REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: 31 P-3680/20-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Petru Zaradiću, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku I. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2022. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužitelja I. L., odvjetnika i punomoćnice tuženika M. H., zamjenice ODO,
24. ožujka 2022.
p r e s u d i o j e
I. Tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna je tužiteljici A. S., Z., OIB: … isplatiti iznos od 109.363,18 kn sa zateznim kamatama računatim: na iznos od 3.130,98 kn od 21.05.2012.
na iznos od 3.130,98 kn od 21.06.2012.
na iznos od 3.130,98 kn od 21.07.2012.
na iznos od 3.130,98 kn od 21.08.2012.
na iznos od 3.130,98 kn od 21.09.2012.
na iznos od 3.130,98 kn od 21.12.2012.
na iznos od 3.130,98 kn od 21.11.2012.
na iznos od 3.130,98 kn od 21.12.2012.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.01.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.02.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.03.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.04.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.05.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.06.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.07.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.08.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.09.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.10.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.11.2013.
na iznos od 2.944,36 kn od 21.12.2013.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.01.2014.
. / .
na iznos od 2.921,85 kn od 21.02.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.03.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.04.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.05.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.06.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.07.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.08.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.09.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.10.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.11.2014.
na iznos od 2.901,85 kn od 21.12.2014.
na iznos od 2.832,16 kn od 21.01.2015.
na iznos od 2.832,16 kn od 21.02.2015.
na iznos od 2.832,16 kn od 21.03.2015.
na iznos od 2.832,16 kn od 21.04.2015.
na iznos od 2.832,16 kn od 21.05.2015.,
sve do 31.07.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do namirenja tužiteljice, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna je tužiteljici A.S., Z., OIB: … naknaditi parnični trošak u iznosu od 29.260,00 kn sa zateznom kamatom računatom od 24. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u bitnome u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine upisane u zk. ul.br. 14457, poduložak 4, k. o. G. Z., koja u naravi predstavlja trosobni stan u prizemlju, površine 76,10 čm. Nadalje navodi da su ona kao vlasnik - najmodavac i T. K.-Ž. kao najmoprimac 1. svibnja 1997. zaključili prvi ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a drugi takav ugovor, kojim su utanačili način plaćanja na račun, zaključili su 29. siječnja 2014., odnosno ugovorili najamninu u iznosu od 405,00 kn mjesečno. Nadalje navodi da tržišna najamnina za stan iste ili slične površine i kakvoće, u istom dijelu grada, iznosi 3.850,00 kn – 5.000,00 kn, odnosno protuvrijednost 450,00 - 600,00 EUR mjesečno, te je to iznos koji bi tužiteljica dobivala da je bila u mogućnosti stan iznajmljivati po tržišnoj najamnini. Ukazuje da je Europski sud za ljudska prava donio presudu S. protiv Republike Hrvatske broj 12027/10 od 10. srpnja 2014., koja je postala konačna, čime je utvrdio da Republika Hrvatska čini povredu prava vlasništva vlasnicima stanova koji imaju zaštićene najmoprimce, jer službeno utvrđeni iznos zaštićene najamnine ne
. / .
predstavlja realnu mjesečnu naknadu za korištenje stana vlasnika čiji stanovi se nalaze u takvom režimu. Tužiteljica smatra da ima pravo na naknadu razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, te stoga potražuje navedenu razliku za razdoblje od svibnja 2012. do svibnja 2015. sa zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu u bitnome tuženica navodi da se u cijelosti protivi navodima tužiteljice iznesenima u tužbi, te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata. Također ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare, te predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženici. Još navodi da je zaštićena najamnina u iznosu od 405,00 kn utvrđena na temelju čl. 7. Zakona o najmu stanova, te navodi da tuženica ne može odgovarati za štetu zbog donošenja nekog zakona i ističe da tužiteljici nije oduzeto pravo vlasništva.
3. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari donio presudu poslovni broj P- 5331/16-35 od 30. listopada 2019. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu 121.552,08 kn sa zateznim kamatama.
4. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru prihvaćena je žalba tuženika i ukinuta navedena prvostupanjska presuda, te predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu da sa građevinskim vještakom razjasni na koji način je utvrđena visina najamnine, i nastoji zaključiti iz kojih razloga postoji bitna razlika u visini najamnine navedene u obavijesti nadležnog Ureda i mišljenja vještaka, a nakon toga odlučiti temeljem kojih dokaza će utvrditi visinu najamnine. Ujedno je uputio prvostupanjski sud da ako visinu porezne obveze ne može utvrditi sam na temelju važećih propisa, da će raspravit sa strankama o provođenju dokaza na navedenu okolnost, bilo provođenjem financijskog vještačenja, bilo traženjem od nadležne Porezne uprave očitovanja na navedenu okolnost.
5. Nakon navedene ukidne odluke Županijskog suda u Bjelovaru saslušan je građevinski vještak sukladno uputi drugostupanjskog suda te je tužiteljica podneskom od 04.03.2021. (list 195-197 spisa) konačno uredila tužbeni zahtjev kojim traži isplatu 109.363,18 kn sa zateznim kamatama računatim na pojedine iznose.
6. Na ročištu 18. veljače 2022. tuženica je (u odnosu na uputu drugostupanjskog suda ovdje bitno) izjavila da ne prigovara matematičkom izračunu visine zahtjeva iz podneska tužitelja od 04. ožujka 2021., te samo istaknula da tužiteljica nema pravo zahtijevati naknadu štete u visini slobodno ugovorene tržišne najamnine, već eventualno pravo na odgovarajuću odnosno pravičnu naknadu sukladno odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. protiv Republike Hrvatske.
7. Predmetom spora zahtjev je tužiteljice za naknadom štete u vidu razlike između tržišne i zaštićene najamnine za predmetni stan u razdoblju od svibnja 2012. do svibnja 2015. u iznosu od 109.363,18 kn s pripadajućim kamatama.
8. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 6-9 spisa), dopis ODO u Zagrebu od 3. srpnja 2015. (list 10 spisa), e-izvadak iz zemljišne knjige (list 11 spisa), preslike ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom (listovi 12-15 spisa), elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 16 spisa), presliku oglasa s Njuškala (list 17 spisa), nalaz i mišljenje vještaka
. / .
dipl. ing. M. H. izrađen u predmetu ovoga suda poslovni broj Ps-575/08 (listovi 18-21 spisa), presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu S. protiv Hrvatske (listovi 22-41 spisa), dopis Vlade Republike Hrvatske upućen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske od 22. listopada 2014. (listovi 70-71 spisa), dopis Ministarstva financija – Porezne uprave od 16. studenog 2017. (list 76 spisa), dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 12. veljače 2018. (list 83 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, očevid na licu mjesta, te građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. M. O., dodatno je saslušan vještak na ročištu 04. ožujka 2021. (list 192 i 193 spisa), te je izvršen uvid u ugovor o zamjeni stanova između zaštićene najmoprimke T. K. i ranije stanarke u predmetnom stanu D. M. (list 226-229 spisa).
9. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,i 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 04.03.2021. u cijelosti osnovanim.
10. Uvidom u elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 16 spisa) utvrđeno da je ranije prezime tužiteljice glasilo K.
11. Uvidom u e-izvadak iz zemljišne knjige (list 11 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica trosobnog stana u prizemlju kuće u Z., površine 76,10 m2. Stoga tuženica neosnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
12. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz preslika ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom (listovi 12-15 spisa), da je tužiteljica kao najmodavac 1. svibnja 1997. u pogledu predmetnog stana sklopila s T. K.-Ž. kao zaštićenim najmoprimcem ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom na neodređeno vrijeme, te nije sporno da je zaštićeni najmoprimac u utuženom razdoblju plaćao tužiteljici za predmetni stan zaštićenu najamninu u iznosu od 405,00 kn mjesečno. Pri tome iz preslike Ugovora o najmu stana za zaštićenom najamninom od 1. svibnja 1997. (listovi 12 i 13 spisa) proizlazi da je taj ugovor sklopljen na temelju čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, br. 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 - dalje: ZNS), dok je visina zaštićene najamnine ugovorena na temelju čl. 7. istog zakona. Konačno, iz preslike Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 29. siječnja 2014. (listovi 14 i 15 spisa) proizlazi da se najmoprimac obvezao plaćati najamninu najkasnije do 20. u mjesecu.
13. Na ročištu 2. listopada 2019. stranke čine nespornim činjenicu da je zaštićeni najmoprimac u utuženom razdoblju plaćao tužiteljici za predmetni stan zaštićenu najamninu u iznosu od 405,00 kn.
14. Odredbom čl. 31. st. 1. ZNS propisano je da vlasnik stana i osoba koja je do stupanja toga zakona imala stanarsko pravo na tom stanu, te je stupanjem na snagu toga zakona stekla status najmoprimca, sklapaju ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti
. / .
zaštićenu najamninu. Pri tome je vlasnik stana dužan održavati stan koji se daje u najam (čl. 13. ZNS).
15. Nadalje, odredbom čl. 7. ZNS propisano je da se zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.
16. Kako je odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV) propisano da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, tako proizlazi da je propisivanjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenim najmoprimcima došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnim sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija). Navedenim miješanjem tuženice nametnut je vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci prekomjerni individualni teret.
17. Navedeno stajalište sukladno je stajalištu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ELJSP) izraženom u presudi S. protiv Hrvatske (Zahtjev br. 12027/10) od 10. srpnja 2014. (listovi 22-41 spisa). Naime, u navedenom postupku ELJSP je utvrdio da je sadašnjim zakonodavstvom došlo do povrede čl. 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju, kojim je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Naime, stajalište je ESLJP da je došlo do miješanja u vlasnička prava vlasnika stanova na temelju odredbi Zakona o najmu stanova, jer zaštićeni najmoprimci tj. zaštićeni najam ima za posljedicu niz ograničenja koja onemogućavaju najmoprimce, vlasnike stanova, u ostvarivanju prava na korištenje svoje imovine (t. 117 presude S. protiv Hrvatske). Ta se ograničenja odnose na nemogućnost fizičkog posjedovanja stanova jer su zaštićeni najmoprimci u stanovima na neodređeno vrijeme, te su vlasnici onemogućeni i u pravu na iznajmljivanje stanova, a što uključuje pravo na dobivanje tržišne najamnine, kao i u pravu na otkaz najma. ESLJP je nadalje utvrdio da je takvo miješanje bilo zakonito i u općem interesu, ali da nije bilo razmjerno, pa stoga takvo miješanje tuženice nije bilo opravdano.
18. Dakle, u konkretnom slučaju povrijeđeno je pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo joj je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom koja je ratificirana još 5. studenog 1997. te čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad zakona (čl. 134. Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14). Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete koja joj je nastala povredom čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, koju joj je dužna naknaditi tuženica, a koja se ogleda u činjenici da tužiteljica u utuženom razdoblju nije bila u mogućnosti za svoj stan naplatiti najamninu u visini tržišne vrijednosti najamnine u tom razdoblju.
19. Na ročištu 18. veljače 2022. saslušana je tužiteljica koja je iskazala da je predmetni ugovor sklopljen 1997. godine, da je tada provjeravala s odvjetnikom imaju
. / .
li T. K. Ž. i B. Ž. imovine te je dobila podatak da isti nemaju imovinu, i to od katastra. Ujedno je navela da je to pokušala saznati od porezne uprave par godina kasnije, ali isto tako bezuspješno, budući da je porezna uprava odgovorila da oni ne mogu dati takav podatak. Konačno je i navela da iste nije pitala imaju li kakva primanja ili vrednijih pokretnina i da isti slabo komuniciraju.
20. Navedeni iskaz ovaj sud ocjenjuje istinitim, budući da je isti jasan i uvjerljiv te nije doveden u sumnju dokumentacijom koja prileži spisu. Tek se ukazuje da tužitelj nije dokazao da uslijed platnih mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca isti nije mogao steći status zaštićenog najmoprimca.
21. Radi utvrđivanja visine tržišne najamnine za predmetni stan u utuženom razdoblju sud je pribavio podatke Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada o visini prosječne tržišne najamnine u Gradu Zagrebu, te je izveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ing. M. O.
22. Iz dopisa Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjel za stambene poslove i status prognanika, izbjeglica i povratnika, od 12. veljače 2018. (list 83 spisa) proizlazi da prema podacima iz popisa stanova kojima raspolaže taj Odjel, visina prosječne slobodno ugovorene najamnine u Gradu Z., u cjenovnom bloku P. - zapad, za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti s predmetnim stanom, iznosi 269,07 EUR odnosno 3,54 EUR/m2 u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan sklapanja ugovora.
23. Nadalje, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ing. M. O. proizlazi da vrijednost prosječno očekivane tržišne najamnine za predmetni trosobni stan u prizemlju, površine 76,10 m2, za razdoblje od 21. kolovoza 2010. do 23.studenog 2018. ukupno iznosi 374.382,16 kn. Pri tome iz tabele koja je sastavni dio toga nalaza i mišljenja (listovi 5-7 nalaza i mišljenja) proizlazi da je u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2012. do 31. svibnja 2015. očekivana tržišna najamnina za taj stan iznosila ukupno 136.543,48 kn, i to kako slijedi:
- za razdoblje od svibnja do prosinca 2012. iznosila je mjesečno 3.900,80 kn,
- za razdoblje od siječnja do prosinca 2013. iznosila je mjesečno 3.673,32 kn,
- za razdoblje od siječnja do prosinca 2014. iznosila je mjesečno 3.626,12 kn,
- za razdoblje od siječnja do svibnja 2015. iznosila je mjesečno 3.548,76 kn. 24. Vještak ing. M. O. je na ročištu 2. listopada 2019. i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, te je tom prilikom naveo da je nalaz rađen na temelju očevida na licu mjesta i pregleda predmetnog stana, te na temelju podataka o realiziranim najmovima u tom području. Nadalje je naveo da je nalaz rađen prema za to predviđenim metodama i dodao je da se u praksi ne radi pregled usporednih nekretnina jer to nije moguće s obzirom na to da vlasnici tih nekretnina nisu stranke u postupku. Upravo zbog toga se uzima minimalno tri usporedne nekretnine, a kako bi se dobila prosječna vrijednost najma. Vještak je još naveo da se ne može očitovati o razlici između tržišne cijene najamnine i do sad plaćene najamnine jer nema podataka o plaćenoj najamnini, niti ima saznanja koliko se plaća. Konačno, vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja.
. / .
25. Na ročištu 04. ožujka 2021. ponovno je saslušan vještak M. O. koji je tom prilikom iskazao da vezano za rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-4/20-2 od 27. svibnja 2020., te obrazloženje istog, a u odnosu na razliku izračuna najma u njegovom vještačkom nalazu te podataka porezne uprave, iskazao da je njegov nalaz i mišljenje rađen na temelju pozitivnih zakonskih propisa, pribavljenih podataka o realiziranim ugovorima o najmu od nadležnog organa uprave, tj. službe za vrednovanje Grada Z., te na temelju očevida na licu mjesta. Dodatno je naveo da nije imao poseban uvid u obavijest Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove u kojem iskazuju prosječnu najamninu, ali je napomenuo da se iz te obavijesti upravo vidi zbog čega dolazi do razlike u izračunu. Naime, ukazao je da oni navode da se radi o prosječnoj najamnini i da su to radili bez očevida na licu mjesta prema planu približnih vrijednosti. Konačno zaključuje da županijski sud nadalje navodi u svom obrazloženju da vještak u svom nalazu ne navodi kako je izračunao visinu najamnine, a da taj navod ne odgovara činjeničnom stanju jer je u nalazu detaljno navedena metodologija izračuna i transparentno prikazana. Ostao je kod svog nalaza i mišljenja.
26. Podneskom od 04.03.2021. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev i to na način da je od utvrđenih iznosa najamnine, odnosno razlike u najamnini odbila porezna davanja (porez i prirez) te ista potražuje:
- za razdoblje od svibnja do prosinca 2012. iznos od 3.130,98 kn mjesečno,
- za razdoblje od siječnja do prosinca 2013. iznos od 2.944,36 kn mjesečno,
- za razdoblje od siječnja do prosinca 2014. iznos od 2.901,85 kn mjesečno,
- za razdoblje od siječnja do svibnja 2015. iznos od 2.832,16 kn mjesečno. 27. Na ročištu 18. veljače 2022. (već navedeno, a ovdje bitno) tuženik je izjavio da ne prigovara matematičkom izračunu visine zahtjeva iz podneska tužitelja od 04. ožujka 2021.
28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ing. O. jer je jasan, detaljan, stručan i sačinjen na temelju relevantne dokumentacije i činjenica utvrđenih prilikom očevida na licu mjesta, a vještak je na ročištima 2. listopada 2019. i 04. ožujka 2021. i usmeno argumentirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje (i u odnosu na razliku izračuna u njegovom vještačkom nalazu te u podacima porezne uprave) nakon čega stranke (ovdje bitno) nisu stavljale daljnje primjedbe na njegov nalaz i mišljenje, niti su u tom pravcu stavljale daljnje dokazne prijedloge. Ujedno je već navedeno tuženik naveo da ne prigovara matematičkom izračunu iz podneska od 04. ožujka 2021., a u kojem su uzeta u obzir i porezna davanja. Ovdje valja napomenuti da navedeni nalaz i mišljenje nije doveden u pitanje niti podacima Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjel za stambene poslove i status prognanika, izbjeglica i povratnika, od 12. veljače 2018. o visini prosječne slobodno ugovorene najamnine u Gradu Z., u cjenovnom bloku P. - zapad, imajući u vidu da se navedeni Odjel očitovao o visini te najamnine uzimajući u obzir samo podatke iz popisa stanova s kojima taj Odjel raspolaže, dok je vještak ing. O. utvrdio očekivanu tržišnu najamninu za predmetni stan nakon pregleda konkretnog stana prilikom očevida na licu mjesta, te uzimajući u obzir podatke o prosječnim realiziranim najmovima na tom području. Prema tome, iz očitovanja Odjela proizlazi da se tek radi o prosječnoj najamnini i to bez očevida na licu mjesta.
. / .
29. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka ing. O. utvrđeno je da je u utuženom razdoblju od svibnja 2012. do svibnja 2015. očekivana tržišna najamnina za predmetni stan iznosila ukupno 136.543,48 kn, i to za razdoblje od svibnja do prosinca 2012. mjesečno 3.900,80 kn, za razdoblje od siječnja do prosinca 2013. mjesečno 3.673,32 kn, za razdoblje od siječnja do prosinca 2014. mjesečno 3.626,12 kn i za razdoblje od siječnja do svibnja 2015. mjesečno 3.548,76 kn.
30. Slijedom navedenog, te kako među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju primala zaštićenu najamninu u iznosu od 405,00 kn mjesečno, kao i što nije sporan matematički izračun iz podneska tužiteljice od 04.03.2021., a prema kojem porezna davanja za 2012. iznose 364,02 kn mjesečno, za 2013. iznose 323,96 kn mjesečno, za 2014. iznose 319,27 kn, a za 2015. iznose 311,60 kn mjesečno. Prema tome, utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju pretrpjela imovinsku štetu u iznosu razlike između tržišne najamnine koju je u tom razdoblju mogla ostvariti i zaštićene najamnine koju je ostvarila (umanjeno i za porezna davanja), odnosno pretrpjela je imovinsku štetu u iznosima kako slijedi:
- za razdoblje od svibnja do prosinca 2012. u mjesečnim iznosima od po 3.130,98 kn,
- za razdoblje od siječnja do prosinca 2013. u mjesečnim iznosima od po 2.944,36 kn,
- za razdoblje od siječnja do prosinca 2014. u mjesečnim iznosima od po 2.901,85kn,
- za razdoblje od siječnja do svibnja 2015. u mjesečnim iznosima od 2.832,16 kn, dakle, ukupno je u utuženom razdoblju pretrpjela imovinsku štetu u iznosu od 109.363,18 kn.
31. Stoga je valjalo u cijelosti prihvatiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje 109.363,18 kn.
32. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog 21. u mjesecu za taj mjesec, imajući u vidu da bi tužiteljica, da je mogla dati stan u najam po slobodno ugovorenoj najamnini, primala mjesečni iznos najma svaki mjesec do 20. u mjesecu za taj mjesec (kako to proizlazi iz Ugovora o najmu stana od 29. siječnja 2014.), a tuženica nije ni tvrdila niti dokazivala da bi mjesečna najamnina u tom slučaju dospijevala na neki drugi dan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).
33. Na kraju još valja reći da tuženica neosnovano ističe prigovor zastare. Naime, predmetno potraživanje, sukladno čl. 230. st. 1. ZOO, zastarijeva u roku od 3 godine, koji za svaki mjesečni iznos teče od 20. u mjesecu za taj mjesec. Slijedom navedenog, kako je najraniji utuženi mjesečni iznos dospio 20. svibnja 2012., a tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora na temelju odredbe čl. 186.a st. 1. ZPP podnijela 30. travnja 2015. (listovi 6-9 spisa), te je podnošenjem toga zahtjeva zastarijevanje zastalo na rok od 3 mjeseca (čl. 186.a st. 3. ZPP), dok je tužbu podnijela 3. kolovoza 2015., tako proizlazi da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka (tako i VSRH u odluci Rev-1104/18 od 22. 1. 2019.).
34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost
. / .
konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kako slijedi: za sastav odštetnog zahtjeva 250 bodova (Tbr. 28. Tarife), za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za pristup na ročišta 15.11.2016. i 23.5.2018., za svako po 125 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za pristup na očevid 250 bodova (Tbr. 9/7 Tarife), za sastav podneska od 13.2.2019. 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), te za sastav podnesaka od 14.11.2016., 2.4.2019. i 01.06.2021. za svaki po 50 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), za pristup na ročište 04.03.2021. i 18.02.2022. od po 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 1900 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 23.750,00 kn. Tužiteljici je također priznat trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.566,00 kn i na presudu u iznosu od 1.444,00 kn. Slijedom navedenog, tužiteljici je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 29.260,00 kn.
35. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 17. 5. 2018. i 08.01.2021., jer takvi podnesci ne prileže spisu. Tužiteljici se tek ukazuje ako je i u troškovniku omaškom zatražila trošak podneska od 08.01.2021. umjesto 07.01.2021., da joj niti trošak tog podneska ne bi bio priznat budući da istim podneskom tužiteljica moli zakazivanje ročišta te predlaže radnje u odnosu na nastavak postupka.
36. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je (od presuđenja), temeljem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/19, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: Ovršni zakon) i i po stopi iz čl. 3. ZIDZOO-a.
37. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila u sporu odbijen je njezin zahtjev za naknadu troška postupka.
U Zagrebu, 24. ožujka 2021.
Sudac:
Petar Zaradić, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dna:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
