Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 12 Gž-443/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. J., OIB:... iz P., zastupanog po punomoćniku G. O., odvjetniku u P., protiv tuženice A. Ž., OIB:..., iz P., zastupane po punomoćnici K. R., odvjetnici u P., tuženice Z. P., OIB:... iz P., tuženice M. B., iz I., T., tuženice V. M., iz I., L., i tuženice R. S., OIB:... iz F., N., 6 radi sastava ostavine, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, poslovni broj P-431/2021-17 od 11. veljače 2022., dana 25. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, poslovni broj P-431/2021-17 od 11. veljače 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio je prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka u presudi bez održavanja rasprave prvostupanjskog suda Posl. br. 30 P-431/2021 od 10. siječnja 2022., kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da nekretnina k.č. br. 1603, k.o. B. ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. J. J. rođ. Š. pok. J., dok istovremeno nije odlučeno o troškovima postupka.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešne primjene odredaba parničnog postupka, navodeći da je on sukladno čl. 339. st. 1., čl. 340. st. 4 i čl. 341. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19 - dalje: ZPP), predložio dopunu prvostupanjske presude jer o troškovima postupka izrekom presude nije odlučeno. Ističe da je rješenjem istog prvostupanjskog suda br. O-1057/19-26 od 7. travnja 2021. prekinut postupak za raspravljanje naknadno pronađene imovine iza pok. ostaviteljice i upućen je na parnicu protiv tuženica radi utvrđivanja da nekretnina kč.br.103 k.o. B. ulazi u ostavinsku imovinu iza ostaviteljice, time da je u podnesku kojim se očitovao na odgovore na tužbu tuženica zatražio parnični trošak od svih tuženica osim tužene R. S., a sud o njegovom zahtjevu za naknadu troška nije odlučio. Tvrdi da su u ostavinskom postupku sve tužene osim R. S. osporile da bi predmetna nekretnina bila dio ostavinske imovine iza ostaviteljice iako su sada u parničnom postupku navedenu činjenicu priznale, time da tužena A. Ž. iako je priznala navode tužbe protivila se tužbenom zahtjevu. Navedenim su tužitelja izložile nepotrebnom parničnom trošku. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i odluči o troškovima koje potražuje od svih tuženica osim od tužene R. S.

3. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u ostavinskom postupku br. O-1057/19-26 koji se vodi radi naknadno pronađene ostavinske imovine iza pok. majke parničnih stranaka rješenjem upućen na pokretanje parnice protiv tuženica radi utvrđivanja da nekretnina k.č. br.1603 k.o. B. ulazi u njenu ostavinsku imovinu kao iz vanknjižno vlasništvo. Tužitelj je tužbom osim utvrđenja da navedena nekretnina ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice zatražio i točno određeni trošak parničnog postupka za sastav tužbe i sudske pristojbe (ukupno 1.850,00 kn) „ako se tuženice budu protivile tužbenom zahtjevu“. Tužena A. Ž. u odgovoru na tužbu usprotivila se tužbenom zahtjevu pri čemu je nespornim učinila odlučnu činjenicu da je sve do smrti 1996.g. majka stranaka - ostaviteljica J. J. bila u posjedu predmetne nekretnine, a nakon njezine smrti isključivo ona, time da ne osporava da ova nekretnina nije bila obuhvaćena ostavinskim rješenjem iza J. J. niti sporazumom njezin nasljednika o diobi ostavinske imovine, tužena S. R. izričito priznaje tužbeni zahtjev uz napomenu da je sa tužiteljem postigla dogovor da u slučaju njezinog priznanja troškove će snositi tužitelj, ostale tuženice se ne protive tužbenom zahtjevu, izričito priznaju da je u času smrti pok. J. J. sporna nekretnina bila njezino izvanknjižno vlasništvo, no da je po volji ostaviteljice istu nekretninu trebala naslijediti tužena A. Ž.. Tužitelj u podnesku kojim se očituje na odgovore na tužbu tuženica između ostalog traži i trošak tog podneska (1.250,00 kn) od svih tuženih, osim od tužene R. S. koja kako navodi nije ni dala povoda za tužbu.

3.1. Obzirom na citirane odgovore na tužbu, a jer sve tužene osim A. Ž., priznaju tužbeni zahtjev, a A. Ž. priznaje odlučne činjenice – izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice J. J. sporne nekretnine u času njene smrti, sud donosi presudu bez održavanja ročišta kojom tužbeni zahtjev usvaja, no istovremeno o zahtjevu za naknadu troškova postupka ne odlučuje, a niti sada pobijanim rješenjem, odbijajući prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja o trošku, time da u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da tužitelj nije ni tražio naknadu parničnog troška, što je suprotno stanju spisa.

4. Tužitelj je tijekom postupka tražio naknadu parničnog troška, a o zahtjevima stranaka se odlučuje izrekom sudske odluke dok izrekom presude o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška nije odlučeno, a niti sada izrekom pobijanog rješenja (njegov zahtjev niti je odbijen, niti je usvojen, niti je odlučeno eventualno da svaka stranka snosi svoje troškove), a kako ovom spisu nije priklopljen ostavinski spis prvostupanjskog suda br.O-1057/19, to ovaj sud ne može odlučiti o prijedlogu tužitelja za dopunu rješenja glede troškova postupka jer se iz spisa predmeta ne vidi jesu li u ostavinskom postupku i koje sada tužene osporile da bi sporna nekretnina kao izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice predstavljala njenu ostavinsku imovinu, odnosno iz kojeg je razloga tužitelj upućen na parnicu radi utvrđivanja da k.č. br. 1603, k.o. B. ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. J. J. Odredba čl. 156. ZPP-a propisuje da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj strani troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, pa u koliko su tužene osporavale u ostavinskom postupku da je nekretnina k.č. br. 1603 k.o. B. naknadno pronađena ostavinska imovina ostaviteljice da bi sada u parnici isto to nakon primitka tužbe tužitelja priznale, tada je i bez obzira na priznanje tužbenog zahtjeva, odnosno odlučnih činjenica po tuženoj A. Ž. do ovog parničnog postupka došlo njihovom krivnjom.

5. Radi prethodno navedenog valjalo je usvojiti žalbu tužitelja ukinuti pobijano rješenje osnovom čl. 380. toč. 3. ZPP-a i vratiti predmet sudu prvog stupnja radi donošenja odluke o prijedlogu tužitelja za dopunu presude Posl. br. 30 P-431/2021 glede troškova postupka o kojem zahtjevu tužitelja sud nije odlučio.

Varaždin, 25. ožujka 2022.

Sutkinja

Dubravka Bosilj v.r.