Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-341/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. O. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10129/19 od 21. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10129/19 od 21. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu br. 3205430256/06, koji je zaključen između tužiteljice i tuženika dana 13. ožujka 2006., a koji je dana 4. travnja 2006. solemniziran po Javnom bilježniku I. P. iz Z., u predmetu pod posl.br. OU-243/2006 u dijelu koji glasi:

„u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. B. d.d.“ pa stoga ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.349,64 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 149,28 kn od 16.11.2007.g. do isplate

- na iznos od 146,71 kn od 16.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 151,15 kn od 16.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 151,23 kn od 18.02.2008.g. do isplate

- na iznos od 288,26 kn od 16.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 286,61 kn od 16.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 277,24 kn od 16.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 280,77 kn od 16.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 278,01 kn od 16.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 277,42 kn od 16.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 277,32 kn od 16.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 287,95 kn od 16.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 294,42 kn od 16.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 285,23 kn od 16.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 310,02 kn od 16.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 310,28 kn od 16.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 301,95 kn od 16.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 303,86 kn od 16.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 304,24 kn od 16.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 300,95 kn od 16.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 301,53 kn od 16.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 407,95 kn od 16.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 412,71 kn od 16.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 103,84 kn od 17.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 407,42 kn od 16.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 410,84 kn od 16.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 410,30 kn od 16.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 419,52 kn od 16.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 425,45 kn od 16.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 424,17 kn od 16.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 430,05 kn od 16.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 440,84 kn od 16.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 282,43 kn od 16.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 290,51 kn od 16.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 290,24 kn od 16.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 306,99 kn od 16.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 297,23 kn od 16.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 299,49 kn od 16.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 259,99 kn od 16.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 268,61 kn od 13.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 262,03 kn od 02.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 263,01 kn od 02.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 258,21 kn od 02.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 259,70 kn od 02.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 276,02 kn od 02.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 278,31 kn od 02.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 276,45 kn od 02.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 270,33 kn od 02.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 260,80 kn od 02.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 260,55 kn od 02.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 259,51 kn od 02.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 262,97 kn od 02.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 266,78 kn od 02.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 266,89 kn od 02.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 264,50 kn od 02.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 265,47 kn od 02.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 266,90 kn od 02.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 265,36 kn od 02.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 265,49 kn od 02.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 264,07 kn od 02.09.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,44 kn od 02.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 264,65 kn od 02.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 265,81 kn od 02.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 265,35 kn od 02.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 260,67 kn od 02.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 263,91 kn od 02.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 264,65 kn od 02.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 263,20 kn od 02.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 258,88 kn od 02.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 256,20 kn od 02.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 258,52 kn od 02.08.2013.g. do isplate,

po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., Z., OIB: ... naknaditi tužiteljici D. O. iz Z., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 9.100,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neutemeljeno tuženik ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenica ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi, o sadržaju isprava, zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja određenih činjenica (stavak 2.) čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima.

8. Sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio se postavljenim tužbenim zahtjevom polazeći od odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a/19 budući su za odlučivanje po preinačenoj tužbi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 190. stavka 8. ZPP-a.

9. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti odredaba Ugovora o kreditu broj 3205430256/06 koji je zaključen između stranaka 13. ožujka 2006. i kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 108.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 10 godina uz kamatnu stopu 4,40% godišnje koja će se mijenjati temeljem Odluke banke.

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica Švicarski franak (valutna klauzula),

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke D. P., proizlazi da su se, budući je glavnica kredita vezana za švicarski franak, a kredit otplaćivan u kunskoj protuvrijednosti uslijed tečaja CHF u odnosnu na kune, tijekom vremena povećavali iznosi anuiteta izraženih u kunama, pa uspoređujući mjesečne anuitet po početnom tečaju za stvarno plaćenim iznosima u kunama to da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 20.349,64 kuna.

11. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje od 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijenu poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP-a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

13. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev- 2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali osim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

14. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača bile nepošteni i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima je ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošaču u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način daje dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

15. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi članka 502. a. ZZP-a udruge, tijela, ustanove organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno uz uvjete predviđene zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljenim određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanje, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. b. ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a. ZZP-a dok je člankom 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502. a. ZZP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.

16. Sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

17. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja članak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

18. S druge strane, utvrđujući da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, tužitelj ima pravo na isplatu pretplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

19. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati utuženi iznos plaćen zbog valutne klauzule.

20. Prilikom odlučivanja o visini zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje te je utvrđeno da je tužitelj pretplatio iznos koji je nastao kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan korištenja i tečaja važećeg na dan plaćanja svake pojedine rate-anuiteta po mjesecima utuženom razdoblju pa je dosuđeno u ukupno dosuđenom iznosu od 20.349,64 kuna. Naime, tužitelj je zbog promjene kamatnih stopa kredit platio 3.818,42 CHF više nego što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala.

21. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodno i nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti, pri će mu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi. (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C- 70/17 i C-179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od 21. prosinca 2006. Gutierez Naranjuo i dr. C-154/15, C-307/15 i C-308/15).Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju tvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa.

22. Kako se pak imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s člankom 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

23. Nadalje, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda pokretanjem parničnog postupka, za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a. Prema pravnom shvaćanju prihvaćenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 24. ožujka 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.