Poslovni broj: 14 UsI-2745/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Anđe Klišanin, u upravnom sporu tužiteljice: doc. prim. dr. sc. B. P. M., dr. med., iz S., …,

zastupana po opunomoćeniku H. B., odvjetniku u S., …, protiv

tuženika: Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, kojeg zastupa opunomoćenica A. D. G., diplomirana pravnica i zaposlenica, radi priznavanja uže specijalizacije, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene dana 18. ožujka 2022. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, dana 25. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/I-131-04/…, URBROJ: 534-07-2-2/… od dana 5. ožujka 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremeno podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/I-131-04/…, URBROJ: 534-07-2-

2/… od dana 5. ožujka 2021., tužiteljica je, u bitnom, navela da tuženik u potpunosti pogrešno tumači čitav Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“ broj 38/2018), a onda posljedično i njegove pojedine odredbe. Predmetni Pravilnik da predstavlja specijalni propis u odnosu na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 100/11. 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 - ispravak, 6/17, 89/17, 90/17 i 91/17). Pravilnikom o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“ broj 38/2018) da se uređuje postupak stjecanja statusa specijalista iz uže specijalizacije, a osobe koje temeljem njega stječu prava da su mogle zahtjev za stjecanje statusa specijalista iz uže specijalizacije podnijeti u roku od 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu (3. svibnja 2018.). Dakle, iz gore navedenog da je vidljivo da je podnošenje predmetnog zahtjeva tužiteljice pravno dopušteno, moguće i podneseno u propisanom roku, što da je i rezultiralo priznavanjem prava na stjecanje statusa specijalista uže specijalizacije iz ginekološke onkologije prethodnim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-131-04/…, UR.BROJ: 534-04-2-1/… od dana 8. listopada 2020. Pravilnik o

stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“ broj 38/2018), kao specijalni propis u odnosu na osnovni Pravilnik o specijalizacijama, da u svojem čl. 1. st. 3. i 4. propisuje da druga uža specijalizacija može biti priznata i specijalistima iz uže specijalizacije kojima uža specijalizacija sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 100/11, 133/11. 54/12. 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 - ispravak, 6/17, 89/17, 90/17 i 91/17) nije temeljena na osnovnoj specijalizaciji. Dakle, da specijalni propis posve izričito propisuje da je dopušteno priznati užu specijalnost specijalistima kojima ta uža specijalizacija koja se ima priznati nije temeljena na osnovnoj specijalizaciji. Iz navedenog da je razvidno da je specijalni propis donesen upravo s ciljem da u specifičnim okolnostima, specijalistima koji rade dugi niz godina te na tom polju znanstveno i stručno djeluju i rade poslove uže specijalnosti koja je usko vezana uz njihovu osnovnu, a izvorno pripada drugoj osnovnoj specijalizaciji, steknu status upravo užeg specijalista iz te druge osnovne djelatnosti kojoj su toliko posvećeni. Budući je riječ o vrlo specifičnom načinu priznavanja uže specijalnosti da je tužiteljica pribavila pozitivno mišljenje neposrednog voditelja ustrojstvene jedinice zdravstvene ustanove u kojoj specijalist radi, pozitivno mišljenje stručnog vijeća zdravstvene ustanove ili ustanova gdje specijalist radi ili je radio u zadnjih deset godina, te pozitivno mišljenje nadležnog stručnog društva, odnosno pozitivnog mišljenja nadležnog stručnog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Dakle, da je vidljivo da je tužiteljica ispunila sve formalne uvjete koje traži Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“ broj 38/2018), a onda i sve materijalne uvjete kako je netom opisano pa je očito da rješenjem kojim je tužiteljici priznat status užeg specijalista, a koje se pobijanim rješenjem ukida, nije grubo povrijeđen nikakav materijalni propis. Nadalje, da je tužiteljica dodatno osnažila i obrazložila svoj zahtjev priloživši popis znanstvenih radova s temom iz ginekološke onkologije u časopisima koji se indeksiraju u C. C., kao i u drugim indeksnim publikacijama te popis broja kongresnih sažetaka objavljenih na temama iz područja uže specijalizacije ginekološke onkologije. Tema njezine doktorske disertacije da je bila tema iz ginekološke onkologije "Povezanost izraženosti E- kadherina i učinkovitosti prvolinijske kemoterapije kod seroznog karcinoma jajnika", kao i činjenicu da je aktivni istraživač u brojnim kliničkim studijama koje su pridonijele primjeni novih lijekova u ginekološko-onkološkoj kliničkoj praksi. Slijedom svega naprijed navedenog da predlaže sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

2. Opunomoćenik tužiteljice je na ročištu kod ovog Suda dana 18. ožujka 2022. naveo da se protivi navodima iz odgovora na tužbu. Tuženik da navodima iz odgovora na tužbu želi dovesti sud u zabludu pokušavajući prikazati da ukoliko bi tužiteljici bila priznata uža specijalnost da bi ista moga obavljati poslove specijalista ginekologije, što da naravno nije točno. Naime, da tužiteljica duži niz godina sudjeluje kao onkolog isključivo u timovima koji donose odluke za pacijentice iz područja ginekološke onkologije, a što da je upravo obuhvaćeno predmetnom užom specijalnošću, zbog čega da je i donesen specijalni propis koji uz stroge uvijete daje pravo takvim specijalistima steći predmetni naslov užeg specijalista. Posebno da se ukazuje na činjenicu da je tužiteljici od strane ginekološko-onkološkog društva kojem pripadaju najveći stručnjaci u Hrvatskoj iz predmetne uske grane u medicini izdano pozitivno mišljenje za stjecanjem predmetnog statusa uže specijalnosti tužiteljice kojeg da je tuženik prvotno istoj priznao pa ga sada ukida Slijedom navedenog da se predlaže prihvatit tužbeni zahtjev. U konkretnom da se ne radi o situaciji oglednog spora pa da u slučaju da su u sličnim situacijama tužbeni zahtjevi odbijeni da to nikako ne može biti slučaj kod tužiteljice jer da se zasigurno radi o bitno drugačijim dokazima, pri čemu se poglavito ukazuje na činjenicu pozitivnog mišljena ginekološko-onkološkog društva dok u drugim predmetima zasigurno ne postoji pozitivno mišljenje krovne organizacije iz temeljene specijalizacije kao što je ovdje slučaj. Upravo specijalnim pravilnikom da je propisana mogućnost stjecanja uže specijalnosti specijalistima kojima da to nije propisano kao njihova temeljna specijalnost, a upravo jer rade specifične poslove uže specijalnosti koja se u najužem smislu preklapa sa njihovom temeljnom specijalnošću, pa da je zato i donesen specijalni propis koji da je kao takav u primjeni ispred osnovnog pravilnika o specijalizacijama. Ujedno je opunomoćenik tužiteljice popisao trošak ovog upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da propisi koji uređuju područje specijalizacija doktora medicine su: Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj br. 150/08. 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 35/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/12, 82/13, 22/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 131/17 ), Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15. 70719 i 47/29), Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 - ispravak, 6/17, 89/17 - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 90/17 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 91/17

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) (u daljnjem tekstu Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine), Prilog I. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 111/09, u daljnjem tekstu: Prilog I. Pravilnika) i Pravilnik o stjecanju statusa specijalista uže specijalizacije („Narodne novine“, broj 38/18). Pobijano rješenje tuženika od dana 5. ožujka 2021. da je pravilno i na zakonu zasnovano i da je tuženik vodeći računa o posljedicama temeljem čl. 129. st. 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) ukinuo rješenje tuženika od dana 8. listopada 2020. obzirom da je tim rješenjem povrijeđen materijalni propis Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, a člankom 38. cit. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine da je preuzet Popis i program užih specijalizacija iz Priloga I. Pravilnika. Tužiteljica da nije redovnim putem mogla steći užu specijalizaciju iz ginekologije i opstetricije-ginekološke onkologije na način da joj tuženik odobri užu specijalizaciju iz ginekološke onkologije, da temeljem članka 142. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti položi ispit iz uže specijalizacije, pa nije mogla ni temeljem radnog iskustva steći užu specijalizaciju iz ginekološke onkologije, iz razloga jer je uža specijalizacija ginekološke onkologije nastavak usavršavanja specijalista ginekologije i opstetricije, te da je završena specijalizacija ginekologije i opstetricije uvjet za nastavak usavršavanja u užoj specijalnosti. Prilog I. Pravilnika da propisuje program uže specijalizacije iz ginekološke onkologije pod brojem 25.c da se „Uža specijalizacija iz ginekološke onkologije obavlja u trajanju od dvije godine nakon završene osnovne specijalizacije iz ginekologije i opstetricije, a može je obavljati doktor medicine specijalist ginekolog opstetričar koji ima dvije ili više godine specijalstičkog staža.“ Uvidom u Prilog I. Pravilnika da se može utvrditi da više specijalizacija nema propisanu užu specijalizaciju: obiteljska medicina, medicina rada i sporta, školska medicina, medicinska mikrobiologija s parazitologijom, transfuzijska medicina, radioterapija i onkologija, nuklearna medicina, dječja kirurgija, neurokirurgija, klinička farmakologija s toksikologijom i patološka anatomija. Stjecanje kompetencija da je uvedeno u programima specijalizacija propisanim Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine koji da propisuje program specijalizacije iz onkologije i radioterapije trajanja 60 mjeseci (5 godina) s propisanim stjecanjem znanja, vještina i kompetencija. Nova specijalizacija iz onkologije i radioterapije da je usklađena sa specijalizacijom radioterapije i onkologije propisanom Direktivom 2005/36/EC o priznavanu stručnih kvalifikacija (u daljnjem tekstu: Direktiva) i sadržajem specijalizacije te europskim standardima koji propisuje Europske udruge medicinskih specijalista (UEMS). Specijalizacija onkologije i radioterapije iz Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine da je upisana u točki 5.1.3. Priloga V. Direktive. Doktori medicine specijalisti koji da su ranije stekli svoje stručne kvalifikacije specijalist da su priznati u stečenim pravima temeljem čl. 46. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Osim toga, da Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisuje 48 specijalizacija, koje zadovoljavaju potrebe stanovništva i organizacije zdravstvenih ustanova, a da samo doktori medicine specijalisti određene grane nastavljaju usavršavanje za određena uža specifična područja, koja su dio te određene specijalizacije. Specijalisti onkologije i radioterapije da su visoko kvalificirani stručnjaci koji da obavljaju svoju djelatnost u najsloženijim liječenjem u zdravstvenim ustanovama tercijarne razine (kliničkim ustanovama) u suradnji sa specijalistima drugih specijalnosti. Nadalje, u važećem Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine da su mnogobrojne nekadašnje uže specijalizacije iz opće kirurgije i interne medicine (npr. abdominalna kirurgija, vaskularna kirurgija, gastroenterologija, endokrinologija i dijabetologija i dr.) propisane kao samostalne (osnovne) specijalizacije, usklađene s Direktivom i UEMS-om i upisane u točki 5.1.3. Priloga V. Direktive. Dakle, samo manji broj specijalizacija da ima užu specijalizaciju i da se radi o uskim i specifičnim poslovima specijalista određene grane specijalizacije, za koje da je potreban nastavak usavršavanja od dvije godine. Neosnovan da je navod tužiteljice da je Pravilnik o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti lex specialis u odnosu na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine da uređuje grane specijalizacija, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija, način polaganja specijalističkog ispita, odnosno ispita uže specijalnosti i uvjete za ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačka društva i zdravstvene radnike koji da obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža temeljem čl. 139. st. 2. i čl. 140. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije da propisuje uvjete za priznavanje statusa uže specijalizacije temeljem čl. 142. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Članak 1. st. 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti da propisuje da status specijalista iz uže specijalizacije može biti priznat samo iz jedne uže specijalizacije, dok st. 3. toga članka da propisuje mogućnost priznavanja druge uže specijalizacije, ako ta specijalizacija prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju postala osnovna specijalizacija. Specijalizacija iz radioterapije i onkologije da je u važećem Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine samo izmijenila naziv u onkologija i radioterapija, ali da nikada nije bila propisana kao uža specijalizacija pa da se čl. 1. st. 3. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti ne primjenjuje na specijaliste radioterapije i onkologije. Čl. 1. st. 4. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti da propisuje da druga uža specijalizacija može biti priznata i specijalistima iz uže specijalizacije kojima uža specijalizacija sukladno Pravilniku iz stavka 3. toga članka, nije temeljena na osnovnoj specijalizaciji. Navedena odredba da se ne odnosi na specijaliste radioterapije i onkologije jer da ta specijalizacija nikada nije bila propisana kao uža specijalizacija. Specijalisti ginekologije i opstericije da rade različite poslove i liječenje od specijalista radioterapije i onkologije. Specijalisti radioterapije i onkologije da ne provode operacije ni preglede pacijentica iz područja ginekologije i opstericije kao ni iz uže specijalizacije ginekološke onkologije. Specijalisti onkologije i radioterapije da nemaju bazično znanje ni vještine specijalista ginekologije i opstetricije. Specijalisti ginekologije i opstetricije - uži specijalisti ginekološke onkologije da provode: ranu detekciju ginekološkog raka, terapijski postupak bolesnica s rakom ženskih genitala, praćenje bolesnica s ginekološkim rakom nakon završene terapije, operacije te sve postupke koji proizlaze iz programa uže specijalizacije ginekologije i opstetricije - ginekološke onkologije i dr. Slijedom gore navedenog da Ministarstvo zdravstva kao tuženo tijelo predlaže Upravnom sudu u Splitu da donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev.

4. Opunomoćenica tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 18. ožujka 2022. navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu te da ističe kako je Upravni sud u S. i u O. prihvatio zakonitost ovakvih rješenja tuženika.

Pravilnik o specijalističkom usavršavanju dr. med. da nema propisanu užu specijalizaciju radioterapije i onkologije. Također, da postoji jedan dopis Hrvatskog društava za onkologiju i radioterapiju kojim se potvrđuju navodi tuženika. Nadalje, da je neosnovan navod opunomoćenika tužiteljice da je Pravilnik o stjecanju statusa specijalista uže specijalnosti lex. specialis u odnosu na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, a isto da je obrazloženo u odgovoru na tužbu.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/I-131-04/…, URBROJ: 534-07-2-2/… od dana 5. ožujka 2021. ukinuto je rješenje Ministarstva zdravstva KLASA: UP/I-131-04/…, URBROJ: 534-04-2-1/… od dana 8. listopada 2020., a kojim rješenjem je priznat doc. dr. sc. B. P. M. dr. med. specijalistu radioterapije i onkologije, ovdje tužiteljici, status specijalista uže specijalizacije iz ginekološke onkologije.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava dana 18. ožujka 2022. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, a na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje u tekstu: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je, u smislu odredbe čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Člankom 181. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18; dalje: Zakona) propisano je da grane specijalizacije, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija te akreditacijskih područja utvrđuje pravilnikom ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora.

11. Odredbom čl. 183. st. 3. Zakona propisano je kako standarde za prijam specijalizanata i način polaganja specijalističkog ispita odnosno ispita iz uže specijalizacije te za određivanje ovlaštenih zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava i zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža pravilnikom propisuje ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora.

12. Iz odredbe čl. 184. st. 1. Zakona proizlazi da nakon uspješno završenog programa specijalizacije kandidat polaže specijalistički ispit pred ispitnom komisijom i stječe pravo na naziv specijalista određene specijalnosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da nakon uspješno završenog programa iz uže specijalizacije kandidat polaže ispit pred ispitnom komisijom i stječe pravo na naziv područja uže specijalnosti. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se iznimno od stavka 2. ovoga članka, status uže specijalizacije priznat pod mjerilima koje pravilnikom utvrđuje ministar, dok je stavkom 4. istog članka propisano da članove ispitne komisije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imenuje ministar iz redova priznatih stručnjaka određenih specijalnosti.

13. Prema odredbi čl. 85. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21; dalje: ZUP-a) dostava se obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava).

14. U skladu s odredbom čl. 90. st. 1. ZUP-a dostava se stranci obavlja na adresu koja je naznačena u zahtjevu za pokretanje postupka, odnosno na adresu mjesta na kojem se stranka trenutačno nalazi.

15. Sukladno odredbi čl. 129. ZUP-a nezakonito rješenje se može poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu (st. 1.). U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja (st. 3.). U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke (st. 4.).

16. Člankom 1. st. 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 69/16, 6/17, 89/17, 90/17, 91/17 i 100/18) propisano je da se tim Pravilnikom utvrđuju grane specijalizacija doktora medicine, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija, uvjeti koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i doktori medicine koji obavljaju privatnu praksu za obavljanje specijalizacije, način provođenja specijalizacija i užih specijalizacija te način polaganja specijalističkog ispita.

17. Odredbom čl. 3. st. 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisano je da je Popis specijalizacija iz stavka 1. toga članka tiskan u Prilogu I. toga Pravilnika i njegov je sastavni dio te da je pod brojem 30. navedena specijalizacija iz onkologije i radioterapije, a pod brojem 11. specijalizacija iz ginekologije i opstetricije.

18. Iz Priloga br. II Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine proizlazi kako je istim propisan program specijalizacija i užih specijalizacija i to sukladno točki 11. uže specijalizacije ginekologije i opstetricije koja, između ostalih obuhvaća i specijalizaciju ginekološke onkologije kao nastavak usavršavanja specijalista ginekologije i opstetricije.

19. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije („Narodne novine“, br. 3/18) propisano je da se tim Pravilnikom uređuje postupak stjecanja statusa specijalista iz uže specijalizacije (stavak 1.). Status specijalista iz uže specijalizacije može biti priznat samo iz jedne uže specijalizacije (st. 2.). Iznimno od st. 2. tog članka, specijalistima koji su stekli pravo na naziv područja uže specijalizacije, odnosno kojima je priznata uža specijalizacija, a koja je prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine osnovna specijalizacija, može se priznati druga uža specijalizacija (st. 3.). Druga uža specijalizacija može biti priznata i specijalistima iz uže specijalizacije kojima uža specijalizacija sukladno Pravilniku iz stavka 3. ovoga članka, nije temeljena na osnovnoj specijalizaciji (st. 4.).

21. Prema odredbi članka 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije doktorima medicine specijalistima bez uže specijalizacije, koji se bave određenom propisanom užom specijalnošću najmanje deset godina može se, na temelju pribavljenih mišljenja iz članka 4. toga Pravilnika o njihovom radu na području uže specijalnosti, priznati status specijalista uže specijalizacije.

22. U skladu s odredbom članka 5. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije zahtjev za stjecanje statusa specijalista iz uže specijalizacije uz predočenje pisanih dokaza iz čl. 2., 3. i 4. toga Pravilnika, Ministarstvu zdravstva podnosi doktor medicine specijalist.

23. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/I-131-04/… utvrđeno je: da je tužiteljica doc. prim. dr. sc. B. P. M., dr. med., specijalist radioterapije i onkologije, podnijela tuženiku dana 27. ožujka 2019. zahtjev za priznavanje statusa specijalista iz uže specijalizacije ginekološke onkologije; da je tužiteljica zahtjevu priložila pozitivno mišljenje Kliničkog bolničkog centra S. UR.BROJ: 2181- … od dana 28. veljače 2019., pozitivno mišljenje KBC S., Klinike za onkologiju i radioterapiju od dana 18. veljače 2019., odluku Stručnog vijeća KBC S. KLASA: 110-01/… od dana 13. ožujka 2019., pozitivno mišljene Hrvatskog liječničkog zbora, Hrvatskog društva za ginekološku onkologiju od dana 6. ožujka 2019., pozitivno mišljenje Hrvatskog onkološkog društva od dana 28. veljače 2019., potvrdu KBC S. od dana 8. veljače 2019. i odobrenje za samostalan rad Hrvatske liječničke komore za tužiteljicu; da je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-131-04/…, URBROJ: 534-04-2-1/… od dana 9. travnja 2020. odbacio zahtjev

tužiteljice za priznavanjem statusa specijalista uže specijalizacije iz ginekološke onkologije; da je tužiteljica protiv rješenja o odbačaju pokrenula upravni spor, ali da je u tijeku upravnog spora tuženik donio novo rješenje KLASA: UP/I-131-04/… URBROJ: 534-04-2-1/.… od dana 8. listopada 2020. kojim je poništio rješenje o odbačaju te tužiteljici priznao status specijalista uže specijalizacije iz ginekološke onkologije; osporenim rješenjem tuženik je ukinuo rješenje KLASA: UP/I-131-04/…, URBROJ: 534-04-2-1/… od dana 8. listopada 2020. kojim je tužiteljici bio priznat status specijalista uže specijalizacije iz ginekološke onkologije.

24. Najprije je potrebno istaći da stajalište tuženika, kako tužiteljici nije moguće priznati status uže specijalizacije ginekološke onkologije kao specijalisti radioterapije i onkologije, na temelju odredbi Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije vezano za odredbe Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, jer isti ne predstavljaju takve pravne temelje, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud pa je tuženik pravilno postupio kada je ukinuo svoje ranije rješenje KLASA: UP/I-131- 04/…, URBROJ: 534-04-2-1/… od dana 8. listopada 2020.

25. Naime, Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine nije propisana uža specijalizacija za specijalizaciju radioterapije i onkologije, stoga doc. prim. dr. sc. B. P. M., dr. med. specijalistu radioterapije i onkologije, ovdje tužiteljici, nisu mogla pripasti prava stjecanja statusa užeg specijaliste temeljem tog Pravilnika. Također, navedeno nije mogla steći niti Pravilnikom o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije obzirom da je odredbom čl. 2. toga Pravilnika propisano da istu mogu steći doktori medicine specijalisti bez uže specijalizacije, koji se bave određenom propisanom užom specijalnošću najmanje deset godina. Obzirom na navedeno, rješenjem od dana 8. listopada 2020. povrijeđen je materijalni propis, a kako je stranka tim ranijim rješenjem tuženika stekla prava, to je po prirodi upravne stvari i posljedicama ocijenjeno da, primjenom čl. 129. st. 3. ZUP-a, takvo rješenje valja ukinuti, a s kojim obrazloženjem osporenog rješenja se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

26. Dakle, ovaj Sud smatra kako je tuženik u upravnom postupku valjano utvrdio da nema pravne osnove za priznavanje tužiteljici, specijalistu radioterapije i onkologije, statusa specijalista uže specijalizacije iz ginekološke onkologije, a sve to iz razloga što Prilogom br. II. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine za specijalizaciju radioterapije i onkologije nije propisana uža specijalizacija, dok je kao uža specijalizalizacija ginekologije i opstetricije propisana, između ostalih, upravo ginekološka onkologija, slijedom čega proizlazi da se uža specijalizacije iz ginekološke onkologije može priznati samo specijalistima ginekologije i opstetricije, a ne specijalistima radioterapije i onkologije, te je završena specijalizacija ginekologije i opstetricije uvjet za nastavak usavršavanja u toj užoj specijalnosti.

27. Pri tome, odredba čl. 2. Pravilnika o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije odnosi se samo na one doktore medicine specijaliste bez uže specijalizacije, koji se istom bave najmanje deset godina, glede kojih je Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisana mogućnost uže specijalizacije, tako da nisu osnovane tvrdnje tužiteljice kako je Pravilnik o stjecanju statusa specijalista iz uže specijalizacije poseban propis u odnosu na Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, kada prvi regulira postupak stjecanja statusa specijalista iz uže specijalizacije, dok drugi regulira koja grana specijalizacije uopće može imati užu specijalizaciju.

28. Stoga, navodi tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom ovog upravnog spora nisu bili od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, a po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice te je, suprotno navodima tužiteljice, tuženik donio u cijelosti pravilnu i zakonitu odluku.

29. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

30. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I. 31. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška (koji je opunomoćenik tužiteljice istaknuo na ročištu kod ovog Suda dana 18. ožujka 2022.), valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljičin zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 25. ožujka 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužiteljice H. B., odvjetniku u S., …,

…, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu zdravstva, Zagreb, Ksaver 200a uz zapisnik o objavi,

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.