REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini

Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1, Krapina

Poslovni broj: 13s Pn-61/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji tog suda Romani Mališ, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Ksenije Krklec, u pravnoj stvari tužitelja S. K., OIB:…, P., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. K., OIB:…, P., zastupanog po punomoćniku V. L., odvjetniku iz P., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. veljače 2022. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te tuženika osobno uz punomoćnika, 24. ožujka 2022., donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A. K. iz P., OIB:…, isplatiti tužitelju S. K. iz P., OIB:…, iznos od 8.250,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. svibnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Utvrđuje se da je tužba tužitelja S. K., OIB:…, P., za iznos od 4.750,00 kuna, povučena.

III Nalaže se tuženiku A. K. iz P., OIB:…, naknaditi tužitelju S. K. iz P., OIB:…, trošak parničnog postupka u iznosu od 10.420,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. svibnja 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je vozilo u vlasništvu tužitelja 19. lipnja 2018. sudjelovalo u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu G. P., kod kbr. 58. Navodi da se nezgoda dogodila na način da je tužitelj, zbog obavljanja radova na sanaciji objekta, parkirao osobni automobil marke Volkswagen Passat, reg. oznake … u privatnom dijelu dvorišta uz rub, te je tuženik upravljajući motokultivatorom sa pogonskom prikolicom skrenuo s asfaltiranog puta u privatno dvorište te udario u tako parkirani automobil u vlasništvu tužitelja. U navedenoj prometnoj nezgodi nastala je imovinska šteta na automobilu reg. oznake … u vlasništvu tužitelja, a koja je prema Obavijesti o totalnoj šteti C. o. d.d., Sektora za upravljanje naknadama šteta, Službe za obradu šteta osiguranja motornih vozila, od 4. srpnja 2018. utvrđena kao totalna. Navodi da je vrijednost vozila tužitelja na dan utvrđivanja visine štete procijenjena na 15.000,00 kuna. Tužitelj je spašene ostatke navedenog vozila prodao za iznos od 2.000,00 kuna, što je vidljivo iz Računa R2 broj:… od 10. prosinca 2018. iz kojeg proizlazi da je tužitelj oštećen za iznos od 13.000,00 kuna, naknadu kojeg potražuje od tuženika. Navodi da se tužitelj stoga, putem punomoćnika, obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 14. svibnja 2019. te mu je tuženik u odgovoru od 27. svibnja 2019. naveo da je iznos kojeg potražuje tužitelj za imovinsku štetu neprimjeren te mu ništa nije platio. Predložio je da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2019. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno da je došlo do sraza motokultivatora sa pogonskom prikolicom, kojim je 19. lipnja 2018. upravljao tuženik, sa parkiranim osobnim vozilom registarskih oznaka …, a koji osobni automobil je bio parkiran na privatnom putu prema vinogradu tuženika, a kojeg koristi tuženik, a tuženik je već ranije upozoravao tužitelja da ne parkira osobno vozilo na navedenom privatnom putu prije štetnog događaja, zbog poljoprivrednih radova u vinogradu tuženika. Navodi da je, kako je tuženik pokušao zaobići parkirano osobno vozilo, došlo do kontakta između zadnjeg dijela pogonske prikolice i parkiranog vozila sa njegove desne strane. Kada je tužitelj u mirnom postupku od strane tuženika zatražio reparaciju imovinske štete, tuženik je zatražio da dobije na uvid slike oštećenja osobnog vozila, jer je nevjerojatno da oštećenja na vozilu iznose 9.000,00 kuna, a vrijednost spašenog dijela vozila iznosi 6.000,00 kuna, a sama vrijednost vozila na dan utvrđivanja visine štete iznosi 15.000,00 kuna. Navodi da u cijelosti osporava visinu štete na osobnom vozilu tužitelja od traženih 13.000,00 kuna.

3. Tužitelj je podneskom od 28. rujna 2021., sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila, dipl. ing. I. J. od 31. svibnja 2021. specificirao tužbeni zahtjev na način da je predložio da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.250,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. svibnja 2019. do isplate.

4. Sud je izvršio uvid u potvrdu P. p. P. od 5. srpnja 2018. (list 7 spisa), u obavijest o totalnoj šteti (list 8 spisa), u račun od 10. prosinca 2018. (list 9 spisa), u presliku prometne dozvole (list 10 spisa), u odštetni zahtjev s potvrdom o primitku (list 11 do 13 spisa), u presliku predmeta P. p. P. broj … (list 37 do 44 spisa), u dopis Stanice za tehnički pregled vozila s rezultatima tehničkog pregleda (list 54 do 56 spisa), u fotoelaborat događaja oštećenja parkiranog osobnog automobila reg. oznake…, broj … (list 59 spisa), u presliku predmeta C. o. d.d. broj … (list 69 do 87 spisa), proveo je vještačenje na okolnost visine štete na vozilu pa je pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila (list 96 do 104 spisa) te saslušao svjedoka M. K. i stranke (list 117 do 120 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je uređen podneskom od 28. rujna 2021., osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je do predmetnog štetnog događaja došlo na način da je došlo do sraza motokultivatora s pogonskom prikolicom kojom je upravljao tuženik s parkiranim osobnim vozilom tužitelja. Sporna je visina štete. Također je sporno i postoji li suodgovornost tužitelja za nastalu štetu.

7. U postupku je utvrđeno da je 19. lipnja 2018. došlo do štetnog događaja u mjestu G. P. u blizini kbr. …, na način da je osobni automobil registarskih oznaka … u vlasništvu tužitelja bio parkiran na travnatoj površini, a prilikom obilaženja parkiranog osobnog automobila po prilaznom poljoprivrednom travnatom putu, s ciljem dolaska na svoju parcelu vinograda, upravljajući poljoprivrednim strojem, motokultivatorom sa pridodanom pogonskom prikolicom, zbog nagiba na travnatom putu, došlo je do zanošenja prikolice i naslanjanja iste na parkirani osobni automobil tužitelja, a pošto je radni stroj bio u pokretu, došlo je do oštećenja desne bočne strane osobnog automobila.

8. Iz obavijesti o totalnoj šteti C. o. d.d. proizlazi da je vrijednost vozila na dan utvrđivanja visine štete iznosila 15.000,00 kuna, vrijednost spašenih dijelova vozila 6.000,00 kuna pa je dakle šteta na vozilu 9.000,00 kuna.

9. Iz računa od 10. prosinca 2018. proizlazi da je tužitelj oštećeno vozilo prodao za iznos od 2.000,00 kuna.

10, Iz rezultata tehničkog pregleda vozila tužitelja od 12. kolovoza 2017. proizlazi da je kilometraža osobnog vozila tužitelja iznosila 291.982 km.

11. Uvidom u fotoelaborat događaja oštećenja parkiranog osobnog automobila reg. oznake …, broj … je vidljiv izgled parkiranog osobnog automobila tužitelja i to stražnji desni dio, prednji dio, prednji lijevi dio, prednji desni dio sa oštećenjima, prednji desni bočni dio sa oštećenjima, prednji desni dio motokultivatora, prednji dio motokultivatora, stražnji lijevi dio motokultivatora te tvornički broj motokultivatora.

12. Iz izvida C. o. d.d. za osobno vozilo tužitelja, od 11. srpnja 2018., proizlazi da se radi o totalnoj šteti.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing I. J. proizlazi da na vozilu postoje dodatna oštećenja koja nisu mogla nastati u ovom štetnom događaju te da je vozilo prije nezgode bilo u lošijem stanju od očekivanog. Naveo je da izvid štete u spisu uključuje svu štetu bez umanjenja na ime prethodnih šteta. Naveo je da je na vozilu nastala ekonomska totalna šteta jer bi trošak popravka vozila premašivao 75 % vrijednosti neoštećenog vozila, a što je granica isplativosti popravka. Vještak je naveo da je prilikom štetnog događaja došlo do bočnog okrznuća između lijeve stranice tovarnog sanduka prikolice vučene motokultivatorom kojim je upravljao tuženik i desne bočne strane parkiranog osobnog vozila tužitelja Volkswagen passat reg. oznake … . Mjesto nezgode se nalazilo na travnatom kolnom prilazu poljoprivrednoj površini tuženika, na kojem je bilo parkirano osobno vozilo tužitelja, onemogućavajući prolaz drugim vozilima. Tuženik je neposredno prije nezgode pokušao proći motokultivatorom s pogonjenom prikolicom uz desni bok osobnog vozila lijevim kotačima po kolnom ulazu, a desnim po izdignutom nagibu travnate kosine, pri čemu je došlo do bočnog klizanja prikolice i okrznuća desnih vrata, kvake, retrovizora i prednjeg desnog blatobrana vozila tužitelja. Tuženik je mogao izbjeći nezgodu da se nije odlučio na rizičan prolazak motokultivatorom s prikolicom uz vozilo. Na vozilu tužitelja je nastala ekonomska totalna šteta jer popravak nije bio rentabilan. Tržna vrijednost neoštećenog vozila tužitelja je na dan štete iznosila oko 15.000,00 kuna, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila 6.750,00 kuna, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između navedene dvije vrijednosti koja zajedno s uključenim državnim davanjima iznosi 8.250,00 kuna.

14. Svjedok M. K. je iskazala da su ona i njen suprug zajedno radili na jednoj kući u P., ona inače s njim radi. Auto su ostavili u dvorištu ispod kuće. Normalno su radili dok nisu iz dvorišta čuli neku jaku buku, škripanje i cviljenje. Otišli su do auta, vidjeli su da je tuženik A. K. sa frezom i prikolicom postrugnuo cijeli njihov auto s desne strane. Tuženik je samo nastavio dalje, a zaustavio se, odnosno njen suprug ga je zaustavio, kad su oni došli dolje. Tuženik od njenog supruga nije tražio da pomakne auto da bi mogao proći jer, kao što je navela, već je došlo do zahvaćanja od strane prikolice po autu, kad su oni čuli zvukove i kad su krenuli prema autu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika je li sa suprugom radila u tom periodu i prije tog dana 19. lipnja 2018. na toj kući u P. ili je radila samo tog dana, navela je da se ne sjeća. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika, je li svjedokinja bila prisutna kad je došla policija, ista navodi da je bila prisutna, ali se ne sjeća jesu li od nje tražili izjavu, navodi da je suprug razgovarao s policijom. Na daljnje pitanje, je li tog dana vidjela tuženika da bi išao sa frezom, svjedokinja navodi da nije vidjela tuženika jer su oni radili. Na daljnje pitanje, da li može točno reći gdje je suprugov auto tog dana bio parkiran, svjedokinja navodi da je auto bio parkiran na dvorištu, da se ne sjeća nikakvog vinograda već da se radi o voćnjaku i dvorištu. Također nije vidjela put već je to bila travnata površina.

15. Tužitelj je iskazao da je sa suprugom radio na privatnoj kući u P. taj dan. U podnožju dvorišta parkirao je svoj auto. U jednom trenutku su čuli veliku buku pa su otrčali do auta i vidjeli da je tuženik oštetio auto sa pogonskom prikolicom od freze i to bočnom stranicom po cijeloj desnoj strani auta. Tuženik je tom prilikom otišao dalje jedno 20 do 30 metara i kad je došao do njega pitao ga je "Što si to napravio", a njegov je odgovor bio "Zašto si tu ostavio auto". Mjesto gdje je parkirao auto je bio ulaz u dvorište kuće na kojoj su radili. Nije smatrao da je to put, nema tu puta to je dvorište. U nastavku je bio voćnjak tog čovjeka kod kojeg su radili. Nikakav vinograd nije bio tamo. On je tada shvatio da je tuženik išao na parcelu koja se nalazila dolje u jarku i koja je bila zapuštena. On je na tom istom mjestu bio parkiran i danima ranije, ali tuženik tada nije tuda prolazio. Ostatke vozila prodao je za 2.000,00 kuna. Naveo je da nikakvih oštećenja, na toj strani auta, nije bilo od ranije. Tuženik ga nije tražio da pomakne auto da bi on mogao proći sa motokultivatorom i prikolicom jer, kao što je naveo, on je sa ženom istrčao i došao do auta u trenutku kad je tuženik već prošao pokraj auta i napravio oštećenja. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, je li poznavao tuženika od ranije, tužitelj je naveo da ga u stvarnosti nije poznavao, da ga je ponekad vidio u Pregradi s tom frezom. Na daljnje pitanje, je li ikad bio u ikakvom razgovoru s tuženikom, tužitelj je naveo da nikad nije razgovarao s tuženikom do tog dana kad je nastala nezgoda.

16. Tuženik je iskazao da ima vinograd ispod parcele na kojoj je kuća na kojoj je tužitelj radio. Put sa asfaltirane ceste, desno, je prema kući na kojoj je tužitelj radio, a lijevo je put za njegov vinograd i tu on uvijek ide do vinograda. Tužitelj je svoj auto parkirao na taj put prema njegovom vinogradu, a ne na dvorištu kako je on iskazao. Tužitelj je u to vrijeme cijeli mjesec radio na toj kući, a on je svaki drugi dan išao u svoj vinograd s motokultivatorom. Ranije je bio parkiran na dvorištu i nije mu smetao. Taj dan je tužitelj bio parkiran na dijelu tog puta prema njegovom vinogradu, a on je u prikolici vozio vodu za špricanje vinograda. Zvao je da bi netko došao maknuti auto, ali se nitko nije pojavio pa je odlučio proći pokraj auta. Prvi dio, odnosno motokultivator, je dobro prošao, a prikolicu je zanijelo prema autu pa je postrugao auto. Kad je tužitelj čuo buku odmah je dotrčao. Rekao je da će zvati policiju na što mu je rekao neka zove policiju, a on je otišao raditi u vinograd. Kad je došla policija on je išao ponovno tamo i tada su ga policajci pitali samo za adresu, ništa ga drugo nisu pitali. Na pitanje punomoćnika tužitelja, da li je zvao tužitelja ili je turirao motokultivator, tuženik je naveo da je radio i jedno i drugo, ali kako se nitko nije javljao, a njemu se žurilo, on je nastavio. Na daljnje pitanje, zašto, a s obzirom da je ranije izjavio da je danima ranije vidio tužitelja da radi na kući, nije sišao s motokultivatora i otišao do tužitelja i tražio da makne auto, tuženik je naveo da to nije učinio jer tužitelj nije smio ostaviti auto na njegovom putu jer je to njegov put. Na daljnje pitanje, je li prilikom dolaska do auta mislio da može sigurno proći, ili je smatrao da ipak ne može sigurno proći, tuženik je naveo da je on smatrao da će proći sigurno. Na daljnje pitanje, je li taj dan konzumirao alkohol, tuženik je naveo da je popio koji gemišt dok je radio u vinogradu, a prije toga nije pio jer do podneva ne pije i doma kad je ručao je popio jedan gemišt. To je bilo oko 14 sati. Tog dana je i ujutro bio u vinogradu i tada je vidio tužitelja da radi na kući, ali tada je on bio parkiran na dvorištu, a ne na putu. Nakon ručka je ponovno išao raditi u vinograd. Naveo je da je gemišt popio nakon ručka, a ne prije. Ne zna koliko je popio gemišta jer je prošlo više godina od tada. Na pitanje punomoćnika tuženika, je li razgovarao s tužiteljem prethodnih dana o bilo čemu, tuženik je naveo da je sreo tužitelja u dućanu prije tog dana i tada mu je govorio da ne parkira na putu. Upozorio ga je da slučajno ne parkira na putu jer je to put za vinograd. Ne zna koliko je to dana prije bilo. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika, je li tog dana bila prisutna supruga tužitelja, tuženik je naveo da on nije vidio suprugu dolje gdje su bili on i tužitelj i policija. Da li je ona bila gore u kući to ne zna. Na posebno pitanje suda da li je supruga došla u trenutku kad je zakačio auto, tuženik je naveo da nije, da je došao samo tužitelj. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika što je to popodne radio u vinogradu, tuženik je naveo da je špricao.

17. Sud je iskaz svjedoka i stranaka ocijenio vjerodostojnim u dijelu bitnom za ovaj postupak. Iz iskaza svjedoka M. K. i tužitelja, koji je njen suprug, proizlazi da tuženik nije od tužitelja zatražio da pomakne auto i da su oni o prolasku tuženika pokraj auta saznali kad je već sve bilo gotovo, tek kad su čuli zvukove škripanja i cviljenja. To isto proizlazi i iz iskaza tuženika koji je naveo da je zvao da netko pomakne auto pa kako se nitko nije javljao odlučio je proći pokraj auta. Tuženik je potvrdio da je tužitelj dotrčao kad je čuo buku. Priznao je da nije otišao do tužitelja i tražio ga da pomakne auto iz razloga što je tužitelj bio na njegovom putu. Iskaz tuženika u dijelu u kojem je naveo da je tužitelja prije tog dana sreo u dućanu te ga je upozorio da ne parkira na putu jer je to put za vinograd nije vjerodostojan iz razloga jer je tuženik ranije u svom iskazu naveo da je tužitelj cijeli mjesec radio na kući i bio parkiran na dvorištu te mu nije smetao. Dakle, nije bilo razloga da ga upozorava, ako mu ranije, kako je tuženik sam naveo, nije smetao. Iskaz svjedoka i stranaka razlikuje se u dijelu gdje svjedok i tužitelj navode da su oboje došli kad je tuženik oštetio automobil, a tuženik je naveo da supruga tužitelja nije bila prisutna, no ta okolnost ne utječe na odlučne činjenice.

18. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i motorna vozila sud je ocijenio jasnim i potpunim te u skladu s pravilima znanosti i vještine. Vještak je naveo oštećenja nastala na vozilu prilikom štetnog događaja. Uzeo je u obzir oštećenja koja su postojala od ranije. Naveo je da je na vozilu nastala totalna šteta jer bi trošak popravka vozila premašivao 75 % vrijednosti neoštećenog vozila, a što je granica isplativosti popravka. Procijenio je stvarnu štetu na vozilu na iznos od 8.250,00 kuna, a ista predstavlja razliku između tržišne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, zajedno s uključenim državnim davanjima. Stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbi.

19. U člancima 1068. do 1072. Zakona o obveznim odnosima je propisana odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu pa je tako u članku 1068. propisano da je motorno vozilo vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih, da se sastavnim dijelom motornog vozila smatra i s njime povezana prikolica te da je motorno vozilo u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje. U članku 1072. je propisano da, kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

20. Sud je u postupku utvrdio da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja iz razloga što je motokultivatorom sa pogonskom prikolicom, obilazio parkirani osobni automobil tužitelja, po prilaznom poljoprivrednom travnatom putu te je došlo do zanošenja pogonske prikolice, naslanjanja iste na parkirani osobni automobil tužitelja te, pošto je radni stroj bio u pokretu, do oštećenja desne bočne strane osobnog automobila tužitelja. Naime, tuženik je lakomisleno smatrao da će sigurno proći pokraj automobila tužitelja, a što se nije dogodilo. I vještak je u svom nalazu naveo da je tuženik mogao izbjeći nezgodu da se nije odlučio na rizičan prolazak motokultivatorom sa prikolicom uz vozilo. Tuženik je isticao da postoji suodgovornost tužitelja nastanku štete, smatrajući da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja na način da je, iako je bio upozoren od tuženika, parkirao svoje osobno vozilo na travnatu površinu na ulazu u vinograd tuženika. Radi se o materijalnopravnom prigovoru kojeg je stranka ovlaštena isticati tokom cijelog postupka, a ne samo do zaključenja prethodnog postupka. Sud nije našao da u tome postoji doprinos tužitelja nastanku štete. Tuženik je, nakon što je trebao i mogao procijeniti da nije sigurno da može proći pokraj osobnog automobila tužitelja bez da ga ošteti, trebao zaustaviti svoje motorno vozilo, motokultivator, i zatražiti od tužitelja da pomakne svoje motorno vozilo. Tuženik to nije učinio već je nastavio voziti lakomisleno smatrajući da će proći pokraj parkiranog automobila tužitelja bez da mu nanese ošećenja, a što na kraju nije uspio.

21. Visina tužbena zahtjeva utvrđena je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila.

22. Tužitelj je podneskom od 28. rujna 2021. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je tužbeni zahtjev smanjio. Navedeni podnesak je predan punomoćniku tuženika na ročištu 28. rujna 2021. Na ročištu 15. veljače 2022. punomoćnik tuženika je naveo da precizirani tužbeni zahtjev od 28. rujna 2021. predstavlja djelomično povlačenje tužbe te da se protivi djelomičnom povlačenju.

23. Da se zaista radi o djelomičnom povlačenju tužbe proizlazi iz pravnog shvaćanja Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. gdje se navodi da je smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

24. U članku 193. stavku 1. i 2. Zakona o parničnom postupku je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

25. Iako se punomoćnik tuženika na ročištu 15. veljače 2022. protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je zauzeo stav da se smatra da je pristao na povlačenje iz razloga što je obavijest o djelomičnom povlačenju tužbe zaprimio na ročištu 28. rujna 2021. te se sukladno gore navedenoj odredbi članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku nije u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe izjasnio o tome pa se smatra da je pristao na povlačenje.

26. Prema odredbi članka 158. stavka 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema prvo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjeva tužitelja, nema mjesta primjeni iznimke iz članka 158. stavka 1. ZPP-a, a tužitelj za poduzete radnje ima pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva (Odluka Vrhovnog suda RH Rev – 216/2021).

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je dosuđen parnični trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odštetnog zahtjeva od 14. svibnja 2019. u iznosu od 750,00 kuna, sastav tužbe od 30. svibnja 2019. u iznosu od 750,00 kuna, trošak pristupa ročištu 28. listopada 2020. u iznosu od 750,00 kuna, trošak pristupa ročištu 19. siječnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna, trošak pristupa ročištu 13. travnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna, trošak pristupa ročištu 28. rujna 2021. u iznosu od 750,00 kuna i trošak pristupa ročištu 15. veljače 2022. u iznosu od 750,00 kuna te sastav podneska od 27. rujna 2021. u iznosu od 750,00 kuna, sve uvećano za PDV od 25 %. Tužitelju je priznat i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna te trošak izrade fotoelaborata u iznosu od 120,00 kuna, zatim trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kuna i sudske pristojbe na presudu 300,00 kuna. Tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 10.420,00 kuna. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe od 30. prosinca 2019. iz razloga što sa istom nije uspio. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 22. listopada 2020. te 26. travnja 2021. jer su isti ocijenjeni nepotrebnima. Također tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. rujna 2021. iz razloga jer mu je priznat trošak podneska od 27. rujna 2021. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, a istim podneskom je mogao precizirati tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a što je učinio novim podneskom od 28. rujna 2021., za koji mu nije priznat trošak.

28. Tuženiku nije priznat trošak jer je u cijelosti izgubio spor.

29. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.

U Krapini 24. ožujka 2022.

Sutkinja

Romana Mališ, v. r.

Viši sudski savjetnik-specijalist

Ksenija Krklec, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno, u tri primjerka.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika