Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

6 P-313/19-36

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužiteljice glavnog miješanja A. Š. pok. M. iz B., OIB: …, zastupana po punomoćniku D. L., odvjetniku u M., protiv tuženika M. F. Z. iz B., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u M., radi utvrđenja vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 29. rujna 2021. godine, u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno te punomoćnika tuženika, prema rješenju posl. br. P-313/19- od 23. ožujka 2022. god., na ročištu za objavu presude dana 24. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice glavnog miješanja koji glasi:

„Utvrđuje se da je A. Š. iz B., OIB: …, isključiva vlasnica nekretnine označene kao č. zem. 3528/9, upisane u ZU 603 k.o. B., kao voćnjak u maslarde, površine 134 m2, te je ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini, uz istodoban upis brisanja tog prava vlasništva s imena tuženika M. F. Z., što je isti dužan trpjeti.“

Nalaže se tuženiku M. F. Z., naknaditi troškove ovog postupka tužiteljici A. Š.."

II/ Dužna je tužiteljica glavnog miješanja u roku 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.950,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica glavnog miješanja A. Š. (dalje u tekstu: tužiteljica), ustala je kod ovog suda dana 21. listopada 2014. god. tužbom protiv tuženika pod 1) M. F. Z., pod 2) D. J., pod 3) J. D., pod 4) V. N., pod 5) D. V. pod 6) M. J. u kojoj navodi da je saznala za postojanje spora koji se vodi pod posl. br. P-632/13, radi utvrđenja i uknjižbe vlasništva nekretnine označene kao č. zem. 3528/9 upisanoj u ZU 603 k.o. B., kao voćnjak u maslarde, površine 134 m2, a u kojem postupku je 16. listopada 2014. godine objavljena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Kako predmetna nekretnina u cijelosti predstavlja isključivo vanknjižno vlasništvo tužiteljice A. Š., to ista temeljem čl. 198. ZPP-a, podnosi ovu tužbu, s prijedlogom da se tužba tužitelja M. F. Z. odbije u cijelosti u odnosu na nekretninu označenu kao č. zem. 3528/9 upisanu u ZU 603 k.o. B., kao voćnjak u maslarde, površine 134 m2, uz obvezu istog na naknadu troškova postupka. Nekretnina označena kao č. zem. 3528/9 k.o. B., ne predstavlja niti kuću, niti okućnicu u vlasništvu i posjedu tužitelja, već se nalazi zapadno od nekretnine tužitelja, te ne predstavlja jednu cjelinu sa njegovom nekretninom, već upravo suprotno, nekretnina odijeljena je od okućnice tužitelja i stepenicama, a sjeverno od ove nekretnine se nalaze nekretnine, koje su u vlasništvu i posjedu tužiteljice A. Š., te zajedno sa ovom čine jednu pravilnu cjelinu, koja se proteže od sjevera prema samoj šetnici uz more. U cijelosti su neosnovani navodi tužitelja M. F. Z. da bi isti postao vlasnikom predmetne 3528/9 nekretnine navodnim darovanjem od strane oca tužiteljice glavnog miješanja M. Š. i njezine majke S. Š., jer se takvo darovanje nije nikad dogodilo, te tužitelj na te tvrdnje ne nudi nikakve dokaze. Jedina i isključiva vanknjižna vlasnica i isključiva posjednica predmetne nekretnine je upravo A. Š., a prije nje isključivi posjednik je bio njezin otac M. Š.. Jedini dodir tužitelja sa predmetnom nekretninom bio je uz dozvolu i suglasnost oca tužiteljice glavnog miješanja, i to samo u vidu jednostavnog uređenja dijela ove nekretnine koji se nalazi blizu kuće tuženog, obzirom je tuženik zamolio oca tužiteljice da malo uredi taj prostor, kako bi bio estetski prihvatljiviji. To je jedini fizički dodir tužitelja sa predmetnom nekretninom, koja je oduvijek u posjedu tužiteljice glavnog miješanja A. Š., odnosno ranije njezinih roditelja, što je i razvidno iz povijesnog izvatka iz katastra, priloženog uz tužbu. Ono što je u tužbenim navodima tužitelja M. F. Z. točno je to kako tuženici, iako su upisani u zemljišne knjige, nemaju nikakvih vlasničkih prava na ovoj nekretnini, pa stoga A. Š. ustaje s ovom tužbom i tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi isključivom vlasnicom nekretnine označene kao čest. zem. 3528/9 ZU 603 u k.o. B., kao voćnjak u maslarde površine 134 m2.

2. Tužiteljica je u nastavku postupka, podneskom od 29. kolovoza 2017. god. (list 46-47) izvijestila sud da zbog promjene zemljišnoknjžnog stanja na predmetnoj čestici ustraje u postupku u odnosu na sad jedino označenog tuženika M. F. Z., dok u odnosu na ostale tuženike povlači tužbu, pa u tom pravcu i uređuje tužbu u oznaci tuženika i tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi kao u izreci presude. Obzirom na navedeno, sud je rješenjem posl. br. P-2597/15 od 4. prosinca 2017. god. (list 60 spisa) utvrdio da je povučena tužba tužiteljice u odnosu na prvotno označene tuženike pod 2) D. J., pod 3) J. D., pod 4) V. N., pod 5) D. V. i pod 6) M. J., te je postupak je po tužbi tužiteljice nastavljen samo u odnosu na tuženika M. F. Z..

3. U svom odgovoru na tužbu, tuženik M. F. Z. (list 26-28 spisa), protivi se tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti, te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije i naloži tužiteljici da ovom tuženiku nadoknadi parnične troškove. Tuženik ističe da je on stvarni i zemljišnoknjižni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, vlasništvo koje je stekao na temelju pravomoćnih presuda Općinskog suda u Makarskoj br. P-632/13 od 16. listopada 2014. godine, te Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj br. P-2595/15 od 10. ožujka 2016. godine, te je temeljem navedenih odluka, tuženik pod brojem Z-9733/16, uknjižen u zemljišnoj knjizi za k.o. B. kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo. Navodi da bi iz navoda tužbe tužiteljice, proizlazilo kako tužiteljica smatra da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla temeljem zakona, nasljeđivanjem iza njezinog pok. oca M. Š., te dosjelošću, posjedovanjem predmetne nekretnine kroz neko (nepoznato) vrijeme, u prilog čega prilaže povijesni izvadak iz katastra od 13. prosinca 2011. godine. Međutim, sukladno odredbi čl. 130. st. 2. ZV-a, vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Također, bez obzira što se navodi u povijesnom izvatku iz katastra te u izvodu iz posjedovnog lista katastra, radi se o tzv. tabularnom posjedu za koji se ne veže stjecanje stvarnih prava. Sukladno ZV-u, posjed je faktično stanje, a faktično je stanje takvo da je predmetna nekretnina u kvalificiranom posjedu tuženika već gotovo 50 godina. Naime, predmetnu nekretninu označenu kao č. zem. 3528/9, voćnjak u Maslarde površine 134 m2 k.o. B., tuženik i njegova tadašnja supruga E. Z., stekli su darovanjem od sada pok. M. Š. i S. Š., tuženikovih ujaka i ujne, a tužiteljičinih roditelja, još sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća. Tuženik i njegova tadašnja supruga E. Z. su još tada na dijelu predmetne nekretnine, kao i na dijelovima nekretnina označenih kao čest. zem. 3528/1, 3528/2, 3528/10, 3528/11, 3528/12 i 3528/13, sve k.o. B., izgradili njihovu obiteljsku stambenu zgradu, dok je dio predmetne nekretnine koji nije pod zgradom, dio dvorišta, odnosno tuženikov vrt već 50-tak godina. Ističe da je predmetna nekretnina uistinu predstavljala stvarno vlasništvo tužiteljičina pok. oca, te da je tuženik tu nekretninu uistinu uzurpirao na bilo koji način, sigurno je da pravni prednik tužiteljice ne bi "sjedio skrštenih ruku", te da bi protiv tuženika poduzeo odgovarajuće sudske postupke, a što nikada nije bio slučaj, iako je pravni prednik tužiteljice preminuo 1982. godine, a tuženik je u posjedu ove nekretnine još od sredine 60-tih godina prošlog stoljeća, što je pravnom predniku tužiteljice bilo i te kako poznato. Temeljem sudske nagodbe od 21. ožujka 2002. godine sklopljene između tužitelja i E. Z. u parnici posl. br. P-492/91, radi diobe bračne stečevine, predmetna je nekretnina (izričito navedena u toč. I nagodbe), temeljem toč. IV te nagodbe, pripala u isključivi posjed i vlasništvo tuženika ("svo zemljište južno i zapadno od zatvorenog stepeništa, a što je sve u nacrtu i skici obojano plavom bojom"). Dakle, tuženik i njegova bivša supruga su predmetni nekretninu stekli darovanjem od stvarnih vlasnika, da bi citiranom sudskom nagodbom ista pripala u isključivo vlasništvo i posjed tuženika, te je kroz sve to vrijeme tuženik bio zakoniti, istiniti i pošten posjednik, pa je takvim posjedovanjem predmetne nekretnine kroz vrijeme propisano za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću, stekao pravo vlasništva, što je na koncu utvrđeno i pred sudom u parnicama koje su se vodile pod posl. br. P-632/13 i P-2595/15. Tuženik smatra kako sud treba biti upoznat da je u listopadu 2012. godine, a za potrebe parnice koja se pred Naslovnim sudom vodi pod posl. br. 71 P-1535/15 radi nepačanja, bivšoj supruzi tuženika sada pok. E. Z., tužiteljica u N. na potpis poslala "Izjavu" kojom bi E. Z. potvrdila kako predmetnu nekretninu ona i njezin tadašnji suprug, dakle tuženik, nisu stekli na bilo koji način te da ova nekretnina predstavlja vlasništvo A. Š.. Međutim, E. Z. nije bilo ni na kraj pameti da potvrdi i potpiše se ispod notornih neistina iz te izjave, već je istu putem fax uređaja proslijedila tuženiku na znanje, kako bi bio upoznat s činjenicom na što je u ovom postupku tužiteljica spremna. Navodi tužbe da bi predmetna nekretnina oduvijek bila u posjedu tužiteljice, odnosno ranije njezinih roditelja, a da je tuženik samo zamolio pok. oca tužiteljice "da malo uredi taj prostor kako bi bio estetski prihvatljiviji", također su neosnovani. Naime, tužiteljica sasvim sigurno nikada, a njezini roditelji još od sredine 60-tih godina prošlog stoljeća, od kada je tuženik izgradio svoju obiteljsku kuću, nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, niti su nogom pristupili na istu, već je to isključivo tuženik, ranije zajedno sa svojom bivšom suprugom E. Z., a danas kao jedini samostalni posjednik. Inače, tuženik predmetnu nekretninu uživa kao samovlasnik, a ne kao netko tko je (navodno) zamolio vlasnika "da malo uredi taj prostor, kako bi bio estetski prihvatljiviji". Tako je npr. tuženik na toj nekretnini, koja u naravi predstavlja vrt njegove obiteljske kuće, do pred nekoliko godina kada ga je prodao, držao i svoj gliser kada bi ga nakon ljeta izvadio iz mora. Što se tiče dokaznih prijedloga iz tužbe, s obzirom na predložene svjedoke, prilaže se u spis prijedlog za progon od 26. travnja 2012. godine, privatna tužba od 26. lipnja 2012., tužba radi naknade štete od 30. travnja 2012., te zapisnik s glavne rasprave od 20. listopada 2014., u parnici radi naknade štete posl. br. P-434/13, sve protiv predloženog svjedoka tužiteljice M. P., iz čega je sve razvidno da je taj svjedok, osim što je tužiteljičin zet i kao takav osobno zainteresiran za ishod ove parnice, osobno zainteresiran za ishod ove parnice i s obzirom na činjenicu da ovdašnji tuženik protiv njega vodi parnicu radi naknade štete koju je predloženi svjedok počinio baš na predmetnoj nekretnini, a dokazuje se svim navedenim i činjenica da tuženik na sve dopuštene načine pokušava zaštititi svoje vlasništvo od samovolje i nasilja tužiteljice i njenog zeta. Stoga predlaže zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u povijest promjena č.zem. 3528/2 KO B., P. ureda za katastar S., I. M. od 13.prosinca 2011.godine ( list 5) spisa, izvod iz posjedovnog lista br. 253 K. B. ( list 6 spisa), Rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj, Ispostava Makarska br. Z-9733/2016 od 8.srpnja 2016. ( list 29 spisa), lokacijska dozvola od 20.studenog 1997. (list 30-31 spisa), kopija situacionog plana za KO B. od 18.travnja 1994.godine (list 32 spisa), preslik zapisnika s ročišta od 13.rujna 2016. u predmetu P-1535/15 ( list 33-34, 51-52 spisa), preslik zapisnika s ročišta od 21.ožujka 2002.godine u predmetu P-492/91 uz skicu od ožujka 2002. ( list 35-38 spisa), izjava E. Z. od listopada 2012.godine (list 39 spisa), preslika fotografija (list 40 spisa), prijedlog oštećenika M. F. Z. iz B. za progon od 25.travnja 2012.godine, (list 41 spisa), privatna tužba tužitelja M. F. Z. protiv okrivljenika M. P. iz O. od 26.lipnja 2012.godine ( list 42 spisa), tužba tužitelja M. F. Z. iz B. protiv tuženika M. P. iz B. od 27.travnja 2012.godine (list 43 spisa), zapisnik s ročišta od 20.listopada 2014.godine u predmetu Općinskog suda u Imotskom P-434/13 ( list 44 spisa), preslika Osmrtnice na ime E. Z. (list 53 spisa), rješenje Općinskog suda u Split stalna služba u Makarskoj br. P-1535/15 od 18. listopada 2016. god. (list 57-58 spisa), izveden dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P. dipl. ing. geod. dana 1. veljače 2018. god. (list 64-66 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka mjernika P. P. dipl. ing. geod. od 7. lipnja 2018. god. (list 72-76 spisa), dopuna nalaza i mišljenje vještaka mjernika P. P. dipl. ing. geod. od 15. siječnja 2019. god. (list 80-83 spisa), presuda Općinskog suda u Makarskoj br. P-3640/19 od 17. veljače 2020. god. (list 94-101 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. P-3640/19 (ranije P-13/12 i 1535/15), izveden dokaz saslušanjem svjedoka: N. Š., I. Z. (list 105-108 spisa), V. Š. pok. D., M. P. pok. D. (list 112-116 spisa), L. Š. pok. T. (list 127-128 spisa), N. Š. kći pok. I. (list 137-142 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU 7838 k.o. B. (list 125 spisa), pregled statusa e - spisa Z-32890/2016 (list 126 spisa), izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka (list 155-158 spisa), nakon čega je sud, cijeneći rezultate provedenog dokazanog postupka, temeljem odredbe čl.7. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08-odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje u tekstu ZPP), odlučio kao u izreci. Druge dokaze sud nije izvodio, budući da stranke nisu stavljale daljnje dokazne prijedloge temeljem čl.7. st.1. i čl. 219. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Tužiteljica i tuženik popisali su troškove postupka.

7. Spornim se ukazuje i valjalo je utvrditi, jesu li neovisno o stanju u zemljišnim knjigama, na strani tužiteljice ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje da je tužiteljica isključiva vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. 3528/9 ZU 603 k.o. B.. UZ navedeno valjalo je utvrditi osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, koje je tuženik istakao u svom podnesku od 1. lipnja 2021. god. (list 124 spisa).

8. Odredbom čl.388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim pravim stvarima („Narodne Novine" broj: 91/96, 86/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 38/09 dalje: ZV) stjecanjem, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi čl. 389. st. 1. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona, ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari s druge strane.

9. Tužiteljica kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva nekretnine ističe dosjelost, navodeći da je tužiteljica isključiva vanknjižna vlasnica i posjednica predmetne nekretnine,a prije nje isključivi posjednik je bio njen otac M. Š., kojeg je kao jedina nasljednica naslijedila tužiteljica.

10. U. cilju identifikacije predmetne nekretnine sud je prilikom izlaska na lice mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P. dipl. ing. geod dana 1. veljače 2018. god. (list 64-66 spisa) utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u B., predio S.. Položena je zapadno od kuće tuženika anagrafske oznake S. 3. Istočnu granicu nekretnine čini vanjski zid zapadne kuće tuženika. Južnu granicu nekretnine čini kameni zid kojim je nekretnina odvojena od šetnice, s tim da u jugoistočnom dijelu nekretnine nema zida a granicu čini betonirani rub šetnice. Istočna granicu nekretnine, kao i sjeverna granica na terenu nisu vidljive, s tim da je pun. tužitelja uređujućem sucu pokazao zapadnu granicu u pravcu cca 2 m od južnog ogradnog zida prema zapadu. Nekretnina je strme konfiguracije s tim da je u jugoistočnom dijelu dvije pristave, koje su odvojene betonskim zidom a na južnoj pristavi nalazi se palma i oleandri uz sam zid, a dalje u pravcu sjevera vidljivo je da se na nekretnini nalazi borovina, s tim da je u samom centralnom dijelu stoljetni bor.

11. Vještak mjernik P. P. dipl. ing. geod. u svom nalazu i mišljenju zaprimljenom u ovom sudu dana 7. lipnja 2018. god. (list 72-76 spisa), utvrdio da predmetna čest. zem. 3528/9 nema jasne granice na terenu već je pri očevidu opisan širi prostor na kojem se nalazi navedena čestica. Zadatak vještaka je identificirati č. zem. 3528/9 na terenu, te prikazati dio nekretnine koji ulazi u prostor obuhvaćen lokacijskom dozvolom, a čiji predmet obuhvata je prikazan na skici od 18. travnja 1994. godine. Na skici je vidljivo da dio č. zem. 3528/9 ulazi u prostor obuhvaćen lokacijskom dozvolom, čija površina je prikazana u tablici iskaza površina. Na predmetnoj nekretnini nalazi se dio šetnice, dio kaskadnih vrtova na kojima se nalazi jedna palma, te borova šuma u ostatku nekretnine. Granice predmetne nekretnine su definirane na slijedeći način:

-sjeverozapadna međa od točke A do točke B nije vidljiva na terenu već je prenesena s katastarskog plana,

-sjeverozapadna međa od točke B preko točke C do točke D nije vidljiva na terenu već je prenesena s katastarskog plana,

-sjeverozapadna međa od točke D preko točke E do točke F nije vidljiva na terenu već je prenesena s katastarskog plana,

-sjeverozapadna međa od točke F do točke A nije vidljiva na terenu već je prenesena s katastarskog plana.

12. Očitujući se na nalaz vještaka P. P., tužiteljica je u odnosu na navod vještaka P. P. da dio predmetne čestice ulazi u prostor obuhvaćen lokacijskom dozvolom, istakla da ovakav navod vještaka predstavlja činjenicu nebitnu za ovaj postupak, obzirom da tužiteljica niti njen prednik kao vlasnici i posjednici nekretnine nisu sudjelovali u postupku izdavanja te lokacijske dozvole.

13. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke jer vještak nije pokazao prostor predmetne nekretnine obuhvaćen lokacijskom dozvolom sukladno skici iz tog upravnog postupka od 18. travnja 1994. god., to stoga jer mjerenjem, a imajući u vidu da je kopija situacionog plana iz 1994. god. sačinjena u mjerilu 1:1000, vidljivo je da se prostor obuhvaćen lokacijskom dozvolom proteže od jugozapadnog kuta građevine, na skici od 18. travnja 1994. god. označeno slovom 1, u smjeru zapada 12 metara, te u smjeru sjevera 14 metara, što obuhvaća površinu od gotovo u cijelosti predmetne nekretnine, dok bi iz skice vještaka proizlazilo da je predmetnom lokacijskom dozvolom obuhvaćen samo sjeveroistočni kut predmetne nekretnine u površini od 27 m2, a što nije točno, pa se predlaže vještaku očitovati na iznesene prigovore, te da isti upotpuni nalaz u skladu s rješenjem suda s lica mjesta od 1. veljače 2018. god.

14. Vještak P. P. dipl. ing. geod. u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 15. siječnja 2019. god. (list 80-83 spisa), navodi da pun. tuženika tvrdi da je na kopiji situacijskog plana izrađenog 18. travnja 1994. godine prostor obuhvaćen lokacijskom dozvolom veći od prostora kojeg je on prikazao i sjenčio cyan bojom. Vještak ističe da je uobičajeno u nalazima i mišljenjima vještaka geodetske struke predmetnu nekretninu omeđiti slovima, tako je i prilikom izrade situacijskih planova za potrebe prostornog uređenja, uobičajeno da se predmetna nekretnina omeđi brojevima umjesto slovima. Na priloženom iz 1994. godine preklopljenom s predmetnom nekretninom, vidljivi su brojevi (1-10) koji omeđuju nekretninu za koju se traži lokacijska dozvola. Na sjeverozapadnoj strani se ovaj prostor preklapa s predmetnom nekretninom u blizini točaka 3, 4 i 5. Sjeverozapadno od linije 4-5 kao i jugoistočno od linije 9-10 je prikazan prostor koji ne ulazi u nekretninu za koju se traži lokacijska dozvola jer je vidljivo da nije omeđen brojevima. Vještak navodi da nije siguran što bi taj ostatak značio, pa slijedom navedenog ističe da ostaje pri iznesenom nalazu i mišljenju.

15. Po dostavljenom očitovanju vještaka P. P. na iznesene prigovore tuženika, stranke nisu imale daljnjih prigovora. Slijedom čega je sud, nalaz vještaka i njegovo očitovanje, kojim je isti skladu s nalogom suda izvršio traženu identifikaciju predmetnog zemljišta, u cijelosti prihvatio kao jasan, precizan, i izrađen u skladu s pravilima struke.

16. Uvidom u povijest promjena č. zem. 3528/2 KO B., P. ureda za katastar S., I. M. od 13. prosinca 2011. godine (list 5) spisa, utvrđeno je da je čest. zem. 3528/9, k.o. B., površine 134 m2, nastala 1968. godine (iskaz promjena 17/68) od dijela čest. zem. 3528/1, a na temelju prijavnog lista br. 49/67 od 20. veljače 1967. godine, te se upisuje u posjedovni list br. 253 na ime Š. M. pok. M., B.. Iskazom promjena 17/83, 1983. godine, a na temelju rješenja o nasljeđivanju br. O-24/82 od 2. travnja 1982. godine, posjedovni list br. 253 u kojem je upisana čest. zem. 3528/9 u površini od 134 m2, mijenja naslov te se umjesto Š. M. pok. M. upisuje Š. A. žena J. pok. M., B.,. Takav upis je i danas, što je razvidno i iz izvoda iz posjedovnog lista br. 253 KO B. (list 6 spisa), prema kojem je na čest. zem. 3528/9, voćnjak u maslarde površine 134 m2, upis posjeda na ime Š. A. ž. J., M., B., P. 12, za cijelo.

17. Uvidom u Rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj, Ispostava Makarska br. Z-9733/2016 od 8.srpnja 2016. ( list 29 spisa), utvrđeno je da je navedenim rješenjem temeljem pravomoćne presude posl. br. 71 P-2595/15 od 10. ožujka 2016. god. i pravomoćne presude 3 P-632/13 od 16. listopada 2014. god. dopušten u k.o. B. otpis čest. zem. 3528/9 voćnjak sa 134 m2 i čest. zem. 3528/10 voćnjak sa 110 m2 iz ZU 603 u novi ZU 7838, uknjižba prava vlasništva na čest. zem. 3528/9 i 3528/10 u ZU 7838 za korist Z. M.-F. za cijelo OIB: …, B., uz istodoban upis brisanja tog prava sa imena N. – M. G., N. M. V., N. M. M., N. N., N. F., D. J., N.

V., K. D..

18. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 7838 k.o. Brela (list 125 spisa), stanje na dan 1. lipnja 2021. god. (list 125 spisa), stanje na dan 1. lipnja 2021. god., utvrđeno je da je na nekretninama označenim kao čest. zem. 3528/9, vočnjak u maslarde, površine 134 m2 i čest. zem. 3528/10, vočnjak u maslarde, površine 110 m2, upis prava vlasništva na ime Z. A. Ž., OIB…, B. za ½ i F. M., OIB: …, B. za ½ dijela. U listu B dana 12. kolovoza 2016. god. pod brojem Z-18238/2016 izvršena zabilježba spora tužba P-2597/15 (ranije P-710/14) 21. listopada 2014. god. na čest. zem. 3528/9 predlagatelja A. Š. protiv predloženika M. F. Z., J. D., D. J., N. V., V. D. i J. M.. Poslovni broj zadnjeg dnevnika – posljednjeg upisa naznačen na izvatku je pod br. Z-32890/2016. Nema upisa aktivne plombe.

19. Uvidom u pregled statusa e - spisa Z-32890/2016 (list 126 spisa),utvrđeno je da je pod navedenim posl. brojem udovoljeno prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva zaprimljenom dana 12. veljače 2016. god. rješenjem udovoljeno dana 31. ožujka 2021. god. Navedeni posl. br. Z-32890/2016 ujedno je upis zadnjeg dnevnika u izvatku iz zemljišne knjige ZU 7838 k.o. B. (list 125 spisa).

20. Iako je tuženik u tijeku postupka istakao prigovor promašene aktivne legitimacije, navodeći da je prema posljednjem aktualnom izvatku iz zemljišne knjige za čest. zem. 3528/9 k.o. B., razvodno da je predmetno zemljište upisano kao suvlasništvo A. Ž. Z. te M. F. rođ. Z. svaki za ½ dijela, što je razvidno iz naprijed navedenog izvatka iz zemljišne knjige (list 125 spisa), sud je ovaj prigovor tuženika ocijenio neosnovan jer je do promjene upisanog vlasnika predmetne nekretnine (ranije tuženika prema rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj, Ispostava Makarska br. Z-9733/2016 od 8.srpnja 2016. ( list 29 spisa), na sada navedene treće osobe, što je sud utvrdio uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 7838 k.o. B. (list 125 spisa), došlo tijekom postupka, pa sukladno čl. 195. ZPP-a, nema prepreke da se parnica među strankama dovrši.

21. Nadalje, uvidom u lokacijsku dozvolu Ureda Klasa: … Urbroj: … od 20.studenog 1997. god. (list 30-31 spisa), utvrđeno je da su istom utvrđeni lokacijski uvjeti za izgradnju stambene zgrade podnositelja zahtjeva M. Z. iz B. (ovdje tuženika), na čest. zem. dio 3528/1, 3528/2, 3528/9, 3528/10, 3528/11, 3528/12 i 3528/13 k.o, B., predio S.. Sastavni dio lokacijske dozvole Kopija situacionog plana za KO B. K.: … od 18.travnja 1994.godine, ( list 32 spisa), na kojem je sadržan prikaz oblika i površne građevinske parcele, a koji se odnosi na urbanističku suglasnost M. Z. za izgrađeni objekt sagrađen na čet. zem. dio 3528/1, 3528/2, 3528/9, 3528/10, 3528/11, 3528/12 i 3528/13.

22. Uvidom u preslik zapisnika s ročišta od 21.ožujka 2002.godine u predmetu P- 492/91 uz skicu od ožujka 2002. ( list 35-38 spisa), utvrđeno je navedenom ročištu u predmetu između stranaka tužiteljice E. Z. i tuženika M. Z., u postupku radi utvrđenja i diobe nekretnina, zaključena sudska nagodba, u kojoj su stranke u članku I. sudske nagodbe suglasno ustanovile da su tijekom trajanja bračne zajednice stekli u vlasništvo nekretnine u B. označene kao čest. zem. 3528/11, 3528/12 i 3528/13 sve upisane u ZU 1547 k.o. B., koje su u zemljišnoj knjizi uknjižene na imenu tuženika (M. Z.), te dijelove čestica zemalja 3528/1, 3528/2, 3528/9 i 3528/10 upisanih u ZU 603 k.o. B. koje su u zemljišnoj knjizi upisane na obitelji N. – M., kao i da su zajedničkim radom i sredstvima na navedenim nekretninama sagradili obiteljsku stambenu zgradu, sastojeću od prizemlja, prvog kata, drugog kata, trećeg i četvrtog kata – mansarde, a isto tako i pet garaža koje se nalaze u sjevernom dijelu nekretnine, neposredno ispod lokalnog asfaltiranog puta, što je prikazano u nacrtu sačinjenom od strane „D. P.“ d.o.o. za projektiranje M., koja je sastavni dio nagodbe, potpisan od strane stranaka. U točci III. nagodbe navedeno je i pobliže opisana imovina koja pripada E. Z. na ime njenog suvlasničkog dijela, dok je pod točkom IV. opisana imovina koja pripada M. Z. na ime njegova suvlasničkog dijela, između ostalog je navedeno da istom pripada „svo zemljište južno i zapadno od zatvorenog stepeništa, a što je sve na skici obojano plavom bojom.“ Sastavni dio sudske nagodbe je priložena skica u mjerilu 1:500 iz ožujka 2002. god. (list 38 spisa).

23. Iz samog sadržaja Izjave E. Z. od listopada 2012.godine (list 39 spisa), proizlazi da je ista upoznata sa činjenicom da se pred Općinskim sudom u Makarskoj vodi sudski postupak pod brojem P-13/12, u kojem je predložena za svjedokinju, a u kojem postupku tužiteljica A. Š. pok. M. traži predaju u posjed nekretnine 3528/9 k.o. B., a koja se nalazi odmah uz šetnicu i u blizini kuće tuženika M. Z.. Izjavljuje da s obzirom na njeno teško zdravstveno stanje i primanje kemoterapije, nije u mogućnosti doći pred sud u Makarsku, a nije sigurna ni da će moći to učiniti u budućnosti, pa za potrebe postupka daje navedenu izjavu u kojoj navodi da je bivša supruga M. Z., te da su joj poznate okolnosti vezane za nekretninu oko koje se spore stranke u postupku, jer je i sama bila prisutna kada su o tome razgovarali i pregovarali njen bivši suprug M. Z. i otac A. Š. – pok. M. Š. pok. M.. Navodi da je ova nekretnina uz šetnicu i pored kuće M. Z. (kč.br. 3528/9 k.o. B.) predstavljala vlasništvo M. Š., te da je pok. M. Š. dopustio njoj i njenom bivšem suprugu samo da predmetnu nekretninu urede, očiste i da na taj način uljepšaju okoliš njihove kuće, obzirom da je nekretnina bila zapuštena, a nalazi se u neposrednoj blizini njihove kuće tj. kuće M. Z.. Navodi da je njen bivši suprug htio kupiti ovaj komad zemlje od pok. M. Š., no nikada ga nisu kupili, niti su ga stekli na bilo koji način, te da ova nekretnina predstavlja vlasništvo A. Š.. Na izjavi u donjem desnom kutu ispod crte potpisa napisano je ime „E. Z.“, međutim na samoj izjavi izostao je vlastoručni potpis davatelja izjave E. Z..

24. Tuženik je u postupku dostavio u spis prijedlog oštećenika M. F. Z. iz B. za progon od 25.travnja 2012.godine, (list 41 spisa), privatnu tužbu tužitelja M. F. Z. protiv okrivljenika M. P. iz O. od 26.lipnja 2012.godine ( list 42 spisa), tužbu tužitelja M. F. Z. iz B. protiv tuženika M. P. iz B. od 27.travnja 2012.godine ( list 43 spisa), te zapisnik s ročišta od 20.listopada 2014.godine u predmetu Općinskog suda u Imotskom P-434/13 ( list 44 spisa), a koja dokumentacija se odnosi na postupke koje je tuženik M. F. Z. pokrenuo protiv predloženog svjedoka M. P., kojim dokazima ukazuje na vjerodostojnost navedenog svjedoka koji je zet tužiteljice, te je i osobno zainteresiran za ishod ove parnice.

25. Sud navedene dokaze (list 41, 42, 43 i 44 spisa) nije posebno obrazlagao i ocjenjivao i dovodio u svezu s ostalim dokazima izvedenim u postupku, jer isti nisu od značaja za predmetni postupak i utvrđenje činjenica odlučnih za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. U odnosu na ocjenu iskaza svjedoka M. P., kojeg je sud slušao na ročištu dana 9. ožujka 2021. god. (list 112-116 spisa), imajući u vidu prigovore tuženika, sud je vjerodostojnosti iskaza ovog svjedoka ocjenjivao jednako kao i iskaze svih ostalih u postupku saslušanih svjedoka, ocjenjujući svaki iskaz zasebno i uspoređujući ih međusobno i sa rezultatima provedenog dokaznog postupka.

26. U postupku su saslušani predloženi svjedoci N. Š., I. Z., V. Š. pok. D., M. P. pok. D., L. Š. pok. T., N. Š. kći pok. I..

27. Svjedok N. Š. pok. D. u svom iskazu navodi da je nekretnina koja je predmet spora bila dio jedne cijele čestice, koja je bila prije podijeljena na dva dijela i to dio koji je pripao njegovom ocu D. Š. - istočna strana nekretnine, dok je zapadna strana te nekretnine pripadala njegovom bratu M. Š., ocu A. Š., kao i da ovo zemljište vidljivo na fotografijama (list 75 spisa), dijelom zahvaća komad zemljišta koji je pripao njegovom ocu, a dijelom zahvaća zemljište strica pok. M. Š.. Navodi da mu je otac, nakon njegova povratka iz Njemačke 1972. god., rekao da on svoj dio zemljišta darovao M. Z., ovdje tuženiku, ali mu nije poznato kad je otac napravio to darovanje. Ističe da mu je otac to rekao kako ne bi smatrao da polaže nekakva prava na to zemljište na kojem su napravljene stepenice uz kuću M. Z., i te stepenice služe za kuću M. Z.. Iz tog razloga nije imao potrebe dolaziti na tu nekretninu, pa mu nije poznato tko je nakon toga i do danas, ovo zemljište koje je prikazano na fotografijama i na skici lica mjesta (list 74 spisa), držao u posjedu ili vršio neke posjedovne čini na tom zemljištu. Nije mu poznato da je bilo nekakvih sporova između A. Š. i njenog pok. oca M. Š. sa M. Z. vezano za ovo zemljište, niti ima saznanja o tome da je M. Š. darovao M. F. Z. zemljište koje je predmet spora, kao ni tko je radio ove betonske zidove na nekretnini koja je prikazana na fotografiji.

28. Svjedok I. Z. pok. Ž. navodi da ne zna čije je zemljište i na čijem je zemljištu građena kuća njegova rođaka M. F. Z., osim što mu je iz priče rođaka M. i njegove pok. supruge E. je poznato da je njima zemljište darovala i poklonila ujna S. i ujak M., otac A. Š., ali ne zna kada, te oni mu nisu pokazali nikakvu ispravu ili ugovor iz kojeg bi bilo vidljivo da im je ovo zemljište darovano. Navodi da je mlad otišao raditi u Makarsku, a radio je i na brodu, a kasnije je 50 godina živio u Njemačkoj, tako da nije imao prilike vidjeti, a niti je upoznat s tim tko je držao u posjedu ovo zemljište koje mu je prikazano na skici lica mjesta i na fotografijama.

29. Svjedok V. Š. pok. D. navodi da mu je iz priče njegovog pok. oca Š. D., poznato da su na ovom području na predjelu S., uz šetnicu u B., gdje je predmetno zemljište, postojala su tri vrtla, koja su bila podijeljena na tri brata – njegovog oca Š. D. i njegova dva brata Š. M. i N.-N., koji su ta tri vrta obrađivali, a tu se sadilo povrće, obzirom da je sam izvor bio uz ta tri vrta. Oni su imali i još i sestru D. Z. rođ. Š., majku tuženika. Iako se ne može precizno izjasniti kada, negdje u prošlom stoljeću, u vrijeme kada je o još bio dijete, tada je već njegov otac prestao obrađivati taj vrt kojeg je on držao u posjedu. Navodi da mu je otac govorio da su njih tri brata dali to zemljište svojoj sestri D. Z., majci tuženika da tuženik može tu graditi kuću, a da mu o tome nisu govorili njegove barbe Š. M. i Š. N.. To zemljište, ti vrtli, to je pozicija gdje se sada nalazi kuća tuženika i predmetno zemljište. Ne može se sjetiti kad je napravljena kuća tuženika, jer na to nije posebno obraćao pozornost. Koliko mu je poznato nitko od obitelji nije osporavao tuženiku kad se gradila kuća. Navodi da je njemu tužiteljica A. rekla da ovo zemljište pripada njoj, ali da on za to ne zna, poznato mu je samo ovo što je naveo u iskazu. Navodi da je na dva ova vrta izgrađena kuća, a ne zna što je s ovim jednim vrlom koji je ostao slobodan, u tom se pravcu ne može izjasniti. Misli da se ovo zemljište koristilo za odlaganje materijala za gradnju kuće, kad se gradila kuća tuženika, a kasnije je to očišćeno i uređeno radi izgleda, a kako se koristi i tko točno sve koristi ovo zemljište, u tom se pravcu ne može izjasniti, jer iako je prolazio ovuda, nije posebno obraćao pozornost na predmetno zemljište, pa stoga nema saznanja o načinu korištenja, tko je to zemljište i kako držao u posjedu, je li to bila tužiteljica ili tuženik. Kada mu je otac govorio da su on i braća dali zemljište sestri D., nije mu govorio o površini zemljišta kojeg su oni dali, govorio je u globalu o zemljištu – vrtlima na tom području. Ne zna tko je posadio ovu palmu koja je vidljiva na fotografiji (list 75 spisa) i kada je ta palma posađena. Tužiteljicu nije nikada vidio na ovom zemljištu.

30. Svjedok M. P. pok. D. navodi da ga je jednom prilikom njegov pok. punac J. Š., 90-tih ili nešto ranije, doveo na ovu nekretninu i pokazao mu je i rekao mu da posjeduje još jednu česticu koja se nalazi sjeverno od predmetne, te da mu je namjera spojiti te dvije čestice. Zbog toga je otkupio i jednu zemlju između te dvije nekretnine od jedne gospođe D. V., a nešto je u dogovoru i mijenjao, a sve u cilju kako bi objedinio te dvije nekretnine. Tada je ta nekretnina bila kao što izgleda i danas, jedna palma i nešto oleandra uz samu šetnicu, postojao je i napravljeni zid. Na zemlji ništa nije bilo rađeno niti obrađivano. Nakon toga, punac je obolio od raka i umro, a negdje 2-3 dana pred njegovu smrt, njega je njegova punica, ovdje tužiteljica, zamolila da ode do tuženika jer da je čula da se na spornoj čestici nešto radi, počeo se raditi zid. Svjedok navodi da je on tada sa svojom suprugom otišao do tuženika i prenio mu što mu je baka rekla, na što je on njima odgovorio da je ovo zemljište njemu dao otac tužiteljice, a da o tome nema svjedoka, niti kakvu ispravu. Tada kad su oni došli na nekretninu, počeo se raditi zapadni zid kojim je bilo ograđeno predmetno zemljište od susjedne parcele. Radilo se o zidu položenom pravcem ispod ove palme koja je vidljiva na fotografijama. To je zid na mjestu gdje je sada ova rupa uz zemljište na kojem je palma i već je tada postojao ovaj zid uz samu šetnicu. Kada su tužiteljici prenijeli ovo što im je rekao tuženik, baka se na to rasplakala i nakon toga je ustala s tužbom protiv tuženika. Navodi da on prije nego što je njega pok. punac doveo na ovu nekretninu, on tu nije dolazio, a nakon toga je znao često dolaziti na ovu nekretninu, ali na nekretnini nije nikoga zaticao. Na toj nekretnini se ništa nije radilo za to vrijeme, sve do ovog trenutka kad je tuženik započeo gradnju zida. Navodi da nije viđao, a niti je njegova punica dolazila na ovu nekretninu i nešto radila. Ono što mu je poznato je iz priče tužiteljice, da je ona bila jedinica u svog oca i njen otac ništa nije radio bez njenog znanja. Po njenim riječima, njen je otac dozvolio rođaku tuženiku da može očistiti ovo zemljište, da mu nije smeće ispred kuće. Prije su na ovom zemljištu bile smokve i to je bilo zapušteno – šikara, kupina, tako da je njen otac dozvolio da on to zemljište očisti. Nije mu poznato kada se gradila kuća tuženika, a kad je on došao sa puncem na ovo zemljište, već je kuća tuženika postojala. Navodi da ne zna tko je radio ovaj ogradni zid od šetnice, niti tko je zasadio ovu palmu i je li palma sama nikla. Navodi da mu je poznato da je tuženik na svoje ime upisao zemljište na kojoj je kuća i susjedno zemljište, ali ne i predmetno Kad je dolazio sa puncem na ovu nekretninu, ovo zemljište je bilo jasno odijeljeno od zemljišta i kuće tuženika, bilo je odvojeno zidom i nije predstavljalo dio dvorišta kuće tuženika, te da nema nikakvog otvora na kući tuženika prema predmetnom zemljištu. Po saznanjima koja mu je rekla sama tužiteljica i susjedi, ovo zemljište koje je predmet spora, pripada tužiteljici. Istočno od ove nekretnine je bilo zemljište njenog strica, oca od V. Š., prethodno saslušanog svjedoka i koliko mu je poznato, njegov otac je poklonio to zemljište tuženiku da može napraviti kuću. Ovo sporno zemljište koje je u to vrijeme bilo u vlasništvu oca tužiteljice, njen je otac dozvolio tuženiku da ovo zemljište očisti, čim je tuženik sagradio svoju kuću. U odnosu na izjavu koja je priložena u spisu (list 39 spisa), svjedok navodi da je u tijeku postupka kojeg je njegova punica, ovdje tužiteljica vodila protiv tuženika, svjedok tužiteljice je trebala biti i E. Z., bivša supruga tuženika. Ona je sama tužiteljici rekla da je ona razgovarala s ocem tužiteljice i da je on dozvolio njima, njoj E. Z. i njenom tadašnjem suprugu, ovdje tuženiku, da ovo zemljište koje se nalazi uz samu izgrađenu kuću tuženika, može očistiti. Međutim, tijekom tog postupka E. Z. se razboljela, bila je u Njemačkoj i tužiteljica je tražila od njegove supruge da napiše izjavu na papir, da ona to pošalje E. Z. da to potpiše. Njegova supruga je napisala ovu izjavu koja je sastavljana po riječima njegove punice, a na temelju onog što joj je sama E. rekla, i tu su izjavu dali E. djeci da je daju E. da ona to potpiše, a što je on rekao i samom tuženiku. Tuženik mu je tada osobno rekao da ako E. to potpiše, da on E. Z. od koje se već u to vrijeme razveo, neće dozvoliti ulaz u garaže za njen dio kuće. Pretpostavlja da je nakon toga tuženik izvršio pritisak na E. Z. i ona ovu izjavu nije potpisala, a poznato mu je E. Z. dobila ovu izjavu u ruke. Nakon toga, E. Z. nije više kontaktirala njegovu punicu, a sve je to bilo u vrijeme pred njenu smrt. Navodi da mu nije poznato je li otac tužiteljice dozvolio tuženiku da radi ove betonske zidove na predmetnoj nekretnini, te da su ovi zidovi već postojali kad je on oženio za svoju suprugu i došao tu. Iz priče tužiteljice mu je poznato da prije nego što je otac tužiteljice dozvolio da se ovo zemljište očisti, da su na ovom zemljištu bile smokve koje su se počele sušiti, da je bilo zapušteno i zbog toga je otac tužiteljice dozvolio da se to očisti. Svjedok navodi da je on na ovo zemljište dolazio i sređivao ga, čistio, liječio oleandre koji su bili na nekretnini, prskao ih pesticidom od oboljenja, a čistio je i pilao motornom pilom palmu koja je bila na nekretnini. Oleandri su bili posađeni dužinom cijelom kamenog zida kojim je nekretnina ograđena od šetnice i sve te oleandre je održavao. Po riječima tužiteljice, su mu poznate granice ove nekretnine, pa tako istočnu granicu nekretnine čini kuća tuženika.

31. Svjedok L. Š. pok. T. navodi da je njegova majka M. Š. vlasnik je nekretnine koja je u mejašu sa predmetnom nekretninom sa zapadne strane, a radi se o zemljištu koje je na skici označeno kao čest. zem. 3528/5, a vlasništvo njegovog oca je bila i nekretnina sjevernije od te nekretnine. Kada je njegova teta B. Š. prodala svoju nekretninu koja je zapadnije od njihove nekretnine, njihovo zemljište je po svom obliku bilo neiskorišteno za građenje, radilo se o dugoj i uskoj parceli, zbog čega je on bio prisiljen ući u pregovore sa vlasnikom firme iz B. – A. d.o.o., koja je kupila nekretninu tete B. Š., da pokušaju napraviti nekakvu zamjenu zemljišta, da dobije nekretninu po obliku da može iskoristiti i da na istoj može nešto graditi, te je nakon dogovora s tim vlasnikom firme, formirao ovu česticu koja nosi oznaku 3528/5. Prije samog dogovora sa tim vlasnikom firme, prije 20-ak godina, kontaktirao je svog ujaka, sad pok. J. Š., supruga A. Š., da ga pita je li on možda zainteresiran za kupnju ove njegove parcele, na što mu je on odgovorio da nije zainteresiran, jer da on već ima svoje zemljište koje mu služi kao izlaz na cestu, točnije na šetnicu južno. Navodi da je ujak J. Š. kupio svoju parcelu sjevernije u odnosu na predmetno zemljište od ranije vlasnice D. V. i na tom zemljištu još nije napravio kuću. U odnosu na zemljište koje je položeno istočno od njegove nekretnine, a unutar kojeg je i predmetna parcela, navodi da je to ranije bilo vlasništvo tri brata – M. Š., oca A. Š., D. Š. i N. Š.. Oni su bili vlasnici kako predmetne nekretnine, tako i susjednog zemljišta, pa i ovog gdje je M. F. Z. izgradio svoju kuću. Navodi da nije siguran je li cijela kuća M. F. Z. izgrađena na tom zemljištu ili samo dio te kuće. M. F. Z. je nećak M., D. i N. Š.. N. Š. nije imao svoje djece, tako da je svoj dio ustupio svom bratu D. Š. koji je imao sinove N. i V.. Na ovom zemljištu koje je predmet spora, nakon što su propale višnje, koje su bile na tom predjelu, a koje su se prestale obrađivati ima 30 – 40 godina, na ovom zemljištu, ostala je samo jedna palma, ne zna je li ona sama nikla ili ju je netko zasadio. Ovo je zemljište kao i danas – sa jednom palmom, očišćeno i uređeno na način da bude sređena okućnica ove kuće M. Z.. Navodi da nije imao prilike vidjeti niti zna tko to drži u posjedu, pretpostavlja da je posjednik nekretnine upisan u katastarskim knjigama. Za ovo zemljište je njegov ujak, sad pok. J. Š. smatrao da mu predstavlja izlaz sa nekretnine koju je kupio od V. D., do šetnice. Ovaj dio na fotografijama koji je vidljiv da je „izvangan“ (izravnan), to je on sam napravio, obzirom da je taj dio zemljišta njegovo zemljište. Što se tiče ovog dijela na kojem je palma, ovaj zid od šetnice davno je napravljen, ne zna tko je to napravio, tko je zasadio palmu ni tko je održava. Navodi da se ne želi izjašnjavati o odnosima između Z. i A. Š., ne zna tko je kome što dao, jesu li se zaključivali kakvi ugovori ili kakvi dogovori. Ono što može reći, je da je ranije to bilo vlasništvo obitelji N. M., koji su bili veleposjednici, a njihovi preci, preci obitelji Š. u to vrijeme bili su kmetovi. Postojao je težački odnos na način da su njihovi prednici obrađivali to zemljište kao kmetovi, a sve do agrarne reforme, nakon čega je taj težački odnos razvrgnut i ovo zemljište je pripalo njegovom pradjedu, djedu i ostaloj rodbini, a tako je i on nasljedstvom stekao ovo zemljište o kojem je govorio, a koje predstavlja vlasništvo njegove majke i rođaka T. i N. Š.. Navodi da je prije 3 godine, A. Š. mijenjala jednu svoju nekretninu sa N. Š. pok. D., tako da je sada vlasnik i ove nekretnine koja je položena sjevernije u odnosu na čest. 3528/8, koja je vlasništvo V. Š.. Navodi da je njegov ujak smatrao da ima pristup do šetnice sa nekretnine koja je nosila oznaku 3528/7, taj pristup je išao preko nekretnine koja je predmet ovog postupka, na skici obojana žutom bojom. Na ovom zemljištu koje je položeno točno južno u odnosu na 3528/7, dijelom je izgrađena zgrada i stubište kuće M. F. Z.. Pretpostavlja da je ove betonske podzide koje su vidljive na fotografijama uz kuću M. Z., radio M. Z.. U vezi tih podzida, otac mu nije ništa pričao. Ovi betonski zidovi, podzide, ova palma i ovo stanje kakvo je prikazano na fotografiji, izgleda ima već 40-tak godina, već od 1986. godine kada je prošla šetnica ovim dijelom južno od predmetnog zemljišta. Iz priče unutar obitelji, poznato mu je da je pok. J. Š., sve svoje zemljište na predjelu S., ostavio svojoj kćeri S. P.. M. P. je suprug S. P.. Ostalo zemljište J. Š., podijeljeno je na druge njegove dvije kćeri M. V. i pok. A. B.. Poznato mu je da su ova 3 brata – M., D. i N. Š., podijelili sve svoje zemljište između sebe, tako mi je poznato i da je zemljište koje je pripalo N. Š., nakon njegove smrti pripalo njegovom bratu D. Š..

32. Svjedokinja N. Š. navodi da je bila vlasnica nekretnine koja je položena zapadno od čestice koja nosi oznaku na skici 3528/17 i 3528/28, te da je ovu česticu br. 3528/17 bliže šetnici, prodala 80-tih godina, dok je ovu sjeverniju prodala nešto kasnije, oko 2000. godine, te nakon što je prodala nekretnine više nije dolazila na taj predio. U odnosu na nekretninu koja je predmet spora, a koja je na skici obojana žutom bojom, to je od Š. M. i njegove supruge S., a M. je to stekao od pok. oca M. Š. pok. G.. Oni su tu nekretninu neometano obrađivali i držali u posjedu. Na nekretnini su bile 2 smokve i 1 višnja. Nakon smrti M. i S., nekretnina je pripala njihovoj kći jedinici A. Š.. Ona je nastavila držati u posjedu tu nekretninu sa svojim suprugom J.. Oni su brali smokve, čistili nekretnine, a J. bi znao i njoj nekad donositi smokve. Navodi da nije viđala M. F. Z. da nešto radi na ovoj nekretnini, on je bio u N.. Nekretnina koja graniči s ovom sa zapadne strane nosi br. 3528/5, bila je vlasništvo Š. T., a sada Š. L.. Sjeverno od ove nekretnine nalazi se nekretnina također u vlasništvu A. Š.. Istočno je zemljište koje je pripadalo M. braći – D. i N.. To su bila 3 brata. M. F. Z. je među prvima napravio kuću na ovom predjelu. Zid kojim je nekretnina ograđena od šetnice radila je mjesna zajednica kad se pravio put 80-tih godina. Šetnica je prošla tim predjelom koncem 80-tih godina. Koliko zna, A. i njenog supruga nitko nije ometao u posjedu, za to nije čula. Ne zna kako nekretnina danas izgleda, nije joj poznato stanje prikazano na fotografijama. Ne znam tko je zasadio palmu niti ovo izravnao.

33. U postupku su na ročištu dana 29. rujna 2021. god. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

34. Tužiteljica A. Š. kći pok. M. ud. J. navodi da je predmetna nekretnina bila je nekretnina njenog pok. oca M. Š., koji je to stekao od svog oca M. Š.. Nikada nitko njenog oca nije ometao u posjedu te nekretnine. Njegov otac M. Š. stekao je tu nekretninu još 1924. godine agrarnom reformom, jednako kao i svi Š. koji na tom području imaju nekretnine, i oni su nekretninu i obrađivali. Navodi da njen otac M. nikada nikome nije ovu nekretninu poklonio, to zna sigurno. Još u priči joj je otac rekao da je dozvolio M., ovdje tuženiku, da nekretninu čisti, da ne bude drače na nekretnini, ali nekretninu mu nije darovao. To je bilo kad je tuženik napravio svoju kuću na susjednom zemljištu. Navodi da je nakon smrti majke, otac već bio star, te da je ona dolazila na nekretninu i brala smokvu, a to je jako mala nekretnina. O tome da je otac dopustio da se nekretnina čisti, to joj je sam otac rekao. Da je tako, činjenica je što je tuženik počeo nešto raditi na nekretnini nakon smrti njenog supruga J., jer da je ovo njegova nekretnina, tuženik ne bi stavio staklenu stjenku prema ovoj nekretnini, već bi ostavio prozor prema ovom zemljištu. Navodi da je njen suprug umro …. godine i već u ožujku te godine, tuženik je započeo radnje kopanja na nekretnini, htio je tu napraviti garažu. Do tada ništa na nekretnini nije radio osim što je čistio travu. Kad je tuženik započeo te radove, reagirao je njen zet M. P., on je došao na nekretninu i kontaktirao je sa tuženikom. Navodi da je njen zet malo grubo reagirao, a to ne zna jer tu nije bila nazočna. Nakon toga tuženik je prestao kopati, prestao je sa započetim radovima i tada je započeo sudski postupak. Navodi da njenog oca nikada nitko nije ometao u posjedu ove nekretnine. Nakon smrti oca, nekretninu je ona naslijedila kao njegov jedini nasljednik, te ni nju nitko nije ometao u posjedu ove nekretnine. Navodi da je njen djed M. Š., uz njenog oca M., imao još 2 sina – D. i N.. Oni su svoje zemljište ustupili tuženiku kada je on započeo gradnju svoje kuće. Njen otac nije ustupio zemljište M. za gradnju kuće, te da zna da je tada na terenu bio i geometar i tom prilikom je i geometar potvrdio da je sve u granicama. Prilikom gradnje kuće tuženika, nije se diralo u nekretninu koja je pripala njenom ocu, a koja je predmet ovog postupka. Na ovoj nekretnini su za života njenih roditelja bile su smokve, na cijelom ovom predjelu. Njena majka S. Š. nakon što je oboljela, vrlo brzo je umrla, tako da je ona dolazila na ovu nekretninu brati smokve zajedno sa N. Š. koja je vlasnica nekretnine koja je susjedno zemljište predmetnoj nekretnini. Navodi da joj je jednom prilikom osobno sad pok. E. Z., bivša supruga tuženika, rekla da je tuženik preko jedne djevojke Đ., od nje tražio da ona kontaktira sa njom o mogućnosti prodaje ove nekretnine njemu. Naime, u to vrijeme tuženik i E. su bili u postupku razvoda, zbog čega se tuženik obratio trećoj osobi kako bi preko E. sa njom kontaktirao, te da je ona zamolila E. da u tom pravcu i svjedoči u postupku, ali ista na to nije pristala. Na nekretnini se nalazi jedna palma i ne zna tko ju je zasadio, pretpostavlja da je palma sama. Kad je počeo ovaj postupak, tek tada je čula za neku obitelj M., da imaju veze sa vlasništvom vezano za ovu nekretninu. Navodi da joj je otac umro 1982. god., te da ne zna kada je tuženik započeo svoju kuću, pretpostavlja da je nje otac dozvolio tuženiku da može koristiti ovu nekretninu kad je kuću počeo graditi, jer je tu mogao odlagati materijal, obzirom da nije imao gdje drugo. Nije joj poznato tko je gradio pregradne zidove koji se nalaze na nekretnini. Potporni zid od šetnice gradila je mjesna zajednica. Ne može se sjetiti kad je posljednji put na nekretnini brala smokve, to je bilo u vrijeme kad su joj djeca bila mala, te da ne zna tko je na ovoj nekretnini zasadio ovo ostalo raslinje – ružmarin i sl., misli da je to zasadio tuženik ako je čistio nekretninu.

35. Tuženik M. F. Z. u svom iskazu navodi da su navodi tužiteljice izneseni u iskazu neistiniti, da kada je počeo raditi kuću do njega, a prema predmetnoj nekretnini bilo je zemljište njenog ujaka N. Š.. Radilo se o nekretnini koja nosi oznaku /10, tako da je on od njega kupio to zemljište 1965/1970. godine. Parcela koja nosi oznaku broj /9, a koja je predmet spora, bila je parcela roditelja tužiteljice. Kad je sa građevinom došao blizu ove nekretnine, vidio je da bi mu bilo dobro da kupim ovo zemljište od oca tužiteljice. Došao je s njim o tome pričati i tada je S. Š. razgovarala sa svojim suprugom i rekli su da oni to neće prodati, nego da će darovati njegovoj bivšoj supruzi E.. Navodi da je on kuću počeo graditi 1965. godine, tada je napravljeno prizemlje kuće. Što se tiče samog darovanja, mojoj supruzi E., u svezi toga nije se sastavljao ugovor, tada je bilo na riječ. Otac tužiteljice je pogledao, a njegova supruga S. se smijala i odobrila. Oni su što se tiče te nekretnine imali skicu, to je bila velika parcela koja se dijelila kako se radilo, na 3-4-5-6- dijelova i to od srednjeg puta, pa sve do mora. Njegova bivša supruga E. je stupila u posjed nekretnine, ona je to čistila, sadila cvijeće, a na samoj nekretnini je bila 1 smokva koja mu je radila probleme, pa ju je uklonio. E. je držala u posjedu nekretninu do svoje smrti i nitko je u tome nije ometao. Nakon smrti E., nju su naslijedila njena djeca A. Z. i Z. M., dok on nije bio nasljednik jer su se oni još prije razveli. Ove radove na nekretnini što se tiče vanganja zemljišta, to je on napravio. Nije istina da je bila namjera da se tu radi garaža, on je imao namjeru tu napraviti potporni zid zbog palme koja se urušavala. Pripremio je sve te radove i tada je došao suprug tužiteljice, pogledao je, svašta je tada govorio, ljutio se, pobacao je sav materijal koji je bio na nekretnini u more i onda je otišao. Nakon toga on nije nastavio s tim radovima. Urušene su tom prilikom 3 fasade kamenog zida koji je tada bio napravljen, to je bilo kad se počela voditi parnica o tome, ima i 10-tak godina. Ovu nekretninu sada drže u posjedu E. djeca A. i M. Z. i trenutno na ovoj nekretnini ništa ne rade. Navodi da je M. P. zet tužiteljice i on mu je pobacao ovo što je naprijed iskazivao, kada je na nekretnini radio građevinske radove u svezi palme. Suprug tužiteljice se zove J. Š.. M. P. mu se prethodno bio obratio zajedno sa svojom ženom vezano za nekretninu koja je zapadnije od ove nekretnine i tada ga je on pitao za ovu nekretninu, jer je i to nekretnina tužiteljičinog oca. On za ovu nekretninu koja je predmet spora nije ni znao. Tuženik navodi da je on radio ove betonske zidove na nekretnini 60-tih godina, kad se kuća šalovala. Ovaj zid kojim je nekretnina ograđena od šetnice, radio je uz odobrenje J. kapetanije S. i O. M.. Kad je te betonske zidove na nekretnini ranio, nije mu se obraćao otac tužiteljice, kao ni tužiteljica, nisu mu tu ništa branili. Čak se on jednom prilikom hvalio kada je prolazio šetnicom da je ova nekretnina Z., "ovo je Z.". Ne može se izjasniti kad je zasađena ova palma, zasadio je jedan gospodin s B. na njegovo traženje, kada je od njega tu palmu kupio, a to je bilo nakon 70-tih godina. Bile su 2 palme i jedna je darovana.

36. Sud je prilikom utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, a u ocjeni dokaza izvedenih tijekom postupka, imao u vidu činjenicu da je tužiteljica pred naslovim sudom, vodila protiv tuženika postupak koji se vodio pod posl. P-3640/19 (ranije P-13/12), radi prestanka uznemiravanja tužiteljice u ostvarivanju njenih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest zem. 3528/9 k.o. B., koja nekretnina je ujedno predmet utvrđenja prava vlasništva tužiteljice i u ovoj pravnoj stvari.

37. Naime, uvidom u spis ovog suda posl. br. P-3640/19 (ranije broj P-13/12 i P- 1535/15), utvrđeno da se radi o postupku pokrenutom po tužbi tužitelja A. Š. pok. M., OIB: … iz B., protiv tuženika M. Z. iz B., , OIB: …, radi nepačanja i predaje u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 3528/9 ZU 603 k.o. B.. U postupku je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučeno presudom Općinskog suda u Makarskoj br. P- 3640/19 od 17. veljače 2020. godine, kojom je odbijen uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice A. Š., kojim traži da se naloži tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njenih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3528/9 ZU 603 k.o. B., kao "voćnjak u maslarde", površine 134 m2, te da mu se ubuduće zabrani bilo kakvo uznemiravanje tužiteljičinog prava vlasništva i zadiranja u navedenu nekretninu na bilo koji način, a sve uz naknadu troškova tužiteljici (točka I. izreke presude). Tužiteljica A. Š. je u tom postupku obvezana tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 13.700,00 kn. Postupajući po žalbi tužiteljice, Županijski sud u Zagrebu presudom br. Gž-1520/2020-2 od 17. studenog 2020. godine, odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Makarskoj br. P-3640/19 od 17. veljače 2020. godine. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka. Sastavni dio spisa su zapisnik s ročišta održanim u postupku dana 13.rujna 2016. god. posl. br. u predmetu P-1535/15, koji zapisnik je priložen u predmetnom postupku ( list 33-34 spisa).

38. U tom postupku koji se vodio pod posl. br. P-3640/19, tužiteljica A. Š., kao premdjevani vlasnik traži, u skladu s odredbom čl. 167. ZV-a, zaštitu od uznemiravanja u odnosu na treću osobu, ovdje tuženika M. F. Z.. Temeljem odredbe 167. st,. 4. ZV-a pravo na zaštitu ima onaj tko u postupku pred sudom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecaja posjeda (predmnijevani vlasnik) no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Iz stanja navedenog spisa P-3640/19, i samog sadržaja donesenih prvostupanjskih i drugostupanjskih odluka, razvidno je da u tom postupku predmet zaštite, kao što je prethodno navedeno, nekretnina oznake čest. zem. 3528/9 k.o. B., koja je predmet spora i u predmetnoj pravnoj stvari, kao i da tužiteljica A. Š. u tom postupku nije dokazala svoje vlasništvo na spornoj čestici u smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZV-a jer ista nije upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a jednako tako nije dokazala ni da je predmnijevani vlasnik i posjednik sporne nekretnine u smislu odredbe čl. 167. st. 4. ZV-a, pa je slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice za pružanje zaštite njenih vlasničkih prava od uznemiravanja, odbijen kao neosnovan.

39. Županijski sud u Zagrebu presudom posl. br. Gž-1250/2020-2 od 17. studenog 2020. godine, potvrdio je prvostupanjsku presuda P-3640/19 od 17. veljače 2020. godine, te je u obrazloženju istaknuo da je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka, izveo pravilan zaključak da je tuženik u posjedu sporne čestice i to već dugi niz godina, zajedno sa bivšom suprugom E. Z., a koju nekretninu su dobili od roditelja tužiteljice, prije 50 godina, te da je u podjeli njihove bračne imovine, sudskom nagodbom tuženiku pripala upravo ova sporna čestica, te da tuženika nitko u tom posjedovanju predmetne čestice nije ometao, niti mu je osporavao pravo na posjed i to od gradnje kuće (1965. godine), pa sve do podnošenja tužbe u tom postupku. Navedeno je da je iz zemljišnoknjižnog izvatka koji je priložen u tom spisu sa stanjem na dan 14. srpnja 2016. godine, kao isključivi vlasnik predmetne čestice 3528/9, bio upisan tuženik M. Z., pa je stoga tužiteljica u smislu odredbe čl. 167. ZV- a, nije aktivno legitimirana za podnošenje navedene vlasničke tužbe (actio negatoria), jer je za podnošenje takve tužbe legitimiran vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, a što tužiteljica nije, kao ni da je tužiteljice dokazala da je vlasnik i posjednik u smislu odredbe čl. 167. st. 1. i 4. ZV-a.

40. Unatoč činjenici što je u tom postupku posl br. P-3640/19 pravomoćno tvrđeno da tužiteljica u smislu odredbe čl. 167. ZV-a, nije aktivno legitimirana za podnošenje navedene vlasničke tužbe (actio negatoria), na strani tužiteljice nisu postojale pravne zapreke da ista u novom postupku, odnosno u predmetnoj pravnoj stvari, može istaknuti svoj pravni interes da se utvrdi vlasnicom predmetne nekretnine u odnosu na tuženika, koji se temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu zemljišnoknjižni odjel Makarska br. Z-9733/2016 od 8. srpnja 2016. god. (list 29 spisa), i pravomoćne presude posl. br. P-2595/15 od 10. ožujka 2016. godine i presude 3 P-632/13 od 16. listopada 2014. godine, upisao kao isključivi vlasnik predmetne čestice ZU 3528/9.

41. Sud je, kod utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, uz ocjenu svih predloženih i izvedenih dokaza u predmetnom postupku, cijenio i utvrđenja suda utemeljena na rezultatima provedenog dokaznog postupka u pravomoćno okončanom predmetu P-3640/19. To posebno stoga što su u predmetnoj pravnoj stvari saslušani predloženi svjedoci N. Š., I. Z., V. Š., M. P., L. Š. i N. Š., koji su o istim činjenicama i okolnostima koje se odnose na osnov stjecanja prava vlasništva i posjed predmetne nekretnine, iskazivali u svojstvu svjedoka i u postupku koji se vodio pod posl. br. P-3640/19.

42. Sud je stoga pri ocjeni iskaza saslušanih svjedoka poklonio vjeru i prihvatio kao istinite, uvjerljive, objektivne i suglasne iskaze svjedoka N. Š., V. Š., I. Z..

43. Naime, svjedok N. Š. koji je u srodstvu sa tužiteljicom i sa tuženikom, naveo je da mu je iz priče njegova oca D. Š., poznato da je njegov otac svoj dio zemljišta darovao ovdje tuženiku M. Z., te da se radi o dijelu zemljišta na kojem su napravljene stepenice uz kuću M. Z., koje služe samoj kući. Ovom svjedoku nije bilo poznato je li bilo nekakvih sporova između A. Š. i njenog pok. oca M. Š. sa tuženikom M. Z., vezano za ovo zemljište, a niti ima neposrednih saznanja o tome je li M. Š. darovao tuženiku ovo zemljište koje je predmet spora, kao ni tko ovo zemljište drži u posjedu, niti tko je radio betonske zidove na predmetnoj nekretnini. U tom pravcu navedeni svjedoka je istovjetno iskazivao u postupku koji se vodio pod posl. br. P- 3640/19.

44. Svjedok V. Š., koji je prvi rođak tužiteljice i tuženika, također je naveo da mu je iz priče njegovog oca pok. D. Š., poznato da je predmetno zemljište dio zemljišta koje je bilo podijeljeno na tri brata – njegovog oca Š. D. i braću Š. M. i Š. N.- N., koji su obrađivali te nekretnine u naravi vrtove i koji su svoje zemljište, pa tako i predmetno zemljište, darovali svojoj sestri D. Z., majci tužitelja, da tuženik tu može graditi kuću, kao i da nitko od obitelji nije osporavao tuženiku kad se gradila kuća. Svjedok je naveo da je njemu tužiteljica A. Š. rekla da predmetno zemljište pripada njoj, ali da on za to ne zna, jer mu je poznato samo ono što je prethodno naveo u iskazu. Što se tiče samog posjeda nekretnine, navodi da se u vrijeme dok se gradila kuća tuženika, zemljište koristilo za odlaganje materijala za gradnju kuće, te da je kasnije to zemljište uređeno, očišćeno, ali da nema saznanja o načinu korištenja predmetne nekretnine, niti tko ovo zemljište drži u posjedu, da li tužiteljica ili tuženik, te da tužiteljicu nikada nije vidio na ovom zemljištu. Ovaj svjedok je i u svom iskazu u predmetu P-3640/19 u bitnom istakao da je njegov otac sigurno, a misli da su i njegovi stričevi M. i N., svoje nekretnine dali tuženiku radi formiranja građevinske parcele za gradnju kuće i da je to tako u obitelji bilo dogovoreno, te da mu je i njegov otac govorio da oni (pri čemu je mislio na sebe i svoju braću), više tu nemaju ništa. Istakao je da to nije tako, i on bi sam od tuženika nešto potraživao, ali kako zna za dogovor njihovih prednika, jer je u prijašnjim zajednicama riječ bila zakon, on od tuženika ne potražuje ništa.

45. Navedeni svjedok V. Š. i N. Š., rođaci stranaka, suglasno ističu da su od svog oca bili upoznati sa dogovorom po kojem je predmetna nekretnina, uz susjedne nekretnine, a koje su bile u posjedu i pripadale D. Š., M. Š. i N. Š., ustupljene njihovoj sestri D. Š., odnosno njenom sinu tuženiku M. Z. za gradnju kuće.

46. S. I. Z. pok. Ž., je iz priče njegova rođaka, ovdje tuženika i njegove pok. supruge E., poznato da je njima to zemljište darovala i poklonila ujna S. i ujak M., otac A. Š., ali nema saznanja kada je to bilo. Sud je iskaz ovog svjedoka prihvatio kao uvjerljiv i istinit, posebice stoga što je ovaj svjedok u tom pravcu istovjetno iskazivao i u postupku P-3640/19, u kojem na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pravomoćno utvrđeno da su tuženik i njegova bivša supruga sad pok. E. Z., predmetno zemljište dobili od roditelja tužiteljice M. i S. Š., prije 50-ak godina, od kada su tuženik i njegova sad bivša supruga pok. E. Z. bili u posjedu predmetnog zemljišta, a dio predmetne nekretnine čest. zem. 3528/9 je prema Lokacijskoj dozvoli Ureda klasa: … (list 30-32 spisa), obuhvaćen građevinskom parcelom formiranom za izgradnju stambene zgrade tuženika. Nitko od saslušanih svjeoka nije imao nikakvih saznanja o tome da bi prednik tužiteljice, njen otac M. Š. pok. M., kao ni sama tužiteljica, ikada tuženiku osporavali gradnju kuće, kao ni posjed nekretnine, koja je bila predmet diobe nekretnina u postupku utvrđenja i diobe bračne stečevine koda se vodila pod posl. br. P-492/91 između tuženika i njegove pok. supruge E. Z., a koja nekretnina je po sudskoj nagodbi zaključenoj među strankama pripala tuženiku prema skici posjeda od ožujka 2022. god. priloženoj uz nagodbu (list 35-38 spisa), nakon čega je tuženik rješenjem Z- 9733/2016 od 8. srpnja 2016. god. (list 29 spisa) ishodio upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo na temelju presuda donesenim u postuppcima u kojima je tuženik utvrdio to svoje pravo vlasništva, dok danas kao valjan egistira upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na imenu A. Ž. Z. i M. F. rođ. Z., (djeca tuženika i pok. E. Z.) sada upisani zemljišnoknjižni vlasnici svaki za po 1/2 dijela, prema izvatku iz zemljišne knjige ZU 7838 k.o. B. (list 125 spisa).

47. Upravo iskazi naprijed navedenih svjedoka koji su suglasni s iskazom samog tuženika, još jednom nedvojbeno ukazuju na zaključak suda da tužiteljica u ovom, kao i u postupka P-3640/19, nije na valjan i uvjerljiv način dokazala da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine, koje vlasništvo je stekla temeljem valjanog pravnog osnova u smislu odredbe čl. 114. ZV-a, jer u tom pravcu tužiteljica, imajući u vidu pravomoćno utvrđenje suda u postupku P-3640/19, sudu nije iznijela neke nove daljnje i nedvojbene dokaze kojima bi potvrdila i dokazala svoje navode iznesene u predmetnoj tužbi. Naime, tužiteljica u predmetnoj pravnoj stvari, osim dokaza koji su izvedeni i provedeni u postupku P-3640/19, nije sudu u predmetnom postupku, predložila i iznijela neke nove činjenice i dokaze na kojima temelji te navode, a kojima bi s uspjehom mogla dokazati i osporiti navode tuženika iznesene u ovom postupku, i time dokazati osnovanost svojih navoda koje je isticala i u postupku P- 3640/19, a koje u tom postupku nije uspjela dokazati.

48. Iako su u postupku uz svjedoke N. Š., V. Š., I. Z., saslušani i svjedoci M. P., L. Š. i N. Š., iskaze ovih svjedoka sud nije prihvatio, kao uvjerljive i istinite.

49. Iskaz svjedoka M. P., zeta tužiteljice, sud je ocijenio pristranim i usmjerenim u cilju uspjeha tužiteljice u postupku. Pristranost ovog svjedoka ogleda se u činjenici što iskaz ovog svjedoka obiluje sa puno više detalja i činjenica, nego njegov iskaz kojeg je svjedok na iste okolnosti dao ranije u predmetu P-3640/19. Svjedok se u ovom postupku osvrnuo i na izjavu priloženu u spisu (list 39 spisa), za koju je naveo da ju je sastavila njegova supruga na traženje i po riječima njegove punice, ovdje tužiteljice, a na temelju onog što joj je sama pok. E. Z., bivša supruga tuženika rekla, dajući time poseban značaj navedenoj izjavi u kojoj su sadržani navodi tužiteljice sadržani u tužbi, ukazujući na vjerodostojnost sadržaja te izjave za koju navodi da je sastavljena na temelju onog što je pok. E. Z. rekla njegovoj punici ovdje tužiteljici.

50. Ovi navodi svjedoka M. P. u cijelosti su u suprotnosti sa pravomoćnim utvrđenjem suda iz postupka P-3640/19, kao i sa iskazom same E. Z., koja je svoj iskaz dala u tom postupku na ročištu dana 13. rujna 2016. godine, a koja je u iskazu navela navela da je zemljište koje je predmet ovog postupka, njoj darovala tužiteljičina majka S. Š., koja je to rekla pred svojim suprugom M. Š., te da za to ne treba ništa platiti, već da joj samo donese veliku lutku, a u odnosu na navedenu izjavu (list 35 spisa P-3640/19), da joj je izjavu donijela nevjesta A. Z., koja joj je rekla da joj je navedenu izjavu dala tužiteljičina kći da je ona potpiše, te da ona tu izjavu nije potpisala jer u izjavi nije ništa bilo točno napisano, da su se u izjavi dirali u njeno zdravlje i njenu bolest. E. Z. je pri tom izjavila i da je tuženik od tužiteljice A. Š. htio kupiti zemljište sjeverozapadno od njene kuće, ali za to zemljište ni tužiteljičini roditelji, kao ni tužiteljica nisu pristali na darovanje i kupnju, te da tužiteljica nakon smrti svog oca, nije dolazila na sporno zemljište, a niti je komentirala stanje nekretnine. Sud je u tom postupku P-3640/19, ocjenom svih dokaza izvedenih u postupku, prihvatio u cijelosti iskaz svjedokinje E. Z., kao istinit i nepristran, te je uz navedeno posebno cijenio i činjenicu da je navedena svjedokinja E. Z., obavijestila sud o tome da su tužiteljica i njena kći, htjeli utjecati na postupak na način da su tužiteljici preko njene nevjeste, poslali već napisanu izjavu, koja ide u prilog tužiteljici obzirom da sadržajno odgovara navodima tužiteljice koje je isticala tijekom tog postupka.

51. Nadalje, u odnosu na dio iskaza svjedoka M. P. u kojem navodi da je on na predmetno zemljište dolazio, sređivao ga, čistio i liječio oleandre koji su bili na nekretnini, te da je čistio i sređivao palmu koja se nalazi na nekretnini, sud nije prihvatio kao istinite ove navode svjedoka, tim više što u tom pravcu ni sama tužiteljica nije iskazivala, niti je sama znala kada je posljednji put bila na nekretnini, nije znala tko je radio pregradne zidove na nekretnini, niti joj je bilo poznato tko je zasadio palmu i ostalo raslinje na nekretnini, pri čemu je njena pretpostavka bila da je to sadio sam tuženika, a pri tom niti jedan dokaz izveden tijekom postupka nije upućivao na zaključak da bi M. P. dolazio na predmetno zemljište i vršio nekakve posjedovne čini na nekretnini u ime i za račun tužiteljice, bilo čistio nekretninu, održavao raslinje i slično. Posebno ako se uzme u obzir činjenica što ovaj svjedok u svom iskazu kojeg je dao u postupku P-3640/19 na ročištu na licu mjesta 11. ožujka 2016. godine, a nije iskazivao na navedenu okolnost izvršavanja posjeda predmetnog zemljišta od strane tužiteljice, pa i njega osobno, što jasno upućuje da je ovaj svjedok svoj iskaz dat u predmetnoj pravnoj stvari, usmjeren u cilju uspjeha tužiteljice u predmetnom postupku.

52. U odnosu na iskaz svjedoka L. Š., za navesti je da ovaj svjedok nema saznanja vezano za posjed predmetne nekretnine, te da mu nije bilo ni poznato tko to zemljište drži u posjedu, niti tko je upisan u katastarskim knjigama, nije mu poznato tko je napravio zid kojim je zemljište ograđeno od šetnice, a niti tko je zasadio palmu koja se nalazi na nekretnini i tko tu palmu održava. Ono što mu je poznato je da je pok. J. Š., suprug tužiteljice, prije 20-ak godina smatrao da ima pristup do šetnice sa nekretnine koja nosi oznaku 3528/7, preko predmetne nekretnine, koja je bila unutar nekretnine u vlasništvu tri brata – M. Š., oca A. Š., oca tužiteljice, D. Š. i N. Š., koji su bili vlasnici kako predmetne nekretnine, tako i susjednog zemljišta na kojem je izgrađena kuća tuženika. Svjedok je naveo da su na ovom zemljištu koje je predmet spora nakon što su se prije 30-40 godina prestale obrađivati višnje, ostala je samo jedna palma, te je zemljište uređeno na način da bude sređena okućnica kuće M. Z.. Navodi da ove betonske podzide vidljive uz kuću M. Z. pretpostavlja da ih je on radio, te da ovo stanje koje je prikazano na fotografijama izgleda ima već 40- godina već od 1986. god. kada je prošla šetnica ovim dijelom južno od zemljišta. U tom pravcu ovaj svjedok je iskazivao i u predmetu P-3640/19 na ročištu 11. ožujka 2016. godine i to na licu mjesta, kada je jasno i nedvojbeno potvrdio da je ove podzide na nekretnini koje se vide, sagradio tuženik M. Z., slijedom čega je sud u tom postupku iskaz ovog svjedoka prihvatio u cijelosti kao istinit i uvjerljiv i u skladu s svim dokazima izvedenim tijekom postupka, posebno s iskazom svjedokinje E. Z. koja je i sama navela da je kameni zid uz šetnicu radi tuženik M. Z., j i da tada u susjedstvu nije bilo drugih kuća, a ta činjenica je razvidna i iz fotografija koja je sudu predočila svjedokinja E. Z., a preslike fotografija nalaze se u spisu P-3640/19 list 110-114 spisa). Iz navedenih fotografija je razvidno da je gradnja ovog zida kojim je predmetno zemljište ograđeno od šetnice rađena paralelno sa gradnjom kuće tuženika, i vidljivo je da gradnju zida izvodi tuženik, na zemljištu na kojem se već tada vidi zasađena palma. Svjedokinja E. Z. je navela da na fotografiji na kojoj ona hrani svog sina Ž. koji je tada ima oko pola godine, danas ima 47 godina, a to darovanje je bilo prije 46.5 god, te da su ona i tuženik odmah po darovanju stupili u posjed darovanog zemljišta i napravili zidove prema šetnici kako je to vidljivo na fotografijama.

53. Iskazu svjedokinje N. Š., sud nije poklonio vjeru u dijelu koji se odnosi na posjed predmetnog zemljišta od strane tužiteljice, kao i u dijelu koji se odnosi na stanje predmetnog zemljišta. Naime, i ova svjedokinja je kao i prethodno navedeni svjedoci, dala svoj iskaz u predmetu P-3640/19 i to na ročištu održanom na licu mjesta 11. ožujka 2016. godine, kojom prilikom je svjedokinja navela da je zapadno od predmetne nekretnine bilo zemljište njenog pok. supruga F., na kojem zemljištu su bile smokve i višnje, te da su na predmetnoj nekretnini također bile smokve i višnje koje su brali roditelji tužiteljice M. Š. pk. M. i supruga S. Š., nakon čije smrti 1982. ili 1983. godine je na nekretnini viđala tužiteljicu. Svjedokinja je navela da je njen suprug njihovo zemljište prodao 1982. godine, te da je nakon toga i dalje prolazila ovim predjelom jer tu imaju i drugu zemlju, kao i da su na predmetnom zemljištu sigurno i 10 godina nakon smrti tužiteljičinog oca, bila stabla jabuka, višanja i smokava. Ovi navodi svjedokinje dati u predmetu P-3640/19 u suprotnosti su s njenim iskazom koji je ova svjedokinja dala u predmetnoj pravnoj stvari, gdje ista navodi da je nekretnina koja je predmet spora pripadala Š. M. i njegovoj supruzi S., koji su nekretninu neometano držali u posjedu i na kojoj nekretnini su bile 2 smokve i višnja, te da je nakon njihove smrti nekretnina pripala njihovoj kćeri jedinici A. Š., koja je nastavila držati u posjedu tu nekretninu, zajedno sa svojim suprugom J., te da su oni brali smokve i čistili nekretninu, te da je J. znao i njoj nekada donositi smokve, kao i da M. F. Z. nije viđala da nešto radi na ovoj nekretnini. Svjedokinja je navela da je zid kojim je nekretnina ograđena od šetnice, radila mjesna zajednica koncem 80- tih godina, što je u suprotnosti s ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, posebno imajući u vidu fotografije iz kojih je vidljiva izgradnja navedenog zida kojeg je gradio tuženik, kako je to pravomoćno utvrđeno u predmetu P-3640/19, u kojem tužiteljica nije dokazala osnovanost svojih navoda u tom postupku. Uz navedeno, ova svjedokinja od 80-tih godina prošlog stoljeća više nije dolazila na ovaj predio, ne zna kako nekretnina danas izgleda, niti joj je poznato stanje nekretnine prikazano na fotografijama, kao ni tko je zasadio palmu na nekretnini.

54. Iz navedenog je razvidno da je svjedokinja N. Š. iskazivala u bitnom drugačije nego u postupku P-3640/19, da je svoj iskaz prilagodila navodima tužiteljice, osobito u dijelu u kojem ista ukazuje na posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini, a što je u suprotnosti i sa iskazom same tužiteljice koja je navela da je ona posljednji put na nekretnini bila u vrijeme dok su joj djeca bila mala, a tužiteljica je danas u dobi od 81 godine, pa ista zasigurno već više od 20 godina nije bila na predmetnoj nekretnini, jer se ni sama ne može sjetiti kad je to bilo posljednji put. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je nakon smrti svoje majke S. Š., koja je umrla početkom 80-tih godina, dolazila na nekretninu brati smokve zajedno sa N. Š., a o kojoj okolnosti svjedokinja N. Š. nije iskazivala, tim više što je u svom iskazu danom u ovom postupku, navela da od vremena kad je prodala svoje zemljište koje se nalazi uz predmetnu nekretninu zapadno, točnije od 80-tih godina, više nije dolazila na ovaj predio. 55. Slijedom navedenog, dovodeći u svezu iskaze parničnih stranaka sa rezultatima provedenog dokaznog postupka, te utvrđenjima koja je sud pravomoćno utvrdio u postupku P-3640/19, sud je poklonio vjeru iskazu tuženika, čiji iskaz je sud ocijenio istinitim, uvjerljivim i u skladu s svim dokazima izvedenim tijekom postupka, koji nedvojbeno ukazuju da su tuženik M. Z. i njegova bivša supruga pok. E. Z. dugi niz godina bili zajedno u posjedu predmetnog zemljište kojeg su dobili od oca tužiteljice M. Š. i njegove supruge S. Š., prije 50-ak godina, te da je u diobi njihove bračne stečevine, sudskom nagodbom nekretnina pripala u isključivo vlasništvo tuženiku koji je nastavio posjedovati predmetnu nekretninu, koja je sad upisana kao vlasništvo A. Ž. Z. i M. F. rođ. Z., (djece tuženika i pok. E. Z.). Kao što je razvidno iz dokaza izvedenih u postupku tuženika nitko nikada nije ometao u posjedovanju predmetne čestice, a niti mu je osporavao pravo na posjed nekretnine i to od razdoblja gradnje kuće i zidova na predmetnoj nekretnini, pa sve do pokretanja postupka koji se vodio po tužbi tužiteljice u predmetu P-3640/19.

56. Obzirom na naprijed izneseno, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice, jer je njen iskaz u suprotnosti s rezultatima provedenog dokaznog postupka. Naime, tužiteljica i u ovom postupku, kao i u postupku P-3640/19 u kojem je pravomoćno odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim traži zaštitu svojih vlasničkih prava u smislu odredbe čl. 167. ZV-a, nije dokazala osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica isključiva vlasnica predmetne nekretnine. Iako su u postupku svi saslušani svjedoci nedvojbeno iskazivali da je predmetno zemljište, uz susjedne dvije nekretnine bilo vlasništvo trojice brače M. Š. (ocu tužiteljice), D. Š. i N. Š., te da je u diobi između istih predmetno zemljište pripalo M. Š., tužiteljica nije dokazala činjenicu da njen otac nije raspolagao predmetnom nekretninom na način na koji ističe tuženik tijekom predmetnog postupka, kao i postupka P-3640/19. Da je tome tako, razvidno je i iz činjenice, što predmetna nekretnina, nije bila navedene kao ostavinska imovina ostavitelja M. Š. pok. M., što je vidljivo i iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-24/82 od 2. travnja 1982.god. koji je priložen u predmetu P-3640/19 (list 4-5 spisa).

57. Činjenica upisa tužiteljice u evidenciju katastarskog posjeda na predmetnoj nekretnini (list 6 spisa), na što ukazuje tužiteljica, nije dokaz o vlasništvu predmetne nekretnine u okolnostima kada tužiteljica u postupku nije dokazala aktivno vršenje posjeda na nekretnini koja je predmet ovog postupka.

58. Slijedom navedenog, sud je na osnovu predloženih dokaza i rezultata provedenog dokaznog postupka, utvrdio da na strani tužiteljice nisu ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnoj nekretnini, nasljeđivanjem od svog oca pok. M. Š., u skladu u to vrijeme važećim odredbama Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima („Narodne Novine“ br. 53/91 dalje u tekstu: ZOVO), a niti je dokazala osnov stjecanja prava vlasništva dosjelošću (kvalificirani posjed – savjestan, zakonit i istinit posjed), kojeg bi tužiteljica izvršavala osobno i putem svojih pravnih prednika a sve u skladu s odredbom čl. 159. i čl. 160. ZV-a, pa je stoga sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a, tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbio kao neosnovan i odlučio kao pod točkom I/ izreke presude.

59. Obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" br. 142/12, 103/14, dalje u tekstu: Tarifa), pa je stoga tuženiku u skladu s vrijednosti predmeta spora i dostavljenim popisom troška, priznat trošak odgovora na tužbu od 29. svibnja 2017. g., u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), ročište 3. travnja 2017. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), zastupanje na ročištima od 30. svibnja 2017. g., 30. kolovoza 2017. g., 18. rujna 2017. g., 1. prosinca 2017., 1. veljače 2018. g., 11. prosinca 2018. g., 10. studenog 2020. g., 13. siječnja 2021. g., 9. ožujka 2021. g., 1. lipnja 2021. g., 6. rujna 2021. g. i 29. rujna 2021. g., od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastav podneska od 29. svibnja 2017. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastav podneska od 6. studenog 2020. g., u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), što sveukupno iznosi 1475 bodova, uvećano za vrijednost boda prema Tarifi 10,00 kn, ukupno iznosi 14.750,00 kn, uvećano za sudsku pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 kn, sveukupno iznosi 14.950,00 kn, koliko je dužna tužiteljica naknaditi tuženiku, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

U Makarskoj, 24. ožujka 2022. godine

S U D A C

BARBARA MENDEŠ, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte