2 UsIjn-14/2020-26
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Ivani Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja „M. S.“ j. d. o. o., Ž.,
…, zastupanog po članu uprave S.
V., a on po opunomoćeniku R. P., odvjetniku u S., …, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, zastupanog po zastupniku po zakonu S. P., magistru prava i zaposleniku (opća punomoć pohranjena u
uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 39 Su-592/15) te S. G.,
diplomiranom pravniku s položenim pravosudnim ispitom, uz sudjelovanje zainteresirane osobe „M.“ d. o. o., Ž.,
…., otok Ž., zastupanog po direktoru B. K., a on po opunomoćeniku V. M., odvjetniku u Z., …, radi davanja koncesije na pomorskom dobru, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zainteresirane osobe osobno uz zamjenika opunomoćenika te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. ožujka 2022.,
p r e s u d i o j e
1. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske KLASA: UP/II-342-22/19-01/47, URBROJ: 530-03-1-1- 1-20-9 od 17. travnja 2020. i predmet vraća na ponovni postupak.
2. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kuna.
3. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelj je pravovremeno 29. lipnja 2020. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-342-22/19-01/47, URBROJ: 530- 03-1-1-1-20-9 od 17. travnja 2020. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je da prvostupanjsko tijelo, osim pribavljanja potvrde Ministarstva pravosuđa od 30. kolovoza 2019. o neosuđivanosti osnivača i ovlaštene osobe odabranog ponuditelja, nije postupilo po ranijoj ukidnoj odluci tuženika i tražilo od odabranog ponuditelja „M.“ d. o. o. način financiranja i izvore ulaganja u osnovna sredstva, a da je iz javno dostupnih financijskih izvještaja za 2018. i sudskog registra razvidno da je odabrani ponuditelj u 2018. imao gubitak od 6.466,00 kuna i da nije imao prihoda i da nije imao zaposlenih osoba. Istaknuo je i da prvostupanjsko tijelo nije obrazložio i ocijenio njegove žalbene navode vezano za ulaganja i očekivane prihode a koji su iskazani u Studiji gospodarske opravdanosti odabranog ponuditelja a ako se usporede i javno dostupni prihodi tvrtke M. čiji je također vlasnik B. K. i kojoj je dana u koncesiju sidrište u uvali T., ocjenjuje da su podaci iskazani u studiji prenapuhani i nerealni, da je u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo tražilo od ponuditelja M. dodatne podatke glede načina financiranja i ulaganja u osnovna sredstva i podatke o financijskom stanju (BON 1 i BON 2) te da je ono opisanim postupanjem, a kada je samo od jednog ponuditelja tražilo dopunu ponude, povrijedilo ZUP. Smatra da je njegova ponuda bila povoljnija i da je trebala biti izabrana u konkretnom postupku davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja i postavljanja sidrenog sustava na luku posebne namjene, luku nautičkog turizma, sidrište u uvali M. S., na otoku Ž., utemeljujući svoju ocjenu na dva ključna pokazatelja: a) ukupna investicija i b) projekcija ukupnog prihoda iz kojeg proizlaze svi daljnji ekonomski pokazatelji, budući da se iz prihoda podmiruju svi troškovi i ostvaruje eventualna dobit. Vezano za ukupnu investiciju tvrdi da je njegova investicija za izgradnju sidrednog sustava iznosila 197.000,00 kuna, brodicu 23.000,00 kuna, vanbrodski motor 22.000,00 kuna, eko branu 5.000,00 kuna, opremu za fiskalizaciju 0,00 kuna te video nadzor i pametne bove 8.000,00 kuna, a da je odabrani ponuditelj ponudio za izgradnju sidrednog sustava iznosila 272.000,00 kuna, brodicu 98.000,00 kuna, vanbrodski motor 69.000,00 kuna, eko branu 25.000,00 kuna, opremu za fiskalizaciju 8.000,00 kuna te video nadzor i pametne bove 0,00 kuna. Smatra da je on studiju izradio na temelju analize troškova prikupljanjem konkretnih ponuda, da je glede izgradnje sidrenog sustava priložio procjenu troškova gradnje prema kojem je okvirni troškovnik za oba sidrišta 188.100,00 kuna i da je u tom dijelu njegovo odstupanje 4,78%, a odabranog ponuditelja +44,6% te da se stoga postavlja pitanje ekonomske isplativosti tolikoga plaćanja navedenih stavki koje je ponudio drugi ponuditelj, smatrajući da je riječ o nepotrebnom iznosu ulaganja koji nema ekonomsku logiku i opravdanost. Vezano za brodicu i vanbrodski motor tvrdi da je riječ o malom brodu koji ne mora imati mogućnost specijalnih manevra i neku posebnu snagu i opremu, budući da on praktički ne izlazi iz zaštićene uvale. Vezano za ukupni prihod, tvrdi da je pri projekciji prihoda koristio podatke o broju plovila, informacije iz charter tvrtki o kretanju turista, dostupne cijene s drugih sidrišta i pogotovo maritimnu studiju koja je sastavni dio natječajne dokumentacije te da je on na temelju tih relevantnih podataka prikazao detaljno planirani prihod po mjesecima do kojeg se došlo s cijenom i brojem plovila. S druge strane, tvrdi da je odabrani ponuditelj uzeo različite postotke za dva razdoblja s okvirnim planom popunjenosti bez detaljnije analize po mjesecima i broju plovila, s time da se planirane cijene bitno ne razlikuju jer bi on imao prosječne cijene od 169,00 kuna, a „M.“ d. o. o. dvije kategorije cijena od 120,00 i 160,00 kuna, pri čemu je oko 80% planiranih plovila po višim cijenama. Međutim, smatra da se bitna razlika očituje u količini planiranih ulazaka plovila koji su prikazani u studiji, pa je, kako tvrdi, on prikazao 1.173 plovila, a drugi ponuditelj 2.256, uz prikazani njegovih 69 dana, a 133 „M.“ d. o. o. (broj radnih dana 100% kapaciteta – plovila 17) i s planiranim prihodima njegovim od 198.000,00 kuna, a drugog ponuditelja 343.000,00 kuna. S tim u vezi je istaknuo da je pri sastavljanju ponude i studije vodio računa o dva bitna ograničenja: 1. da u maritimnoj studiji je naglašeno da je riječ o uvali koja je osjetljiva na udare južnih vjetrova, primarno juga, tako da je tih dana bez obzir je li riječ o „špici“ sezone ona prazna (pa se plovila premještaju sjevernije uvale) i 2. tjedna smjena gostiju, budući da, prema informacijama iz charter tvrtki, subotom su smjene brodova, pa zbog udaljenosti lokacije uvale, plovila idu prema matičnim lukama dana ranije pa su petcima takva sidrišta uglavnom prazna. Zaključio je da iznos ukupnih prihoda koje je prikazao odabrani ponuditelj nije realan i nemoguće ostvariv s obzirom na iznesena prirodna ograničenja i kretanja plovila. Uspoređujući tvrtku M. d. o. o. istoga vlasnika, koja ima u koncesiju bitno veće sidrište sa 22 bove i 8 muringa i gdje je moguće uplovljavanje brodova maksimalne dužine od 25 metara (u M. S. do 15 metara dužine) i njezine prihode koje je ostvarila konzumirajući koncesiju na navedenom sidrištu, tvrdi da je ta tvrtka u 2017. ostvarila 190.000,00 kuna, a u 2018. 244.000,00 kuna, da je prosječna cijena bila 220,00 kuna te da su cijene formirane u iznosu od 150,00 kuna za brod dužine 10 metara, u iznosu od 200,00 kuna za brod dužine 10 do 12 metara, u iznosu od 250,00 kuna za brod dužine 12 do 14 metara, u iznosu od 300,00 kuna za brod dužine 14 do 16 metara te nadalje u iznosu od 450,00 kuna za brod dužine 20 do 25 metara. Iz javno dostupnih podataka je zaključio da je ukupno uplovilo 1.109 brodova i da je maksimalni iznos prihoda iznosio 244.000,00 kuna, a da je očito nerealno odabrani ponuditelj projicirao za manje sidrište bitno veći iznos od 343.000,00 kuna. S tim u vezi smatra da je intencija odabranog ponuditelja dobiti maksimalan broj bodova na stavci investicije čiji je ponder 40%.
Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika.
Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su sadržani u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv odluke Županijske skupštine Šibensko-kninske županije KLASA: UP/I- 934-01/19-01/127, URBROJ: 2181/1-01-19-1 od 5. studenoga 2019., a kojom je „M.“ d. o. o., kao najpovoljnijem ponuditelju, dao koncesiju na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja i postavljanja sidrenog sustava na luku posebne namjene, luku nautičkog turizma, sidrište u uvali M. S., na otoku Ž.. Osim toga je istaknuo da je davateljica koncesije zahtjevom od 11. rujna 2019. pozvalo ponuditelje da produlje rok valjanosti ponude s odgovarajućim produljenim jamstvom za ozbiljnost ponude i da su oba ponuditelja dostavile traženu dokumentaciju, da je davateljica koncesije, u skladu s uputom iz ranije ukidne odluke od 23. srpnja 2019., bila dužna utvrditi opravdanost visine iznosa troškova investicijskih ulaganja i opravdanost visine projiciranih prihoda iskazanih u studiji gospodarske opravdanosti društva „M.“ d. o. o., da je to društvo u studiji ponudio ukupna ulaganja u osnovna sredstva u iznosu od 471.368,00 kuna, a što se odnosi na izgradnju sidrišta, brodicu, vanbrodski motor, troškove ulaganja u zaštitnu morsku branu u cilju zaštite ekosustava na sidrištu i okolici u slučaju incidentalnih situacija i za opremu za fiskalizaciju te da je odabrani ponuditelj sastavio ponudu i studiju pa i u dijelu planiranog investicijskog ulaganja u skladu s predloškom za izradu studije gospodarske opravdanosti koji je sastavi dio dokumentacije. Istaknuo je i da je odabrani ponuditelj, prema ugovoru o koncesiji dužan dostaviti dokaze o izvršenim ulaganjima prema studiji gospodarske opravdanosti koja je sastavi dio njegove ponude, da u situaciji da ne obavi ulaganja i ne dostavi dokaze o tomu da je to osnova za raskid ugovora o koncesiji te da projicirani prihod od sidrišta naveden u studiji odabranog ponuditelja ne odstupa bitno od procijenjene vrijednosti koncesije koja je prikazana u studiji opravdanosti davanja koncesije, a koja je prihvaćena zaključkom župana Šibensko-kninske županije KLASA: 934-01/19-01/15, URBROJ: 2182/1-06-19-2 od 22. veljače 2019., s obzirom na to da je odabrani ponuditelj planirao 342.720,00 kuna, dok je u studiji opravdanosti procijenjeno 346.632,00 kuna.
U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba je, u bitnom, ponavljajući dijelom navode tuženika iz odgovora na tužbu te iznoseći sadržaj obrazloženja osporene odluke, predložila ponajprije odbaciti tužbu, a, podredno, odbiti tužbeni zahtjev. Istaknuo je i da je trebalo ponajprije, na temelju članka 30. stavka 1. točke 2. ZUS-a, tužbu odbaciti jer je predloženo poništiti nepostojeće rješenje javnopravnog tijela i pogrešno urudžbenog broja ili, u skladu s člankom 29. stavkom 1. ZUS-a, pozvati tužitelja da ju ispravi. Vezano za meritum stvari je istaknuo i da su oba ponuditelja u ponovnom postupku verificirala ponude.
Podneskom od 28. lipnja 2021. zainteresirana osoba je obavijestila sud da u tom stadiju postupka nema potrebe za saslušanjem stranaka i svjedoka. Istaknula je i da nije osnovan navod tužitelja da je odabrani ponuditelj poslovao s gubitkom ili da nema ikakvih prihoda, a što je, tvrdi, razvidno i iz priložene Knjige IRA (izlaznih računa) za 2020. Vezano za izvor financiranja, tvrdi da je to dokazala tijekom upravnog postupka dostavom bankarskog jamstva i pisma namjere Raiffeisen banke.
U dokaznom postupku čitani su: knjiga IRA za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. i spis predmeta upravnog tijela KLASA: UP/I-934-01/19-01/127.
Zainteresirana osoba je predložila i saslušanje stranaka i svjedoka ne navodeći konkretno imena tih svjedoka i ne iznoseći okolnosti i činjenica radi čijeg utvrđenja se oni predlažu saslušati. No, ti su dokazi povučeni podneskom od 28. lipnja 2021.
Stranke nisu imale kakvih drugih dokaznih prijedloga te su predložile zaključiti raspravu.
Tužitelj i zainteresirana osoba su popisale troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela, koje su donijete u postupku davanja koncesija na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja i postavljanja sidrenog sustava na luku posebne namjene, luku nautičkog turizma, sidrište u uvali M. S., na otoku Ž., a koji je pokrenut na temelju odluke o namjeri davanja koncesije Županijske skupštine Šibensko-kninske županije i obavijesti iste skupštine KLASA: 934-01/19-01/15, URBROJ: 2182/1-04-19-5 od 23. veljače 2019., broj objave: 2017/S 01K-0009945 od 19. ožujka 2019. u elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (EOJN).
Nije sporno da su po navedenoj obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru zaprimljene dvije ponude, tužitelja i zainteresirane osobe i da su obje ocijenjen valjanima.
Međutim, pokazalo se, u biti, spornim u ovom stadiju predmeta, nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak nakon ukidne odluke tuženika KLASA: UP/II- 342-22/19-01/47, URBROJ: 530-03-1-19-3 od 23. srpnja 2019. je li odabrani ponuditelj, zainteresirana osoba "M." d. o. o. izradila i dostavila ponudu sukladno dokumentaciji za nadmetanje čiji je sastavni dio i Studija opravdanosti davanja koncesije i procjena vrijednosti koncesije za sidrište u uvali M. s. na otoku Ž. iz veljače 2019. (koja je prihvaćena zaključkom Šibensko-kninske županije KLASA: 934-01/19-01/15, URBROJ: 2182/1-06-19-2 od 22. veljače 2019.; u daljnjem tekstu: Studija) u dijelu ponuđenih planiranih investicijskih ulaganja i visine projiciranih prihoda iskazanih u Studiji gospodarske opravdanosti koja je sastavni dio njegove ponude (u daljnjem tekstu: Studija gospodarske opravdanosti).
U analiziranom dijelu nije sporno da je odabrani ponuditelj u Studiji gospodarske opravdanosti iskazao investicijska ulaganja u ukupnom iznosu od 471.368,00 kuna, od čega se na gradnju sidrišta odnosi 271.728,00 kuna, a da je u Studiji to investicijsko ulaganje predviđeno u iznosu od 188.100,00 kuna; da je odabrani ponuditelj iskazao za 44,6% veće ulaganje od onoga koje je predviđeno u Studiji; da je stoga društvo "M." d. o. o. u dijelu investicijskih ulaganja ostvario koeficijent od 0,40, a tužitelj 0,22 s obzirom na ponuđenih 196.990,00 kuna; da je odabrani ponuditelja kao izvore investicijskih ulaganja u ukupnom iznosu o 501.368,00 kuna, od čega se 471.368,00 kuna odnosi na osnovna sredstva iskazao financiranje iz vlastitih izvora; da je iz podataka o bonitetu (BON 1), koji je sastavni dio Dokumentacije za nadmetanje, razvidno da društvo "M." d. o. o. nije u 2017. ostvarilo prihodi i da oni iznose 0,00 kuna, da ukupni rashodi iznose 6.466,00 kuna i što je prikazano kao gubitak te godine, da vrijednost ukupne imovine društva iznosi 22.488,00 kuna, a kapital i rezerve 12- 546,00 kuna te da podataka o solventnosti (BON 2) proizlazi da na 26. ožujka 2019. prosječno stanje sredstava na računu društva "M." d. o. o. iznosi 76,28 kuna. S tim u vezi nije sporno da je tuženik u navedenoj ukidnoj odluci, na temelju podataka iz BON 1 i Bon 2 te vrijednosti vlastitog kapitala, imovine i rezervi, zaključio upitnim mogućnost financiranja planirane investicije u iznosu od 471.368,00 kuna iz vlastitih izvora osobito s obzirom na to da je ono u Studiji gospodarske opravdanosti navelo da neće koristiti kreditna sredstva.
Vezano za projicirane prihode nije sporno da je odabrani ponuditelj, zainteresirana osoba iskazala projicirane prihode u iznosu od 343.000,00 kuna i da je tuženik u ukidnoj odluci, analizirajući veličinu obuhvata, broj sidrišta, ograničenja glede mogućnosti dužine brodova te prosječnu cijenu veza, koja se mogu sidriti u uvali Mala stupica i dovodeći u vezu iskazane prihode odabranog ponuditelja za konkretnu uvalu i uvalu T., uputio prvostupanjsko tijelo da utvrdi opravdanost troškova investicijskog ulaganja i visine projiciranih prihoda iskazanih u Studiji gospodarske opravdanosti.
Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo novu odluku 5. studenoga 2019. kojom je dalo koncesiju na pomorskom dobru ponovno zainteresiranoj osobi, obrazlažući to u spornom dijelu time da je iskazano planirano investicijsko ulaganje iskazano sukladno predlošku za izradu studije koja je sastavni dio Dokumentacije za nadmetanje i da je kod iskazivanja vlastitih sredstava kao izvora financiranja investicijskih ulaganja trebalo uzeti u obzir i vlasničku pozajmicu, ali i uzeti u obzir da odabrani ponuditelj nema nepodmirenih dospjelih obveza s osnova javnih davanja i da on nije blokiran u posljednjih šest mjeseci. Vezano za projicirane prihode prvostupanjsko tijelo otklonilo prigovore i navode tužitelja istaknuvši da je u Studiji ukupni projiciranih prihod od sidrišta za reprezentantu godinu iznosi 346.632,00 kuna, a u Studiji gospodarske opravdanosti odabranog ponuditelja 342.720,00 kuna te da stoga nema značajnih odstupanja u tom dijelu između ponuđenog i predviđenog u Studiji.
Pravni režim koncesija na pomorskom dobru u hrvatskom pravnom sustavu, promatrano na zakonskoj razini, uređen je dvojako. Naime, Zakon o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17; stupio na snagu 22. srpnja 2017.), kao opći normativni zakon (lex generalis) uređuje područje koncesija, a Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/13, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZPDML), kao specijalni propis (lex specialis), uređuje davanje koncesija na pomorskom dobru. S obzirom na to da je postupak davanja koncesija na pomorskom dobru upravni postupak, u njemu se supsidijarno primjenjuju i odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP).
Na podzakonskoj razini, postupak davanja koncesije na pomorskom dobru, kriteriji za određivanje visine koncesijske naknade i kriteriji za ocjenu ponuda, uređeni su ponajprije Uredbom o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11, 83/12 i 10/17, u daljnjem tekstu: Uredba).
Stoga sud smatra da se na postupak davanja koncesija na pomorskom dobru, primjenom općih načela primjene prava lex specialis derogat legi generali te lex superior derogat legi inferior, primarno primjenjuju odredbe ZPDML-a kao specijalnoga zakonskog propisa u pogledu koncesija na pomorskom dobru, a podredno odredbe ZK-a kao općega zakonskog propisa koji uređuje područje koncesija, a zatim odredbe ZUP-a, kao još općenitijeg zakonskog propisa koji uređuje upravni postupak općenito, a, posljednje, odredbe Uredbe, budući da je riječ o propisu niže, podzakonske pravne snage.
Odredbom članka 17. stavka 3. ZPDML-a je propisano da za dobivanje koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra iz stavka 1. toga članka pravna i fizička osoba mora ispunjavati i uvjet iz točke 2. da raspolaže odgovarajućim tehničkim, stručnim i organizacijskim sposobnostima za ostvarenje koncesije i 3. – da ima jamstvo za ostvarenje plana i programa za ostvarenje koncesije, dok je stavkom 4. toga članka propisano da se ispunjavanje uvjeta iz točke 2. i 3. toga članka dokazuje studijom o gospodarskoj opravdanosti, koja sadrži visinu ulaganja i način amortizacije.
Uz ponudu za dobivanje koncesije podnositelj prilaže 1. prijedlog o vrsti i opsegu gospodarskog korištenja pomorskog dobra, 2. dokaze o ispunjavanju uvjeta za dobivanje koncesije iz članka 17. stavka 3. toga zakona te 3. idejno rješenje prema detaljnom planu i studiji gospodarske opravdanosti (članak 18. stavak 3. ZPDML-a).
Članak 5. točka 23. ZK-a neuredna ponuda je ponuda koja nije izrađena u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, koja sadržava odredbe koje davatelj koncesije smatra štetnima ili za koju davatelj koncesije osnovano smatra da nije u skladu s pravilima poštenog tržišnog natjecanja ili koja zbog formalnih ili drugih objektivnih razloga ne može biti odabrana (ponuda ponuditelja koji ispunjava uvjete za isključenje određene dokumentacijom za nadmetanje, ponuda ponuditelja koji nije dokazao svoju sposobnost u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, ponuda kojoj nedostaje jamstvo za ozbiljnost ponude, koja ne odgovara potrebama davatelja koncesije određenim u opisu predmeta koncesije i tehničkim specifikacijama, odnosno kojom se nude usluge i/ili radovi koji očito ne zadovoljavaju potrebe davatelja koncesije u odnosu na predmet koncesije i/ili uvjete obavljanja djelatnosti koja je predmet koncesije).
Prilikom provođenja postupka davanja koncesije davatelj koncesije obvezan je, u odnosu na sve gospodarske subjekte, poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana, načelo slobode pružanja usluga, načelo učinkovitosti, kao i ostala temeljna načela iz Ustava Republike Hrvatske te Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnost (članak 6. stavak 1. ZK-a).
Prema odredbi članka 22. stavka 2. točke 3. ZK-a dokumentacija za nadmetanje sadrži i razloge za isključenje gospodarskog subjekta, uvjete pravne i poslovne, financijske, tehničke i stručne sposobnosti, te dokaze i podatke kojima gospodarski subjekt dokazuje ispunjenje tih uvjeta.
Člankom 32. stavkom 5. ZK-a je propisano da se pri izradi ponude natjecatelj mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje, dok je prema članku 34. stavku 4. ZK-a propisano da će davatelj koncesije odbiti rješenjem neuredne ponude.
Shodno članku 18. stavku 1. Uredbe ponuda na javno prikupljanje ponuda dostavlja se, osim u pisanoj formi, i u elektronskom obliku, a u slučaju dvojbe mjerodavna je ponuda dostavljena u pisanoj formi, dok prema stavku 2. toga članka točki 3. ponuda obvezno sadrži i studiju gospodarske opravdanosti koja se izrađuje prema sadržaju i u formi iz dokumentacije za javno prikupljanje ponuda, s time da se ukupna vrijednost investicije koja se planira studijom gospodarske opravdanosti smatra ulaganjem u osnovna sredstva.
Člankom 21. Uredbe propisano je da se ocjenjivanje ponuda za sve koncesije na pomorskom dobru obavlja prema sljedećim kriterijima: - ponuđeni iznos stalnog dijela koncesijske naknade 30% ukupne ocjene, - ponuđeni iznos promjenjivog dijela koncesijske naknade 30% ukupne ocjene i - ponuđeni iznos ukupnoga investicijskog ulaganja prema studiji gospodarske opravdanosti 40% ukupne ocjene (stavak 1.), s time da se svaki element ponude vrednuje zasebno, a zbroj ukupne ocjene po kriterijima ne može iznositi više od 1,000 (stavak 2.). Promjenjivi dio koncesijske naknade izračunava se u apsolutnom iznosu prema prikazanim ukupnim prihodima iz studije gospodarske opravdanosti, a za vrijeme trajanja koncesije (stavak 3.).
Iščitavajući i tumačeći navedene odredbe ZPDML-a, ZK-a i Uredbe pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, a vodeći računa o temeljnim načelima postupka davanja koncesija koja se moraju poštovati i pri dodjeli koncesije na pomorskom dobru, sud smatra da se obveza pridržavanja zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje pri izradi ponude čiji je sastavni dio Studija gospodarske opravdanosti, pa i u dijelu dokazivanja stručne, tehničke, organizacijske i financijske sposobnosti za ostvarenje koncesije kroz dostavu zatražene dokumentacije, omogućuje sudionicima postupka davanja koncesije na pomorskom dobru učinkovitu zaštitu svojih prava, ali preispitivanje zakonitosti postupanja davatelja koncesije pa i vezano za poštivanje temeljnih koncesijskih načela.
Iz Studije gospodarske opravdanosti (list 16 do 46 ponude) zainteresirane osobe, odabranog ponuditelja "M." d. o. o., kojom se dokazuje tehnička, stručna i organizacijska sposobnost za ostvarenje koncesije ali i financijska sposobnost, proizlazi da je on iskazao investicijska ulaganja u ukupnom iznosu od 471.368,00 kuna, da je odabrani ponuditelj iskazao za 44,6% veće ulaganje od onoga koje je predviđeno u Studiji; da je iskazao da će investicijska ulaganja vršiti iz vlastitih sredstava; da je iz podataka o bonitetu (BON 1) razvidno da društvo "M." d. o. o. nije u 2017. ostvarilo prihodi i da oni iznose 0,00 kuna, da ukupni rashodi iznose 6.466,00 kuna i što je prikazano kao gubitak te godine; da vrijednost ukupne imovine društva iznosi 22.488,00 kuna, a kapital i rezerve 12.546,00 kuna te da podataka o solventnosti (BON 2) proizlazi da na 26. ožujka 2019. prosječno stanje sredstava na računu društva "M." d. o. o. iznosi 76,28 kuna. Iz podataka i informacija o poduzetniku, investitoru Studije gospodarske opravdanosti (list 22) proizlazi da to društvo do sada nije stjecalo prihode, dok iz podataka o zaposlenicima (list 7) proizlazi da od 2015. do 2017. društvo nije imalo ijednog zaposlenog.
Analizirajući podatke o poslovanju i pokazateljima poslovanja, zaposlenima i stanju novčanih sredstava i vrijednosti vlastitog kapitala, imovine i rezervi, a uzimajući u obzir da je on iskazao da će investicijska ulaganja u navedenom iznosu izvršiti iz vlastitih izvora, sud ocjenjuje da zainteresirana osoba u vrijeme pokretanja koncesijskog postupka, odnosno u vrijeme dostavljanja ponude nije dokazala da raspolaže odgovarajućim tehničkim, stručnim i financijskim sposobnostima za ostvarenje koncesije iz članka 17. stavka 2. točke 2. i 3. ZPDML-a. Logično je da društvo bez dotada ostvarenih prihoda, bez zaposlenih i bez dostatno vlastite imovine ne može imati tehničku, stručnu i financijsku sposobnost za ostvarenje koncesije.
Dakle, sud smatra da je davateljica koncesija bila dužan, pravilnom primjenom odredbe članka 34. stavak 4. ZK-a, rješenjem, odbiti neurednu ponudu zainteresirane osobe, odnosno odabranog ponuditelja ponajprije zbog toga što on nije ispunjavao kumulativno propisane uvjete za dobivanje koncesije na pomorskom dobru ali i zbog toga što je njegova ponuda u promatranom dijelu neuredna. S tim u vezi osporene odluka nije zakonita zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primijene materijalnog propisa.
Stoga, a budući da ona nije zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.
U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeve žalbe pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 81. stavkom 2. ZUS-a. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točkama 2. i 3. izreke, utemeljena je na odredbama članka 79. ZUS-a i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. („Narodne novine“, broj: 49/19). Sud je tom odlukom derogirao zaključak sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 6 Su-85/2018-3 od 12. veljače 2018., smatrajući da je on suprotan stajalištu iz odluke toga suda poslovni broj U-I-2753/2012 (prema kojem postupak ne može biti pravičan ako se ne osigura da stranka koja spor izgubi plati protivnoj stranci troškove postupka koji su, u biti, izazvani nezakonitim aktom ili postupanjem države ili javnopravnih tijela) te da se njime na ustavnopravno neprihvatljiv način interpretira jasnu odredbu zakona na štetu prava pojedinaca.
S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanja na ročištima od 8. lipnja i 2021. i 16. ožujka 2022. po 250 bodova, odnosno ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 7.500,00 kuna, što je uvećano za iznos PDV-a od 25% (1.875,00 kuna). Tako je tužitelju dosuđeno ukupno 9.375,00 kuna koliko je i zatraženo, a što je obvezan nadoknaditi tuženik koji nije uspio u sporu i koji je nezakonitom odlukom prouzročio nastanak toga troška.
S obzirom na to da zainteresirana osoba nije uspjela u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 3. izreke.
U Splitu 24. ožujka 2022.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke 1. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 66.a stavka 1. ZUS-a. Protiv točke 2. i 3. izreke ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, koja se podnosi ovom sudu i o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa njezino izvršenje (članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja R. P., odvjetniku u S., ….,
- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, uz spis upravnog tijela KLASA: UP/I-934-01/19-01/127,
- opunomoćeniku zainteresirane osobe V. M., odvjetniku u Z., ….,
- u spis.
Broj zapisa: eb308-af119
Kontrolni broj: 039a6-c6d14-6274a
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SILVIO ČOVIĆ, L=SPLIT, O=UPRAVNI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Upravni sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
