Poslovni broj: 6 Us I-1837/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke N. R., u upravnom sporu tužiteljice D. K. iz S., P., R. c. …, OIB: …., zastupana po opunomoćeniku Ž. A., odvjetniku u Z., G. c. …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon javne rasprave zaključene 17. ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika zamjenika opunomoćenika tužitelja I. R., odvjetničkog vježbenika u OD J. i P. iz S. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/19-01/2509, Urbroj: 513-04-21-2 od 5. ožujka 2021. i usvajanje zahtjeva tužiteljice za utvrđivanje porezne osnovice u iznosu od 39.011,85 kuna i porez na promet nekretnina u iznosu od 1.170,35 kuna.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/19-01/2509, Urbroj: 513- 04-21-2 od 5. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-410-20/2019-001/01598, Urbroj: 513-007-13-01-2019-0008 od 02. listopada 2019., kojim je tužiteljici utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 305.127,27 kuna, i razlika poreza na promet nekretnina u iznosu 9.153,81 kuna.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila postupka, prigovara kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno izvelo zaključak da bi Ugovorom o kupoprodaji tužiteljica stekla nekretnine navedene u Ugovoru pod točkom 1. u ½. Tvrdi kako iz Ugovora proizlazi da je tužiteljica stekla dio nekretnine koji je znatno manji od ½, te navodi kako niti sam otuđivatelj u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji nije imao u vlasništvu nekretninu ½ pa samim time ni tužiteljica nije mogla kupiti pola nekretnine. Tvrdi kako je tužiteljica stekla samo dijelove od 155 m2 i 4.66 m2, odnosno ukupno 159,66m2. Dakle, prigovara kako je prvostupanjsko tijelo propustilo provjeriti i utvrditi odlučnu činjenicu u ovoj pravnoj stvari, a to je veličina dijela nekretnine koji je predmet oporezivanja, odnosno koji je tužiteljica stekla od otuđivatelja temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji. Prigovara kako prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir činjenicu da površina prometa poreznog obveznika iznosi 159,66m2, a ne 197 m2, što predstavlja razliku od 37,34 m2 više, tj. iznos od 16.548,34 kuna za koji iznos je nesporno potrebno umanjiti poreznu osnovicu neovisno o mjerodavnoj cijeni po m2 površine. Nadalje, prigovara kako je izvršena procjena vrijednosti temeljem nekretnina koje nisu usporedive niti odgovarajuće prema nekretnini poreznog obveznika obzirom da iste imaju mogućnost gradnje prema trenutnim prostornim planovima općine V., dok isto nije moguće na nekretnini tužiteljice. Prigovara kako je drugostupanjsko tijelo propustilo provjeriti odnosno otkloniti žalbeni razlog tužiteljice koji se odnosi na tečaj po kojem je isplata izvršena. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i usvajanje zahtjeva tužiteljice za utvrđivanje porezne osnovice u iznosu od 39.011,85 kuna i porez na promet nekretnina u iznosu od 1.170,35 kuna.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 17. ožujka 2022. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je predmet oporezivanja stjecanje nekretnina na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 28. ožujka 2019. između tužiteljice kao kupca i I. G. kao prodavatelja, predmet kojeg su nekretnine koje u naravi predstavljaju zemljište unutar granica građevinskog područja ukupne površine 1308 m2, i to oznake k.č.br.8829/3 k.o. V. površine u prometu 1200 m2 i k.č.br.8829/1 k.o. V. površine u prometu 108 m2, za ½ dijela, za ukupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000,00 Eur plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

8. Privremenim poreznim rješenjem, Klasa: UP/I-410-20/2019-001/01598, Urbroj: 513-007-13-01-2019-0004 od 6. travnja 2019. tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 185.372,73 kuna, koliko iznosi njen udio na temelju isprave o stjecanju, i na tu osnovicu porez na promet nekretnina u iznosu od 5.561,18 kuna.

9. Nadalje, porezno tijelo je izvršilo naknadnu provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi, te utvrdilo kako postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem sukladno odredbi članka 24. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16.), budući je utvrđeno kako je vrijednost predmetnih nekretnina manja od tržišne vrijednosti sličnih nekretnina koje se postižu na približno istom području u približno isto vrijeme.

10. U naknadno provedenom postupku, porezno tijelo je tržišnu vrijednost za predmetnu nekretninu utvrdilo procjenom, temeljem podataka Informacijskog sustava Porezne uprave i usporednih podataka: zemljišta unutar granica građevinskog područja (k.o. V., k.č.br. 8986/1) površine 561,00 m2 koje je 7. lipnja 2019. prodano za iznos od 819,45 kn/m2; zemljišta unutar granica građevinskog područja površine (k.o. V., k.č.br. 8771/36) 315,00 m2 koje je 23. rujna 2019. prodano za iznos od 939,22 kn/m2; zemljišta unutar granica građevinskog područja (k.o. V., k.č.br.8119) površine 444,00 m2 koje je 4. svibnja 2018. prodano za iznos od 841,81 kn/m2; zemljišta unutar granica građevinskog područja (k.o. V., k.č.br. 8786/3) površine 384,00 m2 koje je 4. svibnja 2018. prodano za iznos od 740,12 kn/m2.

11. Temeljem navedenih usporednih podataka utvrđena je prosječna vrijednost predmetnih nekretnina u iznosu od 750 kn/m2, odnosno tržišna vrijednost predmetnog zemljišta u iznosu od 981.000,00 kuna, a udio tužiteljice u vrijednosti predmetne nekretnine iznosi 305.127,27 kuna (981.000,00–370.745 (tržišna vrijednost utvrđena privremenim poreznim rješenjem od 6. travnja 2019.)=610.255,00 :2 =305.127,50 kn).

12. Dakle, tužiteljici je u naknadno provedenom postupku utvrđena razlika osnovice poreza na promet nekretnina u iznosu od 305.127,27 kuna, i razlika poreza na promet nekretnina u iznosu 9.153,81 kuna.

13. U predmetnoj upravnoj stvari sporna je utvrđena tržišna vrijednost nekretnine.

14. Prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu Zakona) osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

15. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.

16. Stavkom 4. istog članka propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.

17. Stavkom 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

19. Sud je stajališta kako porezno tijelo nije povrijedilo zakon na štetu tužiteljice time što je temeljem ovlaštenja iz citirane odredbe članka 9. Zakona tržišnu vrijednost predmetne nekretnine utvrdilo procjenom, temeljem usporednih podataka priloženih spisu predmeta za nekretnine u neposrednoj blizini, stečenih u približno isto vrijeme, uzimajući pri tome u obzir relevantne čimbenike koji su od utjecaja na tržišnu vrijednost, kao i lokaciju predmetne nekretnine, kako je to obrazloženo u Zapisniku i osporenim odlukama.

20. Prigovor tužiteljice kako je prvostupanjsko tijelo pogrešno izvelo zaključak da bi Ugovorom o kupoprodaji stekla nekretnine navedene u Ugovoru pod točkom 1. u ½ te da je tužiteljica stekla samo dijelove od 155 m2 i 4.66 m2, odnosno ukupno 159,66m2, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, obzirom da iz predmetnog Ugovora nedvojbeno proizlazi kako je predmet prodaje kat. čest. 8829/3 k.o. V. u površini od 1200 m2 i kat. čest. 8829/1 k.o. V. u površini od 108 m2, te iz Ugovora proizlazi kako Podoreh Ljubo i tužiteljica kupuju iste nekretnine u jednakim dijelovima, iz čega proizlazi da se radi o ½ navedene površine, kako je porezno tijelo pravilno utvrdilo. 21. Prigovor tužiteljice kako je izvršena procjena vrijednosti temeljem nekretnina koje nisu usporedive niti odgovarajuće prema nekretnini poreznog obveznika, Sud ne uvažava osnovanim iz razloga što iz usporednih podatka priloženih spisu i zapisnika o procjeni proizlazi kako je porezno tijelo prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine procjenom imalo u vidu bitne elemente koji su od utjecaja na visinu tržišne vrijednosti nekretnine te je kod procjene koristilo usporedne podatke o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

22. Dokazne prijedloge za provođenje vještačenja i očevid na licu mjesta, Sud nije uvažio osnovanim, budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene pred tijelom uprave i nije bilo potrebe za izvođenjem predloženih dokaza, pri čemu se Sud vodio načelom ekonomičnosti i učinkovitosti postupka iz članka 8. ZUS- a. Tužiteljica je bila pozvana pred tijelom uprave da sudjeluje u postupku (pozivom od 23. rujna 2019., koji prileži spisu predmet i koji poziv je uredno primila), te je u tom postupku mogla predlagati dokaze koje predlaže u predmetnoj tužbi, ali tužiteljica se nije odazvala pozivu poreznog tijela. Stoga, obzirom na navedenu činjenicu, Sud smatra kako je izvođenje dokaza koje je stranka mogla predlagati u upravnom postupku, a nije, protivno načelu ekonomičnosti i učinkovitosti sudskog postupka.

24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužiteljice otklanjaju kao neosnovani.

25. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

26. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 24. ožujka 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Ž. A., odvjetniku u Z., G.

c. …,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a

3. Kalendar 30 dana