Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-42/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. A., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17. - u daljnjem tekstu KZ/11.-I) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Ik I-zd-7/2022-12 od 2. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika I. A. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 59. KZ/11.-I i članka 165. stavka 1. te članka 170. stavka 2. i 5. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. – u daljnjem tekstu ZIKZ) odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika I. A., sada na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, izrečene presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-363/2019. (Kzd- 181/2018.) od 10. veljače 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru, Kžzd-5/2020. od 28. svibnja 2020.
1.1. Zatvorenik kaznu izdržava u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, a očekivani istek kazne je 24. lipnja 2022.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. A., po opunomoćenici M. T., odvjetnici u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.), te predlaže da se pobijano rješenje preinači i prihvati njegov zahtjev te mu se odobri uvjetni otpust ili podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. i članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da pobijano rješenje ne sadrži valjane i jasne razloge za odbijanje zatvorenikovog prijedloga za uvjetni otpust te da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni sadržaju isprava ili iskaza u provedenom postupku, te da činjenica, da je zatvoreniku određena mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, ne bi smjela predstavljati prepreku za uvjetni otpust, s obzirom da je istu mjeru moguće provoditi i izvan zatvorskog sustava, ambulantno, a za što je zatvorenik dao svoju suglasnost na održanoj sjednici, dok su navodi iz rješenja, kako zatvorenik odbija provođenje terapije suprotni podacima iz zdravstvenog kartona zatvorenika, jer mu zatvorske službe takvo liječenje medikamentima nisu propisale, pa zatvorenik smatra da je pobijano rješenje u proturječnosti s ispravama.
6. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika I. A., temeljem članka 170. točka 2. i 5. ZIKZ-a, a koji propisuje da će sud odbiti prijedlog za uvjetni otpust ako s obzirom na pribavljena mišljenja ocijeni da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne, odnosno jer izrečena sigurnosna mjera nije postigla svrhu zbog koje je izrečena.
7. Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.-II) je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.-II.
8. Tako, iz izvješća zatvorske bolnice o izdržavanju kazne za zatvorenika I. A. proizlazi da sada izdržava kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, procijenjen je na razinu "zadovoljava", korektno se odnosi prema službenim osobama i drugim zatvorenicima i nije stegovno kažnjavan, uključen je u tretman liječnika psihijatra i više stručne savjetnice za tretman, a provođenje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja je u tijeku, te mu je liječenje još uvijek potrebno, ima podršku izvanbračne supruge kod koje bi imao i postpenalni prihvat, nema odobrene pogodnosti izlaza i nije iskušan u tim okolnostima. Prema podacima iz kaznene evidencije 2019. osuđen je zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11.-I koja kazna mu je zamijenjena radom za opće dobro. Također je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-239/2020. od 1. ožujka 2021. a koja je pravomoćna 23. kolovoza 2021. osuđen na djelomičnu uvjetnu osudu te mu je izrečena mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama te posebna obveza zabrane približavanja žrtvi, a po toj presudi treba izdržati sedam mjeseci zatvora i ta kazna još nije izvršena, pa je mišljenje zatvora negativno, a navedeno mišljenje podržao je i državni odvjetnik.
8.1. Razmatrajući žalbene navode, drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud iznio sve valjane razloge o onim odlučnim činjenicama koje su u konkretnoj situaciji osnovano dovele do odbijanja prijedloga za uvjetni otpust zatvorenika I. A., nema nikakvih proturječnosti između dostavljenih izvješća i danih razloga, zbog čega je pravilna ocjena i zaključak prvostupanjskog suda da nije opravdano otpustiti zatvorenika na uvjetni otpust i da bi u konkretnom slučaju bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora iz razloga što provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11.-I, kod zatvorenika još uvijek nije ostvarilo svrhe izvršavanja kazne zatvora propisane u članku 3. ZIKZ- a, te stoga što ima još jednu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci za izdržati.
9. Stoga, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, unatoč određenim okolnostima koje zatvoreniku idu u prilog (korektno se odnosi prema službenim osobama i drugim zatvorenicima, nije stegovno kažnjavan, ima riješen postpenalni prihvat, uključen je u tretman liječnika psihijatra), ipak u odnosu na zatvorenika I. A. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.-II, jer se radi o višestruko osuđivanoj osobi za istovrsna i slična djela, ima još jednu zatvorsku kaznu za izdržati u trajanju od 7 mjeseci iz djelomične uvjetne osude uz koju mu je ponovno izrečena mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, a uz to i posebna obveza zabrane približavanja žrtvi, što su svakako oni razlozi iz članka 170. točke 2. i 5. ZIKZ-a, a koji u smislu odredbi o uvjetnom otpustu propisanih zakonom (članak 59. KZ/11.-II), a kojima se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije, ukazuju da je prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust opravdano odbijen, jer pozitivni pomaci do kojih je kod zatvorenika došlo tijekom izdržavanja kazne zatvora još nemaju onu kvalitetu koja bi opravdavala odobravanje uvjetnog otpusta, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno donio svoju odluku, uz ocjenu da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne i provođenjem sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11.-I
10. Kako dakle, žalbom zatvorenika I. A. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 24. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
