REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: 1 Us I-1291/2021-10

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz G., ..., kojega zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika Službeničkog suda u Zagrebu, Maksimirska 63, radi teške povrede službene dužnosti, 25. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Službeničkog suda u Zagrebu, KLASA: UP/II-114-04/21-02/09, URBROJ: 514-30/10- 21-06 od 7. rujna 2021. i prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-114-04/21-03/1, URBROJ: 511-01-300-21-1 od 14. srpnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-114-04/21-03/1, URBROJ: 511-01-300-21-1 od 14. srpnja 2021. tužitelj je privremeno udaljen iz službe s danom izvršnosti tog rješenja zbog sumnje da je dana 1. travnja 2021. i 15. travnja 2021. počinio teške povrede službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. t. 2., 3., 4. i 13. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17 i 70/19, dalje: ZDS), a udaljenje iz službe traje do okončanja disciplinskog postupka pokrenutog pred tuženikom. Ujedno je određeno da za vrijeme udaljenja iz službe tužitelju pripada naknada plaće u iznosu od 80 % plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/21-02/09, URBROJ: 514-30/10-21-06 od 7. rujna 2021. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi u bitnome, da je osporavano rješenje tuženika obrazloženo paušalno, da se ne može ispitati te da je u istome pogrešno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je nesporno da je protiv njega pred Službeničkom sudom u Zagrebu pokrenut disciplinski postupak zbog teške povrede službene dužnosti, međutim smatra kako u smislu čl. 112. st. 1. ZDS nije ispunjen uvjet da bi navodno počinjenje teške povrede službene dužnosti koje mu se u navedenom postupku stavlja na teret bile takve prirode da bi ostanak u službi dok traje disciplinski postupak mogao štetiti interesima službe i to iz slijedećih razloga. Naime, tužitelj ističe kako tuženik prihvaća razloge koje je navelo prvostupanjsko tijelo te zauzima stav da je udaljenje iz službe u konkretnom slučaju opravdano međutim tužitelj navodi da je u čl. 2. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“, broj 141/11, dalje: Pravilnik) propisano kako se policijski službenik ne može smatrati odgovornim za povredu službene dužnosti dok se izvršnim rješenjem u disciplinskom postupku ne utvrdi njegova odgovornost, a čl. 3. istoga Pravilnika je propisano da će se prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koje čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanje odgovornosti policijskog službenika, razmatrati na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. Smatra da prvostupanjsko tijelo i tuženik nisu uzeli u obzir prilikom donošenja svojih odluka prethodno navedene odredbe sukladno načelu „in dubio pro reo“ koje se primjenjuju u disciplinskom postupku. Također smatra da je i neosnovano obrazloženje prvostupanjskog tijela u dijelu u kojem navodi da je tužitelj prekršio odredbu čl. 70. st. 5. Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj 110/15, 118/18 i 98/19, dalje: ZPD) te navedeno postupanje dovode u korelaciju s povredom takve prirode da bi ostanak u službi dok traje postupak mogao štetiti interesima službe te pojašnjava kako je takvo obrazloženje u potpunosti neosnovano obzirom da nije razjašnjeno radi li se o kršenju ZPD ili o povredi ZDS koja predstavlja tešku povredu službene dužnosti u smislu čl. 112. st. 1. ZDS. Nadalje tužitelj u odnosu na obrazloženje tuženika obrazlaže u tužbi radi čega zahtjev za provođenje kriminalističkog istraživanja protiv njega zbog sumnje na krivotvorenje službene dokumentacije ne predstavlja presuđenu stvar da bi se na temelju tog zahtjeva mogla donijeti nepobitna odluka o njegovom privremenom udaljenju iz službe, zatim navodi kako je paušalan zaključak tuženika kako činjenica stavljanja na teret zlouporabe položaja odnosno prekoračenje ovlasti u službi predstavlja dostatan razlog koji se ima smatrati povredom takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje disciplinski postupak, mogao štetiti interesima službe te navodi da nije jasno na temelju čega je bez ikakvog obrazloženja tuženik zauzeto takav stav pritom potpuno zanemarujući činjenicu da se u disciplinskom postupku policijski službenik ne može smatrati odgovornim za povredu službene dužnosti dok se izvršnim rješenjem ne utvrdi njegova odgovornost. Također osporava sadržajni opis teških povreda službene dužnosti iz razloga što da navedene povrede nije počinio te predlaže da se na tu okolnost u sporu provede dokaz njegovim saslušanjem i saslušanjem četiri svjedoka čija imena je naveo u tužbi. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je zatražio naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 18. ožujka 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Odredbom čl. 112. st. 1. ZDS propisano je da se rješenjem čelnika tijela službenika može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe. St. 4. istog članka propisano je da udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti.

9. Dakle za fakultativno udaljenje iz državne službe propisane su dvije pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, a to su da je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti i da je povreda takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe.

10. Iz stanja spisa predmeta slijedi da je protiv tužitelja pokrenut postupak zbog teških povreda službene dužnosti i to zbog sumnje:

1.) da je dana 1. travnja 2021. kao pirotehnički nadzornik - kontrolor kvalitete ovjerio izvješće u Dnevniku radilišta razminiranja 12 da su poslovi razminiranja na radilištu „Područje uz cestovni pojas kod naselja Glavace u Gradu Otočcu oznaka plana: PR-LSOTČ-040-08-20“ obavljani dana 1. travnja 2021. u vremenu od 08 do 17 sati iako u naravi navedeni poslovi nisu obavljani, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. t. 4. ZDS, opisanu kao zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi;

2.) da je propustio zabilježiti nepoštivanje propisanih mjera sigurnosti koje se odnose na nazočnost voditelja radilišta, nazočnost medicinskog tima te funkcionalnost veza na radilištu te naložiti razminiranje sukladno čl. 70. st. 5. ZPD, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. t. 2. ZDS, opisanu kao nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti;

3.) da je dana 1. travnja 2021. u evidenciju protuminskog djelovanja koja se vodi na informacijskom sustavu HCR-a unio neistinite podatke da je za tvrtku BIOS-F d.o.o. poslove razminiranja na radilištu „Područje LIZ cestovni pojas kod naselja Glavace u Gradu Otočcu oznaka Plana: PR-LSOTČ-040-08-20“ obavljalo 11 pirotehničara te da je obavljen kontrolni pregled, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. t. 3. ZDS, opisanu kao davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice;

4.) da je dana 15. travnja 2021. u 14:30 sati u prostorijama Hrvatskog centra za razminiranje u Zagrebu, ulice Avenija V. Holjevca 20c prišao voditelju Službe za kontrolu kvalitete I. P. te mu u vezi sa zaključkom Povjerenstva za kontrolu kvalitete uputio verbalnu prijetnju „ jesu li svjesni da će sada biti krvi do koljena?“ čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. t. 13. ZDS, opisanu kao ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe.

11. Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika slijedi da je tuženik u potpunosti prihvatio razloge koje je navelo prvostupanjsko tijelo te je i tuženik zauzeo stav da je udaljenje iz službe u konkretnom slučaju opravdano iz razloga što se tužitelju stavlja na teret zlouporaba položaja odnosno prekoračenje ovlasti u službi koja djela sama po sebi, s obzirom na društveni značaj funkcije koje obavlja Ministarstvo te s obzirom da se od državnog službenika očekuje da bude primjer u ponašanju i poštivanju zakona, radi o povredama takve prirode da bi svakako ostanak u službi sve dok traje taj postupak štetio interesima i ugledu službe. Tuženik je još obrazložio kako je i sama činjenica da je u odnosu na tužitelja zatraženo kriminalističko istraživanje radi postojanja sumnje na počinjenja kaznenog djela krivotvorenja službene dokumentacije dovoljan razlog da se tužitelja udalji iz službe.

12. Dakle, iz stanja spisa slijedi da je protiv tužitelja pokrenut postupak zbog teških povreda službene dužnosti, a prvostupanjsko tijelo i tuženik su sagledavajući djela koja su tužitelju stavljaju na teret, način na koji su ta djela počinjena te sagledavajući opis poslova i zadataka koji su tužitelju određeni, zaključili da bi njegov ostanak u službi, dok traje postupak zbog teške povrede službene dužnosti doveo do postojanja opasnosti od ponavljanja istih djela, što bi štetilo interesima službe, a s tim zaključkom se slaže i Sud.

13. Naime, sama činjenica da postoji i minimalna sumnja da je tužitelj zlouporabio svoj položaj ili prekoračio svoje ovlasti u službi te da je propustio poduzeti potrebne radnje na koje je ovlašten upravo radi sprečavanja nezakonitosti je dovoljna da ga se privremeno udalji iz službe dok se ne okončana disciplinski postupak za ta djela. Stoga su svi ostali navodi tužitelja irelevantni.

14. Ovdje još valja ukazati kako se u upravnoj stvari udaljenja iz službe ne odlučuje o tome je li tužitelj zaista disciplinski odgovoran za počinjenje navedenih djela, jer se o tome odlučuje u posebnom postupku, a ovdje se odlučuje o tome da li postoje propisane pretpostavke za udaljenje državnog službenika, a odlučne činjenice su pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti koji postupak je u odnosu na tužitelja nesporno pokrenut i opis djela koji se službeniku stavlja na teret.

15. Stoga je Sud odbio u sporu provesti dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi, jer je tužitelj predložio provođenje tih dokaza na okolnost postojanja njegove disciplinske odgovornosti, o čemu se ne odlučuje u ovom postupku.

16. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 25. ožujka 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).