R E P U B L I K A H R V A T S K A

Broj: 19. Pp G-369/2019-10

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Prekršajni odjel po sucu Damiru Šurini uz sudjelovanje zapisničarke Tine Viezzer u prekršajnom postupku protiv okr. S.B.N., zbog prekršaja iz članka 5. st.1. podst.3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“, br.61/2011), kažnjivog po članku 10 st.3. istog Zakona, pokrenutog povodom prigovora okrivljenice na Prekršajni nalog Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula-Pola, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga klasa: 471-01/18- 13/1841. Ur.broj: 513-02-6045/7-19-5. izdan 15. ožujka 2019., nakon završetka glavne rasprave dana 18. ožujka 2022., u prisutnosti okrivljenice osobno, dana 18. ožujka 2022 javno je objavio i

p r e s u d i o  j e :

Okrivljenica: S.B.N., rođena u S., BiH, sa prebivalištem u Z., ____________, boravištem u B., M. H. 8, diplomirani inženjer elektrotehnike, umirovljenica, razvedena, majka dvoje djece, OIB: ___________, nekažnjavana, državljanka Republike Hrvatske i Austrije,

k r i v a  j e

što je

I. u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna 2018. u kući za odmor na adresi T. 74, R., prijavila 84 gosta koji su ostvarili 253 noćenja, dakle, kao fizička osoba pružala u toj kući za odmor ugostiteljsku uslugu u domaćinstvu, a da ovu djelatnost nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima,

II. čime je počinila prekršaj iz članka 5. st.1. podst.3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“, br.61/2011), kažnjiv po članku 10 st.3. istog Zakona,

za koji se okr. S.B.N.,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

III. Na temelju članka 33. st.11. Prekršajnog zakona određuje se da okrivljenica novčanu kaznu plati u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti Presude.

Ako okrivljenica u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

IV. Na temelju članka 10. st.9. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti i članka 76. st.1. Prekršajnog zakona, protupravna imovinska korist ostvarena prekršajem iz toč.I. u iznosu od 1.806,00 kuna, se oduzima i okrivljenica obvezuje da je uplati u roku određenom za plaćanje novčane kazne.

V. Na temelju članka 138. st.2. toč.3.a) u svezi sa člankom 139. st.3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna na ime paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka naknaditi 150,00 (stopedeset) kuna u roku određenom za plaćanje novčane kazne.

Obrazloženje

1. Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, Carinski ured Pula- Pola, Služba za nadzor, Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga je dana 16. srpnja 2019. dostavio Sudu Prekršajni nalog klasa: 471-01/18-13/1841. Ur.broj: 513-02-6045/7-19-5. koji je na temelju članka 229. u svezi sa člankom 234. Prekršajnog zakona izdao 15. ožujka 2019. protiv okr. S.B.N. zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci Presude na koji je okr. S.B.N. u roku određenom istim podnijela prigovor zbog poricanja prekršaja, pa je Sud ovaj sukladno odredbi članka 238. st.10. Prekršajnog zakona 29. rujna 2020. kada je temeljem odredbe članka 221. st.1. toč.1. tog Zakona zakazao glavnu raspravu i ispitao okr. S.B.N., Rješenjem stavio izvan snage prihvaćajući ga kao Optužni prijedlog Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ured Rijeka, Carinskog ureda Pula-Pola, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga protiv okr. S.B.N..

2. Radi provjere osnovanosti navoda Optužnog prijedloga citiranog u točki 1. Sud je dana 29. rujna 2020. započeo glavnu raspravu koju je završio 18. ožujka 2022.

3. Okr. S.B.N. pozvana na očitovanje o optužbi i krivnji izjasnila se da se ne smatra krivom za prekršaj za koji se optužuje.

4. Okr. S.B.N. iznijela je u svoju obranu, da je točno da je u 7/8 vlasnica kuće za odmor na adresi T. 74 u R. i da je u toj kući na prvom i drugom katu, ne i prizemlju, gdje da je vlasnica u 2/3, od 15. lipnja do 15. rujna 2018. od nje prijavljeno 84 gosta i da su ovi tu ostvarili 253 noćenja te da nije registrirala kod nadležnog tijela pružanje ugostiteljske usluge u domaćinstvu u ovoj kući, da je smatrala da time ne pruža ugostiteljsku uslugu u toj kući za odmor, jer da ti gosti, njih 84, nisu za rečena noćenja platili joj smještaj, dok ona svakog od njih prijavila i platila Turističkoj zajednici Grada R. boravišnu pristojbu, da koliko se sjeća da su joj neki od tih gostiju dali novac za boravišnu pristojbu, da se radi o gostima koji su mahom prijatelji ili njeni ili bivšeg joj supruga ili njihove djece, da je te godine izbivala iz R. i ove goste prijavljivala putem aplikacije E-visitor kako bi joj se netko od njih najavio, da su joj susjeda i unuka ove, kao i inače van turističke sezone, održavale tu kuću za odmor, odnosno primale i otpuštale te goste prema njenom nalogu i isključivo mijenjale posteljinu, jer da su ti gosti sami čistili prostor po svom odlasku, da joj nije bilo poznato da se to ima smatrati pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu prema, kako joj Sud kaže, članku 33. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, da bi u protivnom registrirala tu djelatnost na toj adresi kao što da je na otoku Rabu na adresi Palit 162, poriče da je u predmetnom periodu ostvarila ikakvu korist od spomenutih gostiju u rečenoj kući za odmor, ističe da su njena djeca vani na školovanju, u Engleskoj i Americi, i da su i oni isto tako boravili kod nekih od tih gostiju koje da je prijavila u predmetnom periodu u ovoj kući, odnosno da se radilo o uzvratnom posjetu.

5. Sud je u dokaznom postupku ispitao kao svjedoka J.T. i izvršio uvid u Službenu bilješku Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinskog ureda Pula-Pola Klasa: 471-01/18- 13/1841 Ur.broj 513-02-6045/7-18-2 od 07. studenog 2018., list 14 i 15 spisa, i Izvadak ~ 2 ~

Ministarstva pravosuđa od 08. srpnja 2019., list 19 spisa, čitajući ovo.

6. J.T., ispitana kao svjedok dana 29. rujna 2020., iskazala je, da su povodom dojave TZG R. kolega i ona obavili nadzor na adresi R., T. 74, jer da se na istoj pruža usluga iznajmljivanja, a da djelatnost nije registrirana, da 24. rujna 2018. i 24. listopada 2018. na toj adresi nisu nikoga zatekli, da su uvidom u ZK uložak ove stambene zgrade, 597, utvrdili da je većinski vlasnik S.B.N., dok uvidom u sustav e-visitor da je na toj adresi evidentiran objekt nekomercijalne namjene i da je u periodu od 15. lipnja do 15. rujna 2018. boravilo 84 gosta i ostvareno 253 noćenja, da se prema podacima o tim gostima, radilo mahom o strancima, različitih dobnih skupina i da među ovima nije bilo i članova obitelji S.B.N., da su uvidom u obrtni i sudski registar utvrdili da ovaj objekt kojega da je vlasnica S.B.N., nije registriran za pružanje usluga smještaja u domaćinstvu i da imenovana nije registrirala tu djelatnost, da s obzirom da je prema iznijetom u tom objektu u tom periodu boravilo više od 15 osoba koje da nisu članovi uže obitelji S. N.-B. sukladno Zakonu o boravišnoj pristojbi, smatra da se u konkretnom slučaju radilo o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu temeljem članka 33. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, da se kod utvrđivanja imovinske koristi pružanjem ove usluge smještaja služila podacima o iznajmljivanju smještajnih objekata koji da su registrirani za pružanje iste odnosno koji se iznajmljuju u komercijalne svrhe, konkretno Trevisol 50 i 54, da se radi o objektima susjednima predmetnom i različitih kategorija, i cijenama koje da su u odnosu na ove objekte bile javno istaknute, a kod obračuna da se služila prosječnom cijenom ova tri za pojedini period odnosno od 15.06. do 30.06., 01.07. do 31.07., 01.08. do 31.08. i 01.09. do 15.09. i zatim pomnožila je za pojedini period sa brojem noćenja u istom u promatranoj predmetnoj kući za odmor, što da je ukupno iznosilo 111.729, 54 kuna, na upit Suda odgovorila je da osobno nije utvrdila niti jednog od tih gostiju u ovom objektu S.B.N., da ih po uvidu u podatke iz e-visitora za svakog od njih, nije kontaktirala, odnosno utvrdila jesu li i koliko platili za noćenje u objektu na adresi R., T. 74 i da nije kontaktirala S.B.N. na ovu okolnost, odnosno je li to činila naplatno i koliko je iznos po toj osnovi ostvarila, da nema posebnog načina, kriterija utvrđivanja protupravne imovinske koristi u situacijama kao što je predmetna odnosno kada se usluga smještaja pruža, a nije registrirana i k tom gosti u međuvremenu otišli, osim kada bi stranka u konkretnom slučaju S.B.N. na upit iznijela taj podatak i da prema njoj poznatim pozitivnim propisima nema modela za utvrđivanje protupravno stečene imovinske koristi za situaciju kakva je u konkretnom predmetu.

7. Okr. S.B.N. je zatim rekla da nije u ovom objektu u R. ostvarila ikakvu korist, odnosno pružala uslugu smještaja naplatno i da ovaj objekt, pa i dan danas nije za iznajmljivanje u komercijalne svrhe s obzirom na opremu i izgled ovog, da ima objekt, kako da je već iznijela u obrani, na otoku R. koji da je reprezentativan i da je presretna ako ostvari i trećinu od koristi za koju se tereti da ju je ostvarila te ponovila da objekt u R. nije otvorila za platež.

8. Okr. S.B.N. na upit Suda odgovorila je da objekt u R. ima dvije etaže ukupne površine od oko 60 m[2] sa četiri ležaja, dok 2018. i još dva pomoćna ležaja.

9. J.T. na upit Suda odgovorila je da nije bila u objektu od okr. S.B.N. kao ni u rečena tri po osnovi kojih da je utvrdila imovinsku korist ostvarenu predmetnim prekršajem.

10. Prema Službenoj bilješci sastavljenoj od J. T. kao višeg inspektora, službenika tužitelja, citiranoj u točki 5. razvidno je, da su Carinski službenici CU Pula-Pola, Službe za nadzor 24. rujna 2018. obavili očevid kuće na adresi u R., _________, gdje da, prema navodima iz predstavke, S.B.N., vlasnica stana iznajmljuje ovaj bez da je navedenu djelatnost registrirala, da je ova stambena zgrada sa četiri kata, da su ulazna vrata zgrade vrata ~ 3 ~

zaključana, da su škure na pročelju zgrade zatvorene, da vanjski izgled zgrade i dvorišnog prostora ne odaje dojam da tu netko boravi, da je 24. listopada 2018. nadzor na ovoj adresi ponovljen i utvrđeno da su sve škure zatvorene kao i ulazna vrata u zgradu, da je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak broj ZK uloška 597 utvrđeno da B. N. S. posjeduje 1/3 etažnog vlasništva na toj adresi, da je uvidom u sustav e-visitor utvrđeno da je na toj adresi evidentiran jedan objekt nekomercijalne namjene-stan za odmor, koji da je u vlasništvu B.-N. S. iz Z., M. 184 u kojem da je od 15. lipnja do 15. rujna 2018. boravilo 84 gosta i ostvarena 253 nočenja, da je prema podacima o tim gostima i njihovom broju u kontroliranom periodu nedvojbeno da se taj objekt na adresi T. 74, R. koristi u komercijalne namjene, odnosno B. N. S. obavljala ugostiteljsku uslugu iznajmljivanja smještajnog objekta u kući na adresi R., T. 74 a da tu djelatnost nije registrirala i prema tome obavljala djelatnost koja da nije upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar odnosno bio prijavljen nadležnim poreznim tijelima, da je člankom 33. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano da se boravak više od 15 osoba koje da nisu članovi uže obitelji sukladno posebnom propisu kojim da se propisuje obveza plaćanja boravišne pristojbe u stanovima, apartmanima i kućama za odmor, u turističkim mjestima od 15. lipnja do 15. rujna, smatra pružanjem ugostiteljske usluge u domaćinstvu.

11. Okr. S.B.N. u odnosu na službenu bilješku iz točke 10. ponovila je da nije ostvarila nikakvu materijalnu korist na osnovi noćenja tih gostiju u ovoj kući za odmor koje da je vlasnica i da njena djeca imaju prilično prijatelja sa svih strana svijeta, dok na upit Suda odgovorila da tih 84 gostiju nisu članovi njene uže obitelji i istakla da su njena djeca u jednom kraćem periodu boravila u toj kući za odmor, no da tada nisu bili prijavljeni.

12. Okr. S.B.N. prema citiranom Izvadku Ministarstva pravosuđa, nije kažnjavana.

13. Okr. S.B.N. nije imala dokaznih prijedloga.

14. Okr. S.B.N. u završnoj riječi iznijela je da nema što dodati već rečenom u obrani.

15. Sud je djelomično i na temelju obrane okr. S.B.N. iznijete u točki 4. i njenog odgovora u točki 11. - to gdje iznosi, da je u 7/8 vlasnica kuće za odmor na adresi R., T. 74 i da je od 15. lipnja do 15. rujna 2018. u toj kući, na prvom i drugom katu, prijavila boravak 84 gosta koji da nisu članovi njene uže obitelji i ovi tu ostvarili 253 noćenja i da nije kod nadležnog tijela registrirala pružanje ugostiteljske usluge u domaćinstvu u ovoj kući, dakle, da opisano u toč.I. u izreci Presude odgovara činjeničnom stanju - i iskaza J. T. koji je prihvatio u potpunosti u odnosu na okolnost je li u promatranom periodu u predmetnoj kući za odmor okrivljenice pružana ugostiteljska usluga u domačinstvu, budući da osim što ga je dala po osnovi nadzora-očevida koji je u povodu predstavke Turističke zajednice Grada R. obavila u svojstvu carinskog službenika, višeg inspektora, dakle, neposrednog opažanja i za to ovlaštena, nalazi da ga temelji na vjerodostojnoj dokumentaciji, odnosno ZK ulošku ove stambene zgrade, i apilikaciji za prijavu gostiju-turista, sustav e-visitor, po osnovi kojeg je ova svjedokinja i sačinila Službenu bilješku citiranu u točki 10., koju stoga smatra vjerodostojnom u odnosu na predmetno djelo prekršaja, uzeo kao dokazano, a što slijedi i iz činjeničnog opisa radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu Ministarstvo financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ured Pula-Pola, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga citiranom u točki 1., da je okr. S.B.N.

povrijedila odredbu članka 5. st.1. podstavak 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“, br.61/2011), jer je u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna 2018. u kući za odmor na adresi Trevisol 74, Rovinj, prijavila 84 gosta koji su ostvarili 253 noćenja, dakle, kao fizička osoba pružala u toj kući za odmor ugostiteljsku ~ 4 ~

uslugu u domaćinstvu, a da ovu djelatnost nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima, što je kažnjivo kao prekršaj po članku 10. st.3. istog Zakona, pa je stoga okr. S.B.N. za ovaj prekršaj proglasio krivom.

16. Sud pritom nije prihvatio obranu okr. S.B.N. u smislu, da nije smatrala da time što je od 15. lipnja do 15. rujna 2018. u predmetnoj kući za odmor, prijavila 84 gosta i ovi tu ostvarili 253 noćenja, da pruža ugostiteljsku uslugu u toj kući za odmor, jer da joj ti gosti nisu za rečena noćenja platili smještaj, dok ona za svakog od njih platila Turističkoj zajednici Grada R. boravišnu pristojbu, da se osim toga radi o gostima koji da su mahom prijatelji ili njeni ili bivšeg joj supruga ili njihove djece i ovi sami čistili prostor po svom odlasku, budući da u obrani navodi i da je tu djelatnost registrirala u odnosu na objekt koji se nalazi na otoku R., na adresi P. 162, dakle, bila upoznata ili bila dužna upoznati se sa Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine" 85/2015, 121/2016, 99/2018, 25/2019), i shodno tome mogla znati da je odredbom članka 33. citiranog Zakona propisano, da se boravak više od 15 osoba u stanovima, apartmanima i kućama za odmor koje nisu članovi uže obitelji vlasnika stana, apartmana ili kuće za odmor i za koje je on obvezan platiti boravišnu pristojbu po svakom ostvarenom noćenju u punom iznosu, u turističkim mjestima od 15. lipnja do 15. rujna, smatra pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, dok odredbom stavka 1. članka 34. ovog Zakona, da je iznajmljivač za pružanje ove usluge dužan ishoditi rješenje nadležnog ureda, prema čemu je za zaključiti da je svakako mogla znati da je to djelo zabranjeno.

17. Sud je pri izboru vrste i mjere kazne uzeo u obzir okolnosti koje na to imaju utjecaja tako da je okr. S.B.N. našao kao olakotno, ranije ponašanje - to prema Izvatku Ministarstva pravosuđa citiranom u točki 12. - i znatan protek vremena, dok otegotno ništa i shodno tome okrivljenici, cijeneći pritom i prijedlog tužitelja iz pobijanog Prekršajnog naloga, izrekao novčanu kaznu u mjeri propisanog posebnog minimuma kazne za ovaj prekršaj - od 10.000,00 do 30.000,00 kuna - u uvjerenju da će se i tom postići svrha kažnjavanja, odnosno da se ubuduće kloni činjenja prekršaja, a kod roka za plaćanja ove vodio računa o visini izrečene kazne i stoga za to odredio najdulji rok.

Sud je odluku da će se smatrati da ako okrivljenica u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, da je novčana kazna u cijelini plaćena donio temeljem članka 152. st.3. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj 107/07., 39/13.) u vezi s člankom 58. st.3. Zakona o izmjenama i dopunama tog Zakona.

18. Sud je okrivljenici na temelju članka 10. st.9. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti („Narodne novine“, br.61/2011) i članka 76. st.1. Prekršajnog zakona, na ime ostvarene imovinske koristi prekršajem iz toč.I., oduzeo iznos od 1.806,00 kuna.

19. Sud je ovaj iznos protupravno stečene imovinske koristi predmetnim prekršajem utvrdio prema uputi Državnog inspektorata, Sektora za nadzor u turizmu i ugostiteljstvu, klasa: 334- 09/19-05/9, Ur broj: 443-18-10/1-19-1 od 10. lipnja 2019., Turističkim inspekcijama za 2019. godinu, u kojoj se navodi da se u slučajima neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti ili neregistriranog pružanja ugostiteljskih usluga ili neregistriranog pružanja usluga u turizmu, a kada fizičke osobe ne raspolažu dokumentacijom iz koje se može utvrditi imovinska korist ostvarenim prekršajem, što je u konkretnom predmetu upravo i slučaj, da će se imovinska korist utvrditi ovisno o razredu turističkog mjesta u kojem se objekt nalazi u kojem se pruža usluga, koristeći se iznosom godišnjeg paušalnog iznosa turističke pristojbe i godišnjeg poreza po krevetu ili kamp jedinici, umanjenom za 30 % na ime troškova poslovanja, a u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak.

U konkretnom slučaju za predmetni objekt u vrijeme prekršaja za koji se okrivljenica ~ 5 ~

tereti, 2018., prema tada važećem Zakonu o boravišnoj pristojbi i razredu u koji je prema Zakonu o razvrstavanju turističkih mjesta Grad R. bio razvrstan, visina ove pristojbe bila je 345,00 kuna, dok godišnji porez po krevetu 300,00 kuna, pa je u točki 18. navedeni iznos ostvarene imovinske koristi prekršajem, 1.806, 00 kuna, zbroj 345,00 kuna godišnjeg paušalnog iznosa boravišne pristojbe i 300,00 kuna paušalnog poreza po krevetu, 645,00 kuna, umanjen za 30 % koji je iznos, 451,50 kuna, pomnožen sa 4, koliko je tada u tom objektu, to prema izjavi okrivljenice u točki 8., bilo kreveta.

20. Sud pritom nije prihvatio osnovanim zahtjev tužitelja da se okrivljenici na ime ostvarene imovinske koristi predmetnim prekršajem oduzme iznos 111.729,54 kuna, jer prema iskazu svjedokinje J.T. koja je ovu i utvrdila, nalazi, da se kod utvrđivanja imovinske koristi pružanjem ove usluge smještaja koristila podacima o iznajmljivanju smještajnih objekata, njih tri, koji da su susjedni predmetnom i različitih kategorija, a u vrijeme tog prekršaja bili registrirani za pružanje iste odnosno iznajmljivani u komercijalne svrhe i pritom cijenama koje da su u odnosu na ove objekte bile javno istaknute, dok kod obračuna pak njihovom prosječnom za pojedini period, odnosno od 15.06. do 30.06., 01.07. do 31.07., 01.08. do 31.08. i 01.09. do 15.09. i zatim pomnožila je za pojedini od tih perioda sa brojem noćenja u istom u promatranoj predmetnoj kući za odmor, što da je ukupno iznosilo 111.729, 54 kuna, dakle, da se prilikom izračuna te imovinske koristi samo manjim djelom služila podacima koji se odnose na smještajni objekt na adresi R., T. 74., da ktom niti je bila u tom objektu okr. S.B.N. ni u rečena tri podaci kojih su joj poslužili za izračun ove imovinsku korist i osim toga da nije kontaktirala niti jednog od gostiju za koje je uvidom u sustav e- visitor utvrdila da su bili u tom smještajnom objektu, njih 84, od 15. lipnja do 15. rujna 2018., niti okr. S.B.N. i prema tome ni upitala te goste jesu li i koliko platili za noćenje u ovom, odnosno okrivljenicu je li to činila naplatno i koliki je iznos po toj osnovi ostvarila, što jasno ukazuje da kod izračuna te imovinske koristi niti je raspolagala dokumentacijom iz koje se može ova utvrditi, niti izjavom okrivljenice kao počinitelja prekršaja o iznosu ostvarene imovinske koristi, niti izjavom gosta okrivljenice vezano uz naplatu pružene mu ugostiteljske usluge u tom periodu, a cilju utvrđivanja prihoda i shodno tome da se taj izračun ne zasniva na vjerodostojnim podacima

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. st.2. toč.3. a) u svezi sa člankom 139. st.3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova prekršajnog postupka određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), koji je iznos određen po osnovi ocijene o složenosti i trajanju ovoga postupka i imovnog stanja okr. S.B.N..

21. Slijedom iznesenog trebalo je presuditi kao u izreci.

U Rovinju, dana 18. ožujka 2022

Zapisničar:

S u d a c :

Tina Viezzer

Damir Šurina

POUKA O PRAVNOM SREDSTVU:

Protiv ove Presude tužitelj ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatska u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se dostavlja pismeno u dva istovjetna primjerka putem ovog Suda.

~ 6 ~

DNA:

- Tužitelju;

- Okrivljenici;

- Spis.

~ 7 ~