Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: Pr-5057/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz S., OIB:… zastupanog po

punomoćniku R. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika Zavod.., Z., OIB: .., zastupanog po zakonskom zastupniku A. L., ravnatelju tuženika, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja R. P.,

odvjetnika iz S. i punomoćnice tuženika D. C., dipl.iur, zaposlene na radnom mjestu tajnice tuženika, zaključene 23. veljače 2022., objavljene 24. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavodu, Z.,

OIB: … da tužitelju B. B. iz S., OIB:… isplati iznos od 5.142,98 kuna (slovima:

pettisućajednustotinučetrdesetdvije kune i devedesetosam lipa) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 439,47 kn od dana 16. veljače 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 439,47 kn od dana 16. ožujka 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 440,80 kn od dana 16. travnja 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. svibnja 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. lipnja 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. srpnja 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. rujna 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. listopada 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. studenog 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. prosinca 2016. godine, do isplate,

- na iznos od 441,33 kn od dana 16. siječnja 2017. godine, do isplate,

- na iznos od 292,60 kn od dana 16. veljače 2017. godine, do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja B. B. iz S.,

OIB:… u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na

iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude, te u dijelu u kojem je zatražen iznos od 157,55 kn (preko iznosa od 5.142,98 kn do iznosa od 5.300,53 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 16. veljače 2017. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Zavodu, Z.,

OIB: … da tužitelju B. B. iz S., OIB:… naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.182,81 kn

(slovima: tritisućejednustotinuosamdesetdvje kune i osamdesetjednu lipu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo odnosno za iznos od 98,44 kn (preko iznosa od 3.182,81 kn do iznosa od 3.281,25 kn) zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 14. ožujka 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je djelatnik kod tuženog temeljem ugovora o radu sklopljenog 16.listopada 2015., te obavlja poslove Višeg stručnog savjetnika za zapošljavanje. Navodi da je počevši od 1. veljače 2016. godine do 1.siječnja 2017. tuženik je tužiteljici obračunavao osnovicu plaće po iznosu od 5.108,84 Kn. Za razdoblje od 1. veljače 2016. godine do 31. prosinca 2016. tuženik je tužitelju obračunavao osnovicu plaće po iznosu od 5.108,84 Kn., umjesto prema osnovici od 5.415,37 kn., uslijed čega je tužiteljici za navedeni period isplaćena manja bruto plaća u ukupnom iznosu od 7.337,91 Kn. Naime,temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. godine i Arbitražne odluke od prosinca 2011.g.tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09). Dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno osnovica) za po 6 % u 2007.g., 2008.g. i 2009.g. Zbog nastupa recesije dana 12. svibnja 2009. godine Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (nastavno Dodatak sporazumu). Dodatkom sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu 2008.g. na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009.g. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. 3. Dodatka sporazuma. Dana 26. listopada 2011.g. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno izmjene dodatka sporazumu). Izmjene Dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011.g. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena Izmjena Dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Izmjena Dodatka sporazumu predstavlja Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kako i odredbe čl. 51. st. 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012.g. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena Dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015.g., s početkom primjene od siječnja 2016.g., međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu. Odredbom čl. III. Izmjene Dodataka sporazumu ugovoreno je da "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama". Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečnu 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015. godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 %, krajem studenog 2015.g. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS- a. Budući je odredbom čl. VII. c. st. 3. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015.g. povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. DZS je dana 20. listopada 2016. godine objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014.g. do drugog tromjesečja2016.g. prema BDP za 2014.g. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015.g. iznosila 1,24561 %, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga,navodi da revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog. Zbog navedenog smatra da je tužitelju za period 1. veljače 2016. godine do 31. prosinca 2016. tuženik isplatio manju bruto plaću u ukupnom iznosu od 5.300,53 kn. Slijedom iznesenog, tužitelj za razdoblje od veljače 2016. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 5.300,25 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik uloženim prigovorom promašene pasivne legitimacije ukazuje na činjenicu da Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika nema za posljedicu odgovornost tuženika za utvrđivanje visine osnovice za izračun plaće u javnim službama već samo obvezu tuženika na isplatu plaće sukladno potpisanom

Ugovoru o radu. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za plaće u javnim službama potpisala je Vlada Republike Hrvatske kao poslodavac i Sindikati javnih službi. Ističe da je Hrvatski zavod za zapošljavanje javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem tada važećeg članka 56. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ('' Narodne novine'' 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka 51. Statuta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (Narodne novine109/12 i 12/14). Nesporno je da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika, i još uvijek jeste,te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj, 27/01. i 39/09.). Tuženik je obvezan izračunati i isplatiti plaću svim radnicima u skladu s donesenim odlukama o osnovici plaće u javnim službama, a kako je propisano odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 39/09. i 124/09.).Tuženik je pravna osoba s javnim ovlastima, koji je obvezan pridržavati se Statuta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i drugih zakonskih i pod zakonskih propisa. Sve ovlasti da su tuženika definirane i utvrđene gore navedenim Statutom, a što je posebno naznačeno u odredbama članka 32. Statuta gdje je ograničenje utvrđeno visinom novčanog iznosa do kojeg tuženik može samostalno raspolagati. Tuženik je obvezan pridržavati se i Zakona o fiskalnoj odgovornosti („Narodne novine“broj: 139/2010. i 19/2014.). Navedenim Zakonom da se određuju pravila kojima se ograničava visina rashoda i manjka općeg proračuna i javnog duga te namjensko i svrhovito korištenje proračunskih sredstava. U vezi navedenog Zakona posebno se ističe jačanje kontrole i nadzora nad trošenjem proračunskih sredstava, odnosno osiguravanje fiskalne odgovornosti tuženika. Izvještavanje o namjenskom trošenju sredstava se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva financija, a sve osnovom sastavljene Izjave o fiskalnoj odgovornosti koju potpisuje čelnik tuženika. Prema tome navodi da je tuženik obvezan svake godine za prethodnu proračunsku godinu za razdoblje u kojem je obnašao dužnost, odnosno obavljao poslove čelnika, sastaviti Izjavu o fiskalnog odgovornosti, a kako bi se detaljno mogla kontrolirati učinkovitost i djelotvornost namjenskog trošenja sredstava državnog proračuna, u koja sredstva spada i isplata plaća radnicima tuženika. Nepridržavanje i nepoštivanje važećih zakonskih propisa svih do sada navedenih i priloženih, za sobom povlači prekršajnu i kaznenu odgovornost čelnika tuženika. Iz svega gore navedenog proizlazi da tuženik nema ovlast, a niti mogućnost samostalnog određivanja visine osnovice za izračun plaće jer je to prvenstveno uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odnosno odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama koje donosi Vlada Republike Hrvatske. Tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama(„Narodne novine“ broj 124/09.), koji je na snazi od 24. listopada 2009. godine, propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/2012.) utvrđeno je da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. S obzirom na činjenicu da je navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorom utvrđeno da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune su važeći dokumenti, ali nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, stoga se niti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorom, a kako je to bilo utvrđeno odredbom članka 49. stavka 4. ranije važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj, 84/2007.). Stoga da je tuženik prilikom obračuna plaće primijenio jedini mogući važeći dokument, odluku Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009. godine i od 30.prosinca 2016. godine, budući da osnovica plaće u javnim službama nije bila utvrđena kolektivnim ugovorom. Tuženik također ističe da je odredbama članka 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. navedenog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Iako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine predstavljaju osnovu ove tužbe, tuženik navodi da navedene

Izmjene i dopune nisu dio važećeg Zakona o osnovici plaće u javnim službama te kao takve ne proizvode nikakve pravne učinke i nemaju utjecaj na važeći zakonski propis kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Kada bi naslovni Sud i zauzeo pravno stajalište da je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni dio kolektivnog ugovora, što tuženik oštro opovrgava iz gore navedenih razloga, niti Dodatak Sporazumu, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije moguće primijeniti jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta. Dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu utvrđena je osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za izračun plaće utvrđena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009. godine, dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn ne predstavlja utvrđenu osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade Republike Hrvatske, a što ovdje nije slučaj. Tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka

Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama od 26.11.2011.

godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani Sindikata je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske koji na strani sindikata zastupa radnike Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te su stoga navedeni akti ništetni. Tuženik nadalje ističe da je jedino zakonski i opravdano bilo isplatiti plaću u skladu s važećim odlukama Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, odnosno važećim propisima u kojima je upravo ova visina osnovica bila utvrđena. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je poštujući navedene zakonske propise vršio obračun i isplatu plaće tužitelju za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu na zakonit način, a koji je jedini ispravan za obračun i isplatu plaće u javnim službama. Zaključno tuženik predlaže ovom sudu donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška na teret tužitelja.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 23. veljače 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je održana i zaključena glavna rasprava, istakao da "ne traži vještačenje", da je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama Narodne novine br. 123/2016. koja je donesena na sjednici Vlade RH 29. prosinca 2016. godine utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kuna bruto, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017. godine. Slijedom navedenog tuženik ističe da od siječnja 2017. tužitelj nema osnovu da traži uvećanje za 6% već eventualno razliku od 3,9%. U spis je priložio vlastiti obračun potraživanja za sud i protivnu stranu. U odnosu na navedeno, odnosno iznos za siječnja 2017., tužitelj je odluku prepustio sudu.

3.1. Uspoređujući obračun potraživanja koji je tužitelj dostavio uz tužbu u kojem je uračunata razlika plaće za uvećanje osnovice od 6% za cijelo razdoblje (list 5. spisa), te obračun tuženika (list 112. spisa) uočeno je da je tuženik izračunao umanjeni iznos za siječanj 2017. Dakle, visina je nesporna do iznosa od 5.142,98 kn (iznos umanjen u obračunu za siječanj 2017.), odnosno tuženik ne osporava visinu u odnosu na uvećanje osnovice od 6%. do mjeseca siječnja 2017. Treba naglasiti da tužitelj u tužbi ne navodi istovjetno kao i tuženik odnosno ne proizlazi da je za mjesec siječanj 2017. izračun uskladio s Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. godine (povećavanje osnovice na iznos od 5.211,02 kn i to počevši od siječnja 2017. godine). Upravo zbog navedenog ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja preko iznosa izračunatog od strane tuženika konkretno 157,55 kn (preko iznosa od 5.142,98 kn do iznosa od 5.300,53 kn – razlika 292,60 kn- 450,15 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 16. veljače 2017. godine do isplate.

Tuženik se protivio prijedlogu za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost osporenog dijela visine tužbenog zahtjeva navodeći da "ne traži vještačenje". Zbog svega navedenog, ovaj sud je i prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i protivnim načelu ekonomičnosti, a sve obzirom na podatke, isprave, izračune i dokaze priložene u spis.

4. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4.prosinca 2015., obračuna plaća za tužiteljicu, kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. u to za razdoblje: od veljače 2016., pa zaključno do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 5.300,53 kn.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju za povećanje osnovice od 6% do siječnja 2017.

9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

10. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

13.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu od 5.142,98 kn, dok je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude, te u dijelu u kojem je zatražen iznos od 157,55 kn (preko iznosa od 5.142,98 kn do iznosa od 5.300,53 kn) - razlika 292,60 kn - 450,15 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 16. veljače 2017. godine do isplate neosnovan zbog čega je na kraju odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i

II.

15. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

15.1.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

15.2. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

15.3. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

16. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, te za siječanj 2017. osnovicu od 5.211,02 na, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 5.142,98 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su izračunati od strane tužitelja te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

16.1. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).

17. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

18. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate neosnovan (točka II. izreke presude).

18.1. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

19. Tužitelju u ovom postupku primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

19.1. Nadalje, tužitelju je određen trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2021. - 75 bodova (Tbr. 8. 1.u vezi sa 7. točka. 1. Tarife) za zastupanje na ročištu od 23. veljače 2022. – 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu za objavu 37.5 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife), iznosi ukupno 3.281,25 kn. Uvažavajući činjenicu da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 97 % (98,5% (osnov+visina/2) – tuženik 1,5 % (osnov+visina/2)), to je istoj trebalo obistiniti iznos od 3.182,81 kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 98,44 kn (preko iznosa od 3.182,81 kn do iznosa od 3.281,25 kn) zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan. Navedeni iznos odnosi se na uračunavanje ukupnog postupka uspjeha u sporu.

19.2 Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

20. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 24. ožujka 2022.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja, R. P., odvjetniku iz S. ,

- tuženiku Zavod, Z.,

- u spis.