Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-114/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. i člankom 61. Kaznenog zakona "Narodne novine" broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda (
Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-7/22-4 (Kzd-3/2020.) od 22. veljače 2022. o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. ožujka 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-7/22-4 (Kzd- 3/2020.) od 22. veljače 2022., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog kaznenog djela spolnim odnošajem s djetetom iz članka 192. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. i člankom 61. KZ/97. pod točkom I na temelju članka 98. stavak 2. točke 4. i 5. u vezi članka 99. stavka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) u vezi članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. protiv optuženog D. P. su produljene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. i to zabrana približavanja određenoj osobi – žrtvi A. M. kojoj se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 50 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s određenom osobom – žrtvom A. M.
1.1. Pod točkom II na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, te će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca (ispravno još od dana pravomoćnosti rješenja), ispitivati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti.
1.2. Pod točkom III na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. određeno je da će mjere opreza izvršavati PU sisačko-moslovačka, Policijska postaja Gvozd, a pod točkom IV izreke, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. P. po braniteljici, odvjetnici A. S., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se ukinu mjere opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženik u žalbi osporava postojanje opće i posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora odnosno njegovu zamjenu mjerama opreza i potrebu daljnjeg produljenja mjera opreza, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti i postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i svrhovitost njegove zamjene blažim mjerama iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. te potrebu daljnje primjene tih mjera, a za svoju odluku dao je jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
7. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri iznio u razlozima pobijanog rješenja čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za određivanje mjere istražnog zatvora odnosno daljnje produljenje mjera opreza.
7.1. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenog kaznenog djela pa u žalbi iznesena optuženikova osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti iskaza žrtve, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, s obzirom na to da je analizu i ocjenu dokaza ovlašteno dati raspravno vijeće prilikom donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika.
8. Prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo opravdano temelji na činjenici da ga se, na razini osnovane sumnje, tereti da je u duljem vremenskom razdoblju na štetu iste žrtve počinio više istih kaznenih djela čime je pokazao veliku upornost te bezobzirnost jer je zloupotrebljavao okolnost da je očuh žrtve, tada stare od 12 do 14 godine, s kojom je živio u zajedničkom domaćinstvu kao i da iz mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je kod optuženika dijagnosticiran poremećaj ličnosti pasivno-agresivnih i emocionalno nestabilnih karakteristika, nizak prag tolerancije na frustracije, da je latentno i pasivno agresivan, impulzivan i narcisoidan. Sve navedene okolnosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjera opreza.
9. Suprotno žalbenim navodima optuženika da su dosadašnjim trajanjem, preko dvije godine, mjere opreza izgubile svoju svrhu jer ne pokušava ostvariti kontakt sa žrtvom, a cijeli postupak mu je traumatičan i utječe na njegovo fizičko i psihičko zdravlje te da mu se produljenjem mjera opreza onemogućava konzumiranje osnovnog ljudskog prava, prava na slobodu kretanja, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. i nadalje opravdana i nužna jer je primjenom mjera opreza onemogućen neposredan kontakt optuženika i žrtve, čime je otklonjena opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Radi se o minimalnom ograničenju prava optuženika na kretanje i to samo u blizini i odnosu na žrtvu. Također, mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, najdulje do izvršnosti presude, a činjenica da optuženik nije kršio mjere opreza samo upućuje na to da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu.
10. Slijedom svega navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 24. ožujka 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
