističe kako je osporeno rješenje doneseno na temelju stručnog mišljenja, no da nije navedena osoba koja je izradila taj stručni nalaz i mišljenje. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, te na održanim raspravama između ostalog isticao kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U predmetnom sporu sud je donio presudu poslovni broj: 19 UsIgr-180/18-6 od 18. srpnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem naprijed citiranih osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž-683/19-2 od 12. lipnja 2019. istu odbio kao neosnovanu i time potvrdio naznačenu prvostupanjsku presudu.

4.Međutim, protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-683/19-2 od 12. lipnja 2019. tužitelj je podnio ustavnu tužbu, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj: U-III-5074/2019 od 15. prosinca 2020. točkom I. istu usvojio, točkom II. ukinuo je citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu, te je točkom III. predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, nakon čega je spis dobio novi poslovni broj:

5.U sporu su održane rasprave 18. ožujka 2021., 3. svibnja 2021., 8. srpnja 2021., 13. listopada 2021., 20. siječnja 2022. i 17. ožujka 2022., čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na raspravu održanu 17. ožujka 2022. pristupile su zamjenica opunomoćenice tužitelja i opunomoćenica tuženika, na kojoj je zamjenica opunomoćenice tužitelja navela kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pri navedenom u svim podnescima priloženim u spis, kao i pri očitovanjima na prethodno održanim raspravama, a također da ustraje u dokaznim prijedlozima i to da se u svojstvu stranaka saslušaju tužitelj i zakonski zastupnik tuženika, kao i da se u svojstvu svjedoka sasluša ovlaštena osoba arhitektonskog studija "M." d.o.o. S., H. M. iz S., , sve to na okolnosti precizirane tijekom spora. Ujedno, navela je i kako ustraje u

prijedlogu iz podneska od 4. veljače 2022. i to da se pozove vještaka da se očituje o tome koji su to točno posebni uvjeti koji se utvrđuju na temelju posebnih propisa, odnosno koji su to točno posebni propisi koji su relevantni za izdavanje lokacijske dozvole, a koji se primjenjuju prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje potvrde koju je tužitelj zatražio i koja mu je odbijena, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imala. Konačno, istaknula je kako ustraje u popisu troškova nastalih u sporu dok se isti vodio pod poslovnim brojem: UsIgr-180/18 s obzirom da je riječ o troškovima koji tužitelju nisu obistinjeni, a imajući u vidu da je Ustavni sud RH u konačnici ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uvećan za troškove čiji popis je priložila u spis na ovoj raspravi uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju na način kako je isti prethodno preciziran.

6.Na raspravi održanoj 17. ožujka 2022., opunomoćenica tuženika navela je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, pri obrazloženju osporenog rješenja, pri podnescima koji su već priloženi u spis, kao i pri svemu iznijetom tijekom dosadašnjeg spora. Ujedno, da se protivi izvođenju predloženih dokaza od strane tužitelja s obzirom da ih smatra suvišnim, dok u odnosu na posebne uvjete koje tužitelj problematizira u podnesku od 4. veljače 2022. i raspravi, istaknula je kako su posebni uvjeti detaljno elaborirani u odgovoru na tužbu, a u kojem da je detaljno precizirano u čemu građevina za koju je tužitelj zatražio izdavanje potvrde odstupa od posebnih uvjeta, uslijed čega da se i prijedlog za dodatnim očitovanjem vještaka po tom pitanju ukazuje suvišnim. Slijedom izloženog, s obzirom da tuženik u ovom sporu nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

7.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela.

8.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u svojstvu stranaka saslušaju tužitelj i zakonski zastupnik tuženika, te da se u svojstvu svjedoka sasluša ovlaštena osoba arhitektonskog studija "M." d.o.o. S., H. M. iz

S., , sve to na okolnosti precizirane u tužbi i tijekom spora , kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9.Također, sud je odbio prijedlog tužitelja da se dodatno pozove vještaka da se očituje o tome koji su to točno posebni uvjeti koji se utvrđuju na temelju posebnih propisa, odnosno koji su to točno posebni propisi koji su relevantni za izdavanje lokacijske dozvole, a koji se primjenjuju prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje potvrde koju je tužitelj zatražio i koja mu je odbijena, to iz razloga što je iz podataka spisa upravnog tijela i upravnog spora razvidno da su posebni uvjeti specificirani, kao i odstupanja od istih u odnosu na građevinu za koju je tužitelj zatražio izdavanje potvrde, uslijed čega se prijedlog za dodatnim očitovanjem vještaka po navedenim pitanjima ukazao suvišnim.

10.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

11.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

13.Naime, prvostupanjskom rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u T., KLASA: UP/I-612-08/13-09/0189,

URBROJ: 532-04-02-16/1-16-7 od 28. prosinca 2016. godine odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde iz čl. 6. st. 2. podst. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu zgradu na k.č.z. … i … k.o. T., a u bitnom iz razloga što ista nije izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje Konzervatorski odjel temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

14.Potom, osporenim rješenjem tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, KLASA: UP/II-612-08/17-02/0032, URBROJ: 532-06-01-01/5-18-3 od 9. travnja 2018. godine, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, te je isto potvrđeno u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, odnosno iz razloga što je i tuženik bio stajališta da objekt nije izgrađen u skladu s posebnim uvjetima koje Konzervatorski odjel temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, slijedom čega je prvostupanjsko rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

15.U ovom sporu nije prijeporno da je tužitelj podnio zahtjev Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u T. kojim je zatražio izdavanje potvrde da je nezakonito izgrađena zgrada na k.č.z. … i …k.o. T., izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje ovaj Konzervatorski odjel temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

16.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li se na strani tužitelja ostvarili uvjeti za izdavanje potvrde da je predmetna zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima, odnosno je li ista izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje ovaj Konzervatorski odjel temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

17.Odredbom čl. 6. st. 2. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, br. 86/12. i 143/13.) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa nepokretnom kulturnog dobra ili kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara RH ili ako je rekonstruirani dio pojedinačnog nepokretnog kulturnog doba upisanog u taj registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

18.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde iz čl. 6. st. 2. podst. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu zgradu na k.č.z. … i … k.o. T., ovo stoga što i ovaj sud zaključuje kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe za izdavanje tražene potvrde, slijedom čega sud cijeni kako osporeno rješenja tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

19.Prije samog obrazlaganja razloga zbog kojih sud ocjenjuje neosnovanim tužbene prigovore tužitelja te cijeni pravilnim i zakonitim osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, potrebno je naglasiti kako sud predmetnu presudu donosi u izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5074/2019 od 15. prosinca 2020., kojom su ukinute naprijed citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, kojom pak odlukom, odnosno pravnim stajalištem izraženim u istoj je ovaj sud vezan.

20.U toj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske između ostalog ističe:" Podnositelj je nadležnom upravnom tijelu, na temelju članka 6. stavka 2. alineje 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, podnio zahtjev za izdavanjem potvrde da je njegova zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Navedena potvrda potrebna mu je u postupku legalizacije nezakonito izgrađenih zgrada. U žalbenom postupku, kako je to navedeno u drugostupanjskom rješenju, zatražena je izrada stručnog nalaza i mišljenja, koje je doneseno 12. veljače 2018.

Podnositelj je u tužbi podnesenoj u upravnom sporu, ali osobito i u žalbi podnesenoj Visokom upravnom sudu prigovorio da se nigdje ne navodi tko je izradio nalaz i mišljenje pa pretpostavlja "da je izrađeno od strane vještaka tijela tuženog u upravnom sporu, koji nisu niti samostalni niti nepristrani", te ustrajao u svom prijedlogu "da se u upravnom sporu provede vještačenje po neovisnom i samostalnom sudskom vještaku odgovarajuće struke na okolnost da je predmetna građevina izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje utvrđuje nadležni Konzervatorski odjel". Također je predložio provesti dokaz saslušanjem ovlaštene osobe tuženika te ovlaštene osobe arhitektonskog studija M. d.o.o. S..

Prvostupanjski sud odbio je provesti dokaze koje je predložio podnositelj, smatrajući da se odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, ocjenom ostalih izvedenih dokaza. Taj sud suglasan je s obrazloženjem drugostupanjskog rješenja, jer su sukladni navodima stručnog mišljenja na koje se tuženik pozvao u obrazloženju svog rješenja.

U odnosu na prigovor podnositelja o izrađenom nalazu i mišljenju u tijeku žalbenog postupka naveo je da je to stručno mišljenje "stručna prosudba koja predstavlja interni akt djelatnika tuženika, a ne predstavlja mišljenje kakvo imaju u vidu članci 65. i 66. Zakona o općem upravnom postupku" te da je takvo stajalište zauzeto u upravno sudskoj praksi.

Drugostupanjski upravni sud također je ocijenio da je rješenje tuženika utemeljeno na argumentirano obrazloženoj stručnoj ocjeni, koja je tijekom žalbenog postupka dodatno potvrđena stručnim mišljenjem od 12. veljače 2018. Ponovio je da se radi o "stručnim mišljenjima nadležnog tijela odnosno djelatnika službenog tijela koji posjeduje stručna znanja iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara" pribavljenima u žalbenom dijelu upravnog postupka. Također je naveo da su sve sporne činjenice za koje podnositelj predlaže da se utvrde vještačenjem, utvrdila upravna tijela čija je obveza očuvanje i zaštita u nacionalnom interesu zaštićenih dobara, pa nije bilo razloga za provođenjem vještačenja.

Kada je riječ o načelu procesne ravnopravnosti stranaka (načelo jednakosti oružja), Ustavni sud ponavlja da ono obuhvaća razumnu mogućnost svake stranke izložiti činjenice i poduprijeti ih svojim dokazima u takvim uvjetima koji nijednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-1946/2019 od 28. svibnja 2020., www.usud.hr).

U konkretnom slučaju podnositelj je tijekom postupka ukazivao na nedosljednosti i proturječnosti u činjeničnim utvrđenjima upravnih tijela.

Prvostupanjski sud suglasio se s obrazloženjem iz drugostupanjskog upravnog rješenja jer je ono sukladno navedenom stručnom mišljenju, što je utvrdio čitanjem tog stručnog mišljenja. Drugostupanjski sud ocijenio je da je stručna ocjena argumentirano obrazložena te da je dodatno potvrđena stručnim mišljenjem, te da su sve sporne činjenice utvrdila upravna tijela čija je obveza očuvanje i zaštita zaštićenih dobara.

Ostavljajući po strani pitanje je li stručno mišljenje pribavljeno u drugostupanjskom upravnom postupku nalaz i mišljenje iz članka 65. i 66. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09.) ili je riječ o internom aktu djelatnika tuženika, Ustavni sud smatra da je u provedenom upravnom sporu podnositelj bio lišen mogućnosti učinkovito osporiti drugostupanjsko upravno rješenje koje se temelji na tom stručnom mišljenju.

Ustavni sud je u više odluka podsjetio (v. primjerice odluku broj: U-III-4670/2017 od 9. listopada 2019., www.usud.hr) da vođenje upravnog spora ne predstavlja više isključivo spor o zakonitosti upravnog akta. Stupanjem na snagu Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka i rješenje USRH broj: U-I-2753/2012 i dr. i 29/17.; u daljnjem tekstu: ZUS/10) upravni sudovi kao i Visoki upravni sud dužni su voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, samostalno utvrđivati činjenično stanje, provesti javnu i kontradiktornu usmenu raspravu te meritorno odlučiti o upravnoj stvari. Provođenje javne, kontradiktorne usmene rasprave temeljno je pravilo postupanja u upravnom sporu, od kojeg postoje izuzeci propisani u članku 36. ZUS-a/10.

Radi ostvarenja jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata, upravni spor je hrvatskim zakonodavstvom i uređen kao spor pune jurisdikcije u kojem sud mora imati mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja te u kojem stranka ima prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stajalište upravnih sudova da su činjenice utvrdila upravna tijela čiji akti su osporeni u upravnom sporu, pa zbog toga što je obveza tih upravnih tijela očuvanje i zaštita zaštićenih dobara nema razloga provoditi vještačenje, tj. dovoditi u sumnju činjenice koje su utvrdili, u suprotnosti je sa zahtjevom da navodi stranke moraju biti propisno ispitani odnosno zahtjevi stranke stvarno "saslušani".

Sagledavajući postupak koji je prethodio ustavnosudskom postupku kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrđuje da isti nije vođen na način koji je podnositelju osigurao pravo na pravično suđenje što je, prema ocjeni Ustavnog suda, dovelo do povrede prava podnositelja na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava u vezi s člankom 19. stavkom 2. Ustava."

21.Stoga, uzimajući u obzir stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz citirane odluke, čijom pravnim shvaćanjem je ovaj sud vezan, sud je na prijedlog tužitelja rješenjem od 19. listopada 2021. odredio provođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za arhitekturu i graditeljstvo M. T. iz S., , na okolnost usklađenosti nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. … i dijelu kat. čest. … k.o. T. s posebnim uvjetima koje nadležni Konzervatorski odjel na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, s osvrtom na utvrđenja upravnih tijela iz osporenih rješenja.

22.Dotični vještak je u spis 7. prosinca 2021. dostavio pisani elaborat, u kojem je iznio svoje mišljenje, odnosno zaključak, a nakon provedenog vještva, čiji predmet je bila ocjena usklađenosti nezakonito izgrađene građevine koja se nalazi na dijelu k.č.z. … i … k.o. T. s posebnim uvjetima koje nadležni konzervatorski

odjel na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske, odnosno građevinske dozvole (u ovom slučaju rješenja o izvedenom stanju) te je naveo kako predmetna građevina, prema svom sadašnjem oblikovanju i arhitektonskim detaljima ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zonu B zaštićene urbanističke cjeline grada T., u ujedno je dodatno naveo kako investitor može angažirati arhitekta koji će dati prijedlog preoblikovanja pročelja i krovišta predmetne građevine, te spornih arhitektonskih detalja uz zadržavanje postojećeg tlocrtnog i visinskog gabarita, pa takvo rješenje, uz odobrenje konzervatora, da može biti podloga za izradu glavnog projekta rekonstrukcije i ishođenje nove građevinske dozvole. Isto tako, nakon što je predmetni elaborat dostavljen strankama u sporu, vještak je pozvan na raspravu održanu pred ovim sudom 20. siječnja 2022., na kojoj je strankama omogućeno da postavljaju pitanja i traže dodatna pojašnjenja, a na koja pitanja je vještak dao detaljne i precizne odgovore, što je razvidno iz zapisnika s naznačene rasprave (stranica spisa 129.- 132.).

23.Sud nalazi potrebnim istaknuti i kako je tijekom upravnog postupka i to drugostupanjsko tijelo, konkretno Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture zatražilo izradu stručnog mišljenja, a koje je u spis i dostavljeno pod KLASA: UP/II- 612-08/17-02/0032, URBROJ: 399/04-18-2 od 12. veljače 2018. godine, iz kojeg u bitnome proizlazi kako se sporna građevina nalazi unutar zone B Urbanističke cjeline Grada T., koja je zaštićena rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-08/07-06/0150, URBROJ: 532-04-01-1/4-07-2 od 12. srpnja 2007. godine, te, kao takva, upisana u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-…, koje je revidirano rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine Klasa: UP/I-612-08/07-06/0150 od 22. siječnja 2010., a kojim je određen sustav mjera zaštite, između ostalog i da je u zoni B zaštićene povijesne cjeline potrebno provoditi zaštitu osnovnih elemenata arhitektonske tipologije, gabarita i oblika, te da su prihvatljive metode konzervacije, rekonstrukcije, interpolacije, rekompozicije i integracije uz provođenje zaštite vizura, urbanih slika i obrisa te kulturnog krajolika, uz provođenje čišćenja bespravnih zahvata i alternacija s ciljem umanjenja njihovog štetnog utjecaja na cjelinu zgrade.

24.Nadalje, u osporenom rješenju se između ostalog ističe kako je tužitelj u postupku izdavanja lokacijske i građevinske dozvole za izgradnju stambeno-poslovne zgrade na k.č. …, k.o. T. prema Glavnom projektu oznake T.D. …,

I., lipanj-srpanj 2000. koji je izradio Arhitektonski atelje V., glavni projektant D. V., d.i.a., ovlašteni arhitekt, te da je uvidom u odobreni glavni projekt utvrđeno je da isti ne odgovara Arhitektonskom snimku izvedenog stanja broj TD …, S., prosinac 2012. koji je izradio Arhitektonski studio M. d.o.o. Razlike da se očituju u oblikovanju krovišta i pročelja te visini građevine, uslijed čega da tužitelj nije u skladu s prethodnim odobrenjem Konzervatorskog odjela u S.

(Klasa: 612-08/00-01/472; Urbroj: 532-010-00-2) od 30. studenog 2000. izveo pročelja u kamenu, postavio kamene pragove na otvorima, ugradio drvenu stolariju i zgradu pokrio kupom kanalicom. Prema navedenom odobrenom glavnom projektu, visina nadograđene zgrade trebala je biti jednaka visini postojećeg objekta na k.č. …, k.o. T., dok je prema izvedenom stanju za oko 2,5 m viša. Zbog prevelike katnosti,

zgrada u trenutačnom stanju narušava povijesnu vrijednost ovoga dijela zaštićene cjeline T., posebice stoga što se nalazi na lokaciji koja značajno sudjeluje u vizurama ovoga dijela T. kao zaštićene cjeline. Ujedno, da je nedozvoljeno izvedeno povećanje visine predmetne zgrade vidljivo s pozicije točaka glavne pristupne ceste T. (sa jugozapadne i sjeverozapadne strane ovoga dijela cjeline

T.), ali i s drugih točaka (sa sjeveroistočne i istočne strane) s kojih je jasno vidljivo da je zgrada visinski i gabaritno neusklađena sa susjednim povijesnim zgradama.

Protivno odobrenom projektu da je i krovište raščlanjeno i ima izlomljeni vijenac (strehu). Također, da je povećana i tlocrtna površina od odobrenog, te odstupanje da iznosi oko 28 m3 što da ističe i sama stranka. Nadalje, luminari na sjevernoj i zapadnoj strani zgrade da su neprimjereno oblikovani u različitim dimenzijama, protivno odobrenom projektu i ne slijede karakteristične povijesne oblike prisutne na ovom prostoru, a dodatno da su na istočnoj i južnoj krovnoj plohi izvedeni i luminari koji nisu bili ni predviđeni u odobrenom projektu. Osim toga, nejednaki otvori da su izvedeni na čitavoj zgradi te ne samo da nisu usklađeni međusobno, nego da nisu u skladu s tradicijskim proporcijama prisutnima na povijesnim zgradama u B zoni zaštićene cjeline T.. Ravno izveden dio raščlanjenog krova na jugoistočnom uglu građevine u razini potkrovlja također da nije karakterističan za povijesnu gradnju T., kao ni terasa u razini potkrovlja što da je sve izvedeno suprotno uvjetima u odobrenom projektu. Primjerice, da je povećana visina nenatkrivene terase koja je vrlo upečatljiva i neusklađena s ostalim oblikovnim strukturama okolnih zgrada. Iako nedozvoljena izvedena odstupanja od odobrenog projekta nisu prevelika, ona da su vidljiva s više točaka ovoga dijela zaštićene cjeline T. i da bitno utječu na vizuru ovoga dijela kao i na ukupnu vrijednost zaštićenog područja, te da su protivna propisanim mjerama zaštite iz rješenja od 12. srpnja 2007. godine.

25.S prethodnim u vezi, najprije je za kazati kako je naprijed citirano stručno mišljenje izrađeno od strane stručne osobe iz područja zaštite kulturnih dobara, međutim kao još važnije je za istaknuti kako je sud nakon ukidne odluke Ustavnog suda RH, u ovom sporu na prijedlog tužitelja odredio provođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za arhitekturu i graditeljstvo M. T., na okolnost usklađenosti predmetne nezakonito izgrađene zgrade s posebnim uvjetima koje nadležni Konzervatorski odjel na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, s osvrtom na utvrđenja upravnih tijela iz osporenih rješenja. Upravo dotični vještak u svom pisanom elaboratu, kao i u svom iskazu na održanoj raspravi identičnog je stajališta kao stručne osobe iz područja zaštite kulturnih dobara koje su za potrebe žalbenog postupka izradile stručno mišljenje, odnosno i vještak zaključuje kako predmetna građevina, prema svom sadašnjem oblikovanju i arhitektonskim detaljima ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zonu B zaštićene urbanističke cjeline grada T., a o razlozima za to se detaljno očitovao u elaboratu te na raspravi pred ovim sudom.

26.Također, vještak u elaboratu između ostalog navodi kako su u provedenom postupku korektno utvrđeni nedostatci građevine, posebice u dijelu koji se odnosi na oblikovanje krovne konstrukcije, dizajn pročelja i oblikovanje otvora, koji nedostaci i po njegovom mišljenju su prilično uočljivi, a jedino pitanje s kojim se vještak nije suglasio sa stručnim mišljenjem jest pitanje gabarita građevine, smatrajući da se u tom pogledu zauzelo prestrogo stajalište s obzirom da ovdje nije riječ o A zaštićenoj cjelini T.,

koja je pod zaštitom UNESCO-a, kao i da u okolici postoje i dominantniji objekti koji su trenutno u izgradnji, iako da je uočljiv pomalo "nasilni" spoj predmetne građevine na postojeću kamenu izgrađenu na k.č.z. ... Stoga, nedvojbeno je da se i vještakovo mišljenje u bitnom podudara sa stajalištem iz stručnog mišljenja, budući da i vještak zaključuje kako predmetna građevina, prema svom sadašnjem oblikovanju i arhitektonskim detaljima ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zonu B zaštićene urbanističke cjeline grada T..

27.S prethodnim u vezi, za nadodati je kako različitim stajalištem vještaka u odnosu na mišljenje stručnog tijela u pogledu gabarita samog objekta, vještak niti u jednom dijelu svog elaborata, kao niti u iskazu danom na raspravi uopće ne ostavlja dvojbu da predmetna zgrada ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zonu B zaštićene urbanističke cjeline grada T., pa bez obzira na drugačije stajalište po pitanju gabaritnosti zgade, kod stanja stvari da pitanje gabarita zgrade nije predmet ovog spora, već je predmet istog izdavanje potvrde iz čl. 6. st. 2. podst. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, uvažavajući mišljenje vještaka, nedvojbeno je da takvu potvrdu u konkretnom slučaju nije bilo moguće izdati tužitelju s obzirom da nisu ispunjeni propisani uvjeti za izdavanja takve potvrde.

28.Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud elaborat vještaka u cijelosti uvažava kao objektivan, nepristran i izrađen u skladu sa pravilima struke, pri čemu u vidu ima i to da je vještak argumentirano, jasno i precizno dao odgovore na sve upite zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika na raspravi održanoj 20. siječnja 2022., pa dovodeći u vezu izvedeni dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za arhitekturu i graditeljstvo sa ostalim dokazima izvedenim u upravnom postupku, ocjenjujući svaki dokaz zasebno, kao i u njihovoj međusobnoj vezi, sud zaključuje kako iz svih izvedenih dokaza jasno proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje tražene potvrde, što pak dovodi do zaključka kako su osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilna i zakonita.

29.U odnosu na tužiteljevo problematiziranje posebnih uvjeta koji se utvrđuju na temelju posebnih propisa, a koji bi bili relevantni za izdavanje lokacijske dozvole, za istaknuti je kako se tuženik u obrazloženju svog rješenja detaljno očitovao o takvim posebnim uvjetima, kao i o razlozima zbog kojih predmetna zgrada nije izgrađena u skladu s istima, s kojim navodima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, pa se radi nepotrebnosti ponavljanja tužitelja upućuje na obrazloženje osporenog rješenja, s čim u vezi je za ponoviti kako je zona B Urbanističke cjeline Grada T., zaštićena rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, KLASA: UP/I-612- 08/07-06/0150, URBROJ: 532-04-01-1/4-07-2 od 12. srpnja 2007. i kao takva je upisana u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-…, koje je revidirano rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine Klasa: UP/I-612-08/07-06/0150 od 22. siječnja 2010., a kojim je određen sustav mjera zaštite, između ostalog i da je u zoni B zaštićene povijesne cjeline potrebno provoditi zaštitu osnovnih elemenata arhitektonske tipologije, gabarita i oblika, te da su prihvatljive metode konzervacije, rekonstrukcije, interpolacije, rekompozicije i integracije uz provođenje zaštite vizura, urbanih slika i obrisa te kulturnog krajolika, uz provođenje čišćenja bespravnih zahvata i alternacija s ciljem umanjenja njihovog štetnog utjecaja na cjelinu zgrade, koje mjere uslijed prethodno obrazloženih razloga nisu zadovoljene na nezakonito izgrađenoj zgradi za koju je tužitelj zatražio izdavanje potvrde.

30.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužbe tužitelja.

31.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito i pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde iz čl. 6. st. 2. podst. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

32.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-

a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

33. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 25. ožujka 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja A.K. Č., odvjetnici u T., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.