REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-1124/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika S. K., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici A. Č., odvjetnik iz Z., i N. Č. Z., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J., Č., Z. i S. d.o.o., Z., protiv tuženika- protutužitelja SAVEZ d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi isplate u iznosu od 60.000,00 kn po tužbi i 60.000,00 kn po protutužbi, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1652/2017-36 od 15. veljače 2021., 24. ožujka 2022. p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1652/2017-36 od 15. veljače 2021. u točkama I. (I.I. i I.II.) i III. njene izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Savez, , da tužitelju S. K. iz Z., isplati iznos od 60.000,00 kn (šezdesettisuća kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. studenog 2015. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve to u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Savez, da tužitelju S. K. iz Z., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 31.650,00 kn (tridesetjednutisućušetstopedeset kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatske narodne banke prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od

osam

dana

pod

prijetnjom

ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku Savez, da tužitelju S. K. iz Z., naknadi prouzročeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 31.650,00 kn (tridesetjednutisućušetstopedeset kuna) u roku od osam dana.

II. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja Savez d.o.o., Z., i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1652/2017-36 od 15. veljače 2021. u točki II. (II.I. i II.II.) njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku SAVEZ, OIB ... da tužitelju S. K. iz Z., OIB ... isplati iznos od 60.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.11.2015. g. pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku SAVEZ, OIB ... da tužitelju S. K. iz Z., OIB ... naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja I-stupanjske presude pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 60.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 04.06.2015. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 07.08.2015. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove parničnog postupka uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od pravomoćnosti pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih

poena,

u

roku

od

dana.“

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.“

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu za isplatom druge polovice ugovorenog iznosa, odnosno o zahtjevu za isplatu iznosa od 60.000,00 kn na temelju Ugovora o autorskom djelu sklopljenog između parničnih stranaka 3. lipnja 2015., jer je utvrdio da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu i nije tuženiku isporučio drugu, dužu verziju filma kako je ugovoreno pa s obzirom na to da se radi o dvije verzije, da je dogovoreno plaćanje u dvije rate od po 60.000,00 kn, da nije ugovoreno koliko iznosi cijena za pojedinu verziju filma, to je sud ocijenio da je tuženik-protutužitelj plaćanjem iznosa od 60.000,00 kn, ispunio svoju ugovornu obvezu na ime isporuke kraće verzije filma pa nema pravo na povrat plaćenog iznosa na ime naknade I. rate koji potražuje protutužbenim zahtjevom. Što se tiče duže verzije filma za koju je sud ocijenio da nije isporučena kako je ugovoreno i koju je tuženik-protutužitelj vratio tužitelju-protutuženiku, sud je ocijenio da tužitelj- protutuženik nema pravo na naknadu i stoga neosnovano potražuje tužbenim zahtjevom iznos na ime naknade II. rate u iznosu od 60.000,00 kn. Odluka o trošku parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u postupku u točkama I. (I.I. i I.II.) i i III. njene izreke žalbu je podnio tužitelj-protutuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Traži troškove žalbenog postupka za sastav žalbe s PDV-om u iznosu od 1.562,50 kn i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 1.900,00 kn.

4. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio u postupku u točki II. (II.I. i II.II.) i III. njene izreke žalbu je podnio tuženik-protutužitelj iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Traži troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,00 kn.

5. Tuženik-protutužitelj u odgovoru na žalbu tužitelja-protutuženika predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu u dijelu koji se ovom žalbom pobija.

6. Tužiteljeva žalba je osnovana.

7. Tuženikova žalba je neosnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena odluka o tužbenom zahtjevu što je imalo za posljedicu pogrešnu primijenjenu materijalnog

pravo

u

pogledu

tužbenog

zahtjeva.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu ugovorene autorske naknade u iznosu od 60.000,00 kn sa zateznom kamatom od 2. studenoga 2015. do isplate na temelju Ugovor o autorskom djelu o izradi dokumentarnog filma od 3. lipnja 2015.

10. Protutužbenim zahtjevom traži se vraćanje isplaćene ugovorene autorske naknade na temelju Ugovora o autorskom djelu o izradi dokumentarnog filma od 3. lipnja 2015. u iznosu od 60.000,00 kn sa zateznom kamatom od 4. lipnja 2015. do isplate.

11. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika jer mu tuženik nije isplatio drugu polovicu ugovorenog iznosa, odnosno nije mu isplatio 60.000,00 kn, za izradu autorskog djela – dokumentarnog filma radnog naslova „90 godina Saveza“ u dvije verzije temeljem Ugovora o autorskom djelu sklopljenim između tužitelja i tuženika 3. lipnja 2015. Tužitelj tvrdi da je kao autor u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu.

12. Tuženik se suprotstavlja tužbenom zahtjevu za isplatom ugovorene autorske naknade tvrdnjom da su obje verzije dokumentarnog filma sadržajno manjkave, da nisu izrađene sukladno dogovoru, uputama i pravilima struke jer je tužitelj u cijelosti promašio zadanu temu pa je predmetne filmove vratio tužitelju. Ne spori da je na proslavi „90 godina Saveza“ 7. studenog 2015. prikazana kraća verzija naručenog autorskog djela. Tuženik tvrdi da je pozvao tužitelja da izvrši preinake obje verzije naručenog autorskog djela radi uklanjanja nedostataka i realizacije ugovora ali je to tužitelj odbio pa je tuženik raskinuo ugovor i vratio filmove. Kako je tuženik nesporno tužitelju isplatio iznos od 60.000,00 kn, 3. lipnja 2015. kao prvu ratu a predmetni ugovor je raskinut, to tuženik protutužbenim zahtjevom potražuje od tužitelja plaćeni iznos od 60.000,00 kn i to 49.500,00 kn netto i 10.500,00 kn u državni proračun na ime poreza/prireza.

13. Između stranaka nije sporno da su parnične stranke i to tužitelj S. K. kao autor i tuženik Savez, Z. kao naručitelj 3. lipnja 2015. sklopile Ugovor o autorskom djelu (dalje: Ugovor) te definirale njegov predmet kao izradu dokumentarnog filma radnog naslova „90 godina Saveza“ u dvije verzije, s napomenom da je trajanje jedne verzije dokumentarnog filma 20 minuta, a trajanje druge verzije dokumentarnog filma do 45 minuta, što obuhvaća snimanje, montažu, grafičku i tonsku obradu filma u obje verzije.

14. Odredbom čl. 2. Ugovora autor se obvezao autorsko djelo izraditi najkasnije od 1. studenog 2015., te do datuma 1. studenog 2015. naručitelju predati ugovorene verzije dokumentarnog filma, a ako autor ne izradi autorsko djelo u ugovorenom roku, naručitelj ima pravo raskinuti ugovor.

15. Odredbom čl. 5. Ugovora stranke u ugovorile da naknada za izradu predmeta ugovora iznosi bruto 120.000,00 kn u dinamici i to: prva rata od 50% ugovorene naknade odmah po potpisu Ugovora, a druga odmah po izvršenju autorove obveze, odnosno prilikom primopredaje dokumentarnog filma radnog naslova „90 godina Saveza“ u dvije verzije ali najkasnije do 1. studenog 2015.

16. Nesporno je da je dogovoreno plaćanje u dvije rate od po 60.000,00 kn, ali da nije ugovoreno koliko iznosi cijena za pojedinu verziju filma, kao i da je tuženik tužitelju isplatio prvu ratu autorske naknade odmah po sklapanju Ugovora 3. lipnja 2015.

17. Nesporno je da je 7. studenoga 2015. premijerno prikazao tužiteljevo autorsko djelo u trajanju od cca 23 min., naziva „Hrvatsko lovstvo-nacionalno bogatstvo“, što je oglašeno na stranicama tuženika i u Lovačkom vjesniku broj 11/2015.

18. Prvostupanjski sud je na temelju isprava u spisu i saslušanjem stranaka i svjedoka pravilno utvrdio:

- da je tužitelj bio scenarist i autor dokumentarnog filma koji je bio predmet Ugovora u dvije verzije, u trajanju od 24 minute i u trajanju do 45 minuta naslova: „Hrvatsko lovstvo nacionalno bogatstvo“,

- da je tužitelj predao tuženiku obje verzije filma 30. listopada 2015.,

- da je kraća verzija filma pregledana u prostorijama tuženika 4. studenog 2015. kada su bili prisutni tužitelj, predsjednik Saveza, članovi Predsjedništva i drugi zaposlenici tuženika, - da iz dopisa od 21. travnja 2016. i 6. srpnja 2016. (list 9. i 14. spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju vratio film jer nije u skladu s Ugovorom ali da tim dopisima nije izjavio raskid ugovora,

- da je pregledom sadržaja autorskog djela dokumentarnog filma u dvije verzije sud utvrdio promijenu naslova kraće verzije tako da glasi: „Hrvatsko lovstvo nacionalno bogatstvo“ te njegov sadržaj,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je s tuženikom kojeg je zastupao tadašnji predsjednik Đ. D. sklopio predmetni Ugovor o autorskom djelu i da su razgovarali kako napraviti film dogovorenog radnog naslova „90 godina Saveza“, da usmeno nisu razgovarali da bi tužitelj dobivao ikakve upute prilikom izrade filma,

- da iz iskaza predsjednika tuženika Đ. D. proizlazi je da je s tužiteljem, gospodom Z. i R. razgovarao oko izrade filma vezanog uz temu „90 godina Saveza“, što su oni prihvatili te je sklopljen Ugovor, da ga tužitelj nije izvijestio o sadržaju filma, niti mu je davao ikakve upute vezano uz izradu filmova, da se u kraćoj verziji radilo o promašenoj temi s obzirom na to da je tema bila povijest Saveza kroz 90 godina, a umjesto toga prikazan je njegov intervju u cijelosti, prilikom čega je govorio o trenutnoj situaciji u lovstvu, dok dužu verziju nije gledao,

- da iz iskaza svjedoka I. B., tajnika tuženika, proizlazi da je bio prisutan na prvom sastanku vezanom uz dogovor oko osnovnih smjernica filma, da je dogovoren povijesni presjek razvoja organizacije HSL-a u 90 godina uz kraće komentare predsjednika Saveza ali da je filmom promašena tema,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka I. B., članova predsjedništva tuženika M. B. i V. P., proizlazi da je kraća verzija filma pogledana 4. studenog 2015., dakle tri dana prije proslave u Lisinskom, da nisu bili zadovoljni jer je većina filma bila intervju predsjednika Đ. D. i od tužitelja je zatraženo da popravi s obzirom na nadolazeću svečanost i prikazivanje kraće verzije ali tužitelj je izjavio da to nije moguće radi kratkoće vremena,

- duža verzija filma je u trajanju od 1 sat i 11 minuta, naslova „90 godina Saveza“ te je

prvostupanjski

sud

utvrdio

njen

sadržaj,

- da je iz iskaza saslušanih svjedoka I. B. i M. B. i tužitelja, prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj prihvatio primjedbe i izmijenio dužu verziju i to ne samo sadržajno u kadrovima već i u njenom trajanju odnosno s ugovorenih 45 minuta na 1 sat i 11 min i predao je navedenu verziju u proljeće 2016. tuženiku, koja je uključivala i scene o događajima koji su se dogodili nakon ugovorenog roka isporuke.

19. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ni iz Ugovora niti iz jednog izvedenog dokaza saslušanjem ne proizlazi da bi tužitelj trebao izraditi film sukladno uputama tuženika, već da mu je predsjednik tuženika zajedno s tajnikom samo dao smjernice vezano uz temu filma. Dakle, tema je bila zadana već pri ugovorenom radnom naslovu filma, a na tužitelju je bilo na koji će način izgledati umjetnička realizacija autorskog djela dok je kasnije tuženik (kada ga je pogledao predsjednik tuženika, tajnik i članovi predsjedništva) smatrao da tema „nije pogođena“. Što se tiče načina obrade zadane teme filma, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda ona je ostavljena na volju tužitelju, dok očekivanja tuženika nisu relevantna jer stranke nisu ugovorile uvrštavanje povijesnog materijala u film niti su tužitelju u tijeku izrade davane upute u smislu obrade teme.

20. Međutim, prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak da tužitelj nije isporučio drugu, dužu verziju filma kako je ugovoreno, pa da mu za prvu verziju pripada ugovoreni iznos od 60.000,00 kn ali za drugi film da mu ne pripada iznos od 60.000,00 kn.

21. Prvostupanjski sud gubi iz vida da je nesporna činjenica da je tuženik 30. listopada 2015. preuzeo autorsko djelo i to u dvjema verzijama te kraću verziju javno koristio prikazivanjem na proslavi 7. studenoga 2015. pa je očito da je naručeno autorsko djelo, koje je jedinstveno ali u dvije verzije, kraće i duže, autor predao naručitelju, ovdje tuženiku koji je autorsko djelo u kraćoj verziji prikazao, odnosno učinio pristupačnim javnosti, čime je izvršena tužiteljeva obveza kao autora.

22. Dakle, sukladno slovu Ugovora, tužitelj je kao autor isporučio autorsko djelo, koje je jedinstveno audiovizualno djelo – dokumentarni film radnog naslova „90 godina Saveza“ ali kraće i duže verzije, kojima se obrađuje tematika 90 godina Saveza, a čime je u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu.

23. Okolnost da je tužitelj dopunio dužu verziju filma prema naknadnim zahtjevnima naručitelja s nekim novim sadržajem nije u oprečnosti sa činjenicom da je autor postupio sukladno obvezama koje je preuzeo Ugovorom i isporučio naručitelju naručeno autorsko djelo u rokovima predviđenim Ugovorom u sadržaju prema svojoj slobodnoj kreativnoj volji budući da osim teme nikakav drugi kreativni sadržaj nije bio ugovoren.

24. Stoga je u pravu tužitelj kada tvrdi da je Ugovor o autorskom djelu od 3. lipnja 2015. izvršen – konzumiran preuzimanjem autorskog djela – dokumentarnog filma u dvije verzije od strane tuženika, te projekcijom kraće verzije filma, odnosno premijernom izvedbom tužiteljevog originalnog autorskog djela pred javnošću. Pozivom na čl. 3. zakonskog teksta, autorsko djelo tužitelja je od strane tuženika učinjeno pristupačnim javnosti, čime je izvršena tužiteljeva obveza kao autora, odnosno ugovor je konzumiran, dok tuženik svoju obvezu isplate druge rate ugovorene autorske naknade nije ispunio. Da se radi o jednom djelu proizlazi iz samog teksta Ugovora za koje djelo je ugovorena autorska naknada u iznosu od 120.000,00 kn plativa u dvije rate.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 20. srpnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT), sastav podnesaka od 21. studenoga 2017., 26. ožujka 2019. u iznosu od 2.500,00 kn (2x) sukladno Tbr. 8. OT, sastav podneska od 12. listopada 2020. u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 8. t. 3. OT, za zastupanje na ročištima od 23. siječnja 2019., 9. svibnja 2019., 10. rujna 2019., 11. rujna 2019., 11. listopada 2019., 20. siječnja 2020. i 3. veljače 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (x7) sukladno Tbr. 9. OT, pristup objavi u iznosu od 500,00 kn Tbr. 9. t. 3. OT što ukupno iznosi 23.000,00 kn na koji iznos je obračunat PDV od 25% u iznosu od 5.750,00 kn (ukupno 28.750,00 kn) te zajedno s pristojbom na tužbu i presudu u iznosu od 1.900,00 kn iznosi 31.650,00 kn. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na teret druge strane za sastav tri podneska od kojih je jednim dostavljen dokaz o plaćenoj pristojbi (21. srpnja 2017.), a drugim (18. svibnja 2018. i 19. srpnja 2018.) se predlaže zakazivanje ročišta.

26. Kako je tužitelj uspio u cijelosti sa žalbom pripada mu i trošak žalbenog postupka na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a i to za sastav žalbe iznos od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 10. t. 1. OT, PDV 25% od 312,50 kn (ukupno 1.562,50 kn) zajedno s pristojbom na žalbu u iznosu od 1.900,00 kn, tako da trošak žalbenog postupka iznosi 3.462,50 kn.

Zagreb, 24. ožujka 2022.

Sudac

Gorana Aralica Martinović