Poslovni broj: 6 Us I-1794/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. P., P.

J. …, OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike

Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 17. ožujka 2022. u nazočnosti zakonske zastupnice tužitelja J. S. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/19-01/491, Urbroj: 513-04-21-2 od 26. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/19-01/491, Urbroj: 513- 04-21-2 od ... odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja

Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-471- 02/19-01/306, Urbroj: 513-07-13-19-1 od ..., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od … do ... u ukupnom iznosu od … kuna i zakonska kamata u iznosu od

… kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od … dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikovog rješenja, u bitnom navodi kako porezni službenici u konkretnom slučaju nisu poštovali zakonsku proceduru, već su se odmah upustili u utvrđivanje porezne osnovice procjenom, a da prethodno nisu proveli prethodni obvezni postupak utvrđivanja porezne osnovice na temelju poslovne knjige, i evidencije, kao vjerodostojne dokumentacije. Tvrdi kako izraz „mora“ u odredbi članka 92. Općeg poreznog zakona ne predstavlja slobodnu ocjenu već pravni standard i terminološki upućuje na izvršenje neke procesne radnje onako kako je ona redom propisana, i to tek nakon što porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom. Smatra kako privatna bilježnica – rokovnik na temelju kojeg je porezno tijelo procijenilo poreznu osnovicu ne može biti, niti smije biti podloga za procjenu porezne osnovice na temelju danog ovlaštenja, već to mora biti isključivo uredna poslovna dokumentacija. Tvrdi kako svi ti podatci i činjenice moraju biti jasno i točno naznačeni u samom obrazloženju rješenja kao ostvareni primici (dnevni, tjedni ili mjesečni), a ne samo paušalno, proizvoljno izvaditi neke neistinite i netočne podatke iz rokovnika te paušalno navesti broj dana, a ne navesti broj tjedana ili mjeseci, zbog čega je rješenje manjkavo, neobrazloženo, a samim time nezakonito, jer se isto ne može ispitati, dakle radi se o nezakonitom dokazu i na zakonu nezakonitom postupku. Nadalje, navodi kako je neistinita konstatacija poreznih službenika da je "djelatnik N. T., kada su porezni službenici ušli u mesnicu, izuzeo iz blagajne

iznos gotovine od … kuna i stavio ga ispod pulta". Pojašnjava kako navedeni novac nije bio u kasi već pokraj kase, a nešto prije samog ulaska poreznih službenika u mesnicu novac je donesen od strane nabavljača mesnih proizvoda F. B. u. …, P. B., te je nakon isporuke kao dobavljač isporučio račun broj

…od ... sa specificiranom vrstom mesa, količinom, neto

iznosom, o čemu je sastavljena i otpremnica br. .. od ..., a to što isti kao naručitelj robe nije knjižio to nije problem niti stvar dobavljača već naručitelja. Prigovara kako je izjava S. S., koji se nije izjašnjavao o podacima o prometu u izuzetom rokovniku, niti je dao izjavu tijekom nadzora, također nezakonit dokaz jer je samovoljno izveden od poreznih službenika. Prigovara procjeni porezne osnovice te navodu kako je promet evidentiran za pojedine dane – ukupno … dana, te da je iz podataka izuzetog rokovnika utvrđeno da je porezni obveznik u mjesecu … ostvario promet u iznosu od ... kuna, odnosno da je prosječni dnevni promet iznosio … kuna, a nigdje se u obrazloženju rješenja ne spominje ukupni broj dana od …-… od … dana, te se pita što je sa podacima iz rokovnika za … dana. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava ... čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od … do ...., o čemu je sastavljen

Zapisnik, Klasa: …, Urbroj: … od …

8. Poreznim nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u razdoblju nadzora obavljao djelatnost prodaje mesa i mesnih prerađevina u … poslovna prostora – mesnicama: u N., na adresi B. J. … i Z. u. …, te u P., U. I. P. …

19.

9. Dana ... kod tužitelja je u navedenim poslovnim prostorima obavljen nadzor primjene Zakona o fiskalizacije u prometu gotovinom (Narodne novine broj 133/12 – 106/18) za razdoblje od … do ...

Nakon ulaska ovlaštenog službenika prvostupanjskog tijela u poslovni prostor u N., B. J. … – oznake poslovnog prostora …, djelatnik tužitelja je izuzeo iz blagajne iznos gotovine od … kuna i stavio istu ispod pulta. Evidentirani iskazani promet putem naplatnog uređaja na dan …. do … sati u

navedenom poslovnom prostoru iznosio je … kuna, a polog je iznosio …

kuna, što je odgovaralo iznosu novca zatečenom u blagajni. Ovlašteni službenici koji su provodili nadzor u poslovnom prostoru na adresi N., B. J. … - oznake poslovnog prostora …, zatekli su, i za potrebe poreznog nadzora, izuzeli rokovnik u kojem je tužitelj upisivao podatke o poslovnim transakcijama objekta - zaduženja mesa, ostvareni promet, razduženja i isporuke mesa pojedinim kupcima.

10. Prema poslovnoj dokumentaciji koju je tužitelj dostavio u postupku nadzora PDV-a, utvrđeno je kako se gotovina od … kuna odnosi na isporuku mesa

dana ... društvu F. Iz sadržaja zapisnika o poreznom

nadzoru proizlazi kako je tužitelj u postupku nadzora dana ... dostavio bezgotovinski račun broj … od ... po kojem je društvu

F. za isporuku mesa zaračunao … kune (osnovica PDV-a iznosi … kuna, PDV iznosi … kune), te je na računu kao način plaćanja naznačeno transakcijski račun, odnosno da se radi o bezgotovinskom plaćanju.

11. Porezno tijelo je u skladu sa odredbama članka 79. i 81. OPZ-a, za potrebe poreznog postupka, zatražilo od društva F. knjigovodstvenu karticu dobavljača - tužitelja za razdoblje od … do ...., te je pregledom dostavljene kartice za razdoblje od ... do ... utvrđeno da

naknadno dostavljeni račun tužitelja broj … od … nije

evidentiran u istoj kartici.

12. Nadalje, porezno tijelo je uvidom u aplikaciju …, u kojoj se nalaze podaci o isporukama tužitelja koje je

sam prijavio prvostupanjskom tijelu, utvrđeno kako je ukupno iskazani promet poreznog obveznika dana ... u mesnici u N., B. J. …

iznosio … kuna, iz čega proizlazi kako tužitelj za primljenu gotovinu od … kuna nije izdao fiskalizirani račun.

13. Porezno tijelo je iz izuzetog rokovnika – kolona promet i evidencije PBZO – Fiskalizacija (podaci o dnevnim evidencijama prometa u mesnici u Ninu, Bana Jelačića 1) za nadzirano razdoblje, utvrdilo kako je tužitelj iskazivao znatno manji promet putem fiskaliziranih računa od stvarno ostvarenog i iskazanog prometa u navedenom rokovniku.

14. Porezno tijelo je temeljem utvrđenih nepravilnosti u vezi poslovanja tužitelja zaključilo kako su se stekli uvjeti za procjenu porezne osnovice u skladu sa odredbom članka 92. stavka 2. točke 2. Općeg poreznog zakona, te je usporedbom podataka o dnevnim ostvarenim prometima koji su evidentirani u izuzetom rokovniku iz mesnice na adresi N., B. J. … u nadziranom razdoblju i podataka o ostvarenom prometu iskazanom u evidenciji … odnosno podataka

koje je tužitelj dostavio prvostupanjskom tijelu, utvrdilo tužitelju manje obračunati porez na dodanu vrijednost, a kako je to opisano na stranici 4. prvostupanjskog rješenja.

15. Slijedom navedenog, porezno tijelo je provedenim nadzorom za razdoblje od … do ... utvrdilo manje obračunati porez na dodanu vrijednost ukupnom iznosu od … kuna.

16. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13., 99/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18) propisano je da je porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja bio koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

17. Odredbom članka 62. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj:115/16, 106/18, dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza.

18. Odredbom članka 66. stavka 1. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Stavkom 4. istog članka propisano je da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

19. Odredbom članka 92. stavka 1. OPZ-a propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti, prema kriterijima iz stavka 3. istog članka. Stavkom 5. istog članka propisano je da porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. istog članka koristiti za procjenu porezne osnovice.

20. Nadalje, odredbom članka 15. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“ broj: 133/12., 115/16., 106/18.) propisano je da radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa, kada se izdaju računi koji se ostvaruju prometom gotovine, obveznik fiskalizacije dužan je izdavati račune koji sadrži Jedinstveni identifikator računa.

21. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da obveznik fiskalizacije radi provedbe postupka fiskalizacije izdavanja računa prema članku 15. Zakona, dužan je izdavati račune putem elektroničkih naplatnih uređaja.

22. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

23. Prema ocjeni ovog Suda, poreznim nadzorom je pravilno i zakonito tužitelju utvrđena porezna obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od … do ..., obzirom da je u postupku nadzora

nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj iskazivao znatno manji promet putem fiskaliziranih računa od stvarno ostvarenog i iskazanog prometa, koji je utvrđen temeljem rokovnika zaposlenika tužitelja, slijedom čega je pravilno porezno tijelo, temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 92. OPZ-a, procjenom utvrdilo manje obračunati porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od … kuna, a kako je to prethodno navedeno i opisano.

24. U odnosu na prigovor tužitelja kako porezni službenici u konkretnom slučaju nisu poštovali zakonsku proceduru, već su se odmah upustili u utvrđivanje porezne osnovice procjenom, a da nisu proveli prethodni obvezni postupak utvrđivanja porezne osnovice na temelju poslovne knjige i evidencije, kao vjerodostojne dokumentacije, valja kazati kako iz sadržaja Zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi da su ovlašteni službenici poreznog tijela prilikom provođenja nadzora nad tužiteljem u N., u poslovnom prostoru na adresi B. J. … zatekli djelatnika tužitelja koji je izuzeo iz blagajne iznos gotovine od … kuna i stavio istu ispod pulta, te su utvrdili iskazani promet putem naplatnog uređaja u navedenom poslovnom prostoru u iznosu od … kuna i polog u iznosu od … kuna, što je odgovaralo iznosu novca zatečenom u blagajni, te su ovlašteni službenici koji su provodili nadzor u poslovnom prostoru na adresi N., B. J. … - oznake poslovnog prostora …, zatekli i za potrebe poreznog nadzora, izuzeli rokovnik u kojem je djelatnik tužitelja upisivao podatke o poslovnim transakcijama objekta - zaduženja mesa, ostvareni promet, razduženja i isporuke mesa pojedinim kupcima. Obzirom na prethodno utvrđene nepravilnosti i činjenicu kako tužitelj nije izdavao račune u skladu sa Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom i u svojim poslovnim knjigama nije potpuno, točno, pravodobno i uredno evidentirao isporuke mesa, osnovano je porezno tijelo ocijenilo kako su se kod tužitelja stekli uvjeti za procjenu porezne osnovice u skladu sa odredbom članka 92. stavka 2. točke 2. OPZ-a, stoga, navedeni prigovor tužitelja nije osnovan.

25. Prigovor tužitelja kako privatna bilježnica – rokovnik na temelju kojeg je porezno tijelo procijenilo poreznu osnovicu ne može niti smije biti podloga i dokaz za procjenu porezne osnovice na temelju danog ovlaštenja, već to mora biti isključivo uredna poslovna dokumentacija, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. U smislu odredbe članka 58. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., dalje u tekstu ZUP-a) službena osoba u postupku činjenično stanje utvrđuje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. U smislu odredbe članka 77. OPZ-a porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, a osobito: 1. prikuplja obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba, 2. određuje vještake, 3. pribavlja isprave i spise, 4. izlazi na očevid. Dakle, porezno tijelo je temeljem citiranih odredbi Zakona kao valjane dokaze za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje moglo koristiti rokovnik u kojem je tužitelj upisivao podatke o poslovnim transakcijama objekta - zaduženja mesa, ostvareni promet, razduženja i isporuke mesa pojedinim kupcima, i time nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Porezno tijelo temeljem odredbe članka 115. OPZ-a ima ovlaštenje provoditi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba (porezni nadzor) i u tom postupku koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, kao što je u konkretnom slučaju rokovnik u kojem je djelatnik tužitelja upisivao podatke o poslovnim transakcijama objekta - zaduženja mesa, ostvareni promet, razduženja i isporuke mesa pojedinim kupcima. Činjenica što navedena dokumentacija ne predstavlja knjigovodstvene isprave u smislu odredbi Zakona o računovodstvu i Općeg poreznog zakona ne utječe na zakonitost i dopuštenost korištenja navedene dokumentacije u dokazne svrhe, jer kako je prethodno navedeno porezno tijelo je u konkretnom slučaju radi utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje, u skladu sa citiranim odredbama Zakona, moglo koristiti rokovnik u kojem je tužitelj upisivao podatke o poslovnim transakcijama objekta - zaduženja mesa, ostvareni promet, razduženja i isporuke mesa pojedinim kupcima i vršiti usporedbu sa iskazanim prometom putem naplatnog uređaja u predmetnom poslovnom prostoru, u pogledu količine isporučenog mesa.

26. U odnosu na tvrdnju tužitelja kako je iznos gotovine od … kuna donesen od strane nabavljača mesnih proizvoda F. B. u. …,

P. B., te je nakon isporuke kao dobavljač isporučio račun broj … od ... sa specificiranom vrstom mesa, količinom, neto iznosom, o čemu

je sastavljena i otpremnica br. … od ..., valja kazati kako iz sadržaja

Zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi kako je porezno tijelo zatražilo od društva F. knjigovodstvenu karticu dobavljača - tužitelja za razdoblje od … do …, te je pregledom dostavljene kartice za razdoblje od

... do ... utvrđeno da naknadno dostavljeni račun tužitelja

broj … od ... nije evidentiran u istoj kartici. Stoga, navedeni

prigovor se ne može ocijeniti osnovanim.

27. Prigovor tužitelja kako porezno tijelo nije pravilno i zakonitu izvršilo procjenu porezne osnovice, ovaj Sud nije uvažio osnovanim, obzirom kako je porezno tijelo na stranici 4. prvostupanjskog rješenja detaljno obrazložilo izračun procjene, koji izračun ovaj sud prihvaća i ocjenjuje pravilnim.

28. U odnosu na dostavljenu presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: … od ... valja kazati kako je istom

presudom utvrđeno kako se po činjeničnom opisu djela ne radi o prekršaju zbog čega je tužitelj oslobođen od optužbe, dok je predmet ovog spora utvrđenje porezne obveze, pa spomenuta presuda ne utječe na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

29. Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao izreci presude.

U Splitu, 24. ožujka 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju S. P., P. J. …,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po

pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana