Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: SS57 Pr-4367/21-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice Ivone Barić, u pravnoj stvari tužitelja A. S., OIB: ….. K., zastupanog po punomoćnici A.

B., odvjetnici u S., protiv tuženika Z. z. h. m. S.-d. ž., OIB: ….. Split, zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., radi isplate razlike plaće, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka

2022., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice A. B., odvjetnice u S. i u izočnosti tuženika, te održanog ročišta za objavu presude 24. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. z. h. m. S.-d. ž.,

OIB: ….. S. da tužitelju A. S., OIB: ….. K. isplati iznos od 5.653,60 kuna (slovima:pet tisuća

šest stotina pedeset tri kune šezdeset lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 427,13 kn počevši od 15. veljače 2016., do isplate;

- na iznos od 405,85 kn počevši od 15. ožujka 2016., do isplate;

- na iznos od 429,50 kn počevši od 15. travnja 2016., do isplate;

- na iznos od 549,71 kn počevši od 15. svibnja 2016., do isplate;

- na iznos od 471,34 kn počevši od 15. lipnja 2016., do isplate;

- na iznos od 434,15 kn počevši od 15. srpnja 2016., do isplate;

- na iznos od 494,85 kn počevši od 15. kolovoza 2016., do isplate;

- na iznos od 489,93 kn počevši od 15. rujna 2016., do isplate;

- na iznos od 559,71 kn počevši od 15. listopada 2016., do isplate;

- na iznos od 430,07 kn počevši od 15. studenog 2016., do isplate;

- na iznos od 0,00 kn počevši od 15. prosinca 2016., do isplate;

- na iznos od 519,17 kn počevši od 15. siječnja 2017., do isplate;

- na iznos od 442,22 kn počevši od 15. veljače 2017., do isplate; u visini stope određene - na iznos od kuna od 16. studenog 2016.člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Z. z. h. m. S.-d. ž.,OIB: ….S. da tužitelju A. S., OIB: ….. K. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.031,25 kuna (slovima:sedam tisuća trideset jedna kuna dvadeset pet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi trošak u iznosu 156,25 kn (preko priznatog iznosa od 7.031,25 kn do zatraženog iznosa od 7.187,50 kn) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. veljače 2022. podnio tužbu u kojoj navodi kako je u utuženom razdoblju bila zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehničar vozač u Timu 2 HM, Odjel hitne medicine, II Medicinska služba. Navodi kako tuženik, sukladno odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09.), predstavlja javnu službu. Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i sindikati u javnim službama, s druge strane, sklopili su, 23. studenog 2006. godine, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto (6%) godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine. Među istim strankama zaključen je 13. svibnja 2009. godine Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak). Dodatkom je, uslijed ekonomske krize iz 2008. godine, osnovica za plaće u javnim službama privremeno zadržana na iznosu iz 2008. godine - 5.108,84 kn - dok je povećanje osnovice za preostalih 6% za 2009. godine, dakle povećanje na iznos od 5.415,37 kn, sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III Dodatka za trenutak kad „službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. Stranke su potom, 26. listopada 2011. godine sklopile Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. Sukladno odredbi članka XI stavka 4. Izmjena dodatka, ugovoreno trajanje Dodatka i Izmjena dodatka je 5 godina, te su navedeni ugovori, uslijed pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu, bili u primjeni do 26. siječnja 2017. godine. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi usvojili su 28. prosinca 2012. godine Vjerodostojno tumačenje Izmjena dodatka kojim je pojašnjena primjena članka IV stavka 5. u vezi s člankom VI stavkom 1. Izmjena dodatka. Odredbom članka III Izmjena dodatka ugovoreno je slijedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“. Navodi kako je Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. godine prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj je navedeno kako je BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. godine. DZS je 27. studenog 2015. godine objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj je navedeno kako je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a koji statistički pokazatelj je potvrđen i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. godine. Napominje se također da je BDP i dalje nastavio rasti te je 4. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj je utvrđeno da je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dana 20. listopada 2016. godine DZS objavio je priopćenje za javnost povodom objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. godine do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP-u za 2014. godine, te iz istog jasno proizlazi kako su uvjeti za povećanje osnovice iz članka III. Izmjena dodatka ispunjeni dana 4. prosinca 2015. godine. Naime, iz revidiranih podatka proizlazi kako je kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561%, a da je za treći kvartal 2015. g. iznosila 2,78247%. Odredbom članka III Izmjena dodatka utvrđeno je da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji DZS-a ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto. Iz naprijed navedenih službenih pokazatelja DZS-a, razvidno je da se uvjet iz članka III Izmjena dodatka ispunio u studenom 2015. godine obzirom da je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. godine iznosila upravo 2% ([1,2% + 2,8%] / 2 = 2) stoga se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn imala tužitelju isplaćivati počevši s plaćom za prosinac 2015. godine, a sve sukladno odredbi članka VII c Izmjena dodatka. Tuženik je međutim tužitelju plaću tijekom utuženog razdoblja, siječanj 2016. godine do siječanj 2017. godine, i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn čime je tužitelja oštetio za znatan iznos (Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. godine osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine). Navodi kako su daljnja povećanja osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđena su odredbama članka IV. Izmjena dodatka. Preciznije, odredbom članka IV stavka 1. Izmjena dodatka utvrđeno je sljedeće: „Točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: - pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i - istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Prema statističkim podacima DZS-a, koji su sukladno članku VII b Izmjena dodatka ugovornim stranama Izmjena dodatka redovito dostavljani, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS- om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII b stavcima 3. i 8. Izmjena dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe članka IV stavka 1. Izmjena dodatka dolazi do sljedećeg odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine. Člankom IV stavkom 2. Izmjena dodatka određeno je:„ U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Sindikati javnih službi su, dana 2. lipnja 2016. godine, pozvali Vladu RH da sukladno članku IV Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz članka IV stavka 1. Izmjena dodatka, međutim Vlada RH se oglušila na poziv sindikata i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe članka 297. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima (prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen) kvocijent pariteta iz članka IV stavka 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. g. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. godine, pa je rok određen člankom IV stavkom 1. Izmjena dodatka točno 4. lipnja 2016. godine), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV stavka 2. Izmjena dodatka (u smislu odredbe članka 272. Zakona o obveznim odnosima kvocijent pariteta je odrediv prema objektivnim statističkim podacima DZS-a). Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. godine osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28% : 2 = 1,14 %). (7) Člankom IV stavkom 3. Izmjena dodatka određeno je: „Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Sukladno naprijed citiranom, osnovica plaće za prosinac 2016. godine i siječanj 2017. godine trebala se uvećati za još daljnjih 1,14%. (8) Sumirano, osnovica plaće tužiteljakroz utuženi period trebala je iznositi : - za period od prosinca 2015. g. do lipnja 2016. g. = 5.415,37 kn - za period od srpnja 2016. g. do studenog 2016. g. = 5.477,11 kn - za period od prosinca 2016. g. do siječnja 2017. g. = 5.539,55 kn Međutim, tuženik je od prosinca 2015.g. tužitelju plaću obračunavao po smanjenoj osnovici, pa tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od siječnja 2016.g. do siječnja 2017.g. (uključujući i siječanj 2017.). Obzirom da tuženik isključivo raspolaže evidencijom o radu i rasporedu, a tužitelj ne raspolaže sa svim platnim listama, tužitelj nije u mogućnosti postaviti točno određeni. Tužitelj je prethodno podnio stupnjevitu tužbu kojom je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da u roku od 8 dana u spis dostavi obračunske isprave na ime tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., uz prijedlog da se presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove ovog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka. Podneskom zaprimljenim 28. prosinca 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 5.653,60 kn, a počevši od plaće za siječanj 2016. pa do zaključno siječnja 2017., uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo kako se protivi tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine, s prijedlogom da isti bude odbijen uz obvezu tužitelja na naknadu troškova postupka. Ističe kako je tuženik tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Tuženik je ujedno istaknuo prigovor zastare.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik podneskom zaprimljenim 20. prosinca 2021., na okolnost visine tužbenog zahtjeva, u spis priložio vlastiti obračun iznosa razlike neisplaćenog dijela plaće na ime tužitelja uvećane po osnovici od 6% sačinjen od strane računovodstva tuženika i to za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017.. Tužitelj je podneskom dostavljenim 28. prosinca 2021. dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. potražuje isplatu iznosa od 5.653,60 kn, a počevši od plaće za siječanj 2016. pa do zaključno siječnja 2017., sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, sve sukladno obračunu dostavljenom od strane tuženika. Za istaknuti je kako je tuženik zbog izostanka sa ročišta od 13. siječnja 2022., na koje ročište je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, rješenjem suda donesenim na istom ročištu pozvan dostaviti očitovanje u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva postavljenu konačno uređenim tužbenim zahtjevom. Zapisnik o održanom ročištu tuženik je uredno zaprimio dana 14. siječnja 2022., međutim, isti u ostavljenom roku, a ni do dana zaključenja glavne rasprave u spis nije dostavio očitovanje u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, niti je izrijekom osporio pravilnost tužiteljevog matematičkog izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

3.1. Iz obračuna pojedinačnih iznosa razlike neisplaćenog dijela plaća na ime tužitelja dostavljenog od strane tuženika (list 16 spisa) te obračuna dostavljenog od strane tužitelja (list 16 spisa) nedvojbeno proizlazi da visina tužbenog zahtjeva nije sporna za iznose razlike bruto plaće u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do lipnja 2016. koji se odnose na uvećanje osnovice za od 6 %. Međutim, usporedbom tabelarnih prikaza tužitelja i tuženika razvidno je kako je visina tužbenog zahtjeva sporna u dijelu koji se odnosi na dodatna uvećanja osnovice plaće i to za iznose pariteta, za koje iznose je obračun tuženika umanjen u dijelu potraživanja od srpnja 2016. (dospijeće u kolovozu 2016.) do siječnja 2017. (dospijeće u veljači 2017.). Obzirom se doista radi o jednostavnoj matematičkoj operaciji oduzimanja u dijelu koji se odnosi na paritet (dok je prema tabelarnim prikazima tužitelja i tuženika uvećanje za osnovicu od 6 % nesporno), ovaj sud je prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva, smatrao nepotrebnim i protivnim načelu ekonomičnosti, radi čega je rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom 3. ožujka 2022. odlučeno kako se neće provoditi dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

3.2. Budući iz tablice dostavljene od strane tuženika proizlazi da su umanjenja inkorporirana u iznose od srpnja 2016. do siječnja 2017. s navođenjem pojedinačnih mjesečnih iznosa umanjenih za iznos pariteta, te imajući u vidu kako tuženik na okolnost osporenog dijela visine tužbenog zahtjeva nije predložio dokaze u smislu odredbi članka 219. st. 1. ZPP-a, za zaključiti je da tuženik nije izričito osporavao matematički obračun visine tužbenog zahtjeva već osnovanost u dijelu izračuna koji se odnosi na paritete. Dakle, kako tuženik nije sporio način matematičkog izračuna do nespornog iznosa potraživanja, te obzirom je riječ o jednostavnoj matematičkoj operaciji izračuna u dijelu koji se odnosi na paritete, sud smatra kako nije sporan matematički obračun tužbenog potraživanja, već je sporna pravna osnova, a time i visina tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na paritete.

4. Sud je izveo dokaze pregledom javno objavljene i spisu priležeće dokumentacije, i to: preslike Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i arbitražne odluke od 7.12.2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28.12.2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.9.2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., preslike platnih lista i obračuna plaća za tužitelja dostavljenim od strane tuženika, te ostale isprave priložene spisu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. temeljem odredbe čl. III. i čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., u iznosu od 5.653,60 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u odnosu na navedeni osnov.

9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, a potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Sporna je pravna osnov tužbenog zahtjeva i u dijelu koji se odnosi na daljnja povećanja osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje uvjeta predviđenih odredbama članka IV. st. 2. i st. 3. IDDS-a, koje odredbe utvrđuju način na koji će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi.

9. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

9.1. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

10. U odnosu na prigovor zastare istaknut u odgovoru na tužbu, potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena putem e- komunikacije 15. veljače 2021., time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 15. veljače 2016., pa je očito da nije prošao petogodišnji zastarni rok iz čl. 139. ZR-a niti u odnosu na niti jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužitelj utužuje.

13. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

13.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

13.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

13. 4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

13.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

13.6. Nadalje, odredbom čl. 139. ZR-a propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

13.7. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I..

15. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

15.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

15.2. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

15.3. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

16. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu koji se odnosi na obračun pariteta, osnovan.

16. 1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između

- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

16.2. Iz statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi kako je mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

16.3. Odredbom čl. VII. b st. 3. i st. 8. IDDS-a ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, a sukladno čl. IV. st. 1. IDDS-a, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta85,9:100/87,9:100 = 97,72 kn. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine.

16.4. Odredbom čl. IV. st. 2. IDDS-a ugovoreno je, da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

16.5. Sindikati javnih službi su 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV. IDDS-a utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. istih, a kojem pozivu se Vlada RH nije odazvala, te nije ispunila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. IDDS-a.

16.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U smislu citirane odredbe ZOO-a,zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH, u konkretnom slučaju uvjet se ima smatrati ispunjenim odnosno kvocijent pariteta utvrđenim. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a budući se isti može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. IDDS-a.

17. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. Izmjena dodatka, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., obzirom na objavu podataka od strane Državnog zavoda za statistiku 4. studenoga 2015., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS-a, sve sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 272. ZOO-a.

17.1. Iz navedenog slijedi kako se primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica plaće se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14 %).

17. 2. Odredba članka IV st.3. Izmjena dodatka propisuje kako će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

17.3. S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

17. 4. Također, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 17.-17.2 ove odluke.

17.5. Slijedom iznesenog, sud je prihvatio kao osnovan obračun razlike manje isplaćenih plača tužitelja u utuženom razdoblju, u iznosu od 5.653,60 bruto, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a.

18. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

19. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koje dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

20. Tužitelju primjenom odredbi članka 154. st. 1., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 750,00 kuna (Tbr.7. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 20. studenog 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 750,00 kuna (Tbr.8.toč.1. u vezi sa Tbr.7.toč.1.Tarife), trošak sastava podneska od 28. prosinca 2021. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr.8.toč.1. Tarife u vezi sa Tbr.7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 16. studenog 2021., 21. prosinca 2021., 13. siječnja 2022. i 3. ožujka 2022. u iznosu od po 750,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna (Tbr.9. toč.3.Tarife), odnosno sveukupno 5.625,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% daje iznos od 7.031,25 kn. Trošak zastupanja na ročištu za objavu presude priznat je djelomično i to u iznosu od 375,00 kuna budući se isti ima smatrati troškom iz Tbr. 9.3. Tarife, pa je za više zatraženi trošak u iznosu od 156,25 kuna (preko priznatog iznosa od 7.031,25 kn do zatraženog iznosa od 7.187,50 kn), zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. Svi troškovi koji su dosuđeni tužitelju su po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17).

U Splitu, 24. ožujka 2022.

SUTKINJA:

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1.,2.,4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika,

- u spis.

Broj zapisa: eb308-57a35

Kontrolni broj: 04d48-ecbcf-b49c0

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SNJEŽANA CVITANOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.