Poslovni broj: Usž-3931/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. R. d.o.o. u stečaju, R., kojeg zastupa opunomoćenik I. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., K. i partneri d.o.o., R., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Z., radi priznavanja prirodne izvorske vode, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-185/2021-15 od 27. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-185/2021-15 od 27. kolovoza 2021.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-310-27/19-01/01, urbroj: 525- 14/0881-20-40 od 30. prosinca 2020., te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbija se zahtjev tužitelja za priznavanje vode trgovačkog naziva S. R., sa izvora S. R., mjesta korištenja izvora S. R., Republika Hrvatska, kao prirodne izvorske vode.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, upire na pogrešno stajalište prvostupanjskog suda, te je mišljenja kako je sasvim jasno da tuženik tijekom postupka nije dokazao da priloženi ispitni izvještaji tužitelja ne ukazuju da je kvaliteta uzorkovane vode niža od one određene zakonom. Prvostupanjski sud je, bez provođenja ikakvog dokaznog postupka, istaknuo da postupak koji je tužitelj proveo pri uzorkovanju može utjecati na broj mikroorganizama u vodi, ali nije dokazao da je takav postupak stvarno utjecao na rezultate provedene analize. Razlika između mogućnosti utjecaja i stvarnog utjecaja je ogromna te je tužitelj tijekom čitavog postupka pokušao dokazati da nikakvog utjecaja na rezultate analize nije bilo. U smislu navedenog, priložio je izvješće ovlaštenog zavoda, javne ustanove A. Š. iz Z., ali i predložio da se provede uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku odgovarajuće struke kako bi se dobio konačni odgovor u okviru ovog postupka je li postupak uzorkovanja vode proveden ispravno te da li voda odgovara uvjetima da bi nosila naziv izvorska voda. Smatra da prvostupanjski sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao samostalno donijeti valjani sud o navedenom problemu, ali je, unatoč tomu, odbio prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja bez ikakvog valjanog obrazloženja, a svoju odluku je utemeljio samo na tvrdnjama tuženika koje nisu potvrđene nikakvim neovisnim stavom stručnih osoba – vještaka. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da je sud nezakonito odbio njegov prijedlog za provođenjem dokaza vještačenjem, čime je postupio protivno pravilima postupka jer strankama nije omogućio ravnopravno sudjelovanje u postupku te tužitelju nije omogućio dokazivanje činjenica koje mu idu u prilog, a posljedično tome, pogrešno je utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava. Predlaže ovom Sudu osporenu presudu poništiti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode neosnovanim, iz razloga koje je već naveo u osporenom rješenju i očitovanju na tužbu. Ponavlja da razlog njegovoj odluci leži u tome što tužitelj u tijeku upravnog postupka nije dokazao mikrobiološku čistoću vode na izvoru budući da analize nisu rađene na reprezentativnom uzorku. Naime, voda je uzorkovana sa slavine u pogonu koja je spojena na spremnik vode koji se nalazi nakon uređaja za mikronsku filtraciju gdje se koriste filteri veličine 1 mikron pa, budući da veličina određenih mikroorganizama prelazi 1 mikron, na filteru navedene veličine pora se zadržavaju svi takvi mikroorganizmi, što znači da prolaz vode kroz ovaj filter može promijeniti broj živih mikroorganizama, a što pak nije dopušteno, sukladno članku 10. stavku 3. Pravilnika o prirodnim mineralnim, prirodnim izvorskim i stolnim vodama ("Narodne novine", broj: 85/19. – dalje u tekstu: Pravilnik). U prilog odluci tuženika u upravnom postupku išla je i činjenica da je u objektu punionice vode tužitelja zatečen uređaj za obradu vode zrakom obogaćenim ozonom (postupak koji je uvjetno dozvoljen i kojeg je potrebno prijaviti tuženiku i ishoditi odobrenje za korištenje). S tim u vezi napominje da je tužitelj tijekom upravnog postupka prvotno dostavio izjavu da koristi takvu obradu pa ju je porekao, da bi se tijekom očevida na kraju izjasnio da se obrada zrakom obogaćenim ozonom ipak koristi, ali samo za vodu koja se izvozi u Saudijsku Arabiju, što nije mogao ničim potkrijepiti, budući je posljednja evidencija obrade vode zrakom obogaćenim ozonom vođena 2014. godine. Pritom tuženik ukazuje da je voda za hrvatsko tržište punjena na istoj tehnološkoj liniji kao i voda za Saudijsku Arabiju, iako se u oba slučaja smiju primjenjivati različiti tehnološki postupci. Uvažavajući sve okolnosti, tuženik nije prihvatio analitička izvješća uzorkovana sa slavine u pogonu K1 nakon navedenih tehnoloških postupaka, već je zatražio zaključkom dopunu dokumentacije s rezultatima analitičkih izvješća vode sa izvora koja nije uzorkovana na slavini u pogonu nakon primjene tehnoloških postupaka, a kako bi se dokazalo da je voda mikrobiološki čista na izvoru te da niti nema potrebe za bilo kakvim obradama koje mogu promijeniti, odnosno smanjiti broj živih mikroorganizama. Međutim, tužitelj je to propustio napraviti te je, unatoč jasnim upozorenjima tuženika, voda ponovno uzorkovana na istoj slavini u pogonu, što je i potvrdio službeni uzorkivač Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Nastavno se tuženik opširno osvrće na ispitne izvještaje koje je tužitelj dostavio, pa tako i na analitičko izvješće Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. A. Š., iz kojih je razvidno da je došlo do smanjenja broja živih mikroorganizama. Na kraju ističe da je tužitelj, dokazima koje je dostavio sudu tijekom upravnog spora, htio dokazati da je voda sukladna mikrobiološkim zahtjevima prije i nakon postupka mikrofiltracije, a zapravo je dokazao da se broj živih mikroorganizama smanjio u uzorku nakon mikrofiltracije u odnosu na uzorak prije tog postupka. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatra osporenu presudu na zakonu utemeljenom, tuženik predlaže ovom Sudu žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da, sukladno relevantnim odredbama Pravilnika na koje se izrijekom pozvao, tužitelj nije dostavio propisanu dokumentaciju kojom bi dokazao da je izvorska voda (čije je priznavanje tražio) mikrobiološki čista na izvoru, a što podrazumijeva dostavu analitičkog izvješća uzorka vode na kojoj nije proveden postupak koji će utjecati na fizikalno-kemijski ili mikrobiološki sastav vode. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, iz spisu priloženih geološkog i hidrogeološkog izvještaja, te ispitnih i analitičkih izvještaja (uzorci vode uzeti na izvorištu vode i na slavini nakon provedbe postupka mikrofiltracije) na koje se izrijekom poziva i tuženik u rješenju, kao i ispitnog izvještaja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. A. Š., na koji tužitelj ukazuje u žalbi, nesporno proizlazi da tužitelj nije dokazao mikrobiološku čistoću vode na izvoru, već je dostavio ispitna izvješća za vodu uzorkovanu na slavini u postrojenju K1, iz kojih je razvidno da je nakon obrade (mikronskom filtracijom) u uzorku vode došlo do smanjenja broja živih mikroorganizama, a što, sukladno članku 10. stavku 3. Pravilnika, čini zapreku da se takva voda prizna kao prirodna izvorska voda, kako to osnovano zaključuje i prvostupanjski sud.
8. Pritom se prvostupanjski sud osnovano pozvao na navode iz rješenja i odgovora na tužbu, u kojima je tuženik dao detaljnu i argumentiranu analizu razloga kojima se rukovodio ocjenjujući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje vode trgovačkog naziva S. R. kao prirodne izvorske vode, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
9. Sud nalazi neosnovanim i prigovor tužitelja usmjeren na bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog neprovođenja predloženog vještačenja. Naime, a sukladno članku 33. stavku 3. ZUS-a, sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, ali je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio osnovano ocjenjujući da predloženi dokaz nije odlučan za rješavanje ovog spora kraj ostalih dokaza koji prileže spisu (analitička izvješća), a koji su, i po ocjeni ovoga Suda, dostatni za donošenje zakonite odluke u ovoj stvari. Ovo tim više jer je zakonom propisane isprave s tim u vezi (ispitna izvješća uzimanjem odgovarajućih uzoraka) tužitelj bio dužan dostaviti već uz zahtjev, a najkasnije tijekom upravnog postupka, što je propustio učiniti, na koju okolnost se osnovano osvrnuo i tuženik na raspravi održanoj 19. kolovoza 2021. pred prvostupanjskim sudom. Kod toga ovaj Sud nalazi potrebnim dodatno ukazati na sadržaj tuženikovog odgovora na tužbu, u kojem je tuženik posebno istaknuo da tužitelj u bilo kojem trenutku može ponovno podnijeti zahtjev za priznavanje vode S. R. kao prirodne izvorske vode, kojem će se udovoljiti ako dostavi propisanu dokumentaciju i ispuni sve propisane zahtjeve, s tim da za vrijeme trajanja samog postupka, tužitelj može nastaviti s proizvodnjom vode koju može stavljati na tržište pod nazivom stolna voda.
10. Kako, dakle, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 25. ožujka 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
