REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 20 Pr-2336/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja V.B.iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Sveučilište, Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica B.-I.S., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. veljače 2022., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika i punomoćnice tuženika, 25. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da izvanredni otkaz Ugovora o radu koji je zaključen između stranaka dana 1. ožujka 2013. i koji otkaz je tuženik Sveučilište, Z., OIB: … dao tužitelju V.B. iz Z., OIB: …, Odlukom od dana 1. travnja 2020. nije dopušten.

II/ Nalaže se tuženiku Sveučilište, Z., OIB: … da tužitelja V.B. iz Z., OIB: …, vrati u radni odnos na poslove Položaj I. vrste – voditelj pododsjeka – voditelj tehničke službe, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2013.g., kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radio kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2013. na radnom mjestu voditelja tehničke službe. Navodi da mu je tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2020. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je protiv odluke o izvanrednom otkazu u otvorenom roku 14. travnja 2020. uložio zahtjev za zaštitu prava radnika na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj navodi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita i nedopuštena te da je poslodavac najprije Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 30. ožujka 2020. već otkazao ugovor o radu tužitelju te nije ovlašten otkazivati ugovor o radu koji je već jednom otkazao. Navodi da ga tuženik prije otkazivanja nije pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa u kojem je bio dužan navesti navodne povrede iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza. Osim toga, navodi da se tuženik nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom iako to navodi u odluci o otkazu, no tuženik nije dokazao da je obavijestio sindikalnog povjerenika o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Što se tiče razloga otkaza tužitelj iste u cijelosti osporava te ističe da je u svom odgovoru na poziv na iznošenje obrane, odnosno u svojoj obrani od 20. ožujka 2020. obrazložio razlog ulaska u zgradu A. pa i način na koji je ušao. Naime, tužitelj je ušao u zgradu A. kroz širom otvorena vrata čekajući na ulazu budući nikoga nije bilo na porti, te je u zgrade Akademije ušao po dolasku zaposlenice računovodstva T.P. s namjerom da preda očitovanje na poziv na davanje obrane od 17. ožujka 2020. (u postupku redovitog otkaza ugovora o radu). Svojim tužbenim zahtjevom konačno preciziranim u podnesku od 9. listopada 2020. (list 94) predlaže utvrditi nedopuštenost izvanrednog otkaza od 1. travnja 2020. te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navode da nema pravne zapreke da se tijekom otkaznog roka po redovitom otkazu radniku izvanredno otkaže ugovor o radu. Navodi da poslodavac nema obvezu pisanim putem upozoriti radnika na mogućnost otkaza prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu. Navodi da se tuženik savjetovao sa sindikalnim povjerenikom na način što je dopisom od 25. ožujka 2020. pozvao sindikalnog povjerenika na savjetovanje o nacrtu pobijane odluke te se isti očitovao dopisom od 27. ožujka 2020. gdje navodi da se ne protivi izvanrednom otkazu. Tuženik je izvanredno otkazao tužiteljev ugovor o radu jer je tužitelj 3 dana zaredom, 17., 18 i 19. ožujka 2020. ulazio u poslovne prostorije tuženika protivno izvanrednim mjerama u organizaciji posla tijekom proglašene epidemije i jer je prijevarno postupio prema poslodavcu vezano za ključeve A., čime je počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja je svaka sama za sebe razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, tuženik je 16. ožujka 2020. donio Odluku o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije COVID-19 temeljem koje su svi zaposlenici tehničke službe bili obvezni ostati kod kuće i biti dostupni putem telefona i e-maila te se odazvati pozivu da dođu na radno mjesto tek u slučaju potrebe i hitnosti. Dana 19. ožujka 2020. uprava poslodavca je uočila da se tužitelj nalazi u prostorijama A., nakon čega je provjerom u evidenciji prisutnosti na poslu utvrdila da je on došao na posao i prethodna 2 dana - 17. i 18. ožujka 2020. o čemu uprava nije imala saznanja te da je tim dolascima prekršio Odluku o privremenoj organizaciji rada od 16. ožujka 2020. ugrozivši svoje zdravlje i zdravlje drugih zaposlenika A. Tuženik osporava navod tužitelja da je isti došao na rad kako bi uručio odgovor na poziv na davanje obrane jer je to mogao dati putem elektroničke pošte. Navodi da je tužitelj poziv na davanje obrane povodom redovitog otkaza primio poštom 18. ožujka 2020. u 9,32 sata, u prostorijama tuženika je boravio i 17. ožujka i 18. ožujka 2020. od 8 ujutro iz čega proizlazi da razlog njegovog boravka u prostorijama tuženika ta 2 dana posve sigurno nije uručenje odgovora na poziv na obranu jer o tom pozivu u trenutku boravka u prostorijama A. ta prva 2 dana nije imao saznanja. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, saslušao je tužitelja i zz tuženika.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. U ovom stadiju postupka iz navoda stranaka i isprava u spisu nije sporno:

- da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu voditelja tehničke službe osnovom Ugovora o radu od 1. ožujka 2013.

- da je tuženik izdao tužitelju 30. siječnja 2019. Upozorenje o poštovanju obveza iz radnog odnosa (list 54),

- da je tuženik 4. ožujka 2020. izdao tužitelju Upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa (list 57),

- da je tuženik 16. ožujka 2020. donio Odluku o privremenoj organizaciji rada - epidemija COVID-19 (list 68),

- da je tuženik 17. ožujka 2020. pozvao tužitelja na davanje obrane vezano uz brojne propuste u obavljanju poslova (list 11), na što je tužitelj odgovorio, odnosno, dao pisanu obranu, dopisom od 19. ožujka 2020. (list 14),

- da je tuženik 19. ožujka 2020. pozvao tužitelja na iznošenje obrane vezano uz kršenje Odluke o organizaciji rada tijekom COVID-19 (list 62), na što je tužitelj odgovorio, odnosno dao pisanu obranu dopisom od 20. ožujka 2020. (list 63),

- da je tuženik je 30. ožujka 2020. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (list 16),

- da je tuženik 1. travnja 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju (list 20), protiv koje je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava 3. travnja 2020. o kojem tuženik nije odlučio te je tužitelj u zakonskom roku podnio ovu tužbu (rješenjem ovog suda od 11. ožujka 2021. odbijen je prigovor prekluzije koje rješenje je potvrđeno od strane drugostupanjskog suda),

- da je tužitelj u dane 17., 18. i 19. ožujka 2020. dolazio na posao.

6. Sporno je da li je tuženik proveo zakonito savjetovanje sa radničkim vijećem prije otkaza tužitelju, da li su ostvareni razlozi otkaza te da li je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2020. zakonita i dopuštena.

7. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2020. utvrđeno je da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju poslodavac navodi da je protiv tužitelja pokrenut postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu, a radnik je nakon toga počinio daljnje povrede zbog kojih mu se izvanredno otkazuje ugovor o radu. Pritom se tuženik poziva da je 16. ožujka 2020. donio Odluku o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije COVID-19 temeljem koje su svi zaposlenici tehničke službe obvezni ostati kod kuće i biti dostupni putem telefona i e-maila te se odazvati pozivu da dođu na radno mjesto tek u slučaju potrebe i hitnosti. Dana 19. ožujka 2020. uprava poslodavca je uočila da se radnik nalazi u prostorijama poslodavca A., a provjerom u evidenciji o prisutnosti na poslu utvrđeno je

da je radnik došao na posao i prethodna 2 dana - 17. i 18. ožujka 2020. i time prekršio Odluku o privremenoj organizaciji rada od 16. ožujka 2020. ugrozivši svoje zdravlje i zdravlje drugih. Nadalje, tuženik tereti tužitelja i zbog činjenice da je 20. veljače 2020. tužitelj izjavio da predaje poslodavcu u okviru spomenutog postupka otkazivanja, a tužitelj je izjavio da predaje poslodavcu sve ključeve svih lokacija A., no iz činjenice da je zatečen u poslovnim prostorijama A. 19. ožujka 2020. proizlazi da nije predao sve ključeve i da je dao neistinitu izjavu prilikom primopredaje. Poslodavac navodi da je dolaskom na posao protivno izvanrednim mjerama u organizaciji posla tijekom proglašene epidemije kao i prijevarnim postupanjem prema poslodavcu vezano za ključeve, tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja je svaka sama za sebe razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

8. Odlukom tuženika od 1. travnja 2020. tužitelju je izvanredno otkazan Ugovor o radu, pa sa na utvrđenje valjanosti Odluke primjenjuje odredba čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) kojim je propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR), te je na tuženiku, prema čl. 135. st. 3. ZR, teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz.

9. Članak 150. ZR propisuje obvezu poslodavca da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci. Uvidom u dopis tuženika od 25. ožujka 2020. (list 66) utvrđeno je da je isti upućen sindikalnog povjereniku, traži se suglasnost na otkaz tužitelju i dostavlja nacrt namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. Uvidom pak u dopis sindikalnog povjerenika u funkciji RV od 27. ožujka 2020. (list 67) utvrđeno je da se sindikalni povjerenik nije protivio otkazivanju tužitelju te iz istog proizlazi da mu je dostavljen nacrt odluke o otkazu. S obzirom na navedena utvrđenja, nije osnovana tvrdnja tužitelja da tuženik nije dokazao da je obavijestio sindikalnog povjerenika o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju.

10. Uvidom u Odluku o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije Covid-19 od 16. ožujka 2020. utvrđeno je da se navedena odluka primjenjuje za period od 16. ožujka 2020. do 30. ožujka 2020., da se njome osigurava redovno poslovanje administrativnih, pomoćnih i tehničkih službi, da su svi zaposlenici administrativnih službi kojima je to obzirom na opis poslova radnog mjesta primjenjivo, dužni raditi od kuće te biti dostupni putem telefona i e-maila poslodavcu, da su svi zaposlenici tehničke službe dužni biti dostupni putem telefona i e-maila, a domari po lokacijama ALU dužni su obavljati dnevni pregled zgrada lokacija za koje su zaduženi po usmenom naputku Uprave. Nadalje je u Odluci navedeno da su svi nenastavni zaposlenici dužni se odazvati pozivu poslodavca za dolazak na radno mjesto u slučaju potrebe i hitnoće obavljanja radnih zadataka koje nije moguće obaviti od kuće.

11. Uvidom u e-mail M.G. od 13. ožujka 2020. (list 114) utvrđeno je da je isti slan svim zaposlenicima te ih se obavještava da u ponedjeljak dolazi na posao samo Uprava, tajnica, pojedini voditelji službi, a za dolazak u utorak zaposlenike će se obavijestiti.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ga 20. veljače 2020. dekan pozvao na sastanak gdje mu je sugerirao da prihvati otkaz, u protivnom će mu poslodavac dati izvanredni otkaz, a tužitelj to nije prihvatio. Toga istoga dana 20. veljače 2020. predao je poslodavcu ključeve kojima je raspolagao kao voditelj tehničkih poslova za određene prostorije. Navodi da je bio upoznat sa tuženikovom Odlukom o privremenoj organizaciji rada zbog Covid-19 od 16. ožujka 2020. i po toj odluci je shvatio da je dužan dolaziti na posao i obavljati obilazak zgrada. Navodi da je došao na posao u dane 17.,18. i 19. ožujka 2020. i uredno obavljao svoje poslove. Na poslu je bio određen broj radnika, porta je bila otvorena. Navodi da je zadnjeg dana 19. ožujka 2020. na poslu sreo dekana, on je došao kod tužitelja i izvikao se na njega da nije smio doći na posao, a tužitelj mu je rekao da je došao radi toga da preda pisanu obranu. Navodi da ga toga dana 19. ožujka 2020. kada je došao na posao na porti čekao poziv za iznošenje obrane i stajao mu je rok od 24 sata u kojem je dužan iznijeti svoju obranu. Predao je pisanu obranu na urudžbeni i potom otišao kući. Navodi da je morao fizički doći na posao kako bi mogao kontrolirati domare i zaposlenike tehničke službe, a ujedno se bojao da bi mogao dobiti otkaz ako ne dođe na posao. Mogao je obavljati pregled zgrada lokacija jednako kao i domar, a u glavnoj zgradi gdje je bio tužiteljev ured, nije bilo domara, to je na I. Navodi da je u sklopu svog posla, obavljao, pored drugih poslova, i poslove domara. Navodi da prilikom dolaska u sporne dane nije bio bolestan i nikoga nije ugrozio. Nitko od radnika koje je sreo nije imao nikakve pritužbe, sreo je ljude kod dolaska, no s nikim nije boravio u uredu. Navodi da je dobio e-mail od 13. ožujka 2020. od M.G.koji se nalazi u spis na listu 114 spisa. Poslodavcu je predao sve ključeve 20. veljače 2020. osim ključa od svog ureda koji mu je trebao jer kako bi inače dolazio na posao. Naime, tužitelj je voditelj službe i ne bi mogao obavljati poslove bez ključa od svog ureda jer mu je to radno mjesto.

13. Iz iskaza zz tuženika T.B. proizlazi da je tužitelja 20. veljače 2020. pozvao na sastanak gdje mu je ponudio da prihvati sporazumni raskid ugovora o radu i u tom slučaju bi imao pravo na otpremninu te bi ostvario uvjete za prijevremenu mirovinu, a rekao mu je, da u slučaju da isti to ne prihvati, tuženik će mu morati otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Navodi da mu je dao rok od tjedan dana da razmisli o toj ponudi, no tužitelj je to odbio. Već toga dana 20. veljače 2020. na tom sastanku rekao je tužitelju da mora vratiti sve ključeve kojima raspolaže i da više neće obavljati svoje poslove, te da može raditi od kuće. Navodi da su vrlo brzo nakon tog sastanka H.K. rasporedili da radi poslove tužitelja, najprije je to bilo usmeno, a potom su donijeli o tome i pisanu odluku. Navodi da je tužitelj nakon tog 20. veljače 2020. dolazio na posao iako je imao mogućnosti da ne dolazi i da radi od kuće. Naime, u tom periodu kod tuženika je bio u pripremi postupak oko skrivljenog otkaza ugovora o radu tužitelja u slučaju da tužitelj ne prihvati ponudu za sporazumni raskid ugovora o radu. Nakon toga nastupila je pandemija te su u skladu sa uputom Ministarstva donijeli odluku o privremenoj organizaciji rada, to je bilo 16. ožujka 2020. i tu odluku su poslali svim zaposlenicima putem e-maila te ju izvjesili na vratima A., a voditelji službi su dobili još i naputak da o tome obavijeste radnike kojima su

nadređeni. Pored toga, M.G. je 30. ožujka 2020. svim zaposlenicima poslala e-mail. Navodi da do 19. ožujka 2020. nije znao da je tužitelj i u dane 17. i 18. ožujka 2020. došao na posao protivno toj odluci o privremenoj organizaciji rada. O tome je saznao 19. ožujka 2020. kada je na porti čuo da je tužitelj na poslu te je došao kod njega u ured i pokazao mu da je ljut zbog toga što je došao i postupio protivno toj Odluci. Navodi da ga dodatno naljutilo to što je tužitelj imao i dalje kod sebe ključeve od svog ureda. Naime, očekivao je 20. veljače 2020. kada se tužitelj razdužio sa ključevima da je predao sve ključeve koje posjeduje pa tako i ključeve od svog ureda, posebice jer nije niti trebao više dolaziti na posao. Tužitelj mu je tada 19. ožujka 2020. rekao da je došao u svoj ured radi pripremanja obrane. Imajući to sve na umu, pored činjenice da je tužitelj i prije toga svega dobio već više upozorenja, te da je u tijeku bio postupak oko redovnog otkazivanja tužitelju, smatrao je da je ova povreda kulminirala cijeloj toj situaciji, stoga su odlučili da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu. Navodi da je H.K. tih dana trebao dolaziti na posao. Također navodi da je tužitelj i dalje bio u tom periodu zaposlen na radnom mjestu voditelja tehničke službe jer je tako imao po ugovoru o radu, ali te poslove više nije obavljao jer je smijenjen. Tužitelja su sa Odlukom od 17. ožujka 2020. (list 113) obavijestili da više nije dužan obavljati te poslove, to je bila službena odluka, a do onda je bila usmena ili u nekom zapisniku, a u međuvremenu su poslove preraspodijelili na H.K.

14. Sud je prihvatio iskaze stranaka kao istinite i uvjerljive jer su u bitnom iskazivali međusobno suglasno te sukladno ispravama koje su dostavili u spis, a razlika u njihovim iskazima je tek u subjektivnom dojmu pojedinih događaja.

15. Sud je odbio preostale prijedloge stranaka vezano uz saslušanje svjedoka kao suvišne jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

16. Izvanredni otkaz ugovora o radu za radnika je najteži oblik prestanka ugovora o radu, a to znači da se takva odluka smije donijeti samo kad je riječ o tako teškoj povredi radne obveze koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, a ne samo poslodavca, upućuje na to da nastavak radnog odnosa više nije moguć. Potrebno je nedvojbeno utvrditi da je riječ o ponašanju radnika koji je teška povreda radne obveze. Razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu nije samo teška povreda radne obveze, nego i postojanje neke druge osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema sudskoj praksi, osobito teške povrede radne obveze ili druge osobito važne činjenice koje opravdaju izricanje izvanrednog otkaza su primjerice, krađa poslodavčeve imovine, dugo trajanje pritvora radnika, alkoholiziranost ili zlouporaba droge na radnom mjestu, lažna diploma, neopravdani nedolazak na posao više od tri dana, kazneno djelo povezano s radnim odnosom i sl.

17. U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužitelja se tereti da je došao na posao u dane 17., 18. i 19. ožujka 2020. iako je u to vrijeme bila na snazi Odluka o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije Covid-19 od 16. ožujka 2020. Ujedno, tužitelja se tereti da je i dalje posjedovao ključ od svog ureda iako je u tijeku bio postupak redovnog otkaza te se od njega tražilo da se razduži sa ključevima. Prema stajalištu ovog suda, niti jedna od navedenih povreda nije osobito teška povreda radne obveze ili druga osobito važna činjenica koja bi opravdavala izricanje izvanrednog otkaza. Naime, nije sporno da je tužitelju rečeno od strane poslodavca već 20. veljače 2020. da nije dužan dolaziti na posao. Međutim, tužitelju nije zabranjen dolazak na posao, a radniku koji je u radnom odnosu poslodavac ni ne može zabraniti dolazak na posao. Nadalje, iako je zz tuženika tvrdio da su poslove tužitelja već od 20. veljače 2020. raspodijelili na drugog radnika, nije sporno da o tome nije donesena nikakva odluka, te se tužitelj i dalje vodio kao voditelj tehničke službe, a tek su ga 17. ožujka 2020. (list 113) obavijestili da je u tijeku postupak oko utvrđivanja povreda iz radnog odnosa te da nije dužan dolaziti u prostorije poslodavca radi obavljanja poslova. Dakle, tužitelju nije zabranjeno da dolazi na posao, već je obaviješten da nije dužan dolaziti na posao. To što tužitelj nije morao dolaziti na posao, ne znači ujedno da nije smio dolaziti na posao. Iz Odluke o privremenoj organizaciji rada zbog epidemije Covid-19 od 16. ožujka 2020. također ne proizlazi da se zaposlenicima tehničke službe izričito zabranjuje dolazak na posao, a domari (kojima je tužitelj bio nadređen kao voditelj tehničke službe) su dužni obavljati pregled zgrada. Ujedno iz e-maila M.G. od 13. ožujka 2020. je razvidno da pojedini voditelji službe dolaze na posao (a tužitelj je bio voditelj tehničke službe). Pored navedenog, nije sporno da tužitelj u dane kada je bio na poslu nije nikoga zdravstveno ugrozio niti ga tuženik za to tereti u Odluci o otkazu.

18. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda, sama okolnost što je tužitelj tri dana dolazio na posao iako nije bio dužan dolaziti, se nikako ne može smatrati osobito teškom povredom radne obveze ili drugom osobito važnom činjenicom koja bi opravdala izricanje izvanrednog otkaza. Nije povreda radne obveze ni okolnost što je tužitelj i dalje imao ključ od svog ureda, iako se od njega tražilo da se razduži sa ključevima, jer nije sporno da je tužitelj imao mogućnost nedolaženja na posao, no ista tako, da je i dalje imao mogućnost dolaziti na posao ako je htio jer mu to nije izričito zabranjeno. Prema stavu ovog suda, okolnost da dok je tužitelj u radnom odnosu te za to vrijeme posjeduje ključ od ureda, nije povreda radne obveze, a posebice nije teška povreda koja bi opravdala izricanje izvanrednog otkaza.

19. Iako je iz navoda stranaka očito da je odnos između radnika i poslodavca narušen otprije, posve je pogrešan pristup poslodavca da radniku izvanredno otkaže ugovor o radu zbog razloga koji se ni ne mogu kvalificirati kao povrede radne obveze. Budući da je sud vezan razlozima otkaza, te nije ovlašten ispitivati eventualno druge povrede ako ih je bilo, to je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2020. utvrđena nezakonitom i nedopuštenom te je odlučeno kao u izreci presude.

20. Slijedom navedenih utvrđenja, nisu relevantni za odlučivanje ostali navodi stranaka i isprave u spisu pa ih sud nije niti posebno ocjenjivao.

21. Člankom 124. stavak 1. ZR propisano je da će sud naložiti vraćanje radnika na posao, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten. Stoga je sud naložio tuženiku da vrati tužitelja na rad.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st.

1. ZPP, tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka dok je zahtjev tuženika za naknadom troška odbijen. Tužitelju je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 2.000,00 kn (Tbr. 7/2) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42) pa trošak tužitelja sveukupno iznosi 2.500,00 kn.

23. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

24. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana obzirom na vrijeme utuženja.

U Zagrebu 25. ožujka 2022.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku