REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-43/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u vezi članka 24. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe braniteljice optuženika S. Č. Š., odvjetnice u Š., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 06. prosinca 2021. br. K-278/21, u sjednici vijeća održanoj dana 24. ožujka 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika I. M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku pod br. K-278/21 od 06. prosinca 2021. temeljem članka 554. stavka 1. ZKP/08 utvrđeno je da je optuženik I. M. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, u neubrojivom stanju.

2. Temeljem čl. 148. stavka 6. ZKP/08 („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen od dužnosti plaćanja troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 2. i 6. ZKP/08.

3. Rješenjem (iako to ne propisuje članak 554. stavak 1. ZKP/08) prema optuženiku je određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 mjeseci prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ br. 76/14).

4. Optuženik je upozoren da će psihijatrijsko liječenje na slobodi biti zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi.

5. Temeljem članka 555. stavka 5. ZKP/08 u vezi članka 45. (ispravno članka 53. stavka 1.) Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, nakon pravomoćnosti te presude, predmet će biti upućen Županijskom sudu u Šibeniku nadležnom za postupak psihijatrijskog liječenja na slobodi prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik I. M. putem svoje braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnice S. Č. Š. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „odluke o određivanju psihijatrijskog liječenja na slobodi“ sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno, da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe i ukine mjera psihijatrijskog liječenja na slobodi.

7. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na uvid, koje ga je vratilo uz dopis br. KŽ-DO- 54/2022 od 02. ožujka 2022.

9. Žalba optuženika nije osnovana.

10. Iako u uvodu žalbe optuženik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, pobliže ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, a sadržajno razmatrajući navode žalbe proizilazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

10.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 te je utvrdio da niti jedna povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjenja, zbog čega žalba optuženika izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

11. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, optuženik u uvodu žalbe navodi navedeni žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, već se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se pobijana presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da se u njegovom ponašanju kritične prigode nisu ostvarila obilježja terećenog kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivim i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

12. Nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12.1. Naime, razmatrajući žalbene navode može se zaključiti da optuženik ustvari pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, zaključci prvostupanjskog suda su zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba – oštećenog A. K. i svjedokinje A. B., kao i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, pa su utvrđenja iz pobijane presude zakonita i pravilna, a slijedom toga i zaključci suda o postojanju odlučne činjenice – upućenih riječi prijetnje oštećeniku, čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

12.2. Analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka, te povezujući inkriminirano postupanje optuženika s provedenim i utvrđenim dokazima, valja navesti da optuženik u podnesenoj žalbi pogrešno ocjenjuje kako iskaz svjedokinje A. B. tako i oštećenog A. K., te sa svog subjektivnog stajališta analizira i dovodi u vezi ta dva iskaza. Suprotno tomu, ovaj sud nalazi da je dokazano da bi optuženik u inkriminirano vrijeme postupio na način kako ga se to i tereti.

12.3. Neosnovano pri tomu optuženik u žalbi ističe da su iskazi oštećenog A. K. i svjedokinje A. B. međusobno proturječni u pogledu odlučne činjenice – riječi prijetnje koje bi svjedokinja prenijela oštećenom.

Suprotno tomu, za naglasiti je da je oštećeni A. K. u svom iskazu datom pred državnim odvjetništvom dana 01. lipnja 2020., a kod kojeg je ostao i na raspravi dana 18. ožujka 2021. kao i kod suočenja sa svjedokinjom A. B., isticao da bi mu svjedokinja pri dolasku u kafić prenijela riječi optuženika i to „da mu poruči da to neće završiti ovako, da će mu se osvetiti na način da će pobiti i njega i goste kafića“. Dakle, oštećeni je u svojim iskazima tijekom postupka bio decidiran u navođenju riječi prijetnje koje bi mu prenijela svjedokinja A. B.. Međutim, ta svjedokinja već u svom prvom iskazu pred državnim odvjetništvom dana 09. lipnja 2020., a kod kojega iskaza je ostala i kada bi joj bio pročitan na raspravi dana 18. ožujka 2021. navodeći da je to iskazala i da je to tako bilo, tvrdila da bi tada optuženik prijetio njenom šefu A. K., ali se nije mogla sjetiti što je govorio, a da bi oštećeni došao u kafić vrlo brzo nakon što je optuženik galamio i prijetio te mu je ona prenijela što se neposredno prije toga dogodilo.

Stoga je za ustvrditi da ta svjedokinja tijekom postupka nije u svojim iskazima navodila točne riječi prijetnje, ali uzimajući u obzir, da je odmah nakon upućenih prijetnji iste prenijela oštećenom koji je riječi prijetnje decidirano navodio u svojim iskazima, a uostalom i istog dana podnio kaznenu prijavu protiv optuženika za terećeno kazneno djelo, tada se kao ispravan ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

13. Pravilno pri tomu prvostupanjski sud ocjenjuje navode svjedokinje A. B. u kojima ista na raspravi na posebne upite navodi da optuženik nije prijetio, da bi spominjao aute i gume, kao nevjerodostojne te dane u cilju pogodovanja položaju optuženika u ovom postupku, koji razlozi su sasvim logični jer se svjedokinja i optuženik poznaju i prebivaju u malom mjestu. Naime, i po stajalištu ovoga suda, navodi svjedokinje da optuženik nije prijetio ubojstvom i da ona to nije prenijela oštećenom, već bi optuženi spominjao aute i gume, je posve proturječno njenim ranijim navodima u kojima je tvrdila da se točno ne sjeća riječi prijetnje. Stoga, ukoliko se ne sjeća što je kazao optuženi, tada se zasigurno nije mogla sjetiti niti auta niti guma, a niti kategorički tvrditi da nije prenijela riječi prijetnje ubojstvom.

14. Suprotno žalbenim navodima optuženika da isti nije imao motiv za počinjenje inkriminiranog djela, iz iskaza oštećenog proizilazi da bi 2-3 dana prije utuženog događaja izbacio optuženika iz svog kafića zbog incidenta u njemu, a zbog čega je protiv njega – oštećenog podnijeta kaznena prijava. Dakle, očito da je taj događaj bio povod da optuženi uputi prijetnje oštećeniku.

15. Posve pogrešno optuženik u žalbi smatra da se u stanje neubrojivosti nije doveo s namjerom da bi prijetio oštećeniku. Po pitanju ubrojivosti tijekom postupka se izjasnio vještak psihijatar dr. A. B. koji je u svom pismenom vještvu našao da optuženik u vrijeme izvršenja kaznenog djela zbog svoje duševne bolesti (shizofrenije) nije mogao shvatiti značenje svojega postupanja i nije mogao vladati svojom voljom, dakle bio je neubrojiv. Neubrojiva osoba nije kriva i ne može joj se izreći kazna (članak 24. KZ/11), dok se kažnjava postupanje s namjerom da se počini kazneno djelo, a iz nehaja kada zakon to izričito propisuje (članak 27. KZ/11). Upravo iz toga razloga, izostanka kažnjivosti za postupanje neubrojive osobe, postupak u tim slučajevima se vodi po posebnim odredbama ZKP, a prema osobi koja je u stanju neubrojivosti ostvarila protupravno djelo postupa se prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Dakle, zbog neubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja djela, je temeljem članka 554. stavka 1. ZKP/08 donesena utvrđujuća presuda, te posljedično, temeljem nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 mjeseci.

16. Prema tome, kako žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda, to je valjalo odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude (članak 482. ZKP/08).

U Šibeniku, 24. ožujka 2022.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Nives Nikolac,v.r.