REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Dračevac bb

21 000 Split

Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika I. B., OIB …, G. N., S.

zastupanog po punomoćniku odvjetniku B. S., protiv tuženika - protutužitelja I., OIB … , P.

D., S. zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u

OD B. & B. d.o.o., radi utvrđenja prava vlasništva

nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. veljače 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika S. K. te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika A. B., na ročištu za objavu i uručenje presude 24. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj I. B. pok. M. iz S., G. N.,

OIB:… isključivi vlasnik nekretnine označene čest. zem. 1939/4, u naravi vrt, površine 2311 m2, zgrada površine 62 m2 i kanal površine 111 m2, sveukupne površine 2484 m2, ZU 3649 K.O. S., a na koju nekretninu je upisan tuženik za cijelo, pa se isti ovlašćuje temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, uknjižiti kao vlasnik za cijelo na navedenoj nekretnini uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ove presude naknaditi tužitelju troškove postupka, sa zakonskom zateznom kamatom a koja kamata teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena."

Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik I. B., pok. M., iz S., G. N., OIB: …, dužan je tužitelju I.S.,

P. D., OIB; …, predati u posjed nekretninu u K.O.S.označenu

kao čest.zem. 1939/4, upisanu u ZU 3649, u naravi vrt površine 2311 m2, zgrada površine 62 m2 i kanal površine 123 m2. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 26.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 21. travnja 2015. zaprimljena je tužba u kojoj tužitelj navodi da se nekretnina označena sa čest. zem. 1939/4, u naravi vrt, površine 2311 m2, zgrada površine 62 m2 i kanal površine 123 m2, ZU 3649 K.O. S., vodi u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika, ali da je tuženik samo formalno uknjižen kao vlasnik navedene nekretnine budući je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik navedene nekretnine. Tužitelj navodi da je dugi niz godina u posjedu predmetne nekretnine, te da je na istoj izgrađen i objekt pa da je tužitelj i na temelju dosjelosti, ali i na temelju građenja na tuđem zemljištu stekao prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, budući istog nitko nikada nije ometao u posjedovanju nekretnine, a navodi da je isti upisani kao posjednik i vlasnik kod Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S. i to za cijelo. Tužitelj navodi kako su i međašnici tužitelja i to S. Ž. i M. T. također pokrenuli

sudski postupak radi utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti i prava građenja na tuđem zemljištu, protiv istog tuženika, a koji postupak se vodio kod naslovnog suda pod brojem IP 2773/06, te da je navedeni postupak pravomoćno završen na način da su tužitelji u cijelosti uspjeli u navedenom postupku. Tužitelj tvrdi da je predmetno zemljište njegovo isključivo vlasništvo, da je isto pogrešno uknjiženo na tuženika te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Tužbeni zahtjev je konačno uređen podneskom od 05. listopada 2021. tako da glasi kako je to navedeno u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, predložio istu odbiti a tužitelja obvezati da tuženiku nadoknadi trošak postupka. Navodi da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, da je iz priloženog posjedovnog lista razvidno da je tužitelj upisan posjednikom predmetne nekretnine, ali da nije vidljivo od kada i temeljem čega, ali da sama ta činjenica upisa posjeda, ma kako da je postignuta, da ne znači i pravo vlasništva, kako to tužitelj navodi u svojoj tužbi. U odnosu na navod da je tužitelj gradio na predmetnoj nekretnini, smatra da se tužbom ne dokazuje, ali da činjenica gradnje, kada bi bila i točna, da nije dokaz za postizanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini kako to tužitelj tvrdi. Tuženik smatra da pozivanje tužitelja na drugi spis OS u S., kao analognu činjeničnu situaciju, nije nikakav dokaz u predmetnoj pravnoj stvari, posebno što ne postoji analogija navoda tužitelja iz ovog postupka i navoda tužitelja iz postupka IP- 2773/06 na koji se tužitelj poziva, o navodnom stjecanju prava vlasništva.

3. U podnesku od 5. prosinca 2018. tuženik podnosi protutužbu sadržaja kako je to navedeno u izreci navodeći kako je tužitelj svojevremeno bio zakupnik predmetne nekretnine, temeljem svoga zahtjeva iz 1978., a koji je tuženik primio i protokolirao 29.09.1978. te po istom donio odluku na sastanku Savjeta održanom dana 20.10.1978., kada je, pod točkom 2. dnevnog reda, molba tužitelja prihvaćena i odlučeno da se sa istim može sklopiti ugovor o zakupu na vrijeme od dvije godine, za Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

1979. i 1980.god., utvrđena zakupnina, zabranjeno uzgajanje dugogodišnjih kultura i odlučeno da po isteku ugovornog roka zemljište treba osloboditi od kultura i stvari. Tuženik osporava navode tužitelja iz tužitelja prema kojima bi tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju dosjelosti i građenjem na tuđem zemljištu, smatrajući ih netočnima i nemogućima. Tuženik smatra da je tužitelj ispustio spomenuti zakupopravni odnos, a da iz ovoga proizlazi da je tužiteljev posjed predmetne nekretnine nezakonit, neistinit i nepošten. Protutužba je evidentirana pod posl. brojem P-179/2019.

4. Raspravnim rješenjem od 20. veljače 2019. pripojen je spis P-179/2019 predmetnome spisu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

5. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem Z.U. 3649 K.o. S., posjedovnog lista broj 10510 K.O. S., spisa Pst-344/2012,djelovodnika tuženika svezak I godina 1978, zapisnika od 20. listopada 1978., povijesti promjena čest. zem. 1939/4 K.O. S. sa prilozima ( listovi 34-70), rješenja o izvedenom stanju od 25. veljače 2016., uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Z. R., vještačenjem po sudskom vještaku za geodeziju

Z. R., saslušanjem tužitelja i svjedoka Z. Ž., J.

D., S. R., M. M. i S. P..

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Protutužbeni zahtjev je osnovan.

8. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj – protutuženik u posjedu predmetne nekretnine još od početka 1970-ih godina kao i da je na istoj sagradio objekte koje je pokazao prilikom uviđaja.

Međutim, među parničnim strankama je sporno na koji način je tužitelj – protutuženik stupio u posjed predmetne nekretnine, odnosno je li isti postao vlasnik predmetne nekretnine, na bilo koji od načina na koja se tužitelj – protutuženik tijekom postupka poziva ( dosjelost i građenje u tužbi, dalje tijekom postupka spominje i kupoprodaju).

9. Iz izvatka iz zemljišne knjige Z.U. 3649 K.O. S. proizlazi da čest. zem. 1939/4 predstavlja kanal 111 m2, vrt 2311 m2 , zgrada 62 m2 odnosno da je ukupne površine 2484 m2. U listu A u drugom odjeljku razvidna je zabilježba od 15. siječnja 2003. broj Z-329/03 iz koje proizlazi da je upis zgrade na čest. zem. 1939/4 izvršen bez priložene lokacijske, građevinske i uporabne dozvole. U vlasničkom listu upisan je vlasnik - Općenarodna imovina-Zemljišni fond, dok je kao nositelj prava korištenja uknjižen Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u S., a također je zabilježeno dana 6.srpnja 1971. pod brojem Z. 1633/71 da je na temelju prijedloga Saveznog Sekretarijata za financije, Ureda za zaštitu jugoslavenske imovine u inozemstvu od 25. lipnja 1971. god. br.16-7387/1 – B., M. I. isplaćena naknada za nekretnine u A. I., a u smislu sporazuma sa SAD od 5. studenoga 1964.

9.1. Za potrebe postupka pribavljeni su od DGU, Područnog ureda za katastar S. podaci o povijesti promjena na k.č. br. 7381 K.O. S.. U dopisu od 05.ožujka 2019. se navodi kako kat. čest. 7381 K.O. S. upisana u posjedovnom listu 10510 na ime posjednika I. B. za cijelo, a da u naravi predstavlja zgradu u površini od 62 m2, kanal od 111 m2 i vrt od 2311 m2. Oblikom i površinom današnjoj k.č. br. 7381 K.O. S. odgovara čestica stare austrijske izmjere čest. zem. 1939/4 K.O. S.. U razdoblju od 1955.- 1964. čest. zem. 1939/4 K.O. S. bila je upisana u posjedovnom listu 4421 K.O. S., kao posjednik je bila navedena Općenarodna imovina, Organ upravljanja Institut za Jadranske kulture S., a stupanjem na snagu nove katastarske izmjere iz 1964. upisana je u posjedovnom listu 6484 K.O. S. te je kao posjednik naveden Institut za Jadranske kulture S.. Dostavljeno je i rješenje Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

Ureda za katastarsko – geodetske poslove Županije SD Klasa

UP-I-932-07/95-01/0420, od 30. studenoga 1995. kojim je izmijenjeno dosadašnje stanje povodom prijave od 08. lipnja 1995. na način da se kao posjednik na kat. čest. zem. 7381 K.O. S. upisao tužitelj – protutuženik I. B. pok. M.. U obrazloženju tog rješenja navodi se cit: " Predstavnici upisanog korisnika prilikom očevida izjavili su na zapisnik da je podnositeljima zahtjeva predmetno zemljište ugovorom dano na korištenje, te da se oni zbog toga mogu smatrati korisnicima tog zemljišta ali ne i posjednicima jer da je Institut u posjedu istog. Glede kultura i objekata koji se nalaze na zemljištu da nisu vlasništvo Instituta, te da Institut protiv podnositelja zahtjeva ne vodi parnicu radi smetanja posjeda." Podnositelji zahtjeva naveli su da predmetno zemljište koriste više od 20 godina, da ugovore o korištenju istog sa Institutom za jadranske kulture i melioraciju krša nisu sklapali te da pred nadležnim sudom nisu vođeni niti da se vode postupci radi smetanja posjeda. Dalje je navedeno da je nadležno tijelo prilikom upisa u katastar nije dužno provjeriti radi li se o poštenom i zakonitom posjedu već samo da mora utvrditi činjenicu postojanja mirnog posjeda te da se upisima izvršenim u skladu sa stvarnim stanjem ne dira u prava na katastarskim česticama radi čega nisu prihvaćeni navodi Instituta već je prihvaćen prijedlog sukladno stvarnom stanju na terenu. Spisu prileži i zapisnik od 12. listopada 1995. iz kojega proizlazi da su u ime tuženika – protutužitelja prisustvovali H. A. i D. Š. te da je prisustvovao I. B. tužitelj –

protutuženik. U ovome zapisniku opisan je posjed I. B.te je navedeno da se nalazi u cijelosti na čest. zem. 7381 K.O. S. koja je omeđena sa zapada potokom, sa sjevera podzidom, sa istokom podzidom i potokom i sa juga podzidom. Od kultura da je zasađen cvijećem i povrćem na cijeloj površini, a samo manji južni dio plastenikom sa cvijećem, dok je gospodarska zgrada sagrađena na čest. zem. 10300. Na zapisniku se nalaze navodi stranaka, u odnosu na Institut isti su u bitnome navedeni prilikom citiranja obrazloženja rješenja od 30. studenoga 1995. dok je pored ovoga I. B. naveo da je u posjedu od 1971., a s obzirom da mu je oduzeto 9000 m2 u Split III da su oni koji su uzimali rekli da se može uzeti državne zemlje i obrađivati što da mu je bilo potrebno zbog velike obitelji. Zidove da je zatekao, ali da je izradio plastenik te žičanu ogradu. Spisu prileži i rješenje DGU Područnog ureda za katastar S.. Klasa: UP/I-932-07/02-02/547, od 10. prosinca 2002. iz kojeg je razvidno da su uplanjeni objekti po zahtjevu tužitelja- protutuženika. Također je priloženo i rješenje DGU Područnog ureda za katastar S.. Klasa: UP/I- 932-07/18-13/24, od 24. prosinca 2018. kojim je povodom Odluke o nerazvrstanim cestama izmijenjeno dosadašnje stanje glede predmetne nekretnine na način da sada ista ima površinu od 2484 m2 umjesto ranije 2496 m2, a ova promjena je u zemljišnim knjigama evidentirana povodom rješenja br. Z-35800/17, od 28. studenoga 2018.

9.2. Iz Djelovodnika tuženika – protutužitelja svezak I za 1978.razvidno je da je pod rbr. 1113 evidentirana molba za produženje ugovora o zakupu zemljišta od 29. rujna koju je podnio I. B. iz S., S.97a.

9.3. Iz zapisnika sastanka Savjeta od 20. listopada 1978. proizlazi da je jedna od točaka dnevnog reda bila i molba I. B. za produženje ugovora o zakupu zemljišta te je po tome pod točkom Ad 2.) Savjet donio odluku kojom je utvrđen prijedlog novog ugovora koji treba sadržavati: vrijeme sklapanja dvije godine ( 1979. i 1980.), rok napuštanja zemljišta 31.prosinca 1980., cijenu zakupa od 15,000 din za 1979. i 20.000 din za 1980. koja se ima platiti unaprijed, zabranu uzgoja dugogodišnjih kultura, te da se zemljište po isteku zakupa ima osloboditi od kultura i stvari.

Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

9.4. Spisu je priloženo pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I- 361-03/13-04/04291, od 25. veljače 2016. donijeto od Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno planiranje G. S., a povodom zahtjeva I. B. te je istim ozakonjena stambena zgrada bruto površine 152,45

m2, tlocrtne površine 15,67 x 10,76 m na kat. čest. zem. 10300/2 ( sud. čest. zem.1947/4) i na kat. čest. zem. 10312/3 ( sud. čest. zem. 1947/3) K.O. S. te zgrada pomoćne namjene površine 75,73 m2, tlocrtne površine 15,45 m x 6,42 m2 s ukupno jednom garažom i pomoćnim prostorijama izgrađene na kat. čest. zem. 7381 ( sud. čest. 1939/4 ) na čest. zem. 10300/2 ( sud. čest. zem.1947/4), na području gradskog kotara Ž., P.O..

9.5. Prilikom održavanja uviđaja tužitelj je pokazao predmetnu nekretninu navodeći kako se na sjevernom dijelu parcele uz granicu nalazi legalizirani betonski objekt cca 18x6 m koji se koristi u različite svrhe, najprije za poljoprivredu, a do njega je metalni objekt 6x4 m koji služi za pečenje rakije. Sama nekretnina da je s istočne strane odijeljena zemljanim putem od susjedne parcele dok je na ostalim stranama ograđena. Utvrđeno je da je na nekretnini zasađeno više stabala voćaka, da je velika površina zasađena krumpirom, kapulom, salatom, a da je ¼ površine bilo pripremljeno za sadnju cvijeća. Prema jugu se nalazi maslinik i zemlja za sadnju cvijeća –krizantema. Sve je bilo uredno zasađeno i obrađeno te su dijelovi, dio, objekata betonirani.

9.6. Sudski vještak Z. R. u vještačenju od 26. srpnja 2019. navodi da lik-ABCDEFGHIJKLMNOA na priloženom ortofoto prikazu i presliku službenog katastarskog plana obojano žutom bojom u naravi predstavlja posjed tužitelja koji je sa sjeverne, zapadne i južne strane ograđen dok je s istočne strane odijeljen zemljanim putem od susjedne parcele. Na sjevernom dijelu predmetne nekretnine uz među položen je betonski prizemni objekt dimenzija 18x6m koji tužitelj koristi za potrebe poljoprivredne proizvodnje i za koji je priložio rješenje o legalizaciji. U neposrednoj blizini je objekt metalne konstrukcije dimenzija 6x4m koji služi za pečenje rakije. Navodi i da je neposrednim opažanjem utvrdio više stabala zasađenih voćaka i to osam stabala šljive, sedam stabala smokve, šest stabala jabuke, pet stabala trešnje, tri stabla višnje, četiri stabla mandarine, četiri stabla limuna, tri šipka, tri dunje, četiri stabla oraha, jedan kivi, jedan kaki, tri stabla kruške i jedna nešpula, a da je i veća površina zasađena krumpirima, kapulom i salatom a četvrtina zemljišta da je pripremljena za sadnju krizantema. Naveo je da je na južnom dijelu je maslinik sa osamdeset stabala maslina oblica i vinograd od 25 loza. Sve opisano da je održavano i obrađivano a staza uzduž zapadne međe da je izbetonirana. Predmetna nekretnina po položaju i obliku odgovara čestici zemlje 1939/4 k.o. Split koja je evidentirana u Zemljišnoknjižnom odjelu u S. u zemljišnoknjižnom ulošku br. 3649 i odgovara katastarskoj čest. zem. 7381 k.o. S. upisanoj u posjedovnom listu br. 10510 Ureda za katastarsko geodetske poslove u S., ukupne površine 2484m2.

9.7. Svjedok J. D. je u iskazu naveo kako poznaje tužitelja – protutuženika I. B. jer da isti ima zemljište položeno 100 metara ispod njegovog zemljišta, a i poznato mu je da je tu tužitelj tu došao negdje u periodu od 1972.- 1975. godine. Svjedok nije znao po kojoj je osnovi je tužitelj – protutuženik došao, ali je naveo kako je isti prije tu imao plastenik, kasnije staklenik, a zna i da je sadio povrće, a potom i cvijeće. Svjedok je pretpostavio da prije nego li je tužitelj – protutuženik ovdje došao da je tu bila ledina. Naveo je da koliko on zna da tužitelja- protutuženika I. B. nitko nije smetao u posjedu, ali da je on na na toj njegovoj nekretnini bio svega nekoliko puta te se nije mogao izjasniti o površini zemljišta kojeg I. B. drži u posjedu.

Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

9.8. Svjedokinja Z. Ž. je navela da poznaje tužitelja –

protutuženika I. B. unatrag 50 godina jer su bili susjedi u poljskim kućicama

dok se još nije gradio S. III. Navela je da je isti kupio zemlju u D., a poslije njega da je i ona tamo kupila zemlju i to prije 35 godina ili malo više. Što je I. B. obrađivao tada da obrađuje i dan danas. Svjedokinja navodi kako ona ne zna od koga je tužitelj kupio svoje zemljište. Na nekretninu koju obrađuje tužitelj da povremeno dolazi, a zadnji put da je bila ima mjesec do dva, radi korone da sada ide rjeđe. Navela je da nije nikada vidjela da bi tužitelja netko ometao u posjedovanju te da nije nikad čula da bi netko treći tvrdio da je vlasnik predmetne nekretnine.

9.9. Tužitelj – protutuženik I. B. je naveo da kada se počeo graditi S. III, negdje otprilike 1970. godine, da su im oduzeli dosta zemlje i kuću, te je on ostao sam sa obitelji sa pet djece, sa njim da su živjeli i roditelji, a da je on jedini bio zaposlen u poduzeću za ceste. Za to što su im oduzeli dali su im nešto malo novca te je njegov pokojni otac M. B. od nekog čovjeka iz S. prezimena K. kupio predmetnu nekretninu. S obzirom da su imali kratak rok za iseliti on da je sve što je imao prebacio na tu zemlju, nastavio je i obrađivati i od uroda da je odškolovao petero djece. Čitavo ovo vrijeme da je mislio da je on vlasnik te da se tako i ponašao, a nitko da ga nikada nije ometao niti mu branio išta. Naveo je da nije podnosio zahtjeve za zakup tog zemljišta niti da se toga sjeća. Naveo je da nema papire o izvršenoj kupoprodaji jer se tada sve odvijalo „na divlje“, da se tako kupovalo na povjerenje jer se zemlja nije mogla prebacivati u vlasništvo, odnosno pojasnio je da je zemlja bila nacionalizirana. Tužitelj – protutuženik je naveo da se njemu nije nitko obraćao od strane Instituta tj. tuženika –protutužitelja, niti mu je dolazio niti ga je ometao niti smetao. Naveo je kako je uredno radio te plaćao porez i prirez budući je zarađivao prodajom karanfila te je nadodao kako je od instituta i kupovao sadnice karanfila i to godišnje 10.000,00 komada. Sve što je obrađivao bilo je natkriveno čeličnim konstrukcijama i plastikom. Tužitelj – protutuženik je naveo kako je sve bilo lako uočljivo, da se vidjelo i iz aviona i da se mogu zatražiti snimke. Nadodaje kako je odmah kada je došao na ovu nekretninu zajedno sa još ostalih 12 susjeda, a koji su svi došli sa Splita III kao i on, doveo vodu (on da ima 12 ventila), struju a kasnije su izgradili put kojega su asfaltirali. Naveo je da je tek kada je pokrenuo parnicu saznao da je nekretnina upisana na ime tuženika i da je tada saznao da su se susjedi uspjeli upisati na svoje ime. Naveo je da je od tuženika – protutužitelja jedino tražio da mu se prodaju sadnice cvijeća. Negirao je da je ikada tražio da mu se zemlja da na obradu te je naveo da nije ni znao da je tuženik upisan.

9.10. Svjedok S. R., raniji zaposlenik tuženika, je naveo da se sjetio da je I. B. negdje otprilike 1975.-1976., uz druge osobe, dok je on bio predsjednik radničkog savjeta, a za vrijeme dok je pravnik bio J. K.,

zatražio na korištenje zemlju na području D.. Tada da je interes za obrađivanje zemlje na ovom području bio velik, pored ove osobe da je to tražilo i njih više. Na prijedlog ravnatelja instituta J. D. da je odlučeno je da se svima omogući zakup. Svjedok je naveo da nisu sve osobe zatražile istovremeno zemlju već u nekakvom kontinuitetu te da se istima ovo odobravalo kako su zatražili i da se sve ovo događalo kroz nekoliko godina. Svjedok je naveo da je J. K. bio dužan sa svim tim osobama napraviti ugovore. Svi ti ljudi da su uglavnom obrađivali zemljište te su se bavili proizvodnjom karanfila i povrća, a Institutu da je bilo u interesu da se zemlja obradi jer je prijetila opasnost od požara, a pored ovoga da je Institut bio i veliki proizvođač sadnica karanfila te su sve te osobe ujedno i kupovale sadnice. Svjedok je naveo da nije pristupao na parcelu koju drži B., da ovog čovjeka i ne zna, ali da zna da je na istočnoj strani posjeda Instituta. Svjedoku nije Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

poznato je li sa svim osobama Institut zaključio ugovore o zakupu. Naveo je da su svi koristili riječ "zakup" i da je jedan od uvjeta bio da nema na ovom zemljištu trajnih kultura niti građenja velikih objekata. Svjedok nije znao reći koliko je trajao zakup te je dodao da je u to vrijeme veći dio poljoprivrednih površina bio zapušten i da je najgora opcija bila da sve bude zapušteno, neobrađeno. Naveo je kako su se u Institutu pravnici mijenjali a detalje oko ugovora bi trebali znati upravo pravnici i ravnatelji. Svjedok nije znao reći koje su osobe kao gospodin B. tražile zakupe, odnosno u kakvom statusu su bile, ali je znao neka imena te je naveo da je M.

V. držao u posjedu posjed prema cesti na zapadnom dijelu, A.V. da je imala posjed iznad hotela Z.i da misli da je sada tu napravila kuću, osoba prezimena Ž. i stara M.. M. V. i A. V. da su bili djelatnici

Instituta. Svjedok je naveo kako je on u mirovini ima 10 godina te da sa Institutom nema nikakvih kontakata.

9.11. Svjedok M. M., pravnik i zaposlenik tuženika je naveo kako je on u Institutu zaposlen od prosinca 2008. godine. Za predmetni postupak da je saznao prilikom zaprimanja tužbe. Odvjetnik B. koji zastupa Institut da ga je zamolio da prekopa arhivu i pronađe nekakvu dokumentaciju vezanu za gospodina B.. S obzirom da se radilo o vrlo kompliciranoj pretrazi da je zamolio doktora P. da mu pomogne i uputi ga gdje bi se mogla nalaziti dokumentacija na što mu je on rekao da pita doktora R.. Kada ga je nazvao on da je odmah čim je spomenuo prezime B. njemu rekao o čemu se radi te da je ovoj osobi Institut davao u zakup zemljište, u svrhu proizvodnje cvijeća, da potraži dokumentaciju u arhivi radničkog savjeta, a period sredina 1970.- tih godina. Upravo tada da je pronašao zapisnik iz 1978. godine kojega je predao odvjetniku B..

9.12. Svjedok S. P., zaposlenik tuženika, je naveo da se ime osobe tužitelja – protutuženika I. B., a i nekih drugih osoba, spominjalo u zadnjoj godini njegova ravnateljskog mandata na Institutu 2016. godine, odnosno da je te godine došla tužba od ovog gospodina, a s obzirom da je Institut tada imao i pravnika i odvjetnika da je on zamolio pravnika da kontaktira neke ranije zaposlenike Instituta, pogotovo jednu osobu koja je ranije bila uvijek na rukovodećim funkcijama i to S. R.. Naveo je da je pravnik obavio razgovor s tom osobom te da mu je kazano da je I.B. ranije bio u zakupu sa Institutom i da su oni potom pronašli dokumentaciju o ovome zakupnom odnosu, zahtjev da mu se produži zakupni odnos zahtjev bio postavljen prema radničkom savjetu jer je to tada bilo uobičajeno, ali nije bio siguran da li je sa I. B. ikada i sklopljen ugovor o zakupu. Svjedok je naveo da on otprilike zna gdje je to zemljište, da se nalazi na sjeveroistočnoj strani Instituta, ali da ne bi mogao reći da je bio baš na toj čestici. Svjedok je pojasnio da Institut u svom posjedu ima preko 100 čestica, a dok je bio ravnatelj da se pobrinuo da se zaštiti vlasništvo Instituta na način da je se sistematiziralo radno mjesto pravnika te potom angažiralo i odvjetnika te im se povjerio zadatak da urede imovinsko pravne odnose Instituta. Svjedok je naveo da je u trenutku kada je on postao ravnatelj Institut bio upisan samo na nekretninama koje je imao od osnutka 1894. godine, odnosno na imovini još dodijeljenoj od A.-U., a da sva naknadna imovina nije bila uknjižena dok da je danas Institut uknjižen na više 80- 90% nekretnina koje su posjedu Instituta te se vodi još otprilike 5-10 sporova sa posjednicima rubnih dijelova. Svjedok je kazao kako je njemu poznato da je Institut izgubio samo jedan spor i to od osobe prezimena Ž.. Zbog proteka vremena svjedok nije mogao detaljnije govoriti o tom drugom postupku niti se izjasniti je li njihova situacija bila usporediva sa situacijom tužitelja I. B..

Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

9.13. Uvidom u spis ovog suda posl. broj Pst-344/2012 utvrđeno je da se vodio po tužbi tužitelja 1. S. Ž. i 2. M. T. protiv tuženika

Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša S., a radi utvrđenja i ispravka uknjižbe. Presudom Općinskog suda u S. posl. broj Pst-344/12, od 6. prosinca 2012. prihvaćen je tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tužiteljica S. Ž.

vlasnica nekretnina označenih kao čest. zem. 1929/1 u površini od 1603 m2 i čest. zem. 1939/11 u površini od 583 m2, upisanih u Z.U. 3648 K.O. S. dok je .M. T. utvrđena vlasnicom na čest. zem. 1939/10 u površini od 2689 m2

upisane u Z.U. 3648 K.O. S.. Iz obrazloženja ove odluke proizlazi da su tužiteljicama nekretnine bile dodijeljene na ime naknade za oduzetu imovinu te da su iste bile u posjedu od 1968. te su na istima sagradile jedna obiteljsku kuću, a druga zgradu, što sve da je tuženiku bilo poznato. Tuženik se ovome protivio. Zaključno sud navodi da je tužiteljicama kao izvanknjižnim posjednicama i vlasnicama na području L.- G., što im ne osporavaju ni njihova braća A. i J., kao preostali nasljednici ranije upisanog vlasnika M. B. T. pok. T.,

dodijeljeno sporno zemljište kao zamjensko u vrijeme kako su tužiteljice prikazale, da su ga kao nesmetane posjednice od tada pa nadalje koristile, na istima nesmetano izgradile građevinske objekte, da je sve to bilo poznato uknjiženom tuženiku koji je potvrdio čin nesmetanog korištenja, izgradnje objekta po tužiteljicama i posvemašnju nezainteresiranost za ostvarenje ili obranu bilo kakvog prava što bi se inače po redovnom tijeku stvari u smislu zahtjeva za zaštitom posjeda, odnosno povratom nekretnine očekivalo od onoga koji uistinu polaže pravo na nekretninu, odnosno zaključuje da su tužiteljice temeljem izvršenog ugovora o naknadi u vidu dodjele zamjenskog zemljišta, što da je sve bilo prije stupanja na snagu ZOVO-a stekle prava koja potražuju tužbom. Presudom Županijskog suda u S., posl. broj Gžp-290/13, od 11. rujna 2014. potvrđena je naprijed navedena presuda.

Zanimljivo je da je u ovome postupku kao svjedok dana 14. travnja 2010. saslušan I. B. međašnik, po svim ostalim podacima ovdje tužitelj - protutuženik koji je naveo kako je istome 1970-ih oduzeto 8000 m2 zemlje sa kućom na predjelu S. te da su njegovi roditelji, supruga i 5 djece za to oduzimanje dobili neku simboličnu naknadu u novcu, 3 sobni stan sa pravom otkupa, 300 m2 zemlje za izgradnju kuće te 1 parcelu koja je u granici sa predmetom spora i to da bi se moglo nastaviti baviti poljoprivredom. Ujedno je naveo cit: „Čim smo dobili ovu zemlju za obradu sve smo sa svoje zemlje koja nam je bila nacionalizirana, uključujući i plastenik donijeli na tu zemlju koja ima 2400 m2. …

Što se tiče nekretnina koje su mojoj obitelji oduzete o tome je donesena odluka o oduzimanju, a u izreci te odluke koliko se sjećam je pisalo da mi se mora dodijeliti zamjenska zemlja za obradu na području S. pri čemu nije navedeno točno na kojoj lokaciji, niti o kojoj se čestici zemlje radi. Međutim, ni kasnije mi nije bila ispuštena odluka o dodjeli te zemlje na korištenje i obradu, jer su mi u PIS- u rekli da je ta zemlja koju obrađujem nacionalizirana pa da mi ne mogu dati akt o dodjeli, ali da nemam nikakvog problema da je ja obrađujem. Ni danas nisam uknjižen kao vlasnik te parcele koja graniči sa ovom tužitelja.“

10. Analizom svih naprijed navedenih i izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, zaključuje se da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da je osnovan protutužbeni zahtjev.

11. Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kako je u istoj kroz čitav period posjedovanja nekretnine od strane tužitelja – protutuženika kao vlasnik upisana Općenarodna imovina – Zemljišni fond, a kao nositelj prava korištenja da je upisan tuženik – protutužitelj. Iz upisa koji datira iz 1971. proizlazi da je raniji vlasnik ove Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

nekretnine bio Ivo Matković te da je istome isplaćena naknada za oduzetu nekretninu.

Također u posjedovnom listu je od 1964. pa do 1995. kao posjednik bio upisan tuženik – protutužitelj, a ovo je izmijenjeno 1995. unatoč tome što su prilikom uviđaja djelatnici tuženika – protutužitelja navodili da su podnositelji prijedloga korisnici i da se nalaze u posjedu temeljem ugovora o zakupu. U ovome postupku tužitelj – protutuženik je tvrdio da mu je zemljište dano cit: „s obzirom da mu je oduzeto 9000 m2 u Split III da su oni koji su uzimali rekli da se može uzeti državne zemlje i obrađivati što da mu je bilo potrebno zbog velike obitelji“.

Postojanje molbe za produženje Ugovora o zakupu iz 1978. kao i priloženi zapisnik Savjeta od 20. listopada 1998. ukazuju pak na činjenicu da je tužitelj – protutuženik bio upoznat sa činjenicom da je tuženik – protutužitelj korisnik zemljišta, odnosno da je poduzimao radnje kako bi regulirao svoje korištenje zemljišta.

Nije sporno da je tužitelj – protutuženik u posjedu predmetne nekrentine još od početka 1970.-ih, a na ovo ukazuju iskazi svjedoka J. D. i Z.

Ž., kao ni da ga nitko nikada nije ometao u korištenju ili poduzimao kakve pravne radnje protiv njega pa niti tuženik - protutužitelj. Međutim, svjedok D. nije imao saznanja o načinu kako je tužitelj – protutuženik stupio u posjed nekretnine dok je svjedokinja Ž. spominjala kupoprodaju, a na što se pozvao i tužitelj – protutuženik u iskazu kada je naveo da je njegov otac M. B. kupio zemljište od Knezovića iz S., a što je pak različito od onoga što je tvrdio tijekom postupaka koji su vođeni pred Državnom geodetskom upravom kada je tvrdio da je uz dopuštenje uzeo državnu zemlju da može obrađivati ili pak kao svjedok u postupku pred ovim sudom posl. broj Pst-344/2012 kada je tvrdio da je za oduzeto zemljište dobio simboličnu naknadu u novcu, trosoban stan, 300m2 za izgradnju kuće i da mu je obećana jedna parcela za obradu za koju nije nikada dobio odluku o korištenju kao i da je ova zemlja koju obrađuje bila nacionalizirana radi čega mu nije dan akt o dodjeli, ali da je on obrađuje i da sa ovim nema nikakvog problema.

Dakle, upravo iskaz samog tužitelja koji sada tvrdi da je njegov otac kupio zemljište nije dosljedan onome što je tvrdio u drugim postupcima jer pobija tvrdnje da mu je ova nekretnina dana na korištenje kao naknada za oduzete nekretnine, a što onda znači da nije ista činjenična osnova stjecanja kao u spisu Pst-344/2012 na koji se poziva, a što dovodi u sumnju poštenje samog posjeda. Da tužitelj nije prilikom svoga iskaza spominjao kupoprodaju od gospodina K. tada bi ovaj sud zapisnik od 1978. kao i molbu mogao cijeniti kao pokušaj da tužitelj – protutuženik na bilo koji način ishodi odluku o dodijeli zemljišta na korištenje, a na ime naknade za oduzeto mu zemljište.

Nasuprot ovome svjedok S. R., raniji predsjednik radničkog savjetnika tuženika tvrdi da je I. B. uz više osoba tražio od tuženika – protutužitelja da mu se dodijeli zemlja na korištenje, da je svima koji su tražili omogućen zakup dok nije znao jesu li sa svima zaključeni i ugovori za koje je bio zadužen J. K.. Priložena molba i zapisnik iz 1978. potvrđuju točnost navoda ovoga svjedoka. Saslušani svjedoci M. M. i S. P. nisu imali saznanja o konkretnoj situaciji već su samo opisali na koji način su pronašli navedene isprave u arhivi.

Zbog navedenoga ovaj sud zaključuje da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti u smislu odredaba članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „ Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) jer sud smatra da nije ostvarena pretpostavka iz Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

članka 18. stavka 3. ZVDSP-a. Isto tako za navesti je da stjecanje građenjem prije 1. siječnja 1997. nije bilo moguće jer je zemljište bilo upisano kao općenarodna imovina, društveno vlasništvo, a prema članku 12. stavku 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( NN 53/91, dalje ZOVO) kada je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena u skladu sa Zakonom, a što konkretno nije slučaj, vlasnik zgrade ima pravo korištenja na kojemu je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu uporabu te zgrade dok ona postoji. Konkretno nije moguće primijeniti ni odredbe o pravnom sjedinjenju zemljišta i neupisane zgrade iz članka 368. ZVDSP. S obzirom da je spisu priloženo i rješenje o izvedenom stanju iz 2016. iz kojega je razvidno da je površina objekta koji se nalazio na nekretnini 1995., na što ukazuju pribavljeni podaci iz katastra, promijenjena i uvećana, a da je sud već ustvrdio da je kod tužitelja – protutuženika nedostajalo poštenje u posjedovanju predmetne nekretnine to isti nije ni temeljem građenja mogao steći vlasništvo izgrađenih zgrada, ali ovdje se usputno navodi kako ni tuženik- protutužitelj nije bio pošten jer nije zabranio gradnju iako je za istu znao ni poduzeo odgovarajuće radnje. Nadalje, osim iskaza tužitelja – protutuženika da bi nekretnina bila kupljena od K. iz

S. te iskaza svjedokinje Z. Ž.da je tužitelj – protutuženik kupio zemljište kao i ona, drugih dokaza na ovu okolnost nema, a ostali izvedeni dokazi ne idu ovim tvrdnjama u prilog, radi čega sud ovu tvrdnju smatra nedokazanom.

12. Odluka o trošku donijeta je u skladu sa člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93, 112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08,57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP) i u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15 dalje u tekstu Tarifa).

Tuženiku – protutužitelju je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na 5 ročišta (09.05.2019., 08.03.2021., 17.05.2021., 05.10.2021., 15.02.2022.), sastava 3 obrazložena podnesaka ( 05.12.2018., 11.03.2021., 07.10.2021.), za svaku radnju u iznosu od 2.500,00 kuna sukladno Tbr.8.t.1.,9.1., 50. Tarife, zastupanja na 3 procesna ročišta ( 14.10.2016., 20.02.2016., 17.02.2020.) u iznosu od po 1.250,00 kuna za svaku radnju sukladno Tbr. 9.2. i 50. Tarife, a što sveukupno iznosi 26.250,00 kuna. U spisu nema dokaza da je tuženik platio sudsku pristojbu odgovora na tužbu niti bi mu ovaj trošak kao ni trošak pristojbe presude trebao nastati u smislu odredaba Zakona o sudskim pristojbama ( „ Narodne novine“ broj: 118/18).

U Splitu, 24. ožujka 2022. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Posl. broj: Ref 51 P : P-7386/2015-37

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- punom. parničnih stranaka

-

spis