REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pn-107/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz P., A. N. 5, OIB: xxxxxxxxxxx, protiv tuženika D. B. iz M., M. 188, OIB: xxxxxxxxxxx, kojeg zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P. i R. B. iz P., M. 39, OIB: xxxxxxxxxxx, kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u P., radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 4. veljače 2022. u prisutnosti tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika M. I. i N. R., 24. ožujka 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate kao i naknaditi trošak spora sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju J. K., OIB: xxxxxxxxxxx, da tuženiku D. B., OIB: xxxxxxxxxxx nadoknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.250,00 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju J. K., OIB: xxxxxxxxxxx, da tuženiku R. B., OIB:xxxxxxxxxxx, nadoknadi troškove postupka isplatom iznosa od 2.250,00 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika R. B. za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da vodi u svoje ime ili kao punomoćnik svoje supruge dva spora protiv prvotuženika, a drugotuženik je punomoćnik odvjetnik prvotuženika. U sporu Općinskog suda u Labinu posl.br.Pn-160/19 tužitelj je iznio da su ga nakon ročišta u Labinu počele pratiti nepoznate osobe, pješke i automobilima, a drugotuženik je kao punomoćnik prvotuženika to nazvao kao paranoja. Kasnije se to ponavljalo u postupku kod Općinskog suda u Rovinju posl.br.Pn-265/18, a nastavilo se u kaznenom predmetu Općinskog suda u Pazinu posl.br.K-363/19, da bi kulminiralo u predmetu Općinskog suda u Pazinu posl.br.K-469/19. Paranoja je duševna bolest od koje bolesnik pati kao proganjanje, a tužitelj je mentalno zdrav i zato je takav tretman od strane tuženika uvreda i kleveta pogotovo što je iznijeto u sudskom postupku s obzirom da je tužitelj radio kao odvjetnik više od 27 godina. Tužitelj je zbog takvog omalovažavanja trpio duševne bolove zbog povrede časti i ugleda, stoga ovom tužbom zahtijeva isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 kuna.

2. Prvotuženik D. B. u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i sve činjenične tvrdnje iz tužbe. Nije sporno da se između tužitelja, u svojstvu stranke ili pak kao punomoćnika, i ovdje 1. tuženika vodio i vodi niz sudskih postupaka. Prvotuženik ne osporava da ga kao izabrani branitelj odnosno ovlašteni punomoćnik brani i zastupa u pojedinim sudskim postupcima ovdje drugotuženik. Međutim, prvotuženiku nije jasna tužbena osnova, ni u činjeničnom ni u pravnom aspektu. Iz tužbe ne proizlaze sve neophodne zakonske pretpostavke za postojanje štete i odgovornosti za istu. Nije razvidno u kojoj korelaciji stoje navodi o tužiteljevom odvjetničkom stažu i okolnosti da bi izjava bila dana u sudskom postupku u odnosu na tvrdnju da tužitelj zbog iste trpi duševne bolove. Tvrdnje iz historijata su nejasne, općenite te obiluju nelogičnostima. Prvotuženik drži vrlo važnim dati kontekst navodne difamacije na koju upire tužitelj. Iako je nejasno koja je to konkretna štetna radnja koju je počinio prvotuženik prema tužitelju, tuženik ukazuje da je bio involviran kao stranka u više postupaka i to bez svoje volje. U istima je ovdje prvotuženik bio neosnovano tužen ili optužen od strane tužitelja odnosno članova njegove obitelji te je radi zaštite svojih prava i interesa te sukladno svojoj procesnoj ulozi i situaciji u sporovima bio primoran braniti se na način na koji je držao podesnim i kako je to odgovaralo probicima njegove obrane. Tuženik posebno želi naglasiti da njegovo držanje pred sudom i odnos prema drugim sudionicima postupka nikad nije izašao izvan okvira pristojnosti i onog što je primjereno takvim pozicijama u sudskim postupcima. Tuženik je imao i ima opravdan osobni i pravni interes da se zaštiti od prema njemu postavljenih zahtjeva ili optužbi svojeg protivnika u svakom pojedinom sudskom postupku pa je u biti već time isključena svaka protupravnost bilo koje tvrdnje iznesene za drugoga, a s ciljem da autor izjave zaštiti svoja legitimna prava bilo kao okrivljenik u kaznenom postupku odnosno kao tuženik u parničnom postupku. Isključenje protupravnosti u praksi se susreće u vezi s izjavama u sudskom ili drugom postupku kojima je svrha ostvarenje nekih prava. Nije počinio kazneno djelo uvrede odvjetnik koji je kao zastupnik tužitelja u parničnom postupku za tuženika naveo da je "poznat po rabijatnom ponašanju" jer je odvjetnik time htio potkrijepiti tužbeni zahtjev na naknadu štete, a ne vrijeđati tuženika. Dakle, čak i ako bi se navod o nečijoj prekomjernoj sumnjičavosti koji bi nalikovali nečemu sličnom paranoji uopće uzme u razmatranje, očigledno je da u kontekstu suprotstavljenih uloga u sudskom postupku ista može jedino nositi značenje čvrstog i ustrajnog osporavanja tvrdnji protivnika te kritiziranje očite neutemeljenosti optužujućih navoda protivnika. Izjava dakle nije dana sama za sebe, kao vrijednosni sud ili iznošenje kakve činjenične konstatacije, u nekom slobodnom govoru ili društvenoj situaciji, niti je njezin smisao i motiv u difamiranju osobe u odnosu na koju je takva izjava dana. Uostalom, ustavno i konvencijsko pravo na slobodu mišljenja i izražavanja predstavlja jedan od temeljnih stupova demokratskog društva i nipošto se sadržaj tih sloboda ne ograničava ili smanjuje ako bi ih pojedinac koristio u svojoj obrani u sudskim postupcima u kojima je isti tuženik ili okrivljenik, već naprotiv, tu bi te slobode morale biti još ekstenzivnije tumačene i primijenjene. Prvotuženik nije niti jednom prilikom bio opomenut, a kamoli kažnjen od strane suda u bilo kojoj prilici za koju bi ovdje tužitelj smatrao da je bio izložen vrijeđanju i klevetanju, a što bi zasigurno bilo sankcionirano i izričitim upozorenjem i novčanim kažnjavanjem, i što bi, a to je posebno važno za navesti, i sam ovdje tužitelj već tada momentalno zasigurno tražio u vidu zaštite uređujućeg suca koji ima dužnost održavati red na raspravi. Takvih situacija nije bilo jer nitko nije niti jednu u postupku izrečenu riječ prvotuženika mogao tretirati na način na koji se to čini u predmetnoj tužbi. Prvotuženik u odnosu na drugotuženika njegov nalogodavac, tj. opunomoćitelj, ali također i klijent i zastupana stranka. Prema tome, napominje da ne postoji znak jednakosti između prvo i drugotuženika, da prvotuženik nije lektor drugotuženiku, da mu nije nikada određivao ni sadržaj ni način na koji bi se odvjetničko zastupanje imalo obavljati pa je teško uvidjeti u čemu bi ležala solidarna odgovornost istih prema ovdje tužitelju. Valja ukazati da svaka povreda prava osobnosti ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade. To će pravo oštećenik ostvariti samo i isključivo, ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju i to kada je ta povreda iznimno teška da je kod oštećenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol zbog povrede ugleda i časti. Predlaže da naslovni sud nakon provođenja predloženih dokaza tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te da tužitelja obveže da prvotuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka.

3. Drugotuženik R. B. u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Postupanje tužitelja, predmetna tužba, sadržaj iste, kao i njena upitna osnova ukazuju da se radi o obijesnom parničenju od strane tužitelja.

Navedene predmetne izjave od strane drugotuženika kao odvjetnika u duhu obrane i zastupanja klijenta ne predstavljaju uvredu spram ovdje tužitelja te nije došlo do povrede prava osobnosti i iste se odnose na ponašanja i upitne izjave i navode tužitelja u pravnim stvarima koja se vode na inicijativu tužitelja protiv prtvotuženika D. B.. Ističe se kako ponašanje drugotuženika ne predstavlja protupravno ponašanje kao osnovni element nastanka štete pored ostalih nužnih elemenata koji definitivno izostaju kako bi se utvrdila navodna odgovornost drugotuženika za možebitnu štetu. Drugotuženik tvrdi da njegove izjave nisu prešle granice prihvatljive kritike, nisu se odnosile na zdravstveno stanje tužitelja, u smislu dijagnostičke ocjene s obzirom na sadržaj i kontekst u kojemu su dane. Izjave drugotuženika bi se trebale smatrati kritikom kolokvijalno izraženom u konkretnom slučaju u kojem je sudjelovao kao odvjetnik koji predstavlja jednu od strana. Dakle, predmetno ponašanje drugotuženika ne može se ocijeniti protupravnim, ne predstavlja uvredu ni klevetu te se iste izjave ne mogu smatrati omalovažavajućima. Smatrati konkretne izjave drugotuženika protupravnim značilo bi neopravdano ga spriječiti u ostvarenju njegovih profesionalnih dužnosti, zastupanja stranke. Za napomenuti je kako ni sud u konkretnim slučajevima, dokumentiranim u formi zapisnika, nije našao predmetna postupanja protupravnim jer bi inače sukladno procesnim pravilima morao novčano kazniti drugotuženika za navodne povrede. U predmetnim postupcima ni punomoćnik tužitelja ni sam tužitelj nisu prigovorili izjavama drugotuženika i tražiti eventualnu zaštitu. Iz navedenih činjenica jasno proizlazi zaključak da je predmetna kvalifikacija tužitelja pogrešna i interpretativna što evidentno ukazuje na nepostojanje predmetne pravne osnove u konkretnoj tužbi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na naknadu parničnog troška drugotuženiku.

4. U dokaznom postupku pročitan je podnesak tuženika iz spisa posl br.Pn-265/2018, zapisnik s glavne rasprave od 21. veljače 2020. Općinskog suda u Pazinu posl.br. K- 439/2019, preslik spisa Općinskog suda u Rovinju posl.br. Pn-265/18, Općinskog suda u Pazinu posl.br. K-439/2019, Općinskog suda u Pazinu posl.br. K-363/2019 i Općinskog suda u Labinu posl.br. Pn-160/2019, iskazi svjedokinja Š. K. i S. K. te parničnih stranka kao i ostala dokumentacija priležeće spisu.

4.1. Napominje se da sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 18. veljače 2021., s obzirom na to da je riječ o postupku male vrijednosti u kojem sukladno odredbi članka 461.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19, dalje ZPP) tužitelj mora već u tužbi iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze. S obzirom da tužitelj nije istaknuo postojanje nekih opravdanih razloga zbog kojih bez svoje krivnje nije bio u mogućnosti pravovremeno uz tužbu iznijeti činjenice iz tog podneska i predložiti dokaze predložene u tom podnesku i na pripremnom ročištu, sukladno odredbi članka 461.a stavka 7. ZPP-a sud ih nije uzeo u obzir.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među strankama ovog postupka nisu sporne sljedeće relevantne činjenice:

- da su međusobni odnosi između tužitelja i tuženika D. B. narušeni,

- da se između tužitelja i tuženika D. B. vodi više sudskih, kaznenih i parničnih postupaka, između ostalih i postupak posl.br. Pn-265/18 kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe Rovinj te postupci posl.br. Pn-160/19, posl.br.K-363/19 i posl.br.K- 439/19 kod Općinskog suda u Pazinu,

- da je prvotuženik D. B. saslušan u svojstvu optuženika na raspravi u predmetu posl.br.K-439/19 pred Općinskim sudom u Pazinu izrekao "Ja ne znam zašto privatni tužitelj izmišlja, ne znam to objasniti, kod njega se po meni pojavljuje nešto kao paranoja.",

- da je drugotuženik R. B. u svojstvu punomoćnika tuženika D. B. u predmetu posl.br.Pn-265/18 kod Općinskog suda u Puli, Stalne službe Rovinj, u podnesku zaprimljenom na sud 11. veljače 2019. naveo "Navodi iz podnesaka odaju dojam paranoje i tuženik s njima nema nikakve veze (maskirani vozači, organizirane skupine, uređaji za praćenje te veze u policiji).".

6.1. Navedene činjenice, osim što stranke posebno ne osporavaju, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije.

7. Međutim sporno je jesu li tuženici iznijevši gore citirane navode, koje tužitelj kvalificira uvredom i klevetom, prouzročili tužitelju štetu povredom prava njegove osobnosti i to povredom ugleda i časti te jesu li odgovorni za naknadu eventualno prouzročene štete.

8. Uvidom u preslik dijela spisa Općinskog suda u Puli, Stalne službe Rovinja posl.br. Pn-265/18 utvrđeno je da je da su tužitelji K. M. i K. Š. podnijeli protiv tuženika D. B. tužbu radi naknade neimovinske štete nastale uslijed pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog prijetnje tuženika.

9. Utvrđeno je da je tom spisu bio priložen preslik spisa Općinskog suda u Pazinu posl.br.Pn-160/19, stoga je taj preslik preslikan i za potrebe ovog spisa, uzimajući u obzir da isti u izvorniku nije mogao biti priložen jer se nalazio na drugostupanjskom sudu.

9.1. Iz preslika toga spisa proizlazi da je tužitelj J. K. podnio tužbu protiv tuženika D. B. radi naknade štete zbog uvrede i klevete.

10. Uvidom u spis Općinskog suda u Pazinu posl.br.K-363/19 utvrđeno je da se predmet vodio na temelju prijave M. K. i Š. K. protiv D. B. zbog prijetnje i da je postupak još u tijeku.

11. Uvidom u spis Općinskog suda u Pazinu posl.br.K-439/19 utvrđeno je da je privatni tužitelj J. K. podnio tužbu protiv D. B. zbog kaznenog djela uvrede te da je nepravomoćnom presudom od 21. veljače 2020. okrivljenik D. B. oslobođen optužbe.

12. Svjedokinja Š. K.. u svom iskazu navodi da joj je poznato da su tuženici uvrijedili njenog supruga i to konkretno R. B. na raspravi pred sudom u Labinu na kojoj je bila prisutna, rekavši mu da je paranoičan, da si umišlja, uviđa, da mu se samo čini, a ona tvrdi da to nije tako. Ne zna za nekakvu drugu situaciju, odnosno priliku u kojem bi tužitelju od strane tuženika bilo rečeno da je paranoičan. Ti navodi o paranoji negativno su utjecali na njenog supruga, bio je jako uzrujan, jer je srčani bolesnik i imao je dva moždana udara. Svi susjedi stali su na stranu tuženika jer su njegovi prijatelji, a oni koji nisu su u čudu zbog njegovog ponašanja. Moj suprug potražio je liječničku pomoć od psihijatra, a koliko zna nema dijagnozu niti određenu terapiju nego mu je liječnik savjetovao da se kloni stresa i svađa. Njenog su supruga optužili da je paranoičan jer je rekao da jednog dana prije odlaska na sud u P., ispred njihove zgrade, nedaleko njihova auta jedan čovjek bio naslonjen i pratio ih pogledom, zurio, a potom su tog istog čovjeka primijetili na ulazu u parkiralište kod suda, kad je suprug ušao u auto taj čovjek mu je prepriječio put. Sigurno ih je pratio jer je prije njih stigao na parkiralište pored suda, iz čega se zaključuje da je znao gdje oni idu. Taj čovjek ju je gledao sve dok suprug nije došao, odmah im je bio čudan i iako nisu ništa razgovarali, odmah je bilo jasno da nisu na istoj valnoj duljini. Jednom prilikom kada su iz P. išli u M. pratio ih je auto crvene boje, a zaključuje da ih je netko pratio jer ih je potom isti auto pratio i na povratku iz M. u P., vozeći neprimjereno, stalno se približavajući njihovom autu. Osim toga, mnogo puta kada bi odlazili u M. autom su ih pratili, nekada isti auti, nekada drugi, ne zna objasniti kako je moguće kako su znali da baš tad napuštaju zgradu. Jednom prilikom se pored njihova maslinika stvorio motorist s fantomkom kako bi ih prestrašio.

13. U svom iskazu svjedokinja S. K., kćer tužitelja, navodi da ona osobno nije u zavadi s tuženicima, ali njeni roditelji jesu. Oni su susjedi u M., prvotuženikova kuća i kuća njenog oca su kuće u nizu. Problemi su počeli kad je prvotuženik naslijedio predmetnu nekretninu jer je odmah njenoj majci dao do znanja da ne namjerava gajiti dobrosusjedske odnose, znao ju je vrijeđati govoreći joj da je "zagorka". Jednom prilikom je nazvao njenog oca noću jer da njegovoj svekrvi smeta zvuk zujanja frižidera iz očeve kuće, što je nemoguće da se čuje kroz zid debljine od 120 cm pa je tata sljedećeg jutra to išao riješiti i isključiti frižider. Jednom prilikom 2019. vrijeđao je njenog oca u M. nazivajući ga pogrdnim, ružnim imenima, a nakon što otac nije reagirao došao je do njega i to mu ponavljao u lice. Ne zna koji bi mogao biti razlog takvog ponašanja prvotuženika. Jednom prilikom 2018. je i sama vidjela i čula da prvo tuženik lupa po miješalici od betona, a da to čini i inače pričali su joj roditelji i brat. Njeni roditelji jednom tjedno dolaze u M., zadrže se po nekoliko sati. Imaju još zemlje malo dalje od M. koja graniči sa zemljom u vlasništvu rodbine prvo tuženika pa su jednom prilikom u ožujku 2019. kada su došli na tu zemlju uočili da blizu šeta muškarac s maskom na glavi, maskom s otvorom na očima i ustima. Istog dana, pored te zemlje zaustavio se motorist s kacigom na glavi i maskom koju nije skidao i pitao je njenog oca koji je stari put za M., što mu je otac i rekao, to im je bilo čudno jer nije uobičajeno da motoristi onuda prolaze. Istog dana primijetili su i parkirane aute pored zemlje, što im je također bilo čudno. Njenog oca vrijeđale su sve te neistine i laži i općenito terorizirajuće ponašanje prvotuženika prema njemu, ali i svima njima kao članovima njegove obitelji, potražio je pomoć psihijatra jer je htio da se točno vidi da on radi svega toga ima veliku traumu.

13.1. Napominje se da su tužiteljeva pitanja upućena svjedokinji zabranjena s obzirom da se ista nisu odnosila na činjenice koje su predmet ovog postupka.

14. Tužitelj J. K. u svom iskazu navodi da je bitno da sud stekne uvid u cjelokupnu situaciju, da bi razumio sukus stvari i kakva je prvotuženik osoba. 2017. prvo tuženik rekao je njegovom sinu "pobit ću vas kao mačke", zbog čega je i pozvana i policija koja je izašla i zbog čega je podnesena kaznena prijava. U kolovozu 2018. njegovom sinu i supruzi prvotuženik je rekao "izađite da vas potamanim", a u rujnu 2018. napao je njega osobno, deset minuta mu je držao govor zbog čega je u konačnici podnio i tužbu jer mu je govorio "ti si govno od čovika", to ponavljajući puno puta i u konačnici rekavši "ti si pizdošivk". Podnio je tužbu za naknadu štete koji se vodi u Labinu i Rovinju zbog uvrede i nakon početka tih postupaka počelo je uznemiravanje od strane prvotuženika, praćenje njegova kretanja. Tako je na parkiralištu ispred svoje zgrade u P., na adresi A. N. 5 primijetio mršavog, visokog čovjeka koji nešto obilazi, promatra i mota se okolo, a kada je krenuo na sud u P. i prilikom povratka sa suda mimoišao se s istim čovjekom na parkiralištu suda koji ga je promatrao, ali ništa nije govorio. U M. je išao svakodnevno nahraniti pse i netko ga je automobilom vozeći se neposredno blizu njegovog, prilikom dolaska i odlaska iz M., pratio. Primijetio je da ga netko prati na uzbrdici kod aerodroma ili na ravnici kada se prođe G., s tim da to nije bio auto prvo tuženika, niti je on vozio taj auto, a svaki puta bi bilo riječ o drugom vozilu. Na pitanje zašto misli da je tuženik znao u koje će točno vrijeme ići u M., tužitelj odgovara da je znao lako jer ga prati preko signala s mobitela, a isprva je mislio da ima bubu u autu pa je otišao kod mehaničara da pogleda je li mu nešto zakačeno ispod auta, međutim utvrđeno je da nije, pa je zbog toga siguran da ga prati preko mobitela. Navodi da nije pridao veći značaj, iako ga je štrecnulo, kada je odvjetnik R. B. u podnescima zastupajući prvo tuženika napisao da njegovo ponašanje djeluje "kao paranoja", ali ga je pogodilo kada je prvo tuženik saslušan u kaznenom predmetu naveo da je njegovo ponašanje paranoično. Navodi da je tuženik u tom svom iskazu rekao da je nemoguće da me on prati na svim ti mjestima, i u crkvu i na putu do M., a njega je jako pogodilo da mu to govori čovjek koji kocka, čija je majka jaukala po selu da bi morala prodati stan da bi podmirila njegove dugove, čovjeka koji se sklapa ugovore s poslovnom nesposobnom osobom. Ističe da je vodeći sudske postupke protiv prvo tuženika shvatio da ima posla s malo većom organizacijom, i to je shvatio kada je policajac koji je izašao na uviđaj na sudu rekao da njegovoj supruzi i sinu tuženik nije prijetio. Zbog svog lošeg stanja često se obraćao liječnici opće prakse, pio bi Lekadol forte, ali nije odlazio kod psihijatra. Jednom prilikom se slučajno prilikom parkiranja malo naslonio na auto prvo tuženika zbog čega mu je on onda počeo vikati, prijetiti i priječiti mu put pa ga je otišao prijaviti policiji, međutim policajka je na kraju njega prijavila zbog čega se protiv njega vodi prekršajni postupak, to navodi kako bi objasnio da je riječ o sprezi odnosno da postoji dogovor između djelatnika policije u P. i prvo tuženika, a što to prvotuženik za policiju radi, čime ih je zadužio ne zna.

15. U svom iskazu tuženik D. B. navodi da se ukupno vodi 9 postupka, kaznenih i parničnih koje su tužitelj i članovi njegove obitelji pokrenuli protiv njega po sudovima po cijeloj Istri. U tim postupcima je tužitelj u raznim podnescima navodio da se udružio s policijom, da ima grupu ljudi kako bi tužitelja pratili, da ima aparat za praćenje kojim mu prati signal na mobitelu, da dresira mačke da ulaze u njegovo dvorište i kada je u jednom od kaznenih postupaka kod suca H. u Pazinu tužitelj naveo to za mačke, on je prilikom davanja iskaza u svojstvu optuženika izjavio da ga takvo ponašanje podsjeća na paranoično ponašanje, jer su mu takvi navodi tužitelja nevjerojatni, a zna da nisu istiniti, već iskonstruirani od strane tužitelja pa se morao braniti protiv smišljenih navoda i optužbi tužitelja. Smatra da ga se tužitelj nema razloga bojati jer nikome nije naudio. Problem između njih nastao je jer on zove policiju zbog remećenja reda kada tužitelj i njegova obitelj nakon 22 sata obavljaju radove kojima stvaraju buku, rade i do jedan u noć, jer imaju OPG pa pretpostavlja da rade nešto vezano za to, ali ne zna točno što, uglavnom stvaraju buku koju smatra neprihvatljivom u to vrijeme noći. Tužitelj i njegova obitelj kada je berba smokava dolaze svakodnevno, nekada u normalno vrijeme tijekom dana, a nekada vrlo kasno pa se zadrže dugo u noć. Tom prilikom kad je na sudu iskazao da je tužiteljevo ponašanje paranoično nitko osim stranka i supruge tužitelja nije bio prisutan u sudnici, tada tužitelj na to nije reagirao. Prethodno nije pregledavao sadržaj podnesaka koje je u njegovo ime zastupajući da upućivao odvjetnika ovdje tuženik R. B., jedino bi mu odvjetnik znao predočiti podneske koje je J. K. predao da vidi što on piše.

16. U svom iskazu tuženik R. B. navodi da mu se D. B. obratio u trenutku kad se protiv njega vodilo 5,6 sudskih postupaka od stane tužitelja, a neki su u međuvremenu okončani. Radi uvida u cjelokupnu situaciju napominje da je D. B. pravomoćnim presudama suda u Pazinu i Puli oslobođen optužbe, nepravomoćnom presudom suda u Pazinu je također nepravomoćno oslobođen, a u parničnom predmetu suda u Labinu pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja. Smatra da je njegov predmetni navod iz podneska na koji upire tužitelj benigan u odnosu na sve navode tužitelja koje je tijekom svih sudskih postupak iznio o njemu osobno, ali i o strankama, uređujućim sucima te policijskim službenicima. Za njega je osobno tužitelj bio rekao da misli da bi on, da je na njegovom mjestu i da proživljava to što tužitelj navodi da proživljava, već nekoga likvidirao, što smatra uvredom i neprihvatljivim diskursom. Međutim, nema se namjeru time dodatno baviti, već zastupa svoju stranku, a u ovom se postupku morao odazvati jer poštuje sud.

17. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i samih stranaka, sud je utvrdio da su tužitelj i njegova obitelj s tuženikom D. B. u dugogodišnjim lošim odnosima, da je tijekom godina vođeno više postupaka pred sudom zbog narušenih odnosa te da neki još uvijek nisu okončani, kao i da je u više slučaja zbog tako loših odnosa pozivana na intervenciju od obiju stranaka i policija.

17.1. U suštini tužitelj i svjedokinje Š. K. (supruga tužitelja) i S. K. (kćer tužitelja), suglasno iskazuju detaljno opisujući više situacija iz kojih je proizlazilo neprijateljsko ponašanje tuženika D. B. prema tužitelju i članovima njegove obitelj. Tako se Š. K. u svom iskazu bazira na događaje koji se odnose na praćenje tužitelje, dok S. K. iskazuje o nekim incidentnim situacijama između njenog oca i tuženika D. B. za koje je čula ili kojima je svjedočila. Njihovi iskazi su vjerodostojni jer i tužitelj i svjedokinje iskazuju sadržajno detaljno i emotivno, međutim valja ukazati na to da se suština njihovih iskaza odnosi na opisivanje niza, za njih, čudnih situacija za koje smatraju odgovornim tuženika.

17.2. S druge strane tuženik D. B. opovrgava da bi imao ikakve veze s opisanim događajima i praćenjem tužitelja i objašnjava iz kojeg je razloga, saslušavan u kaznenom postupku u svojstvu optuženika, izjavio da se po njemu kod tužitelja pojavljuje nešto kao paranoja i to konkretno navodeći da je to rekao jer ga je tužitelj optuživao za razne stvari, a konačno i za to da dresira svoju mačku da ide u tužiteljevo dvorište, ne znajući na koji drugi način da otkloni tužiteljeve stalne optužbe u tom smjeru. Iskaz tuženika je vjerodostojan, uvjerljiv i logičan.

17.3. Naime, tužitelj i članovi njegove obitelji smatraju da ih tuženik na razne načine, preko drugih osoba i raznim metodama pokušava pratiti i zastrašivati i sve "čudne i neobjašnjive" događaje pripisuju djelovanjima tuženika D. B.. Međutim, u prilog navedenom tužitelj ne dostavlja nikakve dokaze, a svjedokinje ne daju nikakvo životno logično obrazloženje iz kojeg razloga smatraju da ih prati tuženik na sve te razne načine pa tako niti tužitelj niti svjedokinje ne znaju registarske tablice automobila koji su ih pratili, ne znaju tko su osobe koje su ih pratile, misle da ih prati preko signala na mobitelu, ali ne znaju kako te sve čudne situacije (nepoznati motorist, mnogo automobila) pripisuju tuženiku. Dakle, u svojim iskazima tužitelj i svjedokinje zapravo iznose svoje pretpostavke.

17.4. Iz iskaza drugotuženika R. B. utvrđeno je da kao odvjetnik zastupa D. B. u brojnim sudskim postupcima koje protiv njega pokreće i vodi ovdje tužitelj, a iz iskaza D. B. utvrđeno je da prethodno ne revidira podneske koje njegov odvjetnik R. B. u njegovo ime u postupcima podnosi sudu. Iskaz tuženika R. B. je vjerodostojan jer je isti iskazivao koncizno, objektivno i uvjerljivo.

18. U ovom postupku tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu neimovinske štete koju je pretrpio uslijed povrede prava osobnosti i to povrede ugleda i časti za koju navodi da su mu nanijeli tuženici iznijevši navode o paranoji.

19. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje ZOO) propisano je opće pravilo o odgovornosti za štetu po osnovi krivnje u kojem je navedeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

20. Iako ZOO-om kao općim propisom koji uređuje materiju odgovornosti za štetu nisu normirane opće pretpostavke odgovornosti za štetu, pravna teorija i sudska praksa poznaje opće pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene za utvrđenje nečije odgovornosti za naknadu štete, a to su štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost.

21. Tužitelj smatra izjave tuženika dane u sudskim postupcima o paranoji tužitelja štetnim radnjama. Nije sporno da su tuženici upravo navedeno izjavili u već navedenim sudskim postupcima. Međutim, ovaj je sud stava da predmetne izjave tuženika nemaju svojstvo protupravnosti.

22. U odnosu na izjavu tuženika D. B. ističe se da je ista dana u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Pazinu pod posl.br.K-439/19 na ročištu za glavnu raspravu 21. veljače 2020. na kojem je tuženik saslušavan u svojstvu okrivljenika. Potrebno je naime sagledati kontekst u kojemu je prvotuženik navedeno izjavio, na koji način, izborom kojih riječi i u konačnici s kojim ciljem. U tom smislu valja ukazati da je predmetna izjava dana u kaznenom postupku koji se vodio po privatnoj tužbi ovdje tužitelja protiv prvotuženika kao okrivljenika za kazneno djelo uvrede. Iz iskaza drugotuženika i preslika toga spisa utvrđeno je da je nepravomoćnom presudom od 21. veljače 2020. ovdje tuženik D. B. kao okrivljenik oslobođen optužbe.

22.1. Prvotuženik je u tom postupku otklanjao tvrdnje privatnog tužitelja J. K. navodeći da ga nije uvrijedio i pokušavajući objasniti njihov dugogodišnji loš odnos, što uostalom stranke čine i u ovom postupku. Stoga je, upitan od strane suda, o tome zašto misli da se tužitelj tako ponaša, dao svoje viđenje stvari, iznio svoje misli pri tom pokušavajući sudu predočiti njihov odnos iz njegove perspektive.

22.2. U cilju zaštite svojih prava i interesa te u svrhu otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe, tuženik je legitimno izabrao način obrane koji, po stavu ovoga suda, nije prelazio granicu dopuštenog, a pri tom je od značaja okolnost da tom prilikom tuženik nije bio upozoren od strane suda niti je tužitelj reagirao na takvu izjavu tuženika na tom ročištu.

22.3. Iz svega sud zaključuje da prvotuženik iskazujući navedeno nije iznosio činjenične konstatacije niti prenosio neke informacije niti mu je to bila namjera, već je određene događaje, ponašanje tužitelja i njegove optužujuće navode pokušao objasniti i opravdati. Uzimajući u obzir već utvrđene činjenice i to da se između stranaka vodi više postupaka koje je inicirao ovdje tužitelj, a u kojem do sada nije ostvario uspjeh u vidu pravomoćne odluke o njegovu korist, sud može razumjeti potrebu tuženika D. B. da se opravda, da objasni i prikaže svoje viđenje problema, a da pri tom nije imao namjeru uvrijediti ili klevetati tužitelja. Navedena izjava nije dana u slobodnoj komunikaciji, u životnoj sredini stranaka pred ljudima niti je dokazano da bi tuženik širio sadržaj izjave i tome pričao drugima.

23. U odnosu na tuženika R. B. i navod koji je kao punomoćnik ovdje prvotuženika u predmetu Općinskog suda u Puli, Stalna službe u Rovinju posl.br. Pn-265/18 naveo u podnesku od 11. veljače 2019., ovaj sud smatra da i radnji tog tuženika nedostaje obilježje protupravnosti. Naime, u tom postupku ovdje tužitelj i njegova supruga Š. K. podnijeli su tužbu protiv tuženika D. B. radi naknade štete zbog povrede ugleda i časti, a predmetnim podneskom R. B. se kao punomoćnik tamo tuženika D. B. očitovao o navodima iz podneska tužitelja od 17. siječnja 2019.

23.1. Za razumijevanje konteksta navoda iz predmetnog podneska kojeg je uputio R. B., sud je izvršio uvid u podnesak tužitelja na koji se R. B. referirao. Uvidom u podnesak tužitelja od 17. siječnja 2019. proizlazi da je tužitelj naveo da ga tuženik D. B. uznemirava i zastrašuje na način da ga prati automobilom, kad ide u crkvu, u maslinik, na poštu, da za to ima organiziranu skupinu ljudi iza sebe i uređaje za praćenje te svoje ljude u policiji, a zbog čega je tužitelj J. K. od policije zatražio dozvolu za nošenje oružja. Iz navedenog sud zaključuje da je tužitelj i u tom postupku optuživao tuženika za praćenje, stoga navodi iz podneska punomoćnika R. B. predstavljaju samo odgovor na optužbe tužitelja, a pri tom se punomoćnik nije izrazio na uvredljiv način. Također, nije utvrđeno da je navedeno napisano s namjerom klevetanja, s obzirom da je dostavljeno u sudski spis u svrhu probitka i uspjeha stranke koju je kao odvjetnik zastupao u tom parničnom predmetu, stoga je navedeno učinio u okviru svoje profesionalne dužnosti.

24. Iz svega navedenog, ovaj je sud utvrdio da štetnim radnjama tuženika nedostaje protupravnosti s obzirom da iste nisu protivne niti jednom prisilnom propisu. Konkretnije, predmetne izjave dane su u sudskim postupcima u svrhu otklanjanju optužbi tužitelja te dokazivanja navoda istaknutih u tim postupcima i probitka tuženika D. B. kao stranke (tuženika odnosno okrivljenika), a da pri tom nije bilo uvredljive niti klevetničke namjere odnosno cilj predmetnih navoda nije bio naškoditi tužiteljevoj časti i ugledu, što jasno proizlazi iz tijeka predmetnih postupaka. Naime, i izjava prvotuženika i navodi drugotuženika posljedica su prethodnih navoda i optužbi tužitelja i uslijedile su kao odgovor na tužiteljeve tvrdnje. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da predmetni navodi nisu izrečeni u sredini gdje stranke žive niti su dalje prenošeni. Osim toga, valja istaknuti da je tužitelj osoba u mirovini, da se više ne bavi odvjetničkom profesijom, a sam tužitelj naveo je da nije potražio psihijatrijsku pomoć zbog navedenog. Također se ukazuje da se i tužitelj u svom diskursu, što je uostalom dokazao i u ovom postupku, ne libi rabiti, u najmanju ruku, neprihvatljive riječi i fraze i to kako prema strankama u postupku tako i prema sudu.

25. S obzirom da je ovaj sud stav da štetnim radnjama tuženika nedostaje svojstvo protupravnosti odnosno jedna od nužnih općih pretpostavki odgovornosti za štetu, nije utvrđena tuženikova odgovornost za naknadu štete tužitelju, stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

25.1. Upravo je iz navedenog razloga odbijen dokazni prijedlog tužitelja za provođenje medicinskog vještačenja, kao nepotreban.

26. Odluka o trošku donesena je na temelju odredaba članka 154. stavka 1. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj izgubio parnicu u cijelosti.

26.1. Prvotuženiku D. B. je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1. Tarife) te trošak dalje: Tarifa),

zastupanja na ročištima 11. ožujka 2021., 15. lipnja 2021. i 4. veljače 2022. (Tbr.9.t.1. Tarife) za svaku radnju po 500,00 kuna te za zastupanje na ročištu za objavu presude 250,00 kuna (Tbr.9.t.3. Tarife), odnosno ukupno 2.250,00 kuna.

26.2. Drugotuženiku R. B. je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1. Tarife) te trošak zastupanja na ročištima 11. ožujka 2021., 15. lipnja 2021. i 4. veljače 2022. (Tbr.9.t.1. Tarife) za svaku radnju po 500,00 kuna te za zastupanje na ročištu za objavu presude 250,00 kuna (Tbr.9.t.3. Tarife), odnosno ukupno 2.250,00 kuna.

26.2.1. U preostalom dijelu je zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

U Puli, 24. ožujka 2022.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju uz R/ pristojba na presudu

2. I. tuženiku po pun.

3. II. tuženiku po pun.