REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. 25-P-9734/19-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun
kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. G. M. iz Z., OIB: …., zastupane po punomoćniku T. G., odvjetniku u O. d. G., H., Ž. iz Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z. OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u O. d. P. & P. iz Z., radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2022. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice L. J., odvjetničke vježbenice, te punomoćnice tuženika P.G. B., odvjetnice, dana 24. ožujka 2022. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z. OIB: …, isplatiti tužiteljici G. G. M. iz Z., OIB: …, iznos od 17.221,18 kuna koji je tužiteljica preplatila uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
− od 15.12.2007. do isplate na iznos od 190,76 kuna,
− od 20.12.2007. do isplate na iznos od 191,15 kuna,
− od 15.1.2008. do isplate na iznos od 93,25 kuna,
− od 15.1.2008. do isplate na iznos od 91,94 kuna,
− od 15.2.2008. do isplate na iznos od 91,51 kuna,
− od 15.3.2008. do isplate na iznos od 173,11 kuna,
− od 15.4.2008. do isplate na iznos od 172,11 kuna,
− od 15.5.2008. do isplate na iznos od 166,49 kuna,
− od 15.6.2008. do isplate na iznos od 168,61 kuna,
− od 15.7.2008. do isplate na iznos od 166,95 kuna,
− od 15.8.2008. do isplate na iznos od 166,59 kuna,
− od 15.9.2008. do isplate na iznos od 166,53 kuna,
− od 15.10.2008. do isplate na iznos od 172,92 kuna,
− od 15.11.2008. do isplate na iznos od 176,80 kuna,
− od 15.12.2008. do isplate na iznos od 171,28 kuna,
− od 15.1.2009. do isplate na iznos od 186,17 kuna,
− od 15.2.2009. do isplate na iznos od 186,33 kuna,
− od 15.3.2009. do isplate na iznos od 181,32 kuna,
− od 15.4.2009. do isplate na iznos od 182,47 kuna,
− od 15.5.2009. do isplate na iznos od 182,70 kuna,
− od 15.6.2009. do isplate na iznos od 180,73 kuna,
− od 15.7.2009. do isplate na iznos od 181,07 kuna,
− od 15.8.2009. do isplate na iznos od 241,07 kuna,
− od 15.9.2009. do isplate na iznos od 243,89 kuna,
− od 15.10.2009. do isplate na iznos od 240,76 kuna,
− od 15.11.2009. do isplate na iznos od 242,78 kuna,
− od 15.12.2009. do isplate na iznos od 242,46 kuna,
− od 15.1.2010. do isplate na iznos od 247,91 kuna,
− od 15.2.2010. do isplate na iznos od 251,41 kuna,
− od 15.3.2010. do isplate na iznos od 250,66 kuna,
− od 15.4.2010. do isplate na iznos od 254,13 kuna,
− od 15.5.2010. do isplate na iznos od 260,51 kuna,
− od 15.6.2010. do isplate na iznos od 237,89 kuna,
− od 15.7.2010. do isplate na iznos od 244,70 kuna,
− od 15.8.2010. do isplate na iznos od 244,47 kuna,
− od 15.9.2010. do isplate na iznos od 258,58 kuna,
− od 15.10.2010. do isplate na iznos od 250,36 kuna,
− od 15.11.2010. do isplate na iznos od 252,26 kuna
− od 15.12.2010. do isplate na iznos od 209,43 kuna,
− od 15.1.2011. do isplate na iznos od 210,07 kuna,
− od 15.2.2011. do isplate na iznos od 207,52 kuna,
− od 15.3.2011. do isplate na iznos od 209,06 kuna,
− od 15.4.2011. do isplate na iznos od 209,14 kuna,
− od 15.5.2011. do isplate na iznos od 213,85 kuna,
− od 15.6.2011. do isplate na iznos od 223,85 kuna,
− od 15.7.2011. do isplate na iznos od 235,22 kuna,
− od 15.8.2011. do isplate na iznos od 224,27 kuna,
− od 15.9.2011. do isplate na iznos od 206,51 kuna,
− od 15.10.2011. do isplate na iznos od 200,54 kuna,
− od 15.11.2011. do isplate na iznos od 200,94 kuna,
− od 15.12.2011. do isplate na iznos od 201,76 kuna,
− od 15.1.2012. do isplate na iznos od 206,92 kuna,
− od 15.2.2012. do isplate na iznos od 208,47 kuna,
− od 15.3.2012. do isplate na iznos od 206,78 kuna,
− od 15.4.2012. do isplate na iznos od 206,52 kuna,
− od 15.5.2012. do isplate na iznos od 207,38 kuna,
− od 15.6.2012. do isplate na iznos od 208,87 kuna,
− od 15.7.2012. do isplate na iznos od 207,01 kuna,
− od 15.8.2012. do isplate na iznos od 206,50 kuna,
− od 15.9.2012. do isplate na iznos od 201,95 kuna,
− od 15.10.2012. do isplate na iznos od 205,87 kuna,
− od 15.11.2012. do isplate na iznos od 207,70 kuna,
− od 15.12.2012. do isplate na iznos od 206,48 kuna
− od 15.1.2013. do isplate na iznos od 205,03 kuna,
− od 15.2.2013. do isplate na iznos od 204,52 kuna, − od
15.3.2013. do isplate na iznos od 204,01 kuna, − od
15.4.2013. do isplate na iznos od 207,63 kuna, − od
15.5.2013. do isplate na iznos od 202,30 kuna, − od
15.6.2013. do isplate na iznos od 201,43 kuna, − od
15.7.2013. do isplate na iznos od 201,95 kuna, − od
15.8.2013. do isplate na iznos od 201,40 kuna, − od
15.9.2013. do isplate na iznos od 203,35 kuna, − od
15.10.2013. do isplate na iznos od 204,61 kuna, − od
15.11.2013. do isplate na iznos od 205,23 kuna, − od
15.12.2013. do isplate na iznos od 207,43 kuna, − od
15.1.2014. do isplate na iznos od 205,21 kuna, − od
15.2.2014. do isplate na iznos od 156,70 kuna, − od
15.3.2014. do isplate na iznos od 157,73 kuna, − od
15.4.2014. do isplate na iznos od 156,83 kuna, − od
15.5.2014. do isplate na iznos od 155,54 kuna, − od
15.6.2014. do isplate na iznos od 155,82 kuna, − od
15.7.2014. do isplate na iznos od 156,74 kuna, − od
15.8.2014. do isplate na iznos od 157,48 kuna, − od
23.9.2014. do isplate na iznos od 158,05 kuna, − od
15.10.2014. do isplate na iznos od 158,45 kuna, − od
15.11.2014. do isplate na iznos od 159,58 kuna, − od
15.12.2014. do isplate na iznos od 156,92 kuna,
koje se u razdoblju do 01. siječnja 2008. godine određuju u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate, u razdoblju od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici G. G. M. iz Z., OIB: …, iznos od 74.990,76 kuna koji je tužiteljica preplatila uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
− od 15.1.2008. do isplate na iznos od 26,69 kuna, −
od 15.2.2008. do isplate na iznos od 10,03 kuna, − od
15.3.2008. do isplate na iznos od 105,91 kuna, − od
15.4.2008. do isplate na iznos od 85,10 kuna, − od
15.6.2008. do isplate na iznos od 11,75 kuna,
− od 15.10.2008. do isplate na iznos od 101,93 kuna, −
od 15.11.2008. do isplate na iznos od 183,26 kuna, − od
15.12.2008. do isplate na iznos od 67,71 kuna, − od
15.1.2009. do isplate na iznos od 379,48 kuna, − od
15.2.2009. do isplate na iznos od 382,72 kuna, − od
15.3.2009. do isplate na iznos od 277,99 kuna,
− od 15.4.2009. do isplate na iznos od 302,02 kuna,
− od 15.5.2009. do isplate na iznos od 306,81 kuna,
− od 15.6.2009. do isplate na iznos od 265,46 kuna,
− od 15.7.2009. do isplate na iznos od 272,67 kuna,
− od 15.8.2009. do isplate na iznos od 238,28 kuna,
− od 15.9.2009. do isplate na iznos od 282,13 kuna,
− od 15.10.2009. do isplate na iznos od 233,41 kuna,
− od 15.11.2009. do isplate na iznos od 264,89 kuna,
− od 15.12.2009. do isplate na iznos od 259,87 kuna,
− od 15.1.2010. do isplate na iznos od 344,85 kuna,
− od 15.2.2010. do isplate na iznos od 399,43 kuna,
− od 15.3.2010. do isplate na iznos od 387,61 kuna,
− od 15.4.2010. do isplate na iznos od 441,83 kuna,
− od 15.5.2010. do isplate na iznos od 541,18 kuna,
− od 15.6.2010. do isplate na iznos od 562,47 kuna,
− od 15.7.2010. do isplate na iznos od 679,25 kuna,
− od 15.8.2010. do isplate na iznos od 675,31 kuna,
− od 15.9.2010. do isplate na iznos od 917,40 kuna,
− od 15.10.2010. do isplate na iznos od 776,38 kuna,
− od 15.11.2010. do isplate na iznos od 808,99 kuna,
− od 15.12.2010. do isplate na iznos od 962,14 kuna,
− od 15.1.2011. do isplate na iznos od 975,80 kuna,
− od 15.2.2011. do isplate na iznos od 921,31 kuna,
− od 15.3.2011. do isplate na iznos od 954,30 kuna,
− od 15.4.2011. do isplate na iznos od 956,03 kuna
− od 15.5.2011. do isplate na iznos od 1.056,68 kuna,
− od 15.6.2011. do isplate na iznos od 1.270,59 kuna,
− od 15.7.2011. do isplate na iznos od 1.514,02 kuna,
− od 15.8.2011. do isplate na iznos od 1.779,70 kuna,
− od 15.9.2011. do isplate na iznos od 1.360,18 kuna,
− od 15.10.2011. do isplate na iznos od 1.219,06 kuna,
− od 15.11.2011. do isplate na iznos od 1.228,48 kuna,
− od 15.12.2011. do isplate na iznos od 1.247,95 kuna,
− od 15.1.2012. do isplate na iznos od 1.369,73 kuna,
− od 15.2.2012. do isplate na iznos od 1.406,36 kuna,
− od 15.3.2012. do isplate na iznos od 1.366,46 kuna,
− od 15.4.2012. do isplate na iznos od 1.360,44 kuna,
− od 15.5.2012. do isplate na iznos od 1.380,66 kuna,
− od 15.6.2012. do isplate na iznos od 1.415,80 kuna,
− od 15.7.2012. do isplate na iznos od 1.371,96 kuna,
− od 15.8.2012. do isplate na iznos od 1.359,86 kuna,
− od 15.9.2012. do isplate na iznos od 1.252,32 kuna,
− od 15.10.2012. do isplate na iznos od 1.345,03 kuna,
− od 15.11.2012. do isplate na iznos od 1.388,19 kuna,
− od 15.12.2012. do isplate na iznos od 1.359,52 kuna,
− od 15.1.2013. do isplate na iznos od 1.325,11 kuna,
− od 15.2.2013. do isplate na iznos od 1.313,26 kuna,
− od 15.3.2013. do isplate na iznos od 1.301,02 kuna,
− od 15.4.2013. do isplate na iznos od 1.386,62 kuna,
− od 15.5.2013. do isplate na iznos od 1.260,67 kuna, −
od 15.6.2013. do isplate na iznos od 1.240,08 kuna, − od
15.7.2013. do isplate na iznos od 1.252,39 kuna, − od
15.8.2013. do isplate na iznos od 1.239,46 kuna, − od
15.9.2013. do isplate na iznos od 1.285,53 kuna, − od
15.10.2013. do isplate na iznos od 1.315,36 kuna, − od
15.11.2013. do isplate na iznos od 1.329,91 kuna, − od
15.12.2013. do isplate na iznos od 1.381,81 kuna, − od
15.1.2014. do isplate na iznos od 1.329,43 kuna, − od
15.2.2014. do isplate na iznos od 1.393,67 kuna, − od
15.3.2014. do isplate na iznos od 1.426,06 kuna, − od
15.4.2014. do isplate na iznos od 1.397,84 kuna, − od
15.5.2014. do isplate na iznos od 1.357,39 kuna, − od
15.6.2014. do isplate na iznos od 1.366,12 kuna, − od
15.7.2014. do isplate na iznos od 1.395,01 kuna, − od
15.8.2014. do isplate na iznos od 1.418,05 kuna, − od
23.9.2014. do isplate na iznos od 1.436,18 kuna, − od
15.10.2014. do isplate na iznos od 1.448,67 kuna, − od
15.11.2014. do isplate na iznos od 1.484,15 kuna, − od
15.12.2014. do isplate na iznos od 1.491,59 kuna,
koje se u razdoblju do 01. siječnja 2008. godine određuju u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate, u razdoblju od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., OIB: 92963223473 naknaditi tužiteljici G. G. M. iz Z., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 14.132,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 02. travnja 2007. godine sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj …, prema
kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 121.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita s ugovorenim rokom otplate od 13 godina. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s važećim Odlukama o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 4,40%. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužitelju je povećavana nekoliko puta, zbog čega je tužitelj tuženiku platio više iznose anuiteta od onih utvrđenih prvotnim otplatnim planom. Tužitelj se poziva na Zakon o zaštiti potrošača kojim se određuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, te na odredbe čl. 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Također upućuje na presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku, koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač kao ovlašteni tužitelj vodio protiv osam banaka, između ostalih i ovdje tuženika. Tužitelj ističe kako je tuženik kamatnu stopu određivao na temelju ugovorne odredbe koja je ocijenjena ništetnom te da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzročilo stjecanje bez osnove na strani tuženika, te tužitelj potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope.
2.
Ističe da je u pokrenutom kolektivnom sporu utvrđeno također i da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31 .prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga i na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćenog iznosa kredita na ime preplaćene valutne klauzule potražuje isplatu s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
3.
Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 04. studenog 2021. godine tužitelj traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.221,18 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, te iznos od 74.990,76 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, te uz naknadu troškova postupka.
4.
Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 14. lipnja 2014. godine. Protivi se svakom budućem uređivanju tužbenog zahtjeva, obzirom se određeni tužbeni zahtjev postavlja u tužbi osim u slučaju osnovane stupnjevite tužbe, o čemu ovdje nije riječ. Navodi kako tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka. Što se tiče same valutne klauzule, navodi kako je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom, a valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna odgovorna odredba. Također da nije sporan niti drugi bitan sporan sastojak Ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Tuženik navodi kako banka nije znala niti morala znati za rast tečaja CHF, da je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije, a da se kamatna stopa počevši od 01. siječnja 2013. godine mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, s obzirom da se sastojala od varijabilnog i fiksnog dijela i stoga se mijenjala u skladu s promjenama javno dostupnog ugovornog parametra, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana.
5.
Tuženik se usprotivio preinaci tužbe koju je izvršio tužitelj.
6.
Sud je rješenjem od 10. veljače 2022. godine prihvatio preinaku tužbe, obzirom je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka te se stoga radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
7.
U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 02. travnja 2007. godine, izvadak iz knjige položenih ugovora za poduložak … k.o. V. N., otplatni plan, podatke po kreditnoj partiji broj …,
dopis tuženika od 17. studenog 2014. godine, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope, Opće uvjete poslovanja, povijesni prikaz izvatka iz knjige položenih ugovora za poduložak broj … k.o. V. N., te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom
sudskom vještaku D. P. za D. d.o.o.
8.
Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9.
Među strankama nije sporno da je dana 02. travnja 2007. godine sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,40% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja, kao i to da je za vrijeme otplate kredita tečaj CHF rastao.
10.
Sporno je da li su ove promjene bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu sa općim uredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, da li se radi o ništavim odredbama, te da li tužitelj osnovano ima pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove prema čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje ZOO).
11.
Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim Ugovorom i otplatnim planom, kao i razlike između tečaja CHF na dan isplate Ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja.
12.
U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. godine donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
13.
Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. godine donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
14.
Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. godine donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. godine potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF. 15.
Prema odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a. st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.
16.
Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, te takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.
17.
S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga je sud odustao od izvođenja personalnih dokaza, jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
18.
Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba, da je namjena kredita kupnja stana u Z. i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, to je tuženikov prigovor ocijenjen neosnovanim.
19.
Na tvrdnju tuženika da stranke nisu sklopile ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom valja reći kako je već u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je utvrđeno da su ugovorne odredbe koje je tuženik sklapao s korisnicima kredita (potrošačima), uključujući i tužitelja, a u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bile uočljive (jer su bile jasno istaknute u ugovoru) i jasne (jer je u njima jasno naznačeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi) ali nisu bile razumljive potrošačima jer je terminologija koja je korištena visoko stručna što je dovelo do ništetnosti tih odredbi.
20.
Pozivanje tuženika na odredbe svojih Općih akata nije osnovano, jer takvi akti tuženika kao kreditora kojima on definira povećanje kamatne stope i način obračuna kamate, kao stručni akti možda i jesu razumljivi osobama s ekonomskim obrazovanjem i znanjima, ali nedvojbeno nisu razumljivi prosječnom potrošaču pa tako ni tužitelju. Stoga je tuženik kao kreditor, u skladu s osnovnim načelima obveznog prava, bio dužan prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, informirati tužitelja na način koji je jasan i razumljiv prosječnom potrošaču koji nema ekonomsku naobrazbu, o smislu i sadržaju odredbi o primjenjivoj kamatnoj stopi te parametrima o kojima ovisi njezina visina u budućem razdoblju vraćanja kredita, što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio.
21.
Pri tome se ne dovodi u pitanje pravo tuženika kao kreditora da u ugovorima koje zaključuje sa svojim klijentima ugovara takvu kamatu (promjenjivu), već je odlučan način na koji se ugovara promjenjivost stope te kamate, te odredaba po kojima se glavnica veže uz valutu CHF. Predmetne je ugovorne odredbe stavio tuženik kao trgovac po unaprijed formuliranom standardnom obrascu te tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a opći uvjeti ugovora ne mogu valjano nadomjestiti pojedinačno pregovaranje. 22.
Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazao da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja.
23.
Prema pravnom stavu koji je izražen u presudi Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 nije dovoljno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi redovne kamate ugovora o kreditu potrošaču samo gramatički razumljiva, već je potrebno da potrošaču budu na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina njene promjene tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice na svoju financijsku situaciju.
24.
U odnosu pak na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva u prosincu 2007. godine, a da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 04. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. godine, a po pitanju valutne klauzule 14. lipnja 2018. godine, pa kako je tužitelj podnio tužbu 11. lipnja 2019. godine, to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl. 225. ZOO-a. Kod toga posebno valja napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).
25.
Pri tome valja istaći kako je tužitelj djelomično preinačio tužbu povećanjem zahtjeva samo u odnosu na zahtjev koji se odnosi na valutnu klauzulu pa kako je ta preinaka izvršena podneskom od 04. studenog 2021. godine stoga ni navedena preinaka nije u zastari.
26.
U odnosu pak na pitanje zastare za preinačenu tužbu ističe se da djelomično povišenje zahtjeva odnosno djelomična promjena istovjetnosti istog po pitanju zatezne kamate na pojedine iznose od kojih se glavnica sastoji učinjena nakon vještačenja nema utjecaja na tijek zastare jer je ona prekinuta danom podnošenja predmetne tužbe.
27.
Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo kao prethodno pitanje utvrditi ništetnim način promjene kamatne stope odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, kao i one odredbe koje se odnose, na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF.
28.
Prema odredbi čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
29.
Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza. Nadalje, tužitelj ima pravo i na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.
30.
Radi utvrđivanja visine potraživanja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. P. za D. d.o.o., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatnih stopa za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 3.126,76 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 17.221,18 kn. Ukupna razlika u iznosu anuiteta zbog promjene tečaja CHF/KN na dan podmirenja u odnosu na tečaj CHF/KN na dan isplate kredita iznosi 74.990,76 kn, za anuitete za koje nalazom utvrđena preplata.
31.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije.
32.
Naime, tuženik nije prigovorio matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode, dakle o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, a ne financijski vještak. Vještak nije primijenio pogrešan obračun već je izračun dao upravo sukladno zadatku suda.
33.
Neosnovan je i prigovor tuženika da je vještak izračun sačinio uvaživši samo više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača. Čl. 323. ZOO-a, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (čl. 1111., odnosno 1115. ZOO-a). Ovo je razlog što je vještak ispravno, svojim nalazom utvrdio samo više plaćene iznose. Naime, tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji nije niti potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa.
34.
Slijedom navedenog, visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. P., pa kako je tužbeni zahtjev za isplatu postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, to je isti valjalo prihvatiti i temeljem odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao u izreci pod točkom I. i II.
35.
Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
36.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1.
- 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 09.12.2019.g., 01.03.2021.g.,
04.11.2021.g. i 03.02.2022.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 1.000,00 kn, za sastav podneska od 15.09.2020.g. prema Tbr. 8. toč. 3. - 250,00 kn te za zastupanje na ročištima 23.09.2020.g. i 10.02.2022.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 7.250,00 kn, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 42. u iznosu od 1.812,50 kn ukupno iznosi 9.062,50 kn. Navedenom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.270,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.300,00 kn, tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 14.132,50 kn.
37.
Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Zagrebu, 24. ožujka 2022. godine
Sudac:
Vanesa Brizić Bahun
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
Rj.
1. Presuda nepravomoćna
2. Tužitelju rješenje za pristojbu na presudu 1.300,00 kn 3.
Vidi upisnik P 4. Kal. 30 dana
U Zagrebu, 24. ožujka 2022.g.
Sudac:
Vanesa Brizić Bahun
