Poslovni broj: 15 UsI-3559/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ljiljane Lijić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) D. M., OIB: …,

iz S., , zastupanog po opunomoćeniku D. R., odvjetniku u

S., , i tužiteljice pod 2) Š. M., OIB: …, iz

S., , zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz O. d. F. & M. d.o.o., sa sjedištem u S., , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske

inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 16. ožujka 2022. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja pod 1) i opunomoćenice tužiteljice pod 2), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 24. ožujka 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-12- 02-21-19 od 22. listopada 2021. godine.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužiteljice pod 2) u dijelu u kojem traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-13-02/7-20-10 od 24. kolovoza 2021. godine s obzirom da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja pod 1) podnesenoj 10. studenog 2021. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-12-02-21-19 od 22. listopada 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije navodi kako tužbu podnosi zbog postupanja tuženika suprotno pravilima upravnog postupka, propuštanja primjene i nepravilne primjene materijalnih propisa, netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te izvođenja nepravilnog zaključka glede činjeničnog stanja. Potom, tužitelj ističe da je osporeno rješenje tuženika nezakonito jer da je utemeljeno na pogrešno,

odnosno nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju uslijed čega da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, kojim postupanjem da je povrijeđeno pravo tužitelja koje mu jamči da se stečena prava ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom, te zakonske odredbe članka 6. Zakona o općem upravnom postupku,

koja određuje da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela, između ostalog, samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Također, osporenim aktom da se određuje visoka novčana kazna za ne postupanje po rješenju tuženiku, što da je potpuno neosnovano s obzirom da je tek sada usvojen novi Prostorni plan Županije splitsko- dalmatinske koji će omogućiti ozakonjenje ovakvih nadogradnji. Ujedno, iz osporenog rješenja da je razvidno kako nije prihvaćeno niti je na valjani razlog obrazloženo zašto je odbijeno provesti predložene dokaze od strane tužitelja, već da je potpuno neosnovano izrečena drastična novčana kazna, koja da se nije trebala primijeniti s obzirom na očiti nerazmjer između kazne i navodne povrede, a također u istom da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi da su nejasni i proturječni, a posebno stoga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, i samih tih isprava i zapisnika, te ostale priležeće dokumentacije. Također, u provedenom upravnom postupku da je došlo do povrede načela propisanih Zakonom o općem upravnom postupku i to iz čl.

9. citiranog Zakona, s obzirom da činjenice i okolnosti koje su uzete kao dokazane nisu utvrđene na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s tim da je povrijeđena i odredba čl. 6. istog Zakona prema kojoj se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela između ostalog samo ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići, no u konkretnom slučaju da javni interes nije toliko povrijeđen koliko bi bilo povrijeđeno tužiteljevo pravo na poništenje nezakonitog rješenja ukoliko bi se isto izvršilo, koja zakonska odredba da se u konkretnom slučaju uopće nije razmatrala. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2. U pravovremenoj tužbi tužiteljice pod 2) podnesenoj 3. prosinca 2021. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-12-02-21-19 od 22. listopada 2021. godine, tužiteljica u bitnom najprije navodi kako tužbu podnosi zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362- 02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-13-02/7-20-10 od 24. kolovoza 2020. suvlasnicima da je naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja uklone prema projektu uklanjanja točno određene dijelove postojeće stambene zgrade,

a rješenjem tuženika od 22. listopada 2021. suvlasnici da su prisiljeni na izvršenje tog rješenja novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 50.000,00 kuna, koja rješenja da su neosnovana. Donoseći osporeno rješenje tuženik da je počinio bitnu povredu postupka i to upravo iz razloga što je povrijeđeno načelo materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju da se moraju utvrditi sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitoga i pravilnog rješenja. Nadalje, da je povrijeđeno i načelo ocjene dokaza iz članka 9. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano koje će se činjenice uzeti kao dokazane da odlučuje ovlaštena službena osoba po svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što da je dovoljan razlog da osporeno rješenje bude poništeno. Također, u rješenju o uklanjanju od 24. kolovoza 2020. da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje da ne odgovara stvarnom stanju na terenu jer da je istim naređeno uklanjanje dogradnje max. tloc. dim. 7.82 x 4.00 m s vanjskim stepeništem, izgrađene uz istočni obodni zid stambene građevine, dok navedeno da u naravi predstavlja stepenište tužiteljice, koje je izgrađeno prije više od 30 godine, max. površine od 10 m2. Stoga, opisanim postupanjem tuženika da je povrijeđeno načelo ocjene dokaza iz čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega da se tužba ukazuje osnovanom, slijedom čega je tužiteljica tužbenim zahtjevom predložila donijeti presudu kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika.

3.Naprijed citirane tužbe tužitelja pod 1) i pod 2) po kojima su oformljeni spisi ovog suda pod poslovnim brojevima: UsI-3559/21 i UsI-3714/21, koje su podnesene protiv istovjetnog rješenja tuženika, ovaj sud je rješenjem poslovni broj: UsI-3559/21- 4 od 21. veljače 2022., spojio radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, na način što je predmet poslovni broj: UsI-3714/21 pripojen predmetu poslovni broj: UsI-3559/21, a koji se nadalje vodio kao spis pod jedinstvenim poslovnim brojem: UsI-3559/21.

4.Tuženik je u odgovorima na tužbe, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbene zahtjeve tužitelja.

5.U sporu je održana rasprava 16. ožujka 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 1) i opunomoćenica tužiteljice pod 2), dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 1) istaknula kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno i da ustraje u dokaznim prijedlozima preciziranim u tužbi i to da se u svojstvu stranaka sasluša tužitelj pod 1) i zakonski zastupnik tuženika, kao i da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke, sve to na okolnosti koje su precizirane u tužbi, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imala, a konačno popisala je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju pod 1) u naznačenom iznosu. Na istoj raspravi, opunomoćenica tužiteljice pod 2) navela je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, ujedno predložila je da sud izvede dokaz saslušanjem tužiteljice pod 2) na okolnosti navoda iz tužbe, dok drugih dokaznih prijedloga nije imala, nakon čega je popisala trošak spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici pod 2) u naznačenom iznosu.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu tužitelja pod 1) zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika u odnosu na tužbu tužitelja pod 1), tužbu tužiteljice pod 2) zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika u odnosu na tužbu tužiteljice pod 2), te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da ih se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranaka, da se u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tuženika te da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke, sve to na okolnosti precizirane u tužbama i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se izvršava rješenje o uklanjanju.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443- 02-03-12-02-21-19 od 22. listopada 2021. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-13-02/7-20- 10 od 24. kolovoza 2020., kojim je suvlasnicima, između ostalih i tužiteljima pod 1) i 2) iz ovog spora naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja prema projektu uklanjanja uklone slijedeće dijelove postojeće stambene građevine: III. kat - stambeno potkrovlje tloc. dim. cca 14.00 x 6.90 m, visine nadozida 1.60 m, sa otvorenom terasom na istočnom dijelu zgrade, tloc. dim. cca 2.50 x 3.50 m, otvorene prema sjeveru, izgrađen iznad stropne ploče II. kata, dogradnju visine prizemlje + 1 kat, nepravilnog tlocrtnog oblika (trokut), max. tloc. dim. 7.82 x 4.00 m, sa vanjskim jednokrakim stepeništem, izgrađenu uz istočni obodni zid stambene građevine, 9 građevinskih otvora - prozora, izvedenih na sjevernom fasadnom zidu koji je izgrađen na granici prema k.č. zgr. … k.o. S., a koji nisu odobreni građevinskom dozvolom i to: 4 otvora u prizemlju, - 5 otvora na I. katu, a koji radovi su izvedeni u sklopu rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje postojeće stambene građevine anag. oznake Get …, … i … u S., na k.č. zgr. …, …, … i … sve k.o. S., bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 2. prosinca 2020. godine, točkom 2. se utvrđuje kako suvlasnici nisu uklonili dijelove izvedene u sklopu rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje postojeće stambene građevine anag. oznake Get …, … i … u S., na k.č. zgr. …, …, … i … sve k.o. S.,

izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, točkom 3. suvlasnici se prisiljavaju na uklanjanje predmetne gradnje prvom novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 50.000,00 kn, točkom 4. se precizira kako su suvlasnici izrečenu kaznu dužni platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. suvlasnike se upozorava da u slučaju ako ne uklone predmetnu gradnju nakon izricanja ove kazne da će se na uklanjanje prisiljavati novom novčanom kaznom, dok su točkom 6. suvlasnici upozoreni da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupe sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

12.Među strankama spora nije prijeporno da je rješenje tuženika, KLASA: UP/I- 362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-13-02/7-20-10 od 24. kolovoza 2020., kojim je suvlasnicima, između ostalih i tužiteljima pod 1) i 2) iz ovog spora naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja prema projektu uklanjanja uklone naprijed opisane dijelove postojeće stambene građevine koji su izvedeni bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 2. prosinca 2020.

godine.

13.Također, nije sporno ni da su tužitelji pred ovim sudom pokrenuli upravni spor protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-13- 02/7-20-10 od 24. kolovoza 2020., u kojem je sud presudom poslovni broj: 11 UsIgr- 350/20-6 od 8. prosinca 2020. odbio njihov tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja, kao i da su protiv citirane presude izjavili žalbu koja im je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1469/21-2 od 4. lipnja 2021.

14.Konačno, neprijeporno je i da je 20. listopada 2021. od strane građevinskog inspektora obavljen kontrolni inspekcijski pregled o kojem je sačinjen zapisnik, koji prileže spisu, iz kojeg je pak razvidno kako je nedvojbeno utvrđeno da tužitelji nisu postupili sukladno rješenju o uklanjanju od 24. kolovoza 2020. godine s obzirom da nisu uklonili dijelove izvedene u sklopu rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje postojeće stambene građevine anag. oznake Get … , …i … u S., na k.č. zgr. …, …, … i … sve k.o. S., kojem su priložene i fotografije sačinjene na terenu, a koje čine sastavni dio zapisnika.

15.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelje prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelji problematiziraju u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

16.Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

17.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-13- 02/7-20-10 od 24. kolovoza 2020., postalo izvršno 2. prosinca 2020. godine, točkom 2. da tužitelji nisu uklonili dijelove izvedene u sklopu rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje postojeće stambene građevine anag. oznake Get …, … I … u S., na k.č. zgr. …, …, … i … sve k.o. S., te ih se točkom 3. prisiljava na uklanjanje prvom novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 50.000,00 kn, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03- 13-02/7-20-10 od 24. kolovoza 2020. postalo izvršno, koju okolnost tužitelji niti ne spore. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da tužitelji nisu uklonili predmetne dijelove izvedene u sklopu rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje postojeće stambene građevine, što je neprijeporno, budući da tužitelji niti to tužbom ne osporavaju, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 20. listopada 2021., koji prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da su tužitelji u rješenju tuženika od 24. kolovoza 2020. godine upozoreni da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim ih se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja o uklanjanju prvom novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 50.000,00 kuna.

19.Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističu pogrešnost utvrđenja same nezakonite gradnje, sud primjećuje kako takvim navodima tužitelji zapravo osporavaju zakonitost samog rješenja o uklanjanju od 24. kolovoza 2020., u svezi s čim je za kazati kako su premetni prigovori u cijelosti bespredmetni, to pak iz razloga što je takve prigovore, odnosno one koje se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju bilo moguće isticati isključivo u sporu kojeg su tužitelji imali na dispoziciji pokrenuti protiv rješenja o uklanjanju, međutim predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 22. listopada 2021., dakle onog kojim se izvršava rješenje o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne.

20.S prethodnim u vezi za istaknuti je kako je prema podacima spisa nedvojbeno i da su tužitelji protiv rješenja o uklanjanju pokrenuli upravni spor u kojem je Upravni sud u Splitu presudom poslovni broj: 11 UsIgr-350/20-6 od 8. prosinca 2020. odbio njihov tužbeni zahtjev za poništenjem tog rješenja, protiv koje presude su tužitelji izjavili žalbu, a koja im je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1469/21-2 od 4. lipnja 2021., što pak znači da je rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno, pa se tužitelje u pogledu zakonitosti samog rješenja o uklanjanju upućuje na obrazloženje citirane presude.

21.U odnosu pak na prigovore koji se odnose na visinu novčane kazne, za kazati je kako je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetna građevina spada u 3.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 14.c Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije u izricanju novčanih kazni koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj 80/20) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom prvi put u iznosu od 50.000,00 kn, pa kako se ovdje radi o izricanju prve novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba.

22.Ujedno, za navesti je i kako je upravni postupak zakonito proveden, u kojem je pak činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih na koja se tužitelji u tužbama neutemeljeno pozivaju, odnosno načela kakva u vidu imaju odredbe čl. 6., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, uslijed čega takve prigovore tužitelja sud smatra u cijelosti neosnovanim, paušalnim i ničim argumentiranim.

23.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelji po istom nisu postupili u određenom im roku, koje okolnosti tužitelji uopće ne spore, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužiteljima izriče prva novčana kazna u ukupnom iznosu od 50.000,00 kn kojom ih se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako u konkretnom slučaju nije bilo osnove za donošenjem osporenog rješenja.

24.Konačno, za ukazati je tužiteljima kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako je sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno otklonio prigovore koji se odnose na način izvršenja, tj. na izrečenu novčanu kaznu, dok tužitelji u tužbi uopće ne spore vrijeme niti mjesto izvršenja, to je jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

25.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihovih tužbi.

26.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-

a odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te presuditi kao u izreci ove presude.

27.Nadalje, sud je odbacio tužbu tužiteljice pod 2) u dijelu u kojem je predloženo poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/484, URBROJ: 443-02-03-13- 02/7-20-10 od 24. kolovoza 2021. godine, to pak stoga što je tužiteljica u odnosu na citirano rješenje pokrenula upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: 11 UsIgr-350/20-6 od 8. prosinca 2020. odbio tužbeni zahtjev za poništenjem tog rješenja, protiv koje presude je izjavila žalbu, a koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1469/21-2 od 4. lipnja 2021., pa kako je odredbom čl. 30. st. 1. toč. 5. ZUS-a propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari, te kako je u istoj stvari nedvojbeno već donesena pravomoćna odluka, u smislu citirane odredbe trebalo je u tom dijelu odbaciti tužbu tužiteljice pod 2), uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

28. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbene zahtjeve tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihove zahtjeve za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovane, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 24. ožujka 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba

u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja pod 1) D. R., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,

- opunomoćenicima tužiteljice pod 2) odvjetnicima iz O. d.

F. & M. d.o.o., sa sjedištem u S., , uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 16. ožujka 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa,

po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.