REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv-1617/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o. S., OIB …, protiv
tuženika J. G. iz K. S., OIB …, kojeg
zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja I. R. i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave dana 25. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-2013/2019 od 30. srpnja 2019. H. D., javne bilježnice u S., u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 60,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. kolovoza 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-2013/2019 od 30. srpnja 2019. H. D., javne bilježnice u
S., u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 dana platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 167,25 kn (93,25 kn nastalog troška + 74,00 kn predvidivog troška) sa zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
III Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 75,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.
Obrazloženje
1. Javnobilježničkim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv- 2013/2019 od 30. srpnja 2019. određena je ovrha kojom se nalaže ovršeniku, ovdje tuženiku, podmiriti novčano potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tužitelja u iznosu od 60,00 kn te trošak ovršnog postupka u iznosu od 167,25 kn (nastali trošak 93,25 kn i predvidivi trošak 74,00 kn) sa zateznom kamatom koja na te iznose teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a sve osnovom nepodmirenog parkiranja na javnom parkirališnom prostoru.
2. Dana 27. kolovoza 2019. zaprimljen je prigovor tuženika, stoga je sud rješenjem br. Povrv-1617/19 od 31. listopada 2019. stavio pobijano rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom javnobilježničkog rješenja o ovrsi, izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja br. … od 16. srpnja 2019.,
Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. od 1. travnja 2016. i Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezervnih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade od 26. siječnja 2000., Odluke o javnim parkiralištima na području g. S. od 29. ožujka 2010., Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području g. S. od 15. listopada 2010., Sporazuma o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila od 13. rujna 2016., pregledom specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu od 30. lipnja 2017. i analitičke kartice od 23. prosinca 2021., fotodokumentacije za predmet broj … i podataka MUP o vlasniku vozila od 23. prosinca 2021.
4. Stranke su zatražile naknadu troška postupka.
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Uzimajući u obzir sadržaj tuženikovog odgovora, među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje aktivne legitimacije tužitelja, osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva te zastare potraživanja.
7. Odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), propisano je kako je sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, dok je dužnik dužan ispuniti je u cijelosti, kako to propisuje odredba iz čl. 65. st. 1. ZOO.
8. Pregledom javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 30. srpnja 2019. i izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja br. … od 16. srpnja 2019., razvidno je kako se tuženik tereti za nepodmirenu uslugu parkiranja po računu tužitelja broj … od 30. lipnja 2017. u iznosu od 60,00 kn s dospijećem plaćanja 31. srpnja 2017.
9. Pregledom tužiteljeve specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu, odnosno računa broj … od 30. lipnja 2017., razvidno je kako je vozilo registarske oznake … (HR) dana 13. lipnja 2017. u 14,13 sati
evidentirano kao korisnik parkirne javne površine u S., u …, radi čega
ga se tereti za iznos od 60,00 kn, a ova isprava potkrijepljena je i fotodokumentacijom na kojoj je prikazano vozilo tipa F. gore označene registracijske oznake.
10. Pregledom podataka MUP o vlasniku vozila za predmet broj … od 23.
prosinca 2021., razvidno je kako je ovdje tuženik J. G. iz K. S. , OIB …, evidentirani vlasnik vozila tipa F. reg. oznake … (HR).
11. Odredbom iz čl. 26. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S.
(Službeni glasnik G. S. br. 6 od 29. ožujka 2010. i br. 24. od 15. listopada 2010.), propisano je kako je korisnik parkirališta obvezan parkirnu kartu vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila, a isticanjem parkirne karte, odnosno zaustavljanjem vozila na parkirnom mjestu ako parkirna karta nije istaknuta, vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja ugovor o korištenje o korištenju parkirališta pod naplatom, prihvaćajući uvjete propisane ovom Odlukom. Parkirna karta je isprava kojom korisnik parkirališta dokazuje da je platio odgovarajuću naknadu prema zoni parkiranja te da se na parkiralištu zadržava u okviru dopuštenog vremena.
12. Pregledom Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. od 1. travnja 2016. i
Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade od 26. siječnja 2000., razvidno je kako je tužitelj S. p. d.o.o. ovlašten za poslove upravljanja i održavanja javnih parkirališta za osobna vozila, za naplatu njihovog korištenja te za premještanje i blokiranje nepropisano zaustavljenih i parkiranih motornih vozila na javnim površinama, a pod javnim parkiralištima razumijevaju se ulična i izvan ulična parkirališta te javne garaže.
13. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka tužitelj je dokazao aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, a isto tako i pasivnu legitimaciju tuženika, odnosno obvezno-pravni odnos parničnih stranaka koji je nastao trenutkom parkiranja vozila tuženika na prostor uličnog javnog parkinga za koji je ovlašten tužitelj, uz napomenu kako tuženik nije učinio spornim podatke o vlasništvu vozila koje je koristilo parking prostor. Dakle, tužitelj je dokazao kako predmetna tužba ima valjano zakonsko uporište u citiranim odredbama iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, a visina tužbenog zahtjeva u odnosu na glavnicu u iznosu od 60,00 kn jasno proizlazi iz gore nabrojanih isprava tužitelja, odnosno specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu i računa od 30. lipnja 2017. Nasuprot tome, tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio račun ili kakav drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je predmetno potraživanje podmirio u cijelosti ili barem dijelom, a sve u skladu s odredbama iz čl. 461. a Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), budući se radi o sporu male vrijednosti.
14. Što se tiče zastare potraživanja, valja navesti kako je taj prigovor tuženika neosnovan i proizvoljan, jer se u konkretnom slučaju ne radi o potraživanju koje bi u skladu s odredbom iz čl. 232. ZOO zastarijevalo za jednu godinu, budući predmetna tražbina zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina kako to propisuje odredba iz čl. 225. ZOO. Dakle, predmetna tražbina dospjela je 31. srpnja 2017., stoga je tužba zaprimljena 16. srpnja 2019. podnesena u zakonom propisanom roku.
15. Slijedom iznijetog, tužitelj je dokazao kako je njegovo potraživanje s osnove nepodmirenog parkiranja u cijelosti osnovano, stoga je platni nalog sadržan u pobijanom ovršnom rješenju valjalo održati na snazi u odnosu na glavnicu u iznosu od 60,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dospijeća odnosno od 1.
kolovoza 2017. i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.
16. U odnosu na trošak ovršnog postupka, platni nalog je ukinut jer se ovršni postupak po prigovoru ovršenika nastavio kao parnični postupak i radi se o jedinstvenom postupku pa je o tužiteljevom trošku trebalo odlučiti jednom odlukom. Naime, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tijeku postupka, uz napomenu kako zatezna kamata na dosuđeni trošak jedinstvenog postupka teče od donošenja prvostupanjske presude, dok je po platnom nalogu na ovršni trošak tekla od donošenja rješenja o ovrsi.
17. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP, a tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, dok se u više zatraženom dijelu i to u odnosu na trošak dostave javnobilježničkog rješenja, zahtjev tužitelja ne drži osnovanim i neophodnim za vođenje postupka, dok predvidivi trošak u iznosu od 74,00 kn nije ni razmatran, jer nije nastao, tako da je tuženiku naložena naknada troška tužitelja u iznosu od 75,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke do isplate.
18. Na temelju iznesenog odlučeno je kao u točkama II i III izreke presude.
Split, 25. ožujka 2022.
Sudac
Branko Malenica,v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- tužitelju
- pun. tuženika
