REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 12 P-515/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja E. O. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u O. društvu G. & partneri j.t.d. Z., P. S., protiv tuženika C. O. d.d. Z., OIB: …, radi isplate iznosa od 54.647,49 kn po tužbi, te radi isplate iznosa od 335.622,94 kn po protutužbi tuženika, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 18. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 25. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana na ime regresa isplati tužitelju iznos od 54.647,49 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata odbija kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi: "1. Tužitelj-protutuženik E. osiguranje d.d. dužan je na ime regresa isplatiti tuženiku-protutužitelju C. osiguranju d.d. ukupan iznos od 156.086,56 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 39.300,00 kuna tekućim od 21.01.2011. pa do isplate, na iznos od 13.450,00 kuna tekućim od 10.08.2010. pa do isplate, na iznos od 4.000,00 kuna tekućim od 23.12.2010. pa do isplate, na iznos od 4.619,68 kn tekućim od 28.6.2012. pa do isplate, na iznos od 1.916,88 kn tekućim od 30.11.2013. pa do isplate, na iznos od 56.800,00 kn tekućim od 18.08.2010. pa do isplate te na iznos od 36.000,00 kn tekućim od 29.09.2012. pa do isplate, sve prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tuženiku-protutužitelju nadoknadi parnične troškove sa zakonskim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku E. osiguranje d.d., OIB: …, Z. da tuženiku- protutužitelju C. osiguranju d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, isplati slijedeće iznose:

- iznos od 17.711,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.04.2016.,

- iznos od 6.032,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.04.2016.,

- iznos od 27.750,11 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 09.05.2018.,

- iznos od 53.315,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31.10.2018.,

- iznos od 1.260,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17.12.2018.,

- iznos od 60.965,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14.03.2019.,

- iznos od 12.500,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.03.2019.,

pa do dana plaćanja koje se određuju za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tužitelju-protutuženiku E. osiguranje d.d., OIB: …, Z. da tuženiku- protutužitelju C. osiguranju d.d., platiti troškove parničnog postupka zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od dana presuđenja pa do dana plaćanja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 61.258,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamata koje teku od 25. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.836,50 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. ožujka 2013. podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, radi regresa. U podnesenoj tužbi tužitelj navodi da se 31. siječnja 2010. u mjestu D. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali O. R., upravljajući vozilom marke M. A. i M. Č., upravljajući vozilom S. A., pri čemu da je na vozilima nastupila materijalna šteta, a M. Č. da je zadobio teže tjelesne ozljede. U vrijeme nezgode, vozilo M. A. da je bilo osigurano policom auto-odgovornosti broj 01632511182 kod tuženika, dok je vozilo S. A. bilo osigurano kod tužitelja, pored police auto-odgovornosti i policom kasko osiguranja broj 120022378. Tužitelj nadalje navodi da je vlasnik oštećenog vozila S. A. i to P. leasing d.o.o., tužitelju kao svom osiguratelju, podnio odštetni zahtjev zbog pretrpljene štete na vozilu pa da mu je tužitelj, na temelju kasko police, nakon što je utvrdio osnov i visinu štete, isplatio naknadu u iznosu od 54.647,49 kn. Budući da je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovoran vozač vozila M. A., zbog nepropisnog polukružnog okretanja, to da je tužitelj u mirnom postupku tuženiku podnio regresni zahtjev. Tuženik da je odbio izvršiti refundaciju potraživanog iznosa, uz obrazloženje da nema krivnje njegovog osiguranika (vozača vozila M. A.) za nastanak predmetne nezgode. S obzirom na navedeno, tužitelj je naveo da podnosi ovu tužbu protiv tuženika, budući da su se sukladno članku 963. Zakona o obveznim odnosima stekli zakonski uvjeti da se tužitelj regresira za isplaćeni iznos naknade. Sukladno tome, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju, na ime regresa, isplati iznos od 54.647,49 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik je prije svega istakao prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu. Nadalje, tuženik je naveo da priznaje pasivnu legitimaciju i štetni događaj, dok da osporava odgovornost budući da je osiguranik tužitelja M. Č. iz Z. odgovoran za predmetni štetni događaj te je protiv istog sačinjen obvezni prekršajni nalog. Sukladno tome, tuženik je naveo da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže taj zahtjev odbiti.

3. Povodom tuženikovog prigovora nenadležnosti, Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Pi-77/13 od 26. veljače 2013. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupio ovom sudu, na daljnje nadležno postupanje.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj i tuženik su ostali kod svojih navoda, ističući da je za izazivanje prometne nezgode isključivo odgovoran osiguranik tuženika odnosno tužitelja.

5. Tuženik je podneskom od 11.07.2014. podnio protutužbu u ovom predmetu, radi isplate regresa u ukupnom iznosu od 156.086,56 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U tom podnesku – protutužbi, tuženik navodi da je u svezi predmetnog štetnog događaja, a po polici osiguranja teretnog vozila reg. oznake ZG9647DA u vlasništvu H. autocesta d.o.o., vršio određene isplate oštećenima, a sve temeljem postavljenih odštetnih zahtjeva. Tako tuženik da je putnicima u vozilu reg. oznake ZD167EB, u mirnom postupku, 20.01.2011. isplatio naknadu neimovinske štete i to oštećenom mldb. L. K. ukupan iznos od 39.300,00 kn, zatim oštećenom mldb. T. R. ukupan iznos od 23.986,56 kn te oštećenom mldb. L. K. ukupan iznos od 92.800,00 kn. Budući da je protutužbeni zahtjev u vezi s tužbenim zahtjevom, kao i obzirom da tuženik – protutužitelj smatra da je osiguranik tužitelja odgovoran za predmetni štetni događaj, to da stoga tuženik podnosi tu protutužbu i predlaže sudu usvojiti njegov zahtjev kojim će obvezati tužitelja da mu isplati, na ime regresa, iznos od 156.086,56 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

6. Tužitelj se podneskom od 03.06.2016. usprotivio protutužbenom zahtjevu tuženika, osporavajući isti u cijelosti kao neosnovan. Tužitelj navodi da je tuženik isplate štete izvršio putnicima u vozilu osiguranika tužitelja, a što da je u potpunosti u skladu s odgovornošću za nastanak prometne nezgode, jer da je upravo osiguranik tuženika odgovoran za izazivanje iste. Stoga je tužitelj osporio osnov i visinu protužbenog zahtjeva tuženika, a ujedno je istakao i prigovor zastare potraživanja navodeći da je protutužba podnesena van trogodišnjeg zastarnog roka.

7. Podneskom od 16.11.2019. tuženik je proširio odnosno povećao svoj protutužbeni zahtjev i to za daljnji iznos od ukupno 179.536,38 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa pa do isplate. Naime, tuženik je naveo da je u vezi sa predmetnim štetnim događajem, pored naknade neimovinske štete u mirnom postupku, po pravomoćnim presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-406/13 i Pn-407/13, dodatno isplatio oštećenima L. i L. K. na ime naknade štete (s osnova glavnice, kamata i troškova) iznose koji su navedeni u tom podnesku, a koje isplaćene iznose sada na ime regresa potražuje od tužitelja, odnosno proširuje svoj protutužbeni zahtjev. I u tom podnesku tuženik je ponovno istakao da bi isključiva odgovornost za nastanak prometne nezgode bila na vozaču M. Č., a iz razloga nepoštivanja svjetlosnih prometnih znakova na kolniku A-1, koji su ga upozoravali na ograničenje brzine na 80 km/h i znak opasnosti na kolniku A-20 (sklizak kolnik), a što da proizlazi i iz kaznenog postupka koji se pred Općinskim sudom u Splitu, vezano uz ovu prometnu nezgodu, vodi pod brojem K-989/2010.

8. Tužitelj se protivio preinaci protutužbe odnosno povećanju protutužbenog zahtjeva iz podneska tuženika od 16.11.2019. te isto tako predlagao da se postupci po tužbi i protutužbi razdvoje.

9. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-344/2013 od 8. studenog 2019. određen je prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodi pod poslovnim brojem K-989/2010. Naime, budući da se navedeni kazneni postupak vodi protiv obojice vozača koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi, kao okrivljenika i to protiv M. Č. i O. R., to je stoga ovaj sud smatrao kako bi bilo svrsishodno prekinuti ovaj postupak, jer se u tom kaznenom predmetu odlučuje tko je od navedene dvojice vozača kriv za izazivanje prometne nesreće. Međutim, po žalbi tužitelja, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-925/2020 od 21. kolovoza 2020. ukinuto je naprijed navedeno rješenje ovog suda o prekidu postupka, s uputom nastavka postupanja u ovom predmetu, a sve to obzirom da odluka o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu ne ovisi isključivo o pravomoćnom okončanju navedenog kaznenog postupka.

10. Raspravnim rješenjem ovog suda od 5. veljače 2021. dopuštena je preinaka protutužbe prema sadržaju podneska tuženika od 06.11.2019., a sve to u smislu odredbi članka 190. ZPP-a, budući da je ovaj sud smatrao kako je preinaku trebalo dopustiti iz razloga svrsishodnosti konačnog rješenja odnosa među strankama, a isto tako navedenim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za razdvajanje postupka po protutužbi, jer je sud smatrao da zbog podnesene protutužbe neće doći do znatnijeg produženja ovog postupka.

11. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije od 07.04.2010. (stranice 4-8 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete od 09.02.2010. (stranice 9-10 spisa), policu kasko osiguranja motornog vozila broj … (stranica 11 spisa), tuženikovo očitovanje od 03.08.2020. o tužiteljevom odštetnom - regresnom zahtjevu (stranica 12 spisa), tužiteljev izvid štete s fotografijama oštećenog vozila S. A. i računom za prijevoz vozila (stranice 13-17 spisa), potvrde o izvršenom plaćanju tužitelja iz 2010. (stranice 18-20 spisa), medicinsku dokumentaciju i naloge za doznaku koje je tuženik dostavio uz podnesak od 11.07.2014. (stranice 41-155 spisa), naloge za doznaku s potvrdama o izvršenim nalozima te prvostupanjske i drugostupanjske odluke donesene u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojevima Pn-407/13 i Pn-406/13, a koje je tuženik dostavio uz podnesak od 06.11.2019. (stranice 195-237 spisa), vještačenja koja su provedena u kaznenom postupku Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-989/10 (stranice 168-186 i 272-324 spisa), zapisnik i provedeno vještačenje u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-406/13 i Pn-407/13 te orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29.11.2002. (stranice 389-407 spisa). Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. Č. i O. R. te je provedeno prometno tehničko vještačenje po dipl. ing. S. U. iz S., stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, cestovni promet i motorna vozila.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, dok protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

13. Predmet ovog spora, po tužbi tužitelja, je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 54.647,49 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku P. leasing d.o.o., po polici kasko osiguranja, s osnova naknade štete nastale na vozilu marke S. A. u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31.01.2010. u D., a koju nezgodu je po tvrdnji tužitelja skrivio vozač vozila marke M. A., koje vozilo je osigurano kod tuženika.

14. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika je također regresni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 335.622,94 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je na ime naknade neimovinske i imovinske štete, po istom štetnom događaju, tuženik isplatio oštećenima L. K., T. R. i L. K., koji su kao putnici u vozilu S. A. sudjelovali u predmetnoj prometnoj nezgodi, a koji iznos je tuženik dijelom isplatio u mirnom postupku (u iznosu od 156.086,56 kn), a dijelom po pravomoćnim sudskim presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetima poslovni broj Pn-406/13 i Pn-407/13 (179.536,78 kn).

15. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja ni pasivna legitimacija tuženika. Između stranaka je sporna odgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode odnosno sporno je, je li za nastanak prometne nezgode odgovoran vozač vozila koje je osigurano kod tužitelja ili vozač vozila koje je osigurano kod tuženika, a isto tako sporna je i visina tužbenog odnosno protutužbenog zahtjeva.

16. Iz dostavljenog zapisnika o očevidu PU Splitsko-dalmatinske razvidno je da se 31. siječnja 2010. oko 20,06 sati u D. na kolniku autoceste A1 kod km stupa broj 380 dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali O. R., kao vozač teretnog automobila marke M. A. reg. oznake ZG964DA i M. Č., kao vozač osobnog automobila marke S. A. reg. oznake ZD167EB. Isto tako, u toj nezgodi, a kao putnici u vozilu S. A. sudjelovali su tada malodobni L. K. iz R., T. R. iz Z. i L. K. iz R., koji su u toj prometnoj nezgodi zadobili teže tjelesne ozljede.

17. Iz police kasko osiguranja motornog vozila broj … razvidno je da je osobno vozilo S. A. u vrijeme nezgode bilo osigurano tom policom kod tužitelja, a osiguranik po polici je P. leasing d.o.o. Z. Nadalje, iz dokumentacije u spisu je razvidno da se P. leasing d.o.o. obratio tužitelju 09.02.2010. sa zahtjevom za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nezgodi od 31.01.2010., u kojem je navedeno da je na osiguranom vozilu nastala totalna šteta. Iz dostavljenih potvrda o izvršenom plaćanju tužitelja razvidno je da je tužitelj po zahtjevu za naknadu štete isplatio P. leasingu d.o.o. 01.06.2010. iznos od 50.153,49 kn te 30.06.2010. iznos od 4.000,00 kn, kao i da je 03.08.2010. podmirio trošak prijevoza oštećenog vozila S. A. u iznosu od 494,00 kn. Dakle, razvidno je da je tužitelj po predmetnom odštetnom zahtjevu, odnosno štetnom događaju, platio ukupno iznos od 54.647,49 kn, dakle upravo iznos koji potražuje od tuženika tužbenim zahtjevom u ovom postupku.

18. Iz dopisa tuženika tužitelju od 03.08.2010. razvidno je da je tuženik odštetni zahtjev tužitelja povodom predmetne prometne nezgode ocijenio kao neosnovan, navodeći kako je utvrdio da ne postoji odgovornost osiguranika – vozača vozila reg.oznake ZG9647DA, koje je osigurano kod tuženika, već da je do prometne nezgode došlo krivnjom vozača vozila ZD167EB M. Č. Dakle, iz tog dopisa je razvidno da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku s odštetnim (regresnim) zahtjevom, a koji tuženik nije prihvatio.

19. Sukladno prijedlogu parničnih stranaka, na ročištu održanom kod ovog suda 9. ožujka 2021. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. Č. i O. R., koji su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali kao vozači.

20. Svjedok M. Č. u svom iskazu je naveo da se toga dana kad se dogodila prometna nezgoda, kao profesor tjelesnog odgoja, vraćao s dječjeg plivačkog natjecanja iz D. prema Z., upravljajući automobilom marke S. A. S njim da je u automobilu bilo još troje malodobne djece, od kojih je jedno dijete sjedilo na prednjem suvozačevom sjedalu, a dvoje ih je sjedilo na stražnjem sjedalu. Prometna nezgoda da se dogodila u večernjim satima oko 20,10 sati i to nakon izlaska iz tunela Z., koji tunel da se gledano iz smjera njegovog kretanja, od D. prema Z., nalazio neposredno prije izlaska s autoceste u D. Nadalje, svjedok je naveo da je nakon izlaska iz tunela uočio svjetla koja su bila okrenuta u njegovom smjeru i upaljena rotaciona svjetla, a nakon toga da je samo uočio rotaciona svjetla, nakon čega da je došlo do sudara s ralicom koja se nalazila ispred njih. Naime, ta ralica da se polukružno okretala na autocesti i to na način da je po središnjem dijelu autoceste otvoren prolaz odnosno da je skinuta središnja ograda koja odjeljuje dvije kolničke trake. Iskazao je da misli da je, prije samog sudara, vozio brzinom od 95 do 100 km/h, ali sigurno ne više od 100 km/h, dok da je na cesti bilo ograničenje od 80 km/h. Navedeno ograničenje brzine od 80 km/h da je bilo cijelom dionicom autoputa. Naveo je nadalje kako smatra da nije mogao izbjeći sudar, jer da tko bi uopće mogao i pomisliti da bi na autocesti mogao uočiti svjetla iz suprotnog smjera, odnosno da se netko polukružno okreće. Iskazao je da je pokušao kočiti te skrenuti u lijevo, ali sudar da nije mogao izbjeći. U odnosu na vremenske uvjete, naveo je da kiša nije padala te da na cesti nije bilo snijega ili leda, a na njegovom vozilu da su bila upaljena kratka svjetla. Do samog sraza da je došlo na način da je prednjom stranom svog vozila udario u stražnju lijevu stranu ralice, odnosno kamiona marke M. i to pod kosim kutom, a nakon čega da se ralica nastavila kretati te da ih je vukla za sobom. Iskazao je da su on i ostali putnici u njegovom vozilu zadobili teške tjelesne ozljede s trajnim posljedicama. Odgovarajući na posebna pitanja stranaka, svjedok je također naveo da se kretao u desnoj prometnoj traci te odmah nakon što je izašao iz tunela da je uočio svjetla koja su bila uperena u njegovom smjeru i rotaciona svjetla, a nakon toga samo rotaciona svjetla. Iskazao je da je udaljenost od izlaska iz tunela do samog sudara bila oko 300 metara, a da je udaljenost u trenutku kad je počeo kočiti pa do mjesta sraza iznosila oko 50 metara. Nadalje, naveo je da smatra da se ralica nije zaustavljala, već da se stalno kretala prilikom polukružnog okretanja, a mjesto sraza da je bilo po sredini dvije prometne trake, a on da je pokušao izbjeći sudar skretanjem iz desne u lijevu prometnu traku. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika zašto nije smanjio brzinu odmah čim je ugledao rotaciona svjetla, svjedok je naveo da je po izlasku iz tunela uočio svjetla koja su dolazila iz suprotnog smjera, dakle u tom trenutku da se ralica još uvijek nalazila u suprotnoj kolničkoj traci iz smjera Z. prema D. te da stoga nije ni mogao zamisliti da bi se ista mogla polukružno okretati na autocesti.

21. Svjedok O. R. u svom iskazu u bitnom je naveo da je u vrijeme nastanka prometne nezgode bio na radnom zadatku, jer da je radio kao zaposlenik H. autocesta i to na mjestu vozača ralice, odnosno u konkretnom slučaju kamiona marke M. A. Te večeri da je poslan obaviti preventivno posipanje soli po autocesti, jer da se očekivala mogućnost pada snijega. U skladu s radnim zadatkom da je došao do mjesta koje je njihovim pravilnikom predviđeno kao mjesto gdje je moguće napraviti polukružno okretanje na autocesti. Taj službeni prijelaz u naravi da izgleda tako da se skine određeni dio zaštitnih ograda te da se postave čunjevi, a taj službeni prolaz da je već bio pripremljen prije njegovog dolaska te večeri. Iskazao je da se kretao iz smjera Z. prema D. te da je nakon prolaska izlaza s autoceste kod D., a prije ulaska u sljedeći tunel, po sredini te dionice bio je službeni prijelaz na kojem sam se u skladu s radnim zadatkom trebao polukružno okrenuti i nakon toga nastaviti s posipanjem soli u suprotnom smjeru prema Z. Došavši do službenog prijelaza, a nakon što se uvjerio da nema vozila iz suprotnog smjera, odnosno iz smjera D., da je započeo s polukružnim okretanjem. Nakon što je tu radnju dovršio te se nalazio u desnoj prometnoj traci, a manjim dijelom i u zaustavnoj traci koja se kreće iz D. prema Z., da je osjetio udarac u stražnji dio kamiona te da je došlo do sudara. Na kamionu kojim je upravljao da su bila upaljena rotaciona svjetla na krovu i na stražnjoj strani kamiona. Također, naveo je i da je ograničenje brzine na tom dijelu autoceste bilo 80 km/h. Iskazao je da prije samog sudara nije uočio vozilo iz suprotnog smjera. Nakon započinjanja polukružnog okretanja, isto da je obavio konstantno se krećući, a prije toga odnosno prije samog započinjanja polukružnog okretanja, dok je još bio u desnoj kolničkoj traci, da je stao i uvjerio se da iz suprotnog smjera nema drugih vozila. Naveo je i da misli kako je u vrijeme same nezgode kolnik bio vlažan. Udaljenost od izlaska s autoceste u D. pa do službenog prijelaza na kojem se polukružno okrenuo da je oko 2 kilometra, dok udaljenost od tog službenog prijelaza do tunela Z. da je bila oko 500 metara. Odgovarajući na posebna pitanja stranaka, svjedok O. R. je naveo i da je u vrijeme nezgode odnosno prije same nezgode promet na autocesti bio slobodan u oba smjera, odnosno da su sve četiri trake su bile slobodne. Na mjestu službenog prijelaza čunjevi na cesti da su bili razmaknuti te se isti nisu nalazili na kolniku, već na središnjem dijelu između dvije kolničke trake, a samo mjesto službenog prijelaza da nije bilo posebno obilježeno već se vozačima upozorenje dalo putem ograničenja brzine. Opisujući radnju polukružnog okretanja, naveo je da u trenutku dok se još nalazio u južnoj kolničkoj traci, prije samog okretanja, se zaustavio u desnoj prometnoj traci te da je isto tako dijelom bio i u zaustavnoj traci. Nakon što se uvjerio da nema drugih vozila da je započeo polukružno okretanje te nakon što se već nalazio u desnoj prometnoj traci sjevernog kolničkog traka da je došlo do sudara. Na kamionu koji je vozio s prednje strane da se nalazila ralica, a sa stražnje strane da je bio posipač za posipanje soli po cesti. Nadalje, iskazao je da su na kamionu bila upaljena kratka svjetla te rotaciona svjetla i to dva na krovu te jedno na posipaču odzada, a prilikom samog polukružnog okretanja da je upalio lijevi pokazivač smjera. Polukružno okretanje da je započeo u prvoj brzini, a kod samog sraza da je već bio u drugoj brzini, dok je udaljenost od mjesta službenog prijelaza do mjesta samog sraza iznosila oko desetak metara.

22. Stranke su tijekom postupka predlagale pribaviti i izvršiti uvid u kazneni predmet Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-989/2010, a koji kazneni postupak se vodi protiv okrivljenika M. Č. i O. R. za izazivanje predmetne prometne nezgode. Iako je ovaj sud u više navrata od Općinskog suda u Splitu zatražio na uvid predmetni spis, isti nije dostavljen ovom sudu.

23. Tužitelj je tijekom postupka dostavio u spis prometno-tehnička vještačenja koja su provedena u navedenom kaznenom postupku, a na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, predlažući da se vještačenje provedeno po F. prometnih znanosti iz Z., kao najsveobuhvatnije, koristi i u ovom predmetu. Međutim, budući da se tuženik s tim nije suglasio, u ovom predmetu je određeno, po prijedlogu tužitelja, provesti prometno-tehničko vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, kao i visine štete nastale na vozilu S. A. u predmetnoj prometnoj nezgodi, a za vještaka je rješenjem ovog suda od 11. svibnja 2021. određen dipl.ing. S. U. iz S., stalni sudski vještak za strojarstvo, cestovni promet i motorna vozila.

24. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. srpnja 2021., a na temelju podataka i isprava koje se nalaze u spisu, vještak S. U. u bitnom je naveo da je u trenutku nastanka prometne nesreće bila noć, uz oblačno vrijeme te da je šire mjesto prometne nesreće bilo neosvijetljeno, a asfaltni kolnik mokar. Naveo je kako se može zaključiti da je primarni kontakt ostvaren prednjim središnjim dijelom osobnog automobila S. A. u stražnji pretežito lijevi dio teretnog automobila M. Sudarna brzina osobnog automobila S. da je iznosila oko 100 km/h, dok je sudarna brzina teretnog automobila M. iznosila oko 20 km/h. Isto tako, naveo je da prema dostupnoj dokumentaciji nije moguće jednoznačno odrediti na koji se način automobil M. kretao do sudarne pozicije te je stoga u svom vještvu dao dvije moguće verzije kretanja vozila M. brzinom od oko 20 km/h i to u prvoj verziji prema kojoj je automobil M. započeo ulaziti na sjeverni kolnički trak u konstantnom kretanju, a u drugoj verziji prema kojoj je to započeo iz stanja mirovanja. Nadalje, naveo je da bi prema prvoj verziji uz kontinuirano gibanje, od početka sjeverne kolničke trake do pozicije sudara udaljenost dvije sekunde prije sudara za automobile iznosila oko 45 metara, dok bi u drugoj verziji ta udaljenost dvije sekunde prije sudara iznosila 46,3 metra. Istakao je i da je zbog mokrog kolnika i noćnih uvjeta vožnje preglednost prometne situacije za vozača osobnog automobila S. bila vrlo otežana te da je reakcija vozača tog automobila bočnim izmicanjem na udaljenosti od 55,7 metara prije točke sudara bila u skladu s njegovim otežanim uvjetima vožnje i tehničkim mogućnostima zapažanja polukružnog kretanja automobila M. Stoga, vozač teretnog automobila M. da je imao tehničke mogućnosti uočavanja osobnog automobila S. iz smjera D., a vozač automobila M. da nije ispravno procijenio udaljenost i brzinu kretanja automobila S. te da je tako učinio previd potencijalne opasnosti te da se njegova percepcija prometne situacije prije uključivanja na sjevernu prometnu traku pokazala pogrešnom. S tim u svezi iznio je zaključak o mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće navodeći kako je put izbjegavanja sudara za vozilo S. kod osobina ceste u trenutku nastanka prometne nesreće i pri brzini kretanja od oko 100 km/h iznosio 65,4 metra. Ukupno vrijeme reagiranja vozača vozila S. da bi stoga iznosilo 4,4 sekunde. Vještak nadalje navodi, a da je vozač automobila S. intenzivno kočio u raspoloživom prostornom intervalu od 55,7 metara koliko iznosi njegova udaljenost u vrijeme reakcije izmicanja, isti da je mogao izbjeći sudar kod svake brzine kretanja koja je manja od granične brzine izbjegavanja sudara od 96 km/h. Nadalje, vještak navodi da je vozač automobila S. odlučio reagirati kočenjem na poziciji na kojoj je započeo reakciju bočnog izmicanja ulijevo, isti da ne bi mogao izbjeći sudar s teretnim automobilom. Pritom vještak navodi kako vozač osobnog automobila S. donosi subjektivnu odluku kako izbjeći fizičku zapreku i to kočenjem kod veće udaljenosti, a izmicanjem kod manje udaljenosti. Slijedom navedenog, vještak zaključuje kako je na osnovi utvrđene dinamike prometne nesreće postojala prilika za izbjegavanje sudara od strane vozača teretnog automobila M. u okolnostima da je taj vozač ispravno procijenio udaljenost i brzinu kretanja drugog automobila i odustao od radnje uključivanja na sjevernu kolničku traku u smjeru Z. Vještak naglašava kako se nesreća dogodila u noćnim uvjetima, uz neosvijetljenu cestu i mokar kolnik, a što da je imalo utjecaja kod donošenja pogrešne procjene vozača automobila M. u odnosu na udaljenost i brzinu nailazećeg automobila S.

25. U svom pisanom nalazu i mišljenju, sudski vještak S. U. utvrdio je i visinu nastale štete na automobilu S. A., navodeći kako s obzirom na velika oštećenja navedena u izvidu štete i prikazana na fotografijama nakon sudara, a zatim određivanja tržišne vrijednosti predmetnog automobila, smatra da isti nije ekonomski opravdano popravljati, odnosno da je na istom nastupila totalna šteta. Predmetni automobil da ima vrijednost koliko vrijede spašeni dijelovi oštećenog automobila, što predstavlja tržišnu vrijednost uz odbitak troškova demontaže, pripreme dijelova, kontrole i troškova prodaje. Uzimajući u obzir tehničke karakteristike i starost automobila, vještak je od novonabavne cijene takvog vozila u iznosu 151.610,39 kn umanjio istu za postotak amortizacije od 56,1%, a sve obzirom na starost vozila odnosno godine upotrebe istog što iznosi 85.053,43 kn te je dodatno umanjio tu novonabavnu cijenu za način eksploatacije od 6% odnosno za iznos od 9.096,62 kn te je na taj način dobio tržišnu vrijednost rabljenog automobila S. A. od 57.460,34 kn. S obzirom da je na predmetnom automobilu nakon nesreće ostalo dijelova i sklopova, a za koji je kroz tržišnu valorizaciju vještak ocijenio da se radi o vrijednosti ostataka (spašenih dijelova) od oko 3,5%, odnosno 2.000,00 kn, za koji iznos je potrebno umanjiti naprijed navedenu vrijednost rabljenog automobila, to je stoga visinu totalne štete na automobilu S. A. vještak procijenio u ukupnom iznosu od 55.460,34 kn.

26. Dakle, u svom zaključnom mišljenju vještak navodi da se prometna nesreća u kojoj su sudjelovali osobni automobil S. A., reg. oznaka ZD167EB, kojim je upravljao M. Č. i teretni automobil M. reg. oznaka ZG9647DE, kojim je upravljao O. R. dogodila 31.01.2010. oko 20:06 sati u D. na kolniku autoceste A1 kod kilometar stupa broj 380. Vozač O. R. da je vozio iz južne kolničke trake te da je polukružnim kretanjem ulijevo kroz službeni prolaz prošao na sjevernu kolničku traku, a u trenutku sudara brzina vozila kojim je upravljao da je iznosila oko 20 km/h. Tom prilikom iz smjera D. desnom prometnom trakom sjeverne kolničke trake da se kretao automobil S. čija je brzina na sudarnoj poziciji iznosila oko 100 km/h. U sudaru da je došlo do kolizije cijelog prednjeg dijela vozila S. u stražnji pretežno lijevi dio vozila M., a prema svim parametrima ovaj sudar da se može klasificirati kao direktni stražnji centralni sudar. Nadalje, vještak utvrđuje da je vozač vozila S. pri brzini kretanja od oko 100 km/h započeo reakciju bočnog izmicanja, koja da je bila na udaljenosti od oko 55,7m od pozicije sudara u vremenskom intervalu od oko 2 sekunde prije sudara. Vještak također navodi da prema dostupnoj dokumentaciji nije moguće jednoznačno odrediti na koji se način automobil M. kretao do sudarne pozicije. Prva verzija mogućeg kretanja tog vozila je da se isti kretao stalnom brzinom od oko 20 km/h od ulaska na sjeverni kolnički trak te da bi se onda u takvoj verziji automobil S. nalazio udaljen od točke sudara za oko 111 metara. Prema drugoj verziji u kojoj bi vozilo M. započelo ulazak na sjeverni kolnički trak iz stanja mirovanja bi se onda automobil S. nalazio udaljen od točke sudara za oko 221 metar. Vještak nadalje zaključuje da se prometna nesreća mogla izbjeći od strane vozača automobila Mercedes na način da je isti ispravno procijenio udaljenost i brzinu kretanja osobnog automobila S. i zatim odustao od radnje uključivanja na sjevernu kolničku traku u smjeru Z. Nadalje, da je vozač automobila S. intenzivno kočio u raspoloživom prostom intervalu od 55,7 metara, koliko iznosi njegova udaljenost u vremenu reakcije izmicanja, isti da je mogao izbjeći sudar kod svake brzine kretanja koja je manja od granične brzine izbjegavanja sudara koja iznosi 96 km/h.

27. Na ročištu koje je održano kod ovog suda 03.12.2021. vještak se i usmeno očitovao te je odgovorio na postavljena pitanja i primjedbe stranaka. Vještak je pritom u bitnom naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Dodatno je pojasnio da je domet kratkih svjetala odnosno uočljivosti objekata kod automobila S. iznosila oko 40 metara, a što se odnosi na objekte koji se nalaze na mokrom kolniku, a očitovao se i na prigovore tužitelja i tuženika vezano uz procjenu štete nastale na vozilu S. A., pri čemu njihove prigovore nije prihvatio kao osnovane, a zašto je dao jasne i uvjerljive razloge. Također, ostao je kod svog utvrđenja o brzini kretanja vozila S. A. od oko 100 km/h pred samu nezgodu.

28. Naprijed navedeno vještvo vještaka S. U. ovaj sud prihvaća kao stručno, objektivno i izrađeno prema pravilima struke te dovoljno obrazloženo.

29. Uzimajući u obzir utvrđenja i zaključke iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka S. U., ali isto tako i navode iz nalaza i mišljenja vještaka u vještvima koja su provedena u kaznenom postupku kod Općinskog suda u Splitu u predmetu broj K-989/2010, ovaj sud smatra da je za nastanak prometne nezgode odgovoran vozač vozila M. A. Sama činjenica da je M. Č. pred sudar upravljao vozilom S. A. vozeći brzinom od oko 100 km/h, iako su postojala upozorenja o ograničenju brzine na autocesti od 80 km/h zbog mokrog kolnika, po ocjeni ovog suda, nije od presudne važnosti za nastanak prometne nezgode, već je za nastanak iste odlučujuće kretanje vozila M. A. U provedenom vještačenju, a odnosu na vozilo S. A. navodi se da se prometna nezgoda mogla izbjeći pri svakoj brzini koja je manja od 96 km/h da je vozač tog vozila, u trenutku kad je uočio drugo vozilo u svojoj kolničkoj traci na udaljenosti od oko 55 metara od mjesta sraza, umjesto radnje bočnog izmicanja poduzeo radnju intenzivnog kočenja. Međutim, prema zaključku vještaka ni pri takvoj odnosno manjoj brzini bez intenzivnog kočenja sudar se ne bi mogao izbjeći. Uzimajući u obzir okolnosti u kojima se dogodila prometna nezgoda, a radilo se o autocesti, noćnim uvjetima vožnje, slabijoj osvijetljenosti i mokrom kolniku, kao i činjenici da na tom dijelu autoceste na kojem je vozilo M. A. vršilo polukružno okretanje nije bilo drugih znakova upozorenja, to stoga sud iskaz M. Č. u dijelu kojim isti navodi da nije mogao izbjeći sudar te da nije ni mogao zamisliti da na autocesti očekuje dolazak vozila iz suprotnog kolničkog traka, ocjenjuje logičnim i životno uvjerljivim. S druge strane vozač vozila M. A. je prema nalazu iz prometno tehničkog vještačenja imao mogućnost uočavanja nailaska vozila S. A., ali je isti očito krivo procijenio udaljenost i brzinu tog vozila te umjesto da odustane od radnje uključivanja na sjevernu kolničku traku u smjeru Z. te propusti nailazeće vozilo i na taj način izbjegne sudar, tu je radnju ipak poduzeo, a zbog čega je u konačnici i došlo do sudara.

30. U svezi brzine kretanja vozila S. A. potrebno je navesti i da iz vještva F. prometnih znanosti iz Z., koji je tužitelj kao dokaz priložio u spis, proizlazi da u konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće je do izbjegavanja sudara moglo doći da je M. Č. na mjestu udaljenom oko 49,8 metara od ravnine sudara, umjesto radnje izmicanja ulijevo, reagirao radnjom intenzivnog kočenja, pri svim brzinama ne većim od 93 km/h. Međutim, isto tako se navodi i da u konkretnoj situaciji na strani M. Č. nisu postojale tehničke mogućnosti raspoznavanja opasne situacije na udaljenosti ne većoj od 50 metara, dakle upravo u položaju u kojem i reagirao radnjom izmicanja ulijevo. S druge strane u odnosu na vozača O. R. u tom vještvu se navodi da su postojale tehničke mogućnosti uočavanja nailaska vozila iz suprotnog smjera.

31. S tim u svezi, navodi se i da se vještva provedena u kaznenom postupku od strane F. prometnih znanosti i vještaka S. S. slažu u pogledu bitnih elemenata i dinamike nastanka prometne nezgode, dok je i treći vještak koji je vještačio u kaznenom predmetu V. U. naknadno izmijenio odnosno korigirao brzinu kretanja vozila S. A. na oko 110 km/h.

32. Upravo stoga, navode tuženika da bi za izazivanje prometne nezgode bio kriv vozač M. Č. koji da se svojim vozilom kretao brzinom 124 km/h ovaj sud ne smatra osnovanim, jer takva brzina kretanja vozila S. A. ne proizlazi ni iz prometnog vještačenja koje je provedeno u ovom predmetu, a niti iz vještačenja provedenih u kaznenom postupku.

33. Ovaj sud iz svega navedenog smatra kako je upravo vozač O. R. imao znatno veće tehničke mogućnosti raspoznavanja nastanka opasne situacije nego što je to imao M. Č., a posebice uzimajući pri tome u obzir da je O. R. poduzimao radnju opasnog polukružnog okretanja na autocesti A1 iz južnog u sjeverni kolnički trak te je stoga bio dužan s povećanom pažnjom pristupiti poduzimanju takve radnje, a što je kod istog u konkretnom slučaju očito izostalo.

34. Odredbom članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

35. Budući da je sud na temelju izvedenih dokaza zaključio da je za nastanak štetnog događaja kriv vozač vozila M. A., koje vozilo je u trenutku nastanka prometne nezgode kao štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, od kojeg bi vlasnik oštećenog vozila S. A. imao pravo potraživati naknadu štete, a koju štetu je kao svom osiguraniku nadoknadio tužitelj, to stoga tužitelj u smislu odredbi članka 963. stavak 1. u s vezi s člankom 1076. stavak 1. i 4. ZOO-a s pravom potražuje regresnu isplatu s osnova naknade štete koju je isplatio svom osiguraniku u ovom postupku od tuženika, a čija pasivna legitimacija uostalom nije ni sporna.

36. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da je vještak S. U. u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdio visinu štete na vozilu S. A. u ukupnom iznosu od 55.460,34 kn, a koje utvrđenje vještaka u tom dijelu stranke nisu svojim prigovorima s uspjehom doveli u pitanje. Budući da tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika isplatu iznosa od 54.647,49 kn, dakle čak i manje od visine štete procijenjene po sudskom vještaku, to je stoga osporavanje tuženika u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud također ocijenio neosnovanim.

37. Sukladno navedenom, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 54.647,49 kn.

38. Prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Iz isprava koje je tužitelj dostavio uz tužbu, a kao što je to već naprijed navedeno, razvidno je da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, a koji odštetni zahtjev je prema dopisu tuženika od 03.08.2010. odbijen kao neosnovan pa iz toga proizlazi da je tuženik odštetni zahtjev tužitelja zaprimio najkasnije 03.08.2010. Isto tako, razvidno je da je tužitelj isplatio naknadu štete svom osiguraniku, odnosno da je podmirio nastalu štetu do 31.08.2010., a što je sve dakle bilo prije 01.09.2010. od kada tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje plaćanje zateznih kamata. Stoga, a budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice tražbine od 54.647,49 kn priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od 01.09.2010. pa do isplate.

39. Tužitelju su zatezne kamate priznate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a sve to obzirom da regresno potraživanje s osnova naknade štete nije potraživanje iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Budući da je tužitelj plaćanje zakonskih zateznih kamata na glavnicu tražbine zatražio po višoj stopi, odnosno po stopi za odnose iz trgovačkih ugovora, to je stoga za tu više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata u tom dijelu zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan.

40. Kako je dakle utvrđeno da je za nastanak prometne nezgode kriv vozač vozila koje je osigurano kod tuženika te je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, to je posljedično tome protutužbeni zahtjev tuženika trebalo odbiti kao neosnovan pa je slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

41 Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), a sve obzirom na vrijednost predmeta spora po tužbi od 54.647,49 kn i po protutužbi od 156.086,56 kn do 06.11.2019., a od tada od 335.622,94 kn. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, dok je protutužbeni zahtjev tuženika odbijen te je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, to je stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju osnovane troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

42. Tako je tužitelju koji je zastupan po odvjetniku kao punomoćniku, a sukladno specificiranom popisu troška tužitelja koji je predan u spis na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, kao osnovan priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 7. točka 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za sastav podneska od 07.03.2014., kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika, u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, za sastav podneska od 30.5.2016. (zaprimljen 03.06.2016.), kojim se tužitelj očitovao odnosno dao odgovor na protutužbu tuženika, u iznosu od 2.500,00 kn, sukladno Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, za zastupanje na ročištima od 08.11.2019., 09.03.2021., 03.12.2021. i 18.01.2022. u iznosu od po 5.000,00 kn za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, za zastupanje na ročištu od 12.03.2014. u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 9. točka 2. u vezi s Tbr. 50. OT-a, za zastupanje na ročištu od 09.05.2014. u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 9. točka 5. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim na zastupanje na ročištima od 16.10.2020., 05.02.2021. i 16.04.2021. u iznosu od po 2.500,00 kn za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. točka 2. u vezi s Tbr. 50. OT-a, za sastav žalbe od 16.01.2020., koja žalba je podnesena protiv rješenja o prekidu postupka od 08.11.2019. i koja je usvojena, u iznosu od 1.250,00 kn, sukladno Tbr. 10. točka 5. u vezi s Tbr. 50. OT-a, za sastav podneska od 17.01.2019. (zaprimljen 18.01.2019.) u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 8. točka 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, za sastav podnesaka od 29.10.2021. i 23.12.2021. u iznosu od po 5.000,00 kn za svaki od tih podnesaka, sukladno Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za sastav podnesaka od 26.02.2021. i 16.03.2021. u iznosu od po 500,00 kn za svaki od tih podnesaka, sukladno Tbr. 8. točka 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak u ukupnom iznosu od 45.250,00 kn je tužitelju trebalo priznati i pripadajući PDV od 25% u iznosu od 11.312,50 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 896,00 kn, sukladno Tar.br. 1. Tarife sudskih pristojbi, te trošak vještačenja u iznosu od 3.800,00 kn.

43. Tužitelju nije priznat kao osnovan više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 12.03.2014. u iznosu od 500,00 kn, budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima te su stranke ostale kod ranije iznesenih navoda, pa stoga tužitelju za to ročište pripada nagrada po Tbr. 9. točka 2. OT-a (50%) koliko mu je i priznato. Nadalje, nije mu priznat ni više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 09.05.2014. u iznosu od 750,00 kn, a sve obzirom da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa za isto tužitelju pripada nagrada po Tbr. 9. točka 5. OT-a (25%) koliko mu je i priznato. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 01.10.2019. u iznosu od 500,00 kn, jer se radi o podnesku u kojem tužitelj samo ponavlja već ranije iznesene navode te taj podnesak odnosno trošak nije bio nužan za vođenje postupka. Tužitelju nije priznat ni više zatraženi trošak za sastav podneska od 16.03.2021. u iznosu od 4.500,00 kn, jer se po ocjeni ovog suda radi o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada nagrada po Tbr. 8. točka 3. OT-a (500,00 kn) koliko mu je i priznato, a pritom se napominje da su tužitelju priznati troškovi četiri obrazložena podneska po Tbr. 8. točka 1. OT-a. Isto tako, nije mu priznat ni više zatraženi trošak za pristup na ročište od 16.04.2021. u iznosu od 2.500,00 kn, jer se također radi o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa stoga za isto tužitelju pripada nagrada po Tbr. 9. točka 2. OT-a (50%). Nadalje, nije mu priznat ni zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, jer na to ročište za tužitelja nije nitko pristupio. Na tako nepriznati trošak u ukupnom iznosu od 9.250,00 kn, tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 2.312,50 kn. Na kraju, tužitelju nisu priznati više zatraženi troškovi vještačenja u iznosu od 500,00 kn, jer su ukupni troškovi vještačenja iznosili 3.800,00 kn koliko je tužitelju i priznato, a isto tako nije mu priznat ni ostali trošak – izdatak od 07.06.2021. u iznosu od 774,00 kn, budući da tužitelj nije određeno naveo na što bi se taj trošak točno odnosio, a niti je to iz spisa razvidno.

44. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 61.258,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenje ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u više zatraženom iznosu od 12.836,50 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka i odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Splitu 25. ožujka 2022.

Sudac

Paško Bačić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od osam dana od dana dostave ove presude.