REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 11 Us I-1590/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice M. R. iz K., koju zastupa opunomoćenica V. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P., radi uklanjanja kamp prikolica i mobilne kućice, 24. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-05/21-04/33, URBROJ: 2163/1-18-09/3-21-02 od 12. studenoga 2021. kao i rješenja Grada Poreča-Parenzo, Upravnog odjela za komunalni sustav KLASA: UP/I-363-04/21-01/25 URBROJ: 2167/01-05/28-21-3 od 6. kolovoza 2021.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem rješenje Grada Poreča-Parenzo, Upravnog odjela za komunalni sustav KLASA: UP/I-363-04/21-01/25 URBROJ: 2167/01-05/28-21-3 od 6. kolovoza 2021. naloženo je ovdje tužiteljici, vlasnici poljoprivrednog zemljišta pod oznakom k.č. … k.o. M. da odmah po primitku ovog rješenja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka rješenja ukloni bespravno postavljene dvije kamp prikolice i mobilnu kućicu s poljoprivrednog zemljišta; toč. 2. izreke predmetnog rješenja navedeno je da ako izvršenik ne postupi po toč. 1. izreke rješenja Grad Poreč – Parenzo će izvršenje rješenja provesti putem treće osobe, ali na trošak i odgovornost izvršenika. Toč. 3. istoimenog rješenja navedeno je da žalba na ovo rješenje ne odgađa njegovo izvršenje.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-05/21-04/33, URBROJ: 2163/1-18-09/3-21-02 od 12. studenoga 2021. odbijena kao neosnovana.
3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenih rješenja pravodobno podnijela tužbu ovom sudu, ističući u istoj kako drugostupanjskim rješenjem tuženik kontradiktorno svojoj izreci u obrazloženju istoga ne spori tvrdnju tužiteljice da se na predmetnom zemljištu mogu postavljati pa čak i graditi objekti, uređaji, naprave i slično, a sve u funkciji obavljanja poljoprivrednih djelatnosti. Nadalje, tužiteljica ističe da za navedene objekte shodno Zakonu o poljoprivrednome zemljištu kao i Zakonu o građenju nije bilo potrebno ishođenje kako građevinske dozvole tako niti ostalih dozvola. Tužiteljica također ističe da je namjena objekata isključivo da služe u poljoprivredne svrhe, a što ne spori niti tuženik. Sukladno odredbama čl. 31. toč. 1.23. st. 1. Prostornog plana uređenja grada Poreča, na koje se i tuženik poziva u svome rješenju, jasno je vidljivo da je dopušteno postavljanje pratećih uređaja, naprava i sličnih stvari, a sve u funkciji obavljanja poljoprivrednih djelatnosti. Naime, sporni objekti pošto ne predstavljaju građevine u zakonskome smislu već mobilne objekte, može se smatrati da objekti u kojima se čuva alat spadaju pod navedene odredbe. U navedenim objektima se nalazi alat i oruđe za obradu poljoprivrednog zemljišta, a što tuženik nije svojim neposrednim nadzorom utvrđivao. Nelogično, nerealno i praktično je neprimjenjivo i nije za očekivati da tužiteljica alat i oruđe za obradu poljoprivrednog zemljišta koje služi svrsi samog zemljišta drži na otvorenom prostoru bez nadzora. Samim takvim ponašanjem tužiteljica bi bila u poziciji kažnjavanja po odredbama Odluke o komunalnom redu Grada Poreča. Nadalje, tužiteljica ističe da ukoliko tuženik ne smatra sporni objekt kao "napravu i slično, a sve u funkciji obavljanja poljoprivredne djelatnosti", sporni objekt se ne može nazvati građevinom iz razloga što karakteristike i obilježja objekta i zakonski opisi građevine su u koliziji oko spornih objekata te primjena čl. 31. Prostornog plana i uređenja je neprimjenjiva jer isti govori o građevinama, a što ovi objekti nisu. Tužiteljica također smatra da tuženik nije mogao donijeti osporavano rješenje iz razloga što mu nadzorom nisu priznata sva njena prava te nije pravilno primijenjeno materijalno pravo te nikako nije utvrđeno pravo činjenično stanje.
4. Slijedom navedenog, predloženo je donošenje presude kojom će se poništiti rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela. Ujedno je zatražena naknada troškova spora.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako je činjenica da je komunalni redar proveo očevid na licu mjesta bez prisustva stranke, međutim spisu prileži zaključak prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-04/21-01/28, URBROJ: 2167/01- 05/28-21-1 od 2. lipnja 2021., kojeg je stranka uredno zaprimila, te o kojem se nije očitovala. Štoviše očevidu provedenom dana 24. lipnja 2021. prisustvovao je sin tužiteljice, a koji je naveo da tužiteljica ima 79 godina te da zbog bolesti nije mogla pristupiti očevidu, stoga se ne može navoditi da stranci nije omogućeno sudjelovanje u postupku te da ista nije upoznata s utvrđenjima s očevida. O očevidu je sastavljen zapisnik koji su prisutni potpisali (komunalni redar i R. S., sin tužiteljice) te kojim je utvrđeno da je proveden očevid na dijelu zemljišta k.č.br. … k.o. M., koja k.č. je u naravi pašnjak. Spisu predmeta prileže i fotografije s lica mjesta. Nadalje, tužiteljica ne osporava da je na sporno zemljište postavila dvije kamp prikolice i mobilnu kućicu, za koje je nesporno utvrđeno da sukladno čl. 4. Odluke o komunalnom redu Grada Poreča – Parenzo predstavljaju pokretne stvari. Isto tako nesporno je da je odredbom čl. 4. st. 2. Odluke o komunalnom redu Grada Poreča propisano da se dvorišta, vrtovi, voćnjaci, vinogradi i ostale površine odnosno zemljišta moraju održavati i obrađivati sukladno njihovoj namjeni te u skladu s Prostornim planom za isto područje. Nadalje čl. 94. st. 1. predmetne Odluke propisano je da predmeti koji su na javnoj i drugoj površini, na zgradama i objektima postavljeni suprotno odredbama ove Odluke ili drugih općih akata, odnosno bez odobrenja nadležnog gradskog upravnog tijela, smatraju se protupravno postavljenim predmetima. S obzirom da tužiteljica nije ishodovala odobrenje za postavljanje spornih kamp kućica i mobilne kućice, na k.č.br. … k.o. F., samim time nije od utjecaja ni tvrdnja tužiteljice da predmetne pokretne stvari koristi u poljoprivredne svrhe (za skladištenje poljoprivredne opreme) te je nesporno da su isti predmeti protupravno postavljeni. Shodno navedenom tuženik je ostao kod svih utvrđenja iz pobijanog rješenja te je predložio sudu presudom tužbeni zahtjev odbiti.
6. Podneskom od 2. ožujka 2022. tužiteljica se očitovala na tuženikov odgovor na tužbu istaknuvši da tuženik nije tijekom postupka dokazao svoju tvrdnju da je tužiteljica postavila svoje pokretnine suprotno odredbi čl. 14. st. 2. Odluke o komunalnom redu Grada Poreča, nije osporilo tužiteljičin navod o svrsi i namjeni korištenja predmetnih pokretnina niti je tuženik dokazao da tužiteljica predmetne pokretnine koristi u druge svrhe od onih za koje navodi da ih koristi.
7. U tijeku spora održana je rasprava dana 16. ožujka 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je zamjenik opunomoćenice tužiteljice, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS-a u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na navedenoj raspravi zamjenik opunomoćenice tužiteljice je istaknuo kako ostaje u cijelosti kod navoda iz tužbe, te navoda iz podnesaka od 28. veljače 2022., zaprimljenog na sudu 2. ožujka 2022. i postavljenog tužbenog zahtjeva. Predao je u spis preslike identifikacijskih isprava tužiteljice i njezinog sina koji je pristupio kao javnost na raspravu te fotodokumentaciju snimljenu na nekretnini koja je predmet ovog spora. Ujedno, predložio je provođenje dokaza očevidom na licu mjesta radi utvrđenja činjenica o kojim su kao dokaz dostavljene fotografije. Predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva te zatražio trošak upravnog spora.
8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te uvidom u dokumentaciju koja prileži dostavljenom spisu upravnog postupka.
9. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se u tijeku spora provede dokaz očevidom na okolnost da objekti koji su predmetom pobijanog rješenja služe tužiteljici u obavljanju poljoprivredne djelatnosti iz razloga što smatra da se provođenjem predmetnog dokaza ne bi utvrdile okolnosti koje su pravno relevantne za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
11. Sud pri tome u cijelosti prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže prvostupanjsko tijelo u rješenju od 6. kolovoza 2021. kao i tuženik u odgovoru na tužbu u ovom sporu te se stoga tužiteljica upućuje na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pri tome je sud cijenio i činjenicu da tužiteljica u tužbi nije iznijela nove niti drugačije razloge u odnosu na one iznesene tijekom upravnog postupka.
12. Naime, možebitna činjenica da je namjena predmetnih pokretnih objekata
– kamp prikolica i mobilne kućice – isključivo u poljoprivredne svrhe, odnosno sukladna namjeni zemljišta određenoj važećim prostornim planom na kojem se isti objekti nalaze, ne isključuje njihovu protupravnost obzirom na izričitu odredbu čl. 240. st. 1. t. 9.2.4. Prostornog plana uređenja Grada Poreča-Parenzo ("Službeni glasnik Grada Poreča-Parenzo" broj 14/12, 8/06, 7/10, 8/10) i odredbe čl. 14. st. 2 i čl. 94. st. 1. Odluke o komunalnom redu Grada Poreča-Parenzo ("Službeni glasnik Grada Poreča-Parenzo" broj 22/19, 16/20).
13. Sukladno prethodnom, valjalo je, na temelju odredbe čl. 57. st. 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan kao u izreci ovog rješenja.
14. Odluka suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
U Rijeci 24. ožujka 2022.
Sutkinja
Dubravka Zec v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
