Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-80/2022-7

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje, Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J.N., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 34. K-142/2020-27 od 21. listopada 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. J.N. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj 34. K-142/2020-27 od 21. listopada 2021., opt. J.N. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke – opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 1. KZ/11, pa je na temelju čl. 311. st. 1. KZ/11 (pogrešno navodi čl. 311. st. 2. KZ/11) opt. J.N. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 opt. J.N. izrečena je uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženica je dužna snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne postupovne povrede (čl. 458. st. 3. u vezi čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu te preinači pobijanu presudu, podredno da istu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnijela i opt. J.N. putem braniteljice Ž.P., odvjetnice iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu optuženice te ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da preinači prvostupanjsku presudu na način da opt. J.N. oslobodi od optužbe. Također, braniteljica optuženice u žalbi, a sukladno odredbi čl. 475. st. 2. ZKP/08, predlaže da se iste obavijesti o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Za 25. ožujka 2022. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u O., opt. J.N. i braniteljica optuženice Ž.P., odvjetnica iz Z. Na sjednicu vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u O., opt. J. N. i braniteljica optuženice Ž.P., odvjetnica iz Z., pa je javna sjednica vijeća održana u odsutnosti uredno obaviještenih zamjenika ŽDO u O., opt. J.N. i braniteljice optuženice Ž.P., odvjetnice iz Z. na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.

6.1. Na sjednici vijeća sudac izvjestitelj izložio je žalbu državnog odvjetnika, kao i žalbu opt. J.N.

7. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

8. Žalbe državnog odvjetnika i opt. J.N. nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

9. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 468. st. 3. u vezi s čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 (pogrešno navodi čl. 458. st. 3. ZKP/08) jer da sud nije opt. J.N. izrekao posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. ZKP/08, a niti odlučio o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu ošt. D.Č. koji je istaknula na raspravi 1. travnja 2021. u iznosu od 36.000,00 kuna, već je u obrazloženju presude naveo kako je o istom (imovinskopravnom zahtjevu) već odlučeno presudom Općinskog suda u K. poslovni broj K-92/09. Smatra da je riječ o kogentnim normama zbog čega sud nije imao mogućnosti ne odlučiti o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu, a da se ne radi o dvostrukom "dosuđivanju" štete jer obveznik naknade neisplaćenih iznosa nije A.Š. već opt. J.N. s obzirom da je nemogućnost provedbe ovrhe nastala njenom krivnjom.

9.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada nije obvezao opt. J.N. na plaćanje istaknutog imovinskopravnog zahtjeva ošt. D.Č. Naime, nesporno je da je D.Č. kao ovrhovoditelj 26. studenog 2012. podnijela prijedlog za ovrhu Općinsko-građanskom sudu u Z. protiv ovršenika A.Š. kao zaposlenika TD ... d.o.o. radi novčane tražbine u iznosu od 40.000,00 kuna (str. 6-8 spisa), a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u K. poslovni broj K-92/09 (kojom je A.Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare na štetu D.Č.) u kojem prijedlogu za ovrhu je predložila pljenidbu 1/3 plaće ovršenika A.Š. koju ostvaruje kod poslodavca TD ... d.o.o. Iz navedenog proizlazi da je upravo A.Š. osoba koja je obvezana na plaćanje novčane tražbine, a provedbu te tražbine, budući je tek djelomično podmirena, na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi od 27. prosinca 2012. bio je dužan izvršiti poslodavac ovršenika A.Š. TD ... d.o.o., odnosno odgovorna osoba navedene tvrtke – opt. J.N.

9.2. Shodno navedenom prvostupanjski sud nije imao osnova obvezati opt. J.N. na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva ošt. D.Č. jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u K. poslovni broj K-92/09 iznos od 40.000,00 kuna bio dužan platiti A.Š., a na temelju koje presude kao ovršne isprave je pokrenut ovršni postupak i određena ovrha na 1/3 plaće A.Š. koju ostvaruje kod poslodavca TD ... d.o.o., a koji poslodavac, odnosno njegova odgovorna osoba nije obveznik plaćanja prouzročene štete D.Č. već osoba koja je bila dužna postupiti prema ovršnom rješenju Općinskog suda u Z. poslovni broj Ovr-802/2012 od 27. prosinca 2012., kojim je ujedno rješenjem bilo zabranjeno TD ... d.o.o. novčanu tražbinu ovrhovoditelja (D.Č.) platiti ovršeniku (A.Š.). Pri tome je u pravu prvostupanjski sud i kada u razlozima presude navodi kako bi se obvezivanjem opt. J.N. na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva radilo i o dvostrukom dosuđivanju štete D.Č.

9.3. Ujedno se napominje da odredba čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 ne nalaže sudu obvezu da oštećeniku dosudi imovinskopravni zahtjev već propisuje samo tu mogućnost, a osim toga da bi se radilo o povredi čl. 468. st. 3. ZKP/08 morao bi biti kulmulativno ispunjen i daljnji uvjet da je povreda odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 utjecala ili mogla utjecati na presudu, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Stoga, time što je prvostupanjski sud propustio uputiti ošt. D.Č. u pogledu ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u parnicu, iako je to trebao učiniti, nije od takvog značaja da bi izreka presude bila nerazumljiva i da se zbog toga pobijana presuda ne bi mogla ispitati, a sve glede odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. u vezi s čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

9.4. Zbog svega navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika jer prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, odnosno da pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08, a što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Podredno se napominje da kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz čl. 311. st.

1. KZ/11, nije imovinsko kazneno djelo već kazneno djelo protiv pravosuđa, pri čemu za ostvarenje bića tog kaznenog djela nastupanje štete nije bitan element. U odnosu na žalbu opt. J.N.

10. Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 opt. J.N. navodi kako pobijana presuda nema razloga, odnosno da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, kao i da nema razloga u odnosu na svojstvo opt. J.N. što je sve dovelo do pogrešnog zaključka da je optuženica u inkriminiranom periodu stvarno vodila poslovanje društva iako iz iskaza svjedoka A.Š. proizlazi da je cijelo poslovanje tvrtke zapravo vodio on (A.Š.).

10.1. Nasuprot takvim žalbenim navodima opt. J.N. pobijana presuda nema nejasnoća i proturječnosti, a istovremeno sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, pri čemu je prvostupanjski sud pozorno ocijenio sve izvedene dokaze, pojedinačno ali i dovodeći ih u međusobnu vezu, iznoseći istovremeno i ocjenu proturječnih dokaza, dajući pritom jasne, argumentirane i provjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće. Pri tome se navodi žalbe, a u okviru žalbene osnove zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka da je pogrešan zaključak o odlučnoj činjenici da je optuženica u inkriminiranom periodu obavljala posao odgovorne osobe u TD ... d.o.o., s obzirom je te poslove obavljao svjedok A.Š., zapravo odnose na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će biti govora u nastavku ove drugostupanjske odluke.

10.2. Osim toga, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio bilo koju od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon. 11. Žaliteljica (opt. J.N.) pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nalazi u tome što je sud donio pogrešnu odluku o postojanju njene kaznene odgovornosti jer je zanemario iskaz svjedoka A.Š. i D.Č. iz kojih proizlazi da je sve odluke u društvu donosio A.Š., a tome u prilog govori i činjenica da je ona (optuženica) u razdoblju od devet mjeseci (od veljače do srpnja 2013. te u studenom i prosincu 2013.), dok je A.Š. bio na izdržavanju kazne zatvora, postupala sukladno odluci suda i nalagala vršenje prijenosa 1/3 plaće zaposlenika A.Š. ošt. D.Č.

11.1. Takvim žalbenim navodima opt. J.N. nije dovela u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda, a o čemu je također dao jasne i provjerljive razloge, ocjenjujući pritom obranu optuženice neuvjerljivom i usmjerenom otklanjanju kaznenopravne odgovornosti. Naime, kada se ima u vidu da je optuženica u inkriminiranom razdoblju imala 40-ak godina, da je poslovno sposobna, da je poziciju direktora u navedenom trgovačkom društvu koje se bavi dizajnom i unutrašnjim uređenjem, a kojom su tvrtkom ranije upravljali njeni roditelji i koju je preuzela u svojstvu visokoobrazovane osobe, po zvanju arhitektice, nije logično niti životno povjerovati da o poslovanju, obiteljskog trgovačkog društva, nije imala nikakvih saznanja, već da bi upravljanje navedenom tvrtkom prepustila A.Š. koji je svojim iskazom, doduše to i potvrdio navodeći da je vodio cijelo poslovanje tvrtke, da je osam mjeseci bio u zatvoru otvorenog tipa odakle je dolazio na posao, a plaća mu se "prebacivala" na račun zatvora zbog čega se nisu izvršavale uplate ošt. D.Č., no da i dalje smatra da joj nije ništa ostao dužan. S obzirom na takve iskaze optuženice da je vođenje poslovanja tvrtke povjerila A.Š. kojemu je naivno vjerovala, i svjedoka A.Š. kao zaposlenika njene tvrtke, ne ulazeći pritom u daljnju prirodu njihovog odnosa, koji joj je govorio kako ne treba zbog toga što ne poštuje svoju obvezu brinuti, a pri čemu je i više puta komunicirala s odvjetnikom D.Č. i od čije strane je bila upoznata kako svoju obvezu kao odgovorna osoba TD ... d.o.o. ne izvršava, neovisno od toga da li je određeni djelokrug poslova povjerila A.Š., nema dvojbe da je bila svjesna svoje obveze postupanja po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci, a to nije u inkriminiranom razdoblju, dok je tvrtka dobro poslovala i nije pala u blokadu (u veljači 2015.), činila.

11.2. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima optuženice, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na takvo (pravilno i potpuno) utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. J.N. proglasio krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke – opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 1. KZ/11.

12. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP/08), i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti na njenoj strani u vidu dosadašnje neosuđivanosti, činjenice da je samohrana majka troje malodobne djece, da se zapravo radilo o ekscesu s obzirom na njen dosadašnji neporočni život, pri čemu otegotnih okolnosti sud nije našao. Polazeći od stupnja krivnje optuženice te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašena krivom, pravilno je prvostupanjski sud opt. J.N. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a onda joj na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečenom uvjetnom osudom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženice i kriminalnoj količini, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovu optuženicu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženice.

13. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i opt. J.N. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud, već ranije rečeno, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 25. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.