Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-11/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog T. I., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) u vezi članka 34. KZ/11. i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kvm-22/2021. (Kovm-7/2019.) od 2. veljače 2022. u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog T. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu na temelju odredbe članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog T. I. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-7/2019. od 11. srpnja 2019., pravomoćnom 13. rujna 2019., a kojom je osuđeni T. I. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i članka 177. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 51. KZ/11. te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 10 mjeseci.

2. Protiv rješenja, kojim je odbijen zahtjev za obnovu postupka, žalbu je podnio osuđeni T. I., po branitelju I. F., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom "da Visoki kazneni sud usvoji predmetnu žalbu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja, a podredno da sam riješi ovaj predmet".

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1.

ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima osuđenika da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka te da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te u konačnici pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio kako iz dokumentacije koju je osuđenik priložio zahtjevu za obnovu postupka proizlazi da su podneseni novi dokazi, no priloženi dokazi nemaju takav značaj niti kvalitetu da bi sami za sebe ili u vezi sa prijašnjim dokazima bili prikladni prouzročiti oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu. Naime, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilan zaključak kada je na temelju odredbe članka 507. stavka 1. ZKP/08. odbio zahtjev osuđenog T. I. za obnovu kaznenog postupka, a da pritom nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka niti povredu kaznenog zakona.

6. Osuđeni T. I. je presudom na temelju sporazuma stranaka proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., a iz dokaza prikupljenih tijekom istrage utvrđeno je da je brutalnim postupcima prema supruzi, koju je pokušao ubiti, izložio starije dijete D. I. zlostavi i ugrozi njegovog pravilnog psihofizičkog razvoja, koji je za vrijeme inkriminiranog događaja sjedio u auto sjedalici na zadnjem sjedištu vozila te vidjevši što se događa počeo vrištati, kako je to navedeno i u činjeničnom opisu kaznenih djela za koja je osuđenik proglašen krivim.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da je osuđenik dostavljenom dokumentacijom (izvješća s prijedlogom i mišljenjem centra za socijalnu skrb, nalaza i mišljenja zavoda s, dopis dječjeg vrtića sa zapažanjima o psihofizičkom statusu djece) želio dokazati da žrtva kaznenog djela, dijete D. I., a u odnosu na kojeg je podignuta optužnica i donesena pravomoćna presuda, nema nikakve psihofizičke posljedice pa da u konkretnom slučaju nisu niti ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava. Međutim, za ostvarenje obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. nije nužno nastupanje posljedice u smislu narušavanja psihofizičkog stanja djeteta, već je dovoljno i samo stvaranje ozbiljne ugroženosti djeteta od strane počinitelja pa stoga dokazivanje da dijete nije imalo posljedica u psihofizičkom razvoju ne isključuje počinjenje kaznenog djela pa je prvostupanjski sud ispravno odbio zahtjev za obnovu kaznenog postupka.

8. Slijedom navedenog, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., odnosno da podneseni dokazi nisu prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili osudu po blažem kaznenom zakonu. Navedena odluka nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodima osuđenika da se u predmetnom kaznenom postupku nije utvrđivalo činjenično stanje te da je nejasno na temelju kojih dokaza je izveden zaključak o ugrozi djeteta.

9. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.