Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-168/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., protiv ovršenice S. M., OIB: .., iz R., zastupane po punomoćniku N. F., odvjetniku iz R., radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Ovr- 702/2021-5 od 3. studenog 2021., 25. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Ovr-702/2021-5 od 3. studenog 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„Odbacuje se prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim po zahtjevu za naplatu od 14. svibnja 2021. ovrhovoditelja protiv ovršenika, temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-455/2010 od 9. travnja 2010. donesenog po javnom bilježniku M. B., kao nedopušten."
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je ovršenica 10. studenog 2021. zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se Zakon na odgovarajući način primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da prihvati prijedlog ovršenice ili da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovršenica je podnijela prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji (dalje: FINA) podnio zahtjev za naplatu protiv nje temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-455/10 od 9. travnja 2010. donesenog po javnom bilježniku M. B., da je ovrhovoditelj istu osnovu za plaćanje već podnio FINA-i na prisilnu naplatu 8. ožujka 2012., koju je ona evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, a nakon što je utvrdila nemogućnost izvršenja predmetne osnove za plaćanje istu da je prestala izvršavati 4. kolovoza 2018. Ponovno zavođenje iste osnove za plaćanje u Očevidnik da je protivno svrsi čl. 12. Zakona o provođenju ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 - dalje: ZPONS), a koje stajalište da je zauzela i sudska praksa u presudama Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr- 195/2020-3 od 12. lipnja 2020. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I- 1686/2019 od 23. ožujka 2021.
5.1. Prvostupanjski sud se donoseći pobijanu odluku pozvao na čl. 209. st. 1. OZ-a kojim je propisano da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud te na čl. 210. st. 1. OZ-a kojim je propisano da nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
5.2. Obzirom da je naplata na računu ovršenice zatražena na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, dakle na ovršnoj ispravi koja nije predviđena kao jedna od osnova za pokretanje postupka izravne naplate po čl. 209. st. 1. OZ-a, to da ovršenica ne može svoja prava štititi pravnim sredstvom predviđenim čl. 210. st. 5. OZ-a koje se odnosi jedino na postupak izravne naplate.
5.3. Protiv ovršenice da se ne vodi postupak izravne naplate, već postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koji je uređen čl. 284. OZ-a kojim je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je st. 5 istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. ovoga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Zbog toga da je ovršenica svoja prava mogla zaštititi samo na način propisan čl. 284. st. 5. OZ-a.
5.4. Prvostupanjski sud je prijedlog ovršenice razmotrio i s aspekta žalbe po proteku roka te je zaključio, polazeći od sadržaja prijedloga, da se ne može raditi o žalbi po proteku roka jer da nije iznesen niti jedan razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, a iz kojih razloga je sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a moguće protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu nakon proteka roka.
5.5. Prvostupanjski sud se osvrnuo i na sudsku praksu na koju se pozvala ovršenica te je zaključio da se sudska praksa prema kojoj se ista osnova ne može dva puta zavesti u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje odnosi isključivo na sudsku ovrhu i to u smislu da nije dopušteno u istom ovršnom postupku predložiti da se rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ponovo zavede u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje nakon što je FINA temeljem čl. 12. ZPONS-a prestala s izvršavanjem predmetnog rješenja o ovrsi, već je eventualno moguće predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, u protivnom će sud obustaviti ovršni postupak. Nakon obustave postupka ovrhovoditelj da uvijek može podnijeti novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika budući postoji mogućnosti da je ovršenik u međuvremenu stekao određena novčana sredstva na kojima će biti moguće provesti ovrhu.
5.6. Slijedom navedenog, obzirom da ovršenici nisu na raspolaganju pravna sredstva iz čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona, niti je sud s prijedlogom mogao postupati kao sa žalbom nakon proteka roku u smislu odredbe čl. 53. st. 1. u vezi s čl. 284. st. 5. OZ-a, prvostupanjski sud je odbacio prijedlog ovršenice.
6. U svojoj žalbi ovršenica navodi da istu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba postupka pri čemu ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud. Zato je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Sadržajno ovršenica osporava tumačenje puta pravne zaštite u konkretnoj situaciji, smatrajući da se u situaciji kada je FINA postupila prema odredbi čl. 12. ZPONS-a, više ne može tražiti po istoj ovršnoj ispravi ponovna ovrha na novčanim sredstvima ovršenice, te da se i kada je izravna naplata zatražena na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik može podnijeti prijedlog iz čl. 210. st. 5. OZ-a, jer da to proizlazi iz čl. 284. st. 5. OZ-a prema kojemu je ovršenik i u postupku izvansudske ovrhe ovlašten poduzimati i druge radnje radi zaštite svojih prava, a u koju radnju ulazi i podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 209. i čl. 210. OZ-a te čl. 284. OZ-a, jer se čl. 209. i čl. 210. ne odnose na rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već na u čl. 209. OZ-a pobrojane ovršne isprave na temelju kojih se može zatražiti izravna naplata. Na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne može se tražiti izravna naplata u smislu čl. 209. OZ-a već izvansudska ovrha iako je postupak isti u smislu da ovrhovoditelj može provedbu zatražiti izravno od FINA-e, dakle izvan suda.
7.1. Međutim, zakonodavac je propisao različite načine zaštite ovršenikovih prava ako se radi o izravnoj naplati na temelju neke od isprava iz čl. 209. OZ-a od zaštite u slučaju izvansudske ovrhe koja se pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Da je namjera zakonodavca bila da se i u postupku izvansudske ovrhe može podnijeti prijedlog za proglašenje provedbe i prijenosa nedopuštenim tada bi to i bilo propisano OZ-om, a što nije slučaj.
7.2. Pored toga, ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije zatražio da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ponovo zavede u Očevidnik osnove za plaćanje, već je zatražio ponovo izvansudsku ovrhu na temelju istog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, što nije nedopušteno. Time što je zbog nastupanja uvjeta iz čl. 12. ZPONS-a FINA prestala s izvršavanjem te osnove, ne znači da na temelju te iste osnove ovrhovoditelj ne može protiv ovršenika pokrenuti novi postupak ovrhe, a što je ovrhovoditelj i učinio u konkretnom slučaju. Ne bi bio dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, u istom postupku ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.
7.3. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu ovršenice i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a potvrdio pobijano rješenje.
Koprivnica, 25. ožujka 2022.
Sutkinja
Vesna Rep v. r.
