REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 162/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz S., O.: …,

zastupanog po pun. J. M., odvjetnici u O. L. i

Č. j.t.d. S., protiv tuženika R. H., O.: …,

zastupanog po O. u S., G.-upravni odjel,

radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 9. veljače 2022. godine, u nazočnosti pun. tužitelja i z. z. tužene, dana 25. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 19. svibnja 2015. godine pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove."

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

Obrazloženje

Dana 28. veljače 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj odvjetnik, protiv tužitelja da je Ž. u S. povelo

kazneni postupak koji se vodi pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K- 16/2001. Tužitelj da je dana 15. rujna 1996. godine lišen slobode, nakon toga da je sud donio rješenje o provođenju istrage pa da je ŽDO protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj KT-117/96 od 29. prosinca 2000. godine, Županijski sud da je tužitelju sudio u predmetu K-16/01. Županijski sud u Splitu da je dana 27. lipnja 2014. godine donio presudu i osudio tužitelja na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sudac Županijskog suda u Splitu M. P. da je HOK podnio

disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio joj presudu Županijskog suda u Splitu K- 16/01 od 27. lipnja 2014. godine. HOK da je dana 8. rujna 2014. godine donio rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu broj K-16/01. VSRH da je ukinuo osuđujuću presudu Županijskog suda u Splitu i protiv tužitelja odbio optužbu. Rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. godine da je ukinuto rješenje od 8. rujna 2014. godine na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj da nije mogao obavljati odvjetničke poslove, zastupati, sastavljati isprave, davati pravne savjete i da je time pretrpio štetu. Tužitelj da se tuženiku obratio u mirnom postupku, ali da je tuženik obvezu naknade štete otklonio. U predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-43/13 tužitelj da je branio D.

V., kao njegov izabrani branitelj, međutim, nakon donošenja rješenja HOK-a kojim mu je obustavljeno obavljanje odvjetništva tužitelj da nije mogao poduzimati radnje u tom predmetu pa tako da nije mogao kao branitelj zastupati stranku na raspravi od 19.svibnja 2015.godine, čime da mu je nastupila šteta u iznosu od 2.000,00 kn prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Radi navedenog od tuženika kao naknadu štete potražuje iznos od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. svibnja 2015. godine pa do isplate.

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio zahtjevima tužitelja, predlaže prvenstveno da sud odbaci tužbu jer nije ostvarena pozitivna procesna pretpostavka propisana odredbom čl. 186. a Zakona o parničnom postupku. Zahtjev za mirno rješenje spora da nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadržava tužba radi čega se ima smatrati da nije bio uredan. Podredno, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, predlaže isti odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška. Prije svega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Navodi da tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili odvjetničkom društvu. Naime, ukoliko je u razdoblju od 8. rujna 2014. godine do 5. srpnja 2017. godine tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu koji obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje je tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati da bi bile isključivo u ime i za račun JTD. Članovi JTD sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva. Ističe se prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je mjeru privremene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju izrekla HOK kao samostalna i

neovisna strukovna organizacija za čije postupanje RH ne odgovara. U postupanju pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja da nije bilo elemenata nezakonitog odnosno nepravilnog rada. Vođenje kaznenog postupka u situaciji kada je isti završen odbijajućom presudom da se nipošto ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom disciplinskog predmeta HOK vođen protiv tužitelja; predmeta Županijskog suda u

Splitu K-16/2001; odgovora tuženika na zahtjev tužitelja od 3. prosinca 2018. godine; predmeta Županijskog suda u Splitu broj K-43/13.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika radi naknade štete, izmakle dobiti tužitelja u predmetu Županijskog suda u Splitu K-43/13, kao branitelja optuženoga D. V., jer na raspravi održanoj dana 19. svibnja 2015. godine nije mogao zastupati istog, radi donesenog rješenja HOK broj 7070/14 od 8. rujna 2014. godine kojim je tužitelju

obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu K-16/01, a koja je kasnije ukinuta odlukom VSRH, dakle, taj postupak je nesporno završen donošenjem oslobađajuće odluke za tužitelja.

Za navesti je da ništa vezano za predmet Županijskog suda u Splitu K-16/01 i postupanje vezano za taj predmet po podignutoj optužnici protiv tužitelja, kao i za postupanje HOK sukladno disciplinskoj prijavi suca

Županijskog suda u Splitu, nije sporno. Činjenični navodi tužbe su nesporni, tužitelj je odvjetnik što također nije sporno. Sporno je prvenstveno jesu li ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe kao nedopuštene iz razloga što u zahtjevu za mirno rješenje spora nisu navedene sve činjenice koje se navode u tužbi i što iznos tužbenog zahtjeva ne odgovara iznosu iz zahtjeva za mirno rješenje spora. Ovaj sud smatra da nema mjesta odbačaju tužbe u ovoj pravnoj stvari, zahtjev za mirno rješenje spora postavljen je na veći iznos od iznosa zahtjeva po tužbama u predmetima koji su spojeni, a razvidno je da se odnosi na naknadu štete koju tužitelj potražuje od tuženika vezano za postupanje u predmetu Županijskog suda u Splitu K-16/01. Zahtjev za mirno rješenje spora ne mora imati oblik tužbe nego mora sadržavati bitne činjenice za odlučivanje o zahtjevu te pravnu osnovu zahtjeva, ovaj zahtjev tužitelja to sve ima i sadržava, novčani iznos u zahtjevu je veći od iznosa koji se tužbom potražuje, tako da je tužitelj podnošenjem zahtjeva u mirnom postupku prema stavu ovog suda ispunio procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete.

Nadalje, sporna je pasivna legitimacija tuženika, ovaj sud drži, temeljem svih izvedenih dokaza i priložene dokumentacije da je disciplinski postupak HOK pokrenut vezano za predmet Županijskog suda u Splitu broj K-

16/01, što je i rezultiralo rješenjem HOK od 8. rujna 2014.

godine kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva. Dakle, tužitelj je presudom Županijskog suda u Splitu 27. lipnja 2014. godine proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, nakon toga je po disciplinskoj prijavi iz tog predmeta HOK donijela rješenje kojim je tužitelju

obustavljeno obavljanje odvjetništva, a naknadno je tužitelj oslobođen optužbe i posljedično je HOK rješenjem od 5. srpnja 2017. godine

ukinula rješenje od 8. rujna 2014. godine na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Tuženik je prema stavu ovog suda pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

Ovom slučaju sud nalazi uzročno-posljedičnu vezu između vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Splitu i činjenice što je tužitelju kao odvjetniku određeno vrijeme bilo obustavljeno pravo na obavljanje odvjetničke djelatnosti.

Sud je stava da zbog donošenja ranije osuđujuće presude Županijskog suda u Splitu kojim je tužitelj proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, a koju je donijelo vijeće Županijskog suda u Splitu, što je bitno, nema mjesta utvrđenju da bi se radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti, pitanje odgovornosti države za rad sudaca primarno regulira Zakon o sudovima koji propisuje kako tuženik odgovara za štetu koju je oštećenoj stranci u postupku nanio sudac u obnašanju svoje sudačke dužnosti nezakonitim ili nepravilnim radom. Ovaj sud drži da kod donošenja presude u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K- 16/01 nema mjesta zaključku da se radi o nezakonitom ili nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti, ne radi se o postupanju suprotno zakonu od strane suda, prilikom provođenja svoje uloge sucima mora biti i jest dano pravo na slobodu izražavanja pravnih mišljenja kao i na neovisnost prilikom donošenja sudskih odluka kako bise što bolje očuvala neovisnost funkcije pravosuđa. Zato nema mjesta izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ili bilo kakvih drugih dokaza jer su rezultati kaznenog postupka jasni i nedvojbeno utvrđeni.

Međutim, ovaj sud zaključuje da se u ovom slučaju radi isključivo o odgovornosti države zbog neopravdane osude, vezano za Ustav R. H.

koji propisuje nepovredivost čovjekove slobode i osobnosti. Osuđujuća presuda protiv tužitelja iz koje je razumljivo proizašla odluka HOK,

ukinuta je odlukom Vrhovnog suda R. H., optužba spram tužitelja je u konačnici odbijena, a ono vrijeme za koje je osuđujuća presuda proizvodila učinke jest vrijeme u kojem je tužitelju mogla nastati šteta za koju bi tuženik odgovarao, vezano za konačan ishod kaznenog postupka. Dakle, ovdje i Ustav RH i Zakon o kaznenom postupku (stariji- NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 178/04, 115/06) daje takvim osobama pravo na svekoliku rehabilitaciju, naknadu štete te druga prava propisana zakonom. U čl.476. citiranog Zakona o kaznenom postupku (starijeg) predviđeno je pravo na naknadu štete osobe prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena. Dakle, ukoliko je tužitelju nastala šteta radi osuđujuće presude Županijskog suda u Splitu (što je ovdje slučaj, a ne presude suca tog suda), te slijedom toga rješenja HOK-a, vezano za eventualno izgubljenu zaradu za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti po rješenju HOK-a, ovaj sud drži da bi mu tuženik takvu štetu trebao i naknaditi. Rješenje HOK

posljedica je ranije osuđujuće presude koja je ukinuta i samim tim bi upravo tuženik vezano za postupanje u kaznenom postupku trebao naknaditi tužitelju cjelokupnu štetu koja mu je nastala, ukoliko mu je nastala, zbog donošenja te presude koja je kasnije ukinuta. Trenutno važeći Zakon o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) upućuje u navedenom smislu na daljnju primjenu vezanih odredbi iz starijeg Zakona o kaznenom postupku, dakle vezano za postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba. Dakle, nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, neopravdanom osudom je eventualno nastala šteta tužitelju koju je on morao dokazati i u slučaju da je dokaže tuženik bi mu je trebao naknaditi.

Međutim, tužitelj u ovom slučaju vezano za zastupanje optuženoga D.

V. u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-43/13, nije dokazao da mu je postupanjem tuženika vezano za obustavu prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti nastala bilo kakva šteta koju bi tuženik trebao naknaditi mu.

Pregledom tog predmeta razvidno je da je u tom predmetu D. V. ispustio punomoć za zastupanje odnosno obranu kako tužitelju kao odvjetniku tako i O. L. i Č. j.t.d. S., kao i odvjetnici u tom društvu Jeleni

Mandarić. Na toj punomoći su razvidni pečati tog društva i samog tužitelja. Na raspravi održanoj dana 19. svibnja 2015. godine u tom predmetu optuženika je kao branitelj zastupao Z. L., odvj. u. S., odvjetnik u tom OD.

Prema odredbi čl. 30. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) odvjetnik koji radi u društvu dužan je pružati one oblike pravne pomoći koje mu odredi društvo, ako ugovorom sklopljenim između društva i odvjetnika nije drugačije određeno. Čl. 29. ovog zakona propisuje da pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, odvjetnici koji rade u odvjetničkom društvu ne moraju biti članovi društva. Čl. 27. ovog zakona propisano je da dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika K. mogu osnovati odvjetničko društvu koje se osniva kao javno trgovačkog društvu (što je ovdje slučaj) ili kao društvo sa ograničenom odgovornošću. Na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima.

Nesporno je tužitelj član i osnivač O. L. i Č. j.t.d.

S., isti je jedan od članova i osnivača društva, u društvu su očito radili u promatrano vrijeme i drugi odvjetnici koji nisu morali biti članovi društva, kao i odvjetnički vježbenici. Upravo je odvjetnik koji radi u društvu pristupio na glavnu raspravu dana 19. svibnja 2015. godine kao branitelj D. V., tako da je D. V. na toj raspravi imao uredno zastupanje odnosno obranu. Radi navedenog tom društvu nije nastupila nikakva šteta vezano za rješenje HOK tužitelju, a nije ni samom tužitelju koji je član društva, jer svi

članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvu je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom, svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva. Dobit tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva.

U ovom slučaju tužitelj je u promatrano vrijeme bio član OD

L. i Č. S. kao javnog trgovačkog društva, osnivač istog, a D. V. je imao urednu obranu odnosno zastupanje od strane članova ili zaposlenika društva, sukladno punomoći D. V. (što je bitno) koju je ispustio i tom društvu

pored tužitelja koji je član društva i osnivač. Dakle, šteta je u ovom slučaju mogla nastati društvu, a nije, jer su V. zastupali drugi članovi društva, tako da samom tužitelju radi nepristupanja na raspravu u tom predmetu nije nastupila apsolutna nikakva šteta koju bi isti dokazao, a pitanje plaća u društvu i dobiti društva nije predmet ovog spora, niti je na to tužitelj ukazivao, kao ni sam tuženik. Dakle, tužitelj nije dokazao da mu je time što nije mogao zastupati D. V. na glavnoj raspravi u predmetu Županijskog suda u Splitu osobno nastupila bilo kakva šteta jer je istog zastupalo odvjetničko društvo čiji je član sukladno i punomoći koja je od strane V. ispuštena i tom društvu, dakle, društvo je moglo ispostaviti račun za zastupanje V., a nakon toga je pitanje tužitelja kao člana tog društva i samog javnog trgovačkog društva kako će riješiti svoje imovinsko-pravne odnose u pogledu nagrade za zastupanje, vezano za njihove interne akte i društveni ugovor društva koji su članovi zaključili. Dakle, u ovom slučaju, zbog rješenja HOK vezano za kazneni predmet Županijskog suda u Splitu tužitelju

nije nastupila nikakva šteta, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. Radi navedenog je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan u cijelosti.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava dva odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 kn; zastupanja na dva ročišta u iznosu od po 250,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 750,00 kn, koliko je tužitelj na ime naknade parničnog troška obvezan isplatiti tuženiku.

Tužitelj je u tužbi postavio i zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, poziva se na čl. 14. st. 2. Ustava RH, jednakost svih pred zakonom, vezano za odredbu čl. 11. st. 1. tč.1. Zakona o sudskim pristojbama temeljem kojeg je tuženik ex lege oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi. Za navesti je da je ovaj prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi valjalo odbaciti. Odredbom čl. 172. ZPP-a propisano je da pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka (što uključuje i sudsku pristojbu) stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć. Sud nije nadležan za odlučivanje o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi, nego je za to nadležan Ured državne uprave, radi navedenog je prijedlog tužitelja valjalo odbaciti, isti je podnesen nenadležnom tijelu. Tužitelj nije ni ex lege oslobođen plaćanja pristojbi, isti ne spada u krug osoba koje su po Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/19) oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, tuženik jest.

U Splitu, 25. ožujka 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Z. z. tuženika