Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
P-3388/2019-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice D. K., O.: …, iz S., koju zastupa
opunomoćenik B. S., odvjetnik u S., protiv tuženika O.B.H. d.d., O.:…, iz S., kojeg zastupa
opunomoćenik B. A., odvjetnik u O. A. & A. d.o.o.,
odvjetnicima u S., radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne
rasprave, održane 10. veljače 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i zamjenika opunomoćenika tuženika, na ročištu za objavu održanom 25. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 49366/06, solemniziran kod J. J. M. sa
sjedištem u S., broj ovjere OU-129/06, zaključenog dana 18. kolovoza 2006. između tužitelja i tužene, u cijelosti, članka 8. stavak b) točka 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u iznosu od 300,33 CHF (slovima: tristotinešvicarskihfranakatridesettricentima) i jedne (preostale) mjesečne rate u iznosu od 300,12 CHF (slovima: tristotinešvicarskihfranakadvanaestcentima)) te u dijelu u kojem je ugovoreno da se rate plaćaju prijenosom/uplatom potrebnog iznosa - u kunskoj protuvrijednosti, određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu Ugovora (dalje samo: “prodajni devizni tečaj“) na dan ispunjenja obveze.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 10. stavak 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 49366/06, solemniziran kod J. J.
M. sa sjedištem u S., broj ovjere OU-129/06, zaključenog dana 18. kolovoza 2006. između tužitelja i tužene u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora.
III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 27.098,29 HRK (slovima: dvadesetsedamtisuća devedesetosam kuna dvadesetdevet lipa) sve s pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kako slijedi:
- od dana 10. rujna 2006. na iznos od 22,65 HRK do isplate;
- od dana 10. listopada 2006. na iznos od 12,62 HRK do isplate;
- od dana 10. travnja 2007. na iznos od 34,50 HRK do isplate;
- od dana 10. svibnja 2007. na iznos od 6,47 HRK do isplate;
- od dana 11. lipnja 2007. na iznos od 3,78 HRK do isplate;
- od dana 10. kolovoza 2007. na iznos od 27,39 HRK do isplate;
- od dana 10. rujna 2007. na iznos od 12,94 HRK do isplate;
- od dana 12. studenog 2007. na iznos od 13,98 HRK do isplate;
- od dana 10. prosinca 2007. na iznos od 7,37 HRK do isplate;
- od dana 10. siječnja 2008. na iznos od 29,53 HRK do isplate;
- od dana 11. veljače 2008. na iznos od 48,56 HRK do isplate;
- od dana 10. ožujka 2008. na iznos od 75,69 HRK do isplate;
- od dana 10. travnja 2008. na iznos od 52,25 HRK do isplate;
- od dana 12. svibnja 2008. na iznos od 35,62 HRK do isplate;
- od dana 10. lipnja 2008. na iznos od 33,19 HRK do isplate;
- od dana 10. srpnja 2008. na iznos od 28,11 HRK do isplate;
- od dana 11. kolovoza 2008. na iznos od 20,16 HRK do isplate;
- od dana 10. rujna 2008. na iznos od 24,45 HRK do isplate;
- od dana 10. listopada 2008. na iznos od 67,42 HRK do isplate;
- od dana 10. studenog 2008. na iznos od 102,03 HRK do isplate;
- od dana 10. prosinca 2008. na iznos od 89,16 HRK do isplate;
- od dana 12. siječnja 2009. na iznos od 162,67 HRK do isplate;
- od dana 10. veljače 2009. na iznos od 190,70 HRK do isplate;
- od dana 10. ožujka 2009. na iznos od 225,05 HRK do isplate;
- od dana 10. travnja 2009. na iznos od 164,73 HRK do isplate;
- od dana 11. svibnja 2009. na iznos od 154,00 HRK do isplate;
- od dana 10. lipnja 2009. na iznos od 196,91 HRK do isplate;
- od dana 10. srpnja 2009. na iznos od 209,46 HRK do isplate;
- od dana 10. kolovoza 2009. na iznos od 184,38 HRK do isplate;
- od dana 10. rujna 2009. na iznos od 195,77 HRK do isplate;
- od dana 12. listopada 2009. na iznos od 176,27 HRK do isplate;
- od dana 10. studenog 2009. na iznos od 193,62 HRK do isplate;
- od dana 10. prosinca 2009. na iznos od 183,67 HRK do isplate;
- od dana 11. siječnja 2010. na iznos od 224,06 HRK do isplate;
- od dana 10. veljače 2010. na iznos od 250,59 HRK do isplate;
- od dana 10. ožujka 2010. na iznos od 244,97 HRK do isplate;
- od dana 12. travnja 2010. na iznos od 267,52 HRK do isplate;
- od dana 10. svibnja 2010. na iznos od 299,97 HRK do isplate;
- od dana 10. lipnja 2010. na iznos od 328,89 HRK do isplate;
- od dana 12. srpnja 2010. na iznos od 384,32 HRK do isplate;
- od dana 10. kolovoza 2010. na iznos od 330,12 HRK do isplate;
- od dana 10. rujna 2010. na iznos od 467,85 HRK do isplate;
- od dana 11. listopada 2010. na iznos od 394,88 HRK do isplate;
- od dana 10. studenog 2010. na iznos od 409,58 HRK do isplate;
- od dana 10. prosinca 2010. na iznos od 482,64 HRK do isplate;
- od dana 10. siječnja 2011. na iznos od 502,74 HRK do isplate;
- od dana 10. veljače 2011. na iznos od 456,40 HRK do isplate;
- od dana 10. ožujka 2011. na iznos od 487,98 HRK do isplate;
- od dana 11. travnja 2011. na iznos od 479,83 HRK do isplate;
- od dana 10. svibnja 2011. na iznos od 533,99 HRK do isplate;
- od dana 10. lipnja 2011. na iznos od 612,03 HRK do isplate;
- od dana 11. srpnja 2011. na iznos od 709,82 HRK do isplate;
- od dana 10. kolovoza 2011. na iznos od 908,33 HRK do isplate;
- od dana 12. rujna 2011. na iznos od 651,07 HRK do isplate;
- od dana 10. listopada 2011. na iznos od 588,89 HRK do isplate;
- od dana 10. studenog 2011. na iznos od 596,94 HRK do isplate;
- od dana 12. prosinca 2011. na iznos od 604,15 HRK do isplate;
- od dana 10. siječnja 2012. na iznos od 641,92 HRK do isplate;
- od dana 10. veljače 2012. na iznos od 668,33 HRK do isplate;
- od dana 12. ožujka 2012. na iznos od 676,47 HRK do isplate;
- od dana 10. travnja 2012. na iznos od 657,27 HRK do isplate;
- od dana 10. svibnja 2012. na iznos od 667,52 HRK do isplate;
- od dana 11. lipnja 2012. na iznos od 678,08 HRK do isplate;
- od dana 10. srpnja 2012. na iznos od 662,25 HRK do isplate;
- od dana 10. kolovoza 2012. na iznos od 660,76 HRK do isplate;
- od dana 10. rujna 2012. na iznos od 630,94 HRK do isplate;
- od dana 10. listopada 2012. na iznos od 641,12 HRK do isplate;
- od dana 12. studenog 2012. na iznos od 663,28 HRK do isplate;
- od dana 10. prosinca 2012. na iznos od 656,24 HRK do isplate;
- od dana 10. siječnja 2013. na iznos od 650,65 HRK do isplate;
- od dana 11. veljače 2013. na iznos od 623,41 HRK do isplate;
- od dana 11. ožujka 2013. na iznos od 626,32 HRK do isplate;
- od dana 10. travnja 2013. na iznos od 661,15 HRK do isplate;
- od dana 10. svibnja 2013. na iznos od 609,22 HRK do isplate;
- od dana 10. lipnja 2013. na iznos od 600,85 HRK do isplate;
- od dana 10. srpnja 2013. na iznos od 602,01 HRK do isplate;
- od dana 12. kolovoza 2013. na iznos od 617,86 HRK do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 9.771,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 11. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika a radi isplate iznosa po Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 049269/2006 koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 18. kolovoza 2006., kojim je tuženik odobrio kredit za kupnju motornog vozila tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 21.126,00 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseca (84 mjesečna anuiteta), te redovnu kamatu po nominalnoj kamatnoj stopi od 5,15 % godišnje, i efektivna kamatna stopa u visini od 5,35%.
1.1. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 16. studenog 2021. na način kako je to navedeno pod točkama I. , II. i III. izreke presude.
1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor zastare, predlažući odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan uz osudu na snašanje parničnog troška. Tuženik ističe da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem, budući je krediti u cijelosti otplaćen 12. kolovoza 2013. Što se tiče merituma spora, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. Nadalje, ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljicom da nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama da se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužiteljica da je bila upoznata i s odredbama da se usuglasila, pa da je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Povodom svake obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope tužiteljica da je nastavila s urednom otplatom kredita po novim otplatnim planovima, povodom čega da nije isticala nikakav prigovor tuženiku, niti tražila bilo kakvo objašnjenje, pa da je tužiteljica makar prešutno bila suglasna s promjenama kamatnih stopa i primjene na ugovorni odnos odluke tuženika o kamatama. Kod činjenice da tužiteljica ne tvrdi da je tuženik zloupotrijebio pravo na jednostrano određivanje visine kamatne stope, na način da je tu visinu nesrazmjerno povisio, to kod takvog stanja stvari, promjene kamatne stope da su u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatama u spornom razdoblju pa da ne podliježu obveznopravnoj kontroli suda: Stoga, da primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti.
2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj 049269/2006 od 18. kolovoza 2006., otplatnog plana na dan 17. travnja 2019. (list 7/8 spisa), dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 6. lipnja 2019., (list 9 spisa), ponude broj 10087 AK M. od 14. kolovoza 2006. s priloženom dokumentacijom tuženika uz odgovor na tužbu i tablicama otplate (list 25 -43 spisa), plana otplate CHF, i knjigovodstvene kartice kredita (list 59-66 spisa), računovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku A. M., (list 71-77 spisa), dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice kao suvišnim, te su stranke predložile zaključenje raspravljanja. Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
3. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. 4.
Među parničnim strankama nije sporno:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornih vozila broj 49366/06 od 18. kolovoza 2006. i to tužiteljica kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor.
- da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita 12. kolovoza 2013.
4.1. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj H. savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
4.2. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-
7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
4.3. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
4.4. U odnosu na tvrdnju tuženika da se postupanje tuženika mora u svakom konkretnom slučaju individualizirati odnosno od slučaja do slučaja utvrđivati prava volja ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku treba reći da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi. Kako je predmetnim odredbama članka 8. i 10. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, ovaj sud je zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.
4.5. Također, u cijelosti su neosnovani i navodi tuženika da tužiteljica ne bi imala pravni interes ustati ovom tužbom jer da je kredit plaćen u cijelosti. Po stavu ovog suda činjenica da je tužiteljica u cijelosti platila predmetni kredit ne znači da je tužiteljica kao korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18, dalje: ZOO)), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), pa tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i pripadajuću isplatu kako bi na temelju toga ostvarila prava za koja smatra da joj pripadaju.
5. U odnosu na prigovor zastare ističe se kako slijedi:
5.1. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 6. lipnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.
5.2. Stoga, istaknuti prigovor zastare je u cijelosti neosnovan.
6. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. M., dipl. oec., proizlazi da je iskazana razlika anuiteta, ugovornih kamata i tečaja po osnovi promjena CHF za razdoblje od 10. rujna 2006. do 12. kolovoza 2013., odnosno do otplate predmetnog kredita u cijelosti i to kako slijedi:
a) U stupcu 12., red ukupno, iskazane razlike ugovornih kamata u kunama u iznosu od 7.763,63 HRK.
b) U stupcu 13., red ukupno, iskazane razlike samo po osnovi promjena tečaja CHF iskazanog u kunama u iznosu od 19.334,66 HRK. c) Sveukupno, po obje osnove, iskazane su razlike anuiteta u kunama u iznosu od 27.098,29 kuna (stupac 11).
6.1. Na tako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno rezultatima nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 16. studenog 2021. na način da umjesto utuženog iznosa od 10.100,00 HRK, zatražila isplatu iznosa od 27.098,29 HRK, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.
6.2. Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. M. razvidno je da je vještak upravo na temelju Ugovora o kreditu ocijenio potraživanje tužiteljice. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. M. kao logično i napravljeno po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužiteljica platila po predmetnom kreditu te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju CHF.
6.3. Imajući u vidu citirane presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno i kamatna stopa prema odluci tuženika povećale, a jednako tako i tečaj CHF u odnosu na kunu. Stoga, sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje ni stranke nisu imale primjedbi.
7. Slijedom svega navedenoga valjalo odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
7.1. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, pa je valjalo tužiteljici dosuditi zatraženi iznos.
7.2. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude, te obvezati tuženika na isplatu kako je to navedeno pod točkom III. izreke ove presude.
8. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
9. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava dvaju obrazloženih podnesaka (11. lipnja 2021. i 16. studenog 2021.) i zastupanja na dva ročišta u iznos od po 1.000,00 HRK (14. listopada 2021. i 10. veljače 2022.), sve uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 1.250,00 HRK. Zatim je tužiteljici priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 HRK i trošak pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 HRK i presude u iznosu od 621,00 HRK, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 9.771,00 HRK, koliko je to i navedeno pod točkom IV. izreke ove presude.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 25. ožujka 2022.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
- u spis
