REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-1174/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u parničnom predmetu tužitelja C. I. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica L. L., odvjetnica u Z., protiv tuženika GRAD Z., Ured, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., radi isplate iznosa od 18.400,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1410/2016-51 od 13. siječnja 2020., 24. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1410/2016-51 od 13. siječnja 2020. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Trgovački sud u Zagrebu je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-2065/15 od 9. studenog 2015. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 12.500,00 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.302,56 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamata (točka I. izreke), ukinuo platni nalog u dijelu naloga za isplatom ovršnog troška u iznosu od 658,44 kn (točka II. izreke) naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 11.137,55 kn (točka III. izreke) i odbio tužiteljev zahtjev radi nadoknade parničnog troška u iznosu od 8.737,25 kn (točka IV. izreke) i rješenjem utvrdio povlačenje tužbe za iznos od 8.400,00 kn i u tom dijelu ukinuo platni nalog.

2. U obrazloženju presude sud navodi da je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu zasnovanim na ugovoru o djelu prema čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) jer s te osnove tužitelj zahtijeva plaćanja naknade za obavljenu uslugu po računu br. 110-1-1/2014 od 30. rujna 2014. u iznosu od 18.400,00 kn, na ime usluge kompletiranja i objedinjavanja glavnog projekta radi rekonstrukcije i dogradnje Škole, čemu je tuženik prigovorio osporavajući poslovni odnos jer tu usluge nije naručio. Izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka G. H., pomoćnika pročelnika u sektoru izgradnje škola kod tuženika, M. M., voditelja odjela za izgradnju škola, S. M., projektanticu u A. S. d.o.o. kao tvrtku koja je bila glavni projektant, D. K., projektanta kod tužitelja i Z. T. bivšeg zastupnika po zakonu tužitelja i prokuriste tužitelja, sve na okolnost izvršenja usluge kompletiranja projektne dokumentacije sud je utvrdio da je tužitelj izvršio uslugu kompletiranja projektne dokumentacije jer je upravo na temeljem toga ishođena građevinska i uporabna s dozvola. U odnosu na primjerenu visinu naknade sud je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke E. M. utvrdio da sporna vrsta usluge u iznosu od 10.000,00 kn za objedinjavanje i usuglašenije prethodno sukcesivno izrađivane projektne dokumentacije uobičajena i primjerena naknada, dok je izvođenjem dokaza vještaka financijske struke K. T. utvrdio da preostali dug tuženika prema tužitelju iznosi 10.000,00 kn bez PDV-a, odnosno ukupno u iznosu od 12.500,00 kn. Stoga je tužitelj u podnesku od 13. rujna 2019. povukao tužbu za iznos od 5.900,00 kn sa zateznim kamatama te ostao kod potraživanja iznosa od 12.500,00 kn koje je sud ocijenio osnovanim. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik navodeći, u bitnome, da je ona zahvaćena bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su proturječni sadržaju isprava i zapisnika. Tužitelj je povukao tužbu za iznos od 5.900,00 kn što je u suprotnosti s obrazloženjem suda da je tuženik povukao tužbu za dio od 8.400,00 kn, budući da zbroj povučenog dijela dosuđenog dijela od 12.500,00 kn, iznosi 20.900,00 kn, što je više od početno postavljenog tužbenog zahtjeva koji je bio 18.400,00 kn. Činjenično stanje nije pravilno utvrđeno jer iz poslovnog odnosa stranaka proizlazi da je tuženik plaćao samo prihvaćene ponude. Neplaćanje tuženika za posao koji nije naručen niti dogovoren, odnosno za koji tuženik nije izdao narudžbenicu, odgovara poslovnom odnosu koji su tužitelj i tuženik imali prije izdavanja sporne ponude stoga se građevinskim vještačenjem te činjenice nisu mogle ni utvrditi. Zato je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Zahtijeva nadoknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana, po čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga,pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za obavljene poslove kompletiranja i objedinjavanja glavnog projekta radi rekonstrukcije i dogradnje Škole koju je obračunao računom broj 110-1-1/2014 od 30. rujna 2014. u iznosu od 18.400,00 kn, nakon povlačenja tužbe za iznos od 5.900,00 kn zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 12.500,00 kn.

8. U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa tako niti povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je utvrdio, je li tužitelj obavio ugovorene poslove za naknadu u utuženoj visinu, te kako ih je i zašto utvrdio, izvođenjem dokaza, saslušanjem svjedoka, uvidom u priloženi račun, saslušanjem svjedoka na okolnost poslovnog odnosa s osnove ugovora o djelu i vještačenjem po vještaku građevinske struke na okolnost primjerene visine naknade za ugovoreni posao i vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnost preostale visine duga.

9. Neosnovan je žalbeni navod kojim tuženik navodi da je prekoračen tužbeni zahtjev i time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t.12. ZPP-a jer u obrazloženja presude sud navodi da je tužba povučena za iznos od 5.900,00 kn pa je izreka rješenja u kojoj je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 8.400,00 kn rezultat pogreške u pisanju koju sud može ispraviti u svako doba prema čl. 342. st. 1. ZPP-a.

10. Preostali žalbeni navodi svode se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije ispitan. To iz razloga jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 613. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalnom vremenu potrebnom za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla upravo izvođenjem dokaza građevinskim vještačenjem utvrdio da je visina naknade za sporne radove u dosuđenom iznosu.

12. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a

13. Zato je, primjenom čl. 368. t. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. ožujka 2022.

Sudac Mirta Matić