REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-3944/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja W. O. V. I. G. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica iz Z., protiv tuženika T. T. d.o.o., I., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 3.196,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 93/2020-21 od 7. srpnja 2020., 24. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-93/2020-21 od 7. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Trgovački sud u Rijeci je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Švegović iz Rijeke poslovni broj Ovrv-1097/2014 od 11. prosinca 2014. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.196,00 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 567,50 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) i naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.043,75 kn (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude sud navodi da se tužbeni zahtjev odnosi na plaćanje premije osiguranja po polici osiguranja automobilskog kaska broj 03- 03060454-1 od 14. lipnja 2013., čemu je tuženik prigovorio tvrdnjom da utuženi račun nije evidentirao u poslovnim knjigama. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik sklopio s tužiteljem Ugovor o osiguranju iz čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) za razdoblje od jedne godine se radi s početkom 18. lipnja 2013., da se premija osiguranja u ukupnom iznosu od 15.980,21 kn plaća u 10 rata. Tuženik nije dokazao plaćanje 9. i 10. rata u iznosu od 1.598,00 kn koje dospijevaju 18. veljače i 18. ožujka 2014. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik navodeći, u bitnome, da je zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Sud je utvrdio postojanje duga tuženika prema tužitelju samo uvidom u isprave predane na pripremnom ročištu. Odluka o troškovima postupka nije pravilna jer je tužitelju neosnovano priznat trošak pristupa ročištu 4. lipnja 2016. koje nije održano i sudske pristojbe na presudu i žalbu u iznosu od 700,00 kn umjesto 450,00 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana prema čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu neisplaćene premije osiguranja s osnove police automobilskog kaska u iznosu od 3.196,00 kn s osnova neplaćenih dospjelih obroka premija osiguranja po ugovoru o osiguranju za razdoblje od 18. lipnja 2013. do 18. lipnja 2013.

8. U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, činjenice koje utvrđivao sklapanje predmetnog ugovora o osiguranju za ugovorenu premiju osiguranja, te kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza – uvidom u priloženu policu osiguranja, tužiteljeve uvjete osiguranja te primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan. To iz razloga jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. U konkretnom slučaju jedina tuženikova prigovorna tvrdnja tužbenom zahtjevu bila je sadržana u tome da utuženi dug nije evidentiran u njegovim poslovnim knjigama, a druge parnične radnje do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, tuženik nije poduzeo. Pored takvog sadržaja osporavanja tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio osnovanost tužiteljevih tvrdnji. Naime, činjenica je li dug evidentiran u dužnikovom knjigovodstvu ne utječe na tuženikovu dužnost ispuniti ugovorne obveze niti to može biti od presudnog značaja za ocjenu sadržaja poslovnog odnosa među strankama., Pri tome, tužitelj je dostavio isprave kojom je dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tuženik do zaključenja glavne rasprave nije prigovorio odlučnim činjenicama niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga kojima bi pobijao ili doveo u sumnju tužiteljeve tvrdnje.

11. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i u odnosu na tuženikovu obvezu plaćanja premije osiguranja propisanu čl. 936. st. 1. ZOO-a pravilno našao tužbeni zahtjev osnovanim kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na kamatu.

12. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dosudivši ih tužitelju, koji je u cijelosti uspio u parnici, odmjerivši ih u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

13. Tužitelju je pravilnom primjenom Tbr. 9. t. 3. Tarife odmjeren trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 250,00 kn, održanom 4. srpnja 2016., iako je sud zbog pogreške u pisanju naveo da je to ročite održano 4. lipnja 2016., što, samo za sebe, ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke o trošku već tu pogrešku sud može po službenoj dužnosti ispraviti u svako doba (čl. 342. ZPP-a).

14. Neosnovan je žalbeni navod kojim žalitelj osporava pravilnost odmjerenog troška sudske pristojbe na presudu i žalbu jer iz pravomoćnih rješenja o pristojbi od 5. srpnja 2016. i 12. srpnja 2016. proizlazi upravo dosuđeni iznos od 700,00 kn s te osnove.

15. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 24. ožujka 2022.

Sutkinja

Mirta Matić